Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB:77561654785

Poslovni broj: Pr-1150/2021-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sudcu MŠ kao sudcu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, Bana Jelačića 12, protiv tuženika Općine Stari Mikanovci iz Starih Mikanovaca, Školska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po ZOU Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, Duga ulica 10, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 4. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hane Lukić Hob, odvjetnice iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika Mire Glavaša, odvjetnika iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općina Stari Mikanovci iz Starih Mikanovaca, Školska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 4.766,26 eur (sedamtisućasedamstotinašezdesetšesteuraidvadeset- šestcenti), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na isti iznos tekućom od 1. kolovoza 2018. kao dana nastanka štetnog događaja, pa sve do isplate, te na ime imovinske štete iznos od 2.422,19 eur (dvijetisućečetiristotinedvadesetdvaeuraidevet- naestcenti), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče počev od 17. listopada 2005., do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.561,50 eur (dvijetisućepetstotinašezdesetjedaneuroipedesetcenti), sa zateznim kamatama, tekućim od 17. listopada 2025. kao dana donošenja presude do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u ovom postupku.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da je 1. kolovoza 2018. prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka, a u sklopu čišćenja prostorija dječjeg vrtića " Vedri dani ", a koje poslove je obavljala po nalogu tuženika u sklopu javnih radova doživjela ozljedu na radu na način da je radni kolega izvukao tepih koji se nalazio ispod tužiteljice uslijed čega je tužiteljica pala i teško se ozlijedila. Prilikom pada tužiteljici je teško ozlijeđena desna nadlaktica i desno rame (kontuzija desnog ramena i nadlaktice, te ozljeda tetive druge glave mišića bicepsa), nakon čega su uslijedili operativni zahvati. Zbog zaostalih tegoba tužiteljica nosi omču oko vrata, a kako se radi o primarnoj desnoj ruci, tužiteljica je onemogućena u obavljanju osnovnih životnih potreba, ali i u pronalasku zaposlenja te osiguranja egzistencije. Tužiteljica je nakon zadobivene ozljede provodila dugotrajno liječenje te su zaostale trajne i teške posljedice jer trpi stalne bolove, posebno prilikom promjene vremena, trpi i određene strahove psihičke prirode koji su također ostavili trajne posljedice. Ističe se da tužiteljica do stradavanja nije imala zdravstvenih tegoba i bila je zdrava. Napominje se da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalni ured Osijek Područna služba Vinkovci, Klasa: UP/I 502-03/98- 02/133, Urbroj: 338-16-02-19-15 od 15. studenog 2019. ozljeda pretrpljena dana 1. kolovoza 2018. (kontuzija ramena i nadlaktice, te ozljeda tetive) priznata ozljedom na radu. Stoga predlaže, a uvažavajući sve navedeno a posebno stupanj invalidnosti, naruženost, strah za posljedice kontinuiranog liječenja pretrpljene ozljede i strah od ishoda operacije te pretrpljenu bol, kao i tuđu pomoć i njegu, tužiteljica potražuje iznos, dakle za neimovinsku i imovinsku štetu od ukupno 56.000,00 kuna, s tim da pridržava pravo usklađenja tužbenog zahtjeva po provođenju vještačenja.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala isplatu sveukupnog iznosa od 7.188,45 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je do pada tužiteljice došlo isključivo njezinom radnjom i njenog radnog kolege CŠ budući je tužiteljica prije pada i ozljeđivanja tražila od radnog kolege da izvuče tepih, što je isti i napravio, zbog čega je tužiteljica na kraju i pala. Dakle, tuženik nije odgovoran za predmetni štetni događaj budući su štetni događaj prouzročili tužiteljica i treća osoba imenovani ŽŠ, jer je do istog došlo uslijed skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, pri obavljanju djelatnosti čišćenja, te uslijed namjernog nanošenja ozljeda od strane treće osobe izazvanog osobnim odnosnom s tužiteljicom koji se u ovom slučaju ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, odnosno tuženik se treba osloboditi odgovornosti sukladno odredbi članka 1067. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tuženik je u dopunu odgovora na tužbu predložio da se kao dokaz a prije provođenja medicinskog vještačenja pribavi zdravstveni karton tužiteljice, budući je po mišljenju tuženika tužiteljica i ranije imala zdravstvenih problema glede ramena i tetiva, jer je s medicinskog stajališta gotovo nemoguće zadobiti takve ozljede uslijed udara u zid.

2.1. Nadalje, tuženik je predložio sudu da sukladno odredbi članka 211. Zakona o parničnom postupku obavijesti trgovačko društvo SAVA osiguranje iz Zagreba o otpočetoj parnici koja se vodi između oštećenika kao tužitelja i štetnika kao tuženika, a sve s obzirom da je tuženik za navedeno razdoblje kada se dogodio štetni događaj imao sklopljenu policu osiguranja sa imenovanim trgovačkim društvom.

2.2. Imajući u vidu navedeni prijedlog da se navedeno osiguravajuće društvo pridruži u svojstvu umješača na strani tuženika u ovoj parnici valja istaknuti da je SAVA osiguranje d.d. Zagreb svojim podneskom od 4. listopada 2021. otklonila mogućnost stupanja u parnicu na strani tuženika jer su pregledom medicinske dokumentacije za tužiteljicu utvrdili da nije utvrđen invaliditet sukladno Tablicama invaliditeta koje su na snazi kod SAVA osiguranja, te da nesporno tužiteljica ima pravo na naknadu za dane provedene na bolničkom liječenju u iznosu od 320,00 kuna sveukupno za boravak u bolnici od 30. siječnja 2019. do 2. veljače 2019., a koji iznos se obvezuju isplatiti na račun tužiteljice nakon dostave računa od strane iste.

3. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje Zakon o parničnom postupku), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

4. Predmet ovoga postupka je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju tužiteljica potražuje od tuženika kao svog poslodavca, vezano za štetni događaj nastao povredom na radu 1. kolovoza 2018.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena kod tuženika u sklopu javnih radova koje je organizirao Hrvatski zavod za zapošljavanje, te da je 1. kolovoza 2018. doživjela ozljedu na radu na način da je prilikom čišćenja prostorija vrtića " Vedri dani " pala na način da je radni kolega izvukao tepih koji se nalazio ispod tužiteljice, uslijed čega je tužiteljica udarila o zid i teško se ozlijedila, odnosno zadobila je ozljede koje je vještak dr. med. Željka Kolak, spec. fizikalne i rehabilitacijske medicine, kao sudski vještak kvalificirala kao tešku tjelesnu ozljedu – ozljedu dvoglavog nadlaktičnog mišića desno, s posljedičnom kontrakturom desnog ramena. Također je nesporno da povodom tog događaja na lice mjesta nije izašao inspektor rada. Isto tako je nesporna činjenica da tuženik nije sastavio prijavu o ozljedi na radu, te je nesporno da je tužiteljici ozljeda pretrpljena dana 1. kolovoza 2018. kod tuženika priznata ozljedom na radu rješenjem HZZO, RU Osijek, PS Vinkovci, od 15. studenog 2019.

5.1. Naime, sve navedeno proizlazi iz rješenja HZZO, RU Osijek, PS Vinkovci, od 15. studenog 2019. sa lista 10 do 14 spisa, nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. med. Željke Kolak sa lista 270 do 273 spisa, te iskaza tužiteljice kao stranke i saslušanih svjedoka.

6. Među strankama je sporno postoji li valjana pravna osnova temeljem koje bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužiteljici nastalu štetu, zatim visina tužiteljici proizašle štete kao i pitanje doprinosa tužiteljice nastanku ovog štetnog događaja.

7. Prema odredbi članka 28. stavka 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje Zakon o radu) propisano je da je poslodavac dužan upoznati radnika s opasnostima posla koji radnik obavlja, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da je poslodavac dužan osposobiti radnika za rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika te sprječava nastanak nesreća.

7.1. Iz dopisa općinskog načelnika [adresa] OŠ, koji se dostavlja Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci od 3. svibnja 2019., sa lista 261 spisa, utvrđuje se da izrijekom stoji da JŠ (ovdje tužiteljica) i ŽŠ nisu osposobljavani za rad na siguran način.

8. Nadalje, prema odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o radu ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

8.1. Kako među strankama nije sporno da je tužiteljica radila kod tuženika različite poslove u okviru javnih radova kao npr. lakši fizički poslovi, spremanje, čišćenje, premještanje namještaja, zalijevanje javih površina, a u trenutku štetnog događaja radila je na poslovima čišćenja prostorija javnog vrtića " Vedri dani " koji je u sklopu Općine Stari Mikanovci, odnosno navedeno čišćenje i premještanje namještaja rađeno je po nalogu neposredno nadređenog RŠ, zaposlenika tuženika koji je dana 1. kolovoza 2018. po nalogu pak općinskog načelnika rasporedio radnike u javnom radu na posao pripreme prostorija navedenog dječjeg vrtića za bojanje odnosno krečenje, između kojih radnika je bila i tužiteljica, i koja je kritičnog dana, dakle 1. kolovoza 2018., obavljala poslove čišćenja i premještanja namještaja, to tuženik kao poslodavac na temelju naprijed navedenih odredbi odgovara za štetu koju je tužiteljica pretrpjela na radu.

8.2. Međutim, prema odredbi članka 1067. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 63/08 i 134/08, 78/15, 29/18, 114/22,156/22 i 155/23 – dalje Zakon o obveznim odnosima) tuženik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a sukladno stavku 3. istoga članka djelomično se može osloboditi te odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

9. Tuženik je tijekom provedenog dokaznog postupka, pa i u odgovoru na tužbu nastojao otkloniti svoju odgovornost za nastali štetni događaj te je upirao i navodio da je do pada tužiteljice došlo isključivo njezinom radnjom te radnjom radnog kolege CŠ koji je ispod nje izvukao tepih, uslijed čega je tužiteljica na kraju i pala udarivši se prilikom pada na zid uslijed kojih su nastale teške tjelesne ozljede kod tužiteljice, te je čak tuženik naveo da je došlo do namjernog nanošenja ozljede od strane treće osobe CŠ tužiteljici izazvanog osobnim odnosom s tužiteljicom. Također, tuženik je navodio da je tužiteljica prije ozljede na radu 1. kolovoza 2018. imala od ranije zdravstvenih tegoba glede ramena i tetiva, te da je s medicinskog stajališta nemoguće zadobiti takve ozljede uslijed udara u zid i da bi mogle nastati takve posljedice u smislu teških tjelesnih ozljeda.

10. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem i uvidom u dio medicinske dokumentacije za tužiteljicu sa lista 6 – 9 spisa, rješenje HZZO od 15. 11. 2019. sa lista 10 – 14 spisa, nalaz i mišljenje i ocjena HZZO liječničkog povjerenstva Direkcije sa lista 15 – 16 spisa, RTG nalaz i mišljenje sa lista 17 – 18 spisa, povijest bolesti hitnog prijema i povijest bolesti za tužiteljicu sa lista 19 – 60 spisa, rješenje Direkcije HZZO od 27. 2. 2020. sa lista 68 – 75 spisa, uvid u rješenje HZZO Regionalni ured Osijek, PS Vinkovci od 4. 6. 2019. sa lista 76 – 78 spisa, rješenje istog tijela od 15. 11. 2019. sa lista 79 – 83 spisa, rješenje istog tijela od 4. 9. 2019. sa lista 84 – 89 spisa, preslik police osiguranja nezgode broj: 01 0005103 Sava osiguranja od 30. 1. 2018. sa lista 95 spisa, preslik ponude za osiguranje od posljedica nezgode Sava osiguranja sa lista 96 – 99 spisa, otpusno pismo KBC Zagreb, Klinika za ortopediju, od 3. 9. 2021. sa lista 110 – 112 spisa, iskaznica fizikalne terapije i povijest bolesti sa lista 113 – 117 spisa, MR snimak tužiteljice sa lista 122 spisa, RTG nalaz i mišljenje od 16. 8. 2021. OŽB Vinkovci sa lista 143 – 145 spisa, preslik zdravstvenog kartona tužiteljice koji se vodi kod liječnika obiteljske medicine dr. BŠ iz [adresa], sa lista 152

– 191 spisa, preslik spisa sa svim podnescima i aktima HZZO od 14. 11. 2022. sa lista 196 – 263 spisa, nalaz i mišljenje vještaka dr. Željke Kolak od 31. 1. 2023. sa lista 269

– 273 spisa, te saslušanjem svjedoka IŠ i RŠ te tužiteljice kao stranke.

11. Ocjenom izvedenih dokaza, a osobito ocjenom iskaza tužiteljice saslušane kao parnične stranke, kojem ovaj sud poklanja vjeru u odnosu na dinamiku i način nastanka štetnog događaja, s obzirom da je isti u suglasju s materijalnom dokumentacijom u spisu, tj. zahtjevom za priznavanjem ozljede na radu kao i s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. med. Željke Kolak, te rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 15. studenog 2019., kojim je tužiteljici ozljeda pretrpljena 1. kolovoza 2018. na radu kod tuženika odnosno činjenica da je prilikom izvlačenja tepiha ispod nje od strane radnog kolege, uslijed koje je tužiteljica pala i udarila se o zid priznata kao ozljeda na radu, .

12. Iz iskaza tužiteljice kao stranke list 296 do 297 spisa proizlazi da je tužiteljica primljena kod tuženika temeljem javnih radova koje je raspisala Općina Stari Mikanovci, kao tužena, preko Zavoda za zapošljavanje, na određeno vrijeme u trajanju od 6 mjeseci i da je kod tuženika radila poslove čišćenja, metenja, košnje trave, izvan i unutar prostorija općine i vrtića, na groblju i sl. te da su uz nju radili ŽŠ, IŠ i još neki, a nadređeni im je bio RŠ zaposlenik tuženika. Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da su taj dan ona i ŽŠ od strane RŠ upućeni na čišćenje prostorija dječjeg vrtića, da su ostali bili u drugim prostorijama vrtića, te da im je prvo rečeno od strane direktorice vrtića gđe. M da prvo podignu stolice da ih pomaknu u stranu da sklone tepih koji je stajao zarolan sa strane uza zid, da je cijela prostorija koja je bila dosta velika bila natrpana stvarima i da je jedino ostao mali prolaz s desne strane uza zid uz koji je bio taj tepih na kojeg je morala stati da bi mogla doći do stolice koju je trebala izvući, a rekla je CŠ da će mu prvo dodati stolice a da će potom maknuti tepih ali je on odmah izvukao tepih ispod nje te je tužiteljica pala na zid i pri tom se udarila desnim ramenom i laktom od zid. Tužiteljica je iskazala da se ŽŠ nalazio otprilike 1,5 m iza nje. Potvrdila je da su ostali radnici čuli udarac, dosta je bio jak i sve je zazvonilo, došli su do njih a IŠ je pružila tužiteljici ruku da je podigne. Potvrdila je da hitnu pomoć nije zvala da ne bi općina imala problema. Svi ostali su se smijali, vidljivih posljedica udarca nije bilo ali je tužiteljicu jako boljela ruka i nakon tri dana je otišla na hitnu jer ju je stalno boljelo i bol nije prestajala. Unatoč bolovima ostala je na radnom mjestu do kraja radnog vremena. Potvrdila je da RŠ za vrijeme čišćenja u dječjem vrtiću nije bio s njima, da joj je načelnik općine OŠ rekao i to par dana nakon toga događaja, jer je cijelo vrijeme dolazila na posao, da će općina imati problema ako prijavi ozljedu na radu. S obzirom da ju je rame cijelo vrijeme boljelo premještena je na lakše poslove te je polijevala travu zajedno sa IŠ. Neposredno nakon ozljeđivanja tužiteljica se ne sjeća ni radnika koji su joj došli pomoći, ni smjeha nego je sve to čula od IŠ. U odnosu na pružanje pomoći u hitnom prijemu u koji se javila treći dan nakon štetnog događaja liječnik je pregledao desnu ruku tužiteljice, dao joj injekciju protiv bolova i predložio joj da se javi doktoru na ortopediju, što je i učinila, te je u iskazu napomenula da je imala jednu operaciju da drugu operaciju ruke očekuje u Zagrebu, da liječenje još traje i nije dovršeno. Izričito je potvrdila da nikada nije bila ozlijeđena u odnosu na desnu ruku niti se ikada liječila u odnosu na desnu ruku.

12.1. Djelomično suglasno navedenom iskazivala je i svjedok IŠ koja je također kod tuženika bila zaposlena na javnim radovima (list 297 do 298) jer je napomenula da su radili posao čišćenja vrtića na koji su upućeni od strane RŠ, da su nosili stolove i stolice u drugu prostoriju a kada se tužiteljici dogodio pad u istoj prostoriji su bili ona, tužiteljica, pok. J i ŽŠ po nadimku C. Prostorija koju su čistili je bila relativno velika i u njoj je bio i srolani tepih kojem svjedok nije znao dimenzije, tepih je bio doista sa strane i ne zna jesu li klupe i stolovi bili na tepihu. Svjedok je potvrdila da je tužiteljica stajala na tepihu, da je u jednom tren rekla CŠ: " C povuci " i on je povukao tepih i tužiteljica je pala, sjedila je na podu leđima okrenuta zidu, te je također iskazala da je CŠ nije mogao vidjeti od naslaganih stolova i stolica. Nije znala odgovoriti na pitanje kako se udarila u desnu ruku, samo je potvrdila da joj je pružila ruku da se ustane, a nakon što su išli kući stalno je govorila da je boli ruka te je nakon dva dana otišla na bolovanje, iako je nakon ozljede cijelo vrijeme radila ali se ne sjeća što je radila. Također je iskazala da se do klupa i stolica moglo doći bez da se stane na srolani tepih jer je on bio uza zid, a kako je tužiteljica bila na tepihu odgovorila je da ne zna. Svjedok je dalje navela da se tužiteljica nije žalila na bolove u ruci prije pada, a poslije pada je stalno govorila: " joj što me ruka boli, što me rame boli ". Potvrdila je da se tužiteljica i idućih dana kada je dolazila na posao žalila na bolove u ruci i to su čuli i SŠ, RŠ i ŽŠ kao i ostali koji su s njima radili. Svjedok je pojasnila da su prilikom pada tužiteljice svi bili u prostoriji, bilo ih je osmero, naizmjence su ulazili i izlazili noseći klupe i stolice, a potvrdila je da su klupe i stolice bili na tepihu. Svjedok je potvrdila da nije u dobrim odnosima sa tužiteljicom.

12.2. Iz iskaza svjedoka RŠ koji je komunalni radnik zaposlen kod tuženika utvrđuje se da je bio neposredno nadređen zaposlenima u javnim radovima, da je upravo on osoba koja prenosi naloge načelnika općine zaposlenicima u javnim radovima. Potvrdio je da je vrtić također u vlasništvu općine i taj dan su radnici po nalogu načelnika, a koji je on prenio išli čistiti i pripremati vrtić za bojanje. U trenutku ozljeđivanja tužiteljice nije bio tamo, a kada se tako nešto dogodi treba odmah obavijestiti načelnika, a o konkretnom slučaju nije bio obaviješten i o događaju je samo čuo te nije znao kada je i kako načelnik saznao za taj događaj, tim više što je tužiteljica nakon događaja uredno dolazila na posao ali se ne sjeća što je radila. Svjedok navodi i potvrđuje da se tužiteljica nakon događaja tužila na bolove u ruci i da joj je rekao da ode doktoru, ostalog se ne sjeća. Svjedok dalje navodi da je čuo da su se svi smijali nakon što je ŽŠ povukao tepih na kojem je tužiteljica stajala smatra da je to neozbiljno ponašanje na poslu. U svakom slučaju potvrdio je da u slučaju da je za to znao odmah bi o tome obavijestio načelnika, uputio tužiteljicu liječniku i prijavio ozljedu na radu. Nije se mogao očitovati o položaju namještaja u prostorijama vrtića, potvrdio je da je tužiteljica prije ozljeđivanja uredno ispunjavala sve svoje radne obveze i da za nju nikada nije bilo nikakvih primjedbi.

13. Valja ukazati na činjenicu da svjedok ŽŠ unatoč opetovanim pozivima na sud i urednim dostavljanjima poziva nije pristupio na glavnu raspravu radi saslušanja.

14. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan te prihvaća i zaključuje da se tužiteljici ozljeda na radu 1. kolovoza 2018. godine dogodila upravo na način kako je to opisala tužiteljica u svom iskazu, te sud nije našao okolnosti koje upućuju na skrivljeno ponašanje tužiteljice.

15. Nasuprot navedenom sud nije povjerovao u cijelosti iskazu svjedoka IŠ iz razloga što kako je sam svjedok iskazao nije u dobrim odnosima sa tužiteljicom, odnosno njihovi su međusobni odnosi poremećeni, tim više što je svjedok IŠ u upravnom postupku koji se vodio kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iskazala da samom događaju nije svjedočila odnosno dinamici i trenutku ozljeđivanja tužiteljice, dok je u ovom postupku navela u svom iskazu da je bila prisutna u prostoriji vrtića kada je tužiteljica pala i udarila o zid te se ozlijedila.

16. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka RŠ na okolnosti ozljeđivanja tužiteljice iz razloga što isti nije bio neposredni svjedok, niti je taj dan kada je ozljeda nastala, 1. kolovoza 2018. godine, bio prisutan u prostorijama vrtića gdje su se radovi obavljali, nego je samo prenio nalog načelnika općine tuženika da se radnici na javnim radovima, pa tako i tužiteljica, jave ravnateljici vrtića radi obavljanja čišćenja prostorija u cilju kasnijeg bojanja i krečenja istih prostorija. Također treba imati u vidu i činjenicu da je svjedok zaposlen kod tuženika pa bi u tom kontekstu mogao biti pristran na način da ne želi naškoditi svom poslodavcu.

17. Sud ne prihvaća navode tuženika da je do pada odnosno ozljeđivanja tužiteljice došlo do namjernog nanošenja ozljede od strane treće osobe CŠ izazvanog osobnim odnosom s tužiteljicom, s obzirom da u tom pravcu nije predlagao nikakve dokaze.

17.1. U dopuni odgovora na tužbu tuženik je također prigovorio nastavku same ozljede tužiteljice na radu navodeći da je od ranije imala zdravstvenih tegoba glede ramena i tetiva. Isti navod tuženika je u cijelosti neosnovan budući je uvidom u zdravstveni karton tužiteljice, sa lista 152 do 191 spisa, utvrđeno da je tužiteljica imala problema sa desnim ramenom i desnom rukom samo i isključivo nakon ozljede na radu 1. kolovoza 2018. te da je redovno provodila liječenje i terapije. Osim navedenog nikada nije imala probleme sa desnim ramenom ili rukom.

18. Imajući u vidu činjenicu, a što je već ranije u ovom obrazloženju istaknuto, da tužiteljica nije osposobljena za rad na siguran način, svakako treba istaknuti da ako se radi o ozljedi na radu, odgovornost poslodavca, ovdje tuženika je objektivna, što znači da u pravilu odgovara, bez obzira na krivnju odgovorne osobe, a odgovornosti se može osloboditi samo ako dokaže postupanje radnika koje je bilo protivno uobičajenom postupanju, odnosno pravilima zaštite na radu, a tuženik u predmetnom slučaju takve radnje koje bi bile poduzete od strane tužiteljice nije dokazao. U odnosu na daljnje navode tuženika kako tužiteljica nije upotrijebila normalnu pažnju jer se nesavjesno i neodgovorno ponašala na radnom mjestu napominje se da isti navod nije dokazan jer nije dokazan ni osobni odnos treće osobe, ovdje CŠ, s tužiteljicom, niti je dokazano kakve prirode bi bio takav odnos.

19. Dakle, u ovom slučaju ne radi se o bilo kakvom propustu tužiteljice te sud u cijelosti utvrđuje neosnovanim prigovore tuženika i nalazi da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima, s obzirom da se tužiteljici ne može pripisati nepažnja ili skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje na radnom mjesto uslijed, kako se to u odgovoru na tužbu tuženika ističe, namjernog nanošenja ozljede od strane treće osobe izazvane osobnim odnosom, već bi se ovdje moglo raditi o slučaju koji se dogodio, ali valja napomenuti da i u tom slučaju tuženik snosi odgovornost za štetne posljedice u smislu odredbe 1045. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima, uz napomenu kako takvu odgovornost ne isključuje ni činjenica što protiv tuženika zbog ovog štetnog događaja nije pokrenut nikakav postupak.

20. Slijedom navedenog, zaključak je suda u ovoj pravnoj stvari da se radi o isključivoj odgovornosti tuženika na temelju odredbe članka 111. Zakona o radu, što znači da odgovara za štetu samom činjenicom što je nastala štetna posljedica ozljede tužiteljice na radu i da tužiteljica svojom radnjom ili propustom nije pridonijela njezinom nastanku.

21. Odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

22. Nadalje, odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22.1. Odredba članka 1046., u svezi članka 19. i odredba članka 1100. Zakona o obveznim odnosima reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti, neimovinsku štetu, dok odredba članka 1093. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od zadobivenih ozljeda, te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem.

23. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege. Tužiteljica je potraživala i naknadu štete za naruženost po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, ali je od navedenog odustala nakon provedenog medicinskog vještačenja.

24. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. Željki Kolak, dr. med., specijalisti fizikalne i rehabilitacijske medicine, koja u svom nalazu i mišljenju od 31. siječnja 2023. navodi kako je tužiteljica stradala 1. kolovoza 2018. na radnom mjestu, pala i zadobila traumu desnog ramena, s tim da mehanizam nastanka zadobivene ozljede korelira s opisanom nesrećom, tj. postoji uzročna veza zadobivene ozljede i nesreće na radu, s tim da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila tešku tjelesnu ozljedu – ozljedu dvoglavog nadlaktičnog mišića desno, s posljedičnom kontrakturom desnog ramena.

24.1. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužiteljice, uz napomenu kako je primjedbe dane na isti nalaz i mišljenje sudski vještak otklonila u pisanom očitovanju u podnesku od 21. ožujka 2023., tako i usmenom obrazloženju danom na ročištu od 12. rujna 2024. u kojima je vještak dala jasna, potpuna i logična obrazloženja, koja uostalom niti parnične stranke nisu osporile.

24.2. Ovdje se ističe kako je vještak u svom usmenom obrazloženju otklonila prigovor punomoćnika tužiteljice vezan uz naruženje, navodeći da ozljede na predjelu ramena, odnosno ožiljci od artroskopije nisu takve prirode da bi se smatrali naruženjem. Također je otklonjen prigovor tuženika vezan za ranije ozljede desnog ramena i ruke, te je vještak napomenula da je vidjela u spisu priloženi zdravstveni karton i da nema zabilježenih podataka o bolovima i ozljedi desnog ramena prije opisane nesreće, nego su u istome uredno evidentirani svi pregledi specijalista, recepti za lijekove, podatci o provedenoj fizikalnoj terapiji, a nakon ozljede na radu kod tuženika. Također je kao nesporno objasnila da je moguće i svakako nesporno da je do ozljede tužiteljice došlo nakon pada i udarca o zid a na način kao što je to opisano u tužbi.

25. Prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete prema pojedinim kvalifikatornim kriterijima, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica, koja je u štetnom događaju zadobila tešku tjelesnu ozljedu, ozljedu dvoglavog nadlaktičnog mišića desno, s posljedičnom kontrakturom desnog ramena, trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta tjedan dana, slabe bolove kroz 3 mjeseca, te povremene bolove kod pojačanih napora, tako da joj prema tom kvalifikatornom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.809,81 eur. Također, prema kvalifikatornom kriteriju straha tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.206,45 eura (tužiteljica je imala primarni strah u času ozljeđivanja a potom sekundarni strah odnosno zabrinutost koja prati tijek liječenja i intenzitet fizičke boli, s obzirom da je imala dva operativna zahvata na desnom ramenu i nekoliko puta fizikalnu terapiju).

25.1. Isto tako valja imati na umu da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja imala 49 godina života a u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka koji je utvrdio umanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice 10 % trajno, pa je mišljenje ovog suda kako tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.750,00 eura (tužiteljica ima trajno oštećenu funkciju desnog ramena gdje joj je i polovična antefleksija i retofleksija u odnosu na lijevo rame, rotacije desnog ramena su reducirane na 1/3 opsega u odnosu na lijevo rame, hipotrofična muskulatura desnog ramena i cijele desne ruke uz oslabljenu grubu mišićnu snagu, s tim da se radi o dominantnoj desnoj ruci kod koje su prisutni stalni bolovi promjenjivog intenziteta), a sve prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020.

25.2. Sud je prihvatio i mišljenje vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege (tako vještak navodi da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna dva sata dnevno kroz dvanaest mjeseci kada je desna ruka bila u omči i u kontrakturi, a pomoć joj je bila potrebna kod održavanja osobne higijene, odijevanja, kućnih poslova i sl.) i to temeljem članka 223. Zakona o parničnom postupku cijeneći da tužiteljici za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 3,98 eura (zaokruženo na 4,00 eura), pa tužiteljici pripada naknada u iznosu od 2.422,19 eura.

26. Slijedom navedenog, tužiteljici po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu pripada iznos od 4.766,26 eura, a u odnosu na pretrpljenu imovinsku štetu tužiteljici pripada naknada u iznosu od 2.422,19 eura.

27. Imajući u vidu navedeno, a temeljem odredbe članka 1103. Zakona o obveznim odnosima tužiteljici je na dosuđenu neimovinsku štetu u iznosu od 4.766,26 eura dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata od 1. kolovoza 2018. godine, odnosno od nastanka ozljede na radu, a u odnosu na visinu imovinske štete u iznosu od 2.422,19 eura, koje je sudu utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, to tužiteljici na dosuđeni iznos štete pripada zatezna kamata od 17. listopada 2025. kao dana presuđenja pa do isplate.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi članka 155. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu opravdane i potrebne troškove nastale sudjelovanjem kvalificiranog punomoćnika odvjetnika na strani tužiteljice, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) i vrijednosti predmeta spora tužiteljici su priznati troškovi i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, prema Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife, za trošak sastava četiri obrazložena podneska i to od 4. veljače 2022., 14. srpnja 2022., od 27. veljače 2023. i od 22. rujna 2023., svaki u iznosu od 200,00 eur, prema Tbr. 8. toč. 1., zastupanje na pet ročišta i to od 5. srpnja 2022., 4. travnja 2024., 8. svibnja 2024., 12. rujna 2024. i od 4. rujna 2025. svako po 200,00 eur po Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife, te za zastupanje na ročištu za objavu presude iznos od 100,00 eur, sukladno Tbr. 9. toč. 3. Odvjetničke tarife što sveukupno iznosi 2.100,00 eur. Tome valja pridodati i predujam za provedeno vještačenje koje je snosila tužiteljica u iznosu od 325,89 eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 17,25 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 118,36 eura, odnosno tužitelju je priznat trošak u sveukupnom iznosu od 2.561,50 eur.

29. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

17. listopada 2025.

Sudac

Hrvoje Smital

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Hana Lukić Hob, Vinkovci

2. ZOU Glavaš & Šutalo, Vinkovci