Poslovni broj 34 Gž R-715/2023-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž R-715/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja J. B. /OIB: …/ iz I. G., koga zastupa N. K. i M. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & K. iz K., protiv tuženika trgovačkog društva, H. m. d.d. u stečaju /OIB: …/ sa sjedištem u Z., (prije H. n. d.d., Z.,), koga zastupa stečajni upravitelj, D. K. /OIB: …/ iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12460/2020-60 od 28. ožujka 2023., na sjednici održanoj 26. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12460/2020-60 od 28. ožujka 2023. pod stavkom I. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđena nedopuštenom Odluka trgovačkog društva, H. n. d.d. od 23. prosinca 2014. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelju J. B. i da Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja J. B. kao radnika i tuženika H. m. d.d. u stečaju, kao pravnog slijednika trgovačkog društva H. n. d.d., nije prestao (stavak I. izreke). Odbačen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tuženik predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti  Odluke trgovačkog društva, H. n. d.d. od 23. prosinca 2014. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelju J. B. i da Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja J. B. i tuženika H. m. d.d. u stečaju nije prestao.

 

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke u granicama žalbenih razloga i razloga na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, niti pogrešna primjena materijalnog prava. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno. To što tuženik smatra da je istinito ono što on smatra istinitim, nije povrijeđeno niti jedno tuženikovo pravo.

 

7. Mjerodavnim pravilima o pravu radnika na sudjelovanju u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima sadržanim u Zakonu o radu  (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a), nametnuta je poslodavcu dužnost:

 

-          da se u slučaju prestanka potrebe za radom najmanje dvadeset radnika od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, pravodobno i na način propisan ZR-a, savjetuje se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika (članak 127. stavak 1. ZR-a);

 

-          da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, pa tako i prije donošenja odluke o otkazu (članak 115. stavak 1. točka 1. ZR-a), mora savjetovati s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom ako kod poslodavaca nije ustanovljeno radničko vijeće, na način da podatke o namjeravanoj odluci dostavi radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke (članak 150. stavak 1. ZR-a),

 

-          i da samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća (sindikalnog povjerenika) može donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom (članak 151. stavak 1. točka 3. ZR-a).

 

8. Dovođenjem u vezu dopisa tuženika vijeću od 14. studenog 2014. (list 9. - 10. spisa), zapisnika sa 23. sjednice vijeća tuženika od 19. studenog 2014. (list 11. spisa), zapisnika sa 25. sjednice vijeća od 5. prosinca 2014. (list 13. - 15. spisa), dopisa tuženika upućenog vijeću 14. studenog 2014.  uz popis kolektivnog viška radnika (list 61. - 67. spisa) sa iskazom svjedokinje A. S. koja je u vrijeme otkazivanja radnog odnosa tužitelju bila predsjednica vijeća (list 243. - 244. spisa), svjedoka S. M., rukovoditelja pravne službe kod pravnog prednika tuženika u vrijeme otkazivanja radnog odnosa tužitelju (list 244. - 245. spisa) i nespornim činjenicama (tužitelju /građevinskom radniku - tesaru/ 2012. godine zbog ozljeda na radu zadobivenih  7. srpnja 2009., bila priznata profesionalna sposobnost za rad što je pravnom predniku tuženika bilo poznati u vrijeme otkazivanja radnog odnosa /23. prosinca 2014./) kao jedini objektivni zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud ostaje:

 

-          da je pravni prednik tuženika proveo savjetovanje sa vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika (članak 127. stavak 1. - 4. ZR-a),

 

-          ali da iako dužan nije proveo postupak suodlučivanja u skladu sa odredbom članka 151. stavkom 1. točkom 3. ZR-a (nije zatražio suglasnost od vijeća za otkazivanje radnog odnosa tužitelju kao radniku kojem je zbog ozljede na radu /100%/ nastala profesionalna nesposobnost za rad, a koja činjenica mu je prije otkazivanja radnog odnosa bila poznata).

 

9. Žalbeni razlozima koje tuženik u bitnome veže uz iznošenje vlastite ocjene personalnih dokaza (iskaza svjedoka S. i M.) i zaključku da bi iz istih uz sadržaje zapisnika o sjednicama vijeća proizlazilo da se "ipak razgovaralo o osobama sa imenima i prezimenima, a da se nije uskraćivala suglasnost pojedinačno, već je suglasnost za radnike 1 do 7 na stranici 2. zapisnika uskraćena upisom u taj zapisnik..", a ne samo o suglasnosti u vezi sa odredbom članka 127. ZR-a, nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke.

 

10. Naime, odredba članka 127., članka 150. i članka 151. ZR-a, kojim je regulirano sudjelovanje zaposlenika u odlučivanju i njihovu pravu da budu obaviješteni ima svoje utemeljenje u točkama 17. i 18. Europske povelje o osnovnim socijalnim pravima radnika (Narodne novine, broj: 37/1991.) prema kojim se informiranje, konzultiranje i sudjelovanje zaposlenika mora razviti na odgovarajući način, uzimajući u obzir postojeću praksu u državama članicama (točka 17.) i mora biti ostvareno na vrijeme, među ostalim posebno u slučajevima kolektivnog otpuštanja (točka 18/3.).

 

11. Iz navedenih odredbi ZR-a proizlazi da vijeće u slučaju kolektivnog viška radnika (članak 127. ZR-a) ima samo savjetodavnu ulogu, dok u slučajevima predviđenim člankom 151. stavkom 1. točkama 1. - 8. ZR-a nije riječ samo o savjetovanju, nego i suodlučivanju u svim tim slučajevima kad odluku o otkazu poslodavac smije donijeti samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća.

 

12. Stoga se drugostupanjski sud ne može složiti sa tvrdnjama tuženika da je postupak suodlučivanja proveden na odgovarajući način i da je ostvaren na vrijeme, poglavito ako se ima u vidu da prema iskazu svjedoka M. (rukovoditelja pravne službe u vrijeme otkaza) vijeću nisu dostavljani nacrti odluka o otkazu, već gotove odluke koje su bile unificirane, i u koje su se unosili podaci o radnicima, da u Odluci o otkazu za tužitelja nije navedeno da je radnik kod kojeg je zbog ozljede na radu (100%) nastala profesionalna nesposobnost za rad 2012. godine (dvije godine prije donošenje Odluke o otkaz), već samo da je provedeno savjetovanje po članku 127. ZR-a i da se na 25. sjednici vijeća od 5. prosinca 2014. raspravljalo o sporazumu vezano za kolektivni višak radnika, ali ne i o otkazu radnog odnosa tužitelju s obzirom da je za tužitelja dostavljena unificirana Odluka o otkaz u kojoj se ne navod da je zbog ozljede na radu /100%/ iz 2009. nastala profesionalna nesposobnost za rad tužitelja u 2012. godinu i da vijeće nije imalo saznanja o konkretnim činjenica za tužitelja vezano za razloge i nastanak profesionalne sposobnosti za rad, a što je u iskazu potvrdila i tadašnja predsjednica vijeća, svjedokinja S..

 

13. Dakle, suprotno navodima iz žalbe, prvostupanjski je sud, u granicama svojih dužnosti i prava učinkovito ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene od stranaka u postupku i dao procjenu njihove mjerodavnosti za odluku.

 

14. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12460/2020-60 od 28. ožujka 2023. pod stavkom I. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

             

 

U Zagrebu 26. rujna 2023.

 

                                                                                                       Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.