98. P-2592/23

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg John F. Kennedy 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362,, zastupano po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupano po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 3.368,49 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Ane Mlačić, odvjetnice i u nazočnosti punomoćnika tuženika Branimira Perića, odvjetnika, donio je i objavio, 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 3.368,49 € sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.049,24 € od 11. 06.2022. i

- na iznos od 1.319,25 € od 30.08.2022.,

do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.020,21 € zajedno s zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.500,00 € zajedno s zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 18. svibnja 2022.g. u 22:20 sati u mjestu Ivanić- Grad, Ulica 65. Bataljuna ZNG BB, došlo je do prometne nesreće, i to na način da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja policom kaska broj 03-0489508-01, kojim je upravljao vozač LB, krećući se kolnikom Ulice 65. Bataljuna ZNG u smjeru juga, za oko 50 m južnije od raskrižja s kolnikom Industrijske ulice naletjelo na divljač-srnu koja je istrčala na kolnik s njegove lijeve strane, prilikom čega je nastala materijalna šteta na predmetnom vozilu, dok se navedena divljač udaljila u nepoznatom smjeru. Smatra da je za predmetni štetni događaj, kao i za nastalu štetu na oštećenom vozilu, koju je tužitelj u cijelosti naknadio svome osiguraniku, isključivo odgovoran osiguranik tuženika LD Prepelica Ivanić Grad, koji je u zakupu lovišta iz kojeg je naletjela divljač. Tužitelj je, po navedenom štetnom događaju, na temelju kasko police isplatio iznos od 3.368,49 EUR na ime naknade štete na vozilu njegova osiguranika. Tužitelj je, u mirnom postupku, uputio regresni zahtjev 14. prosinca 2022.g., kojim regresno potražuje od tuženika kao osiguratelja LD Prepelica Ivanić Grad isplaćeni iznos od 3.368,49 EUR koji nije udovoljio zahtjevu slijedom čega tužitelj na temelju odredbe čl. 963. ZOO-a, potražuje isplaćeni iznos od 3.368,49 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnov i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da osporava da se radi o naletu na srnu ili bilo koju drugu divljač. Nadalje osporava odgovornost za štetu iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika te se poziva na odredbu čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu.

Zaključno osporava i tijek zateznih kamata.

3. U nastavku postupka stranke su u bitnome ostale kod svojih navoda te su se pozivale i dostavljale sudsku praksu dokazujući svoje tvrdnje.

4. U podnesku od 3. srpnja 2024. tuženik je dodatno istaknuo da tužitelj nije dokazao da je tuženik sklopio ugovor o osiguranju s Hrvatskim lovačkim savezom ili LD PREPELICA IVANIĆ GRADA ili bilo kojom drugom Lovačkom udrugom koji bi se odnosio na lovište iz kojeg je došla divljač i to unatoč osporenoj pasivnoj legitimaciji.

5. U podnesku od 10. srpnja 2024. tužitelj je ukazao da tuženik po prvi puta u podnesku od 3. srpnja 2024. osporava svoje svojstvo osiguratelja te je predložio dokaze na okolnost da je tuženik upravo osiguratelj lovačkog društva.

6. Odredbom čl. 461.a. st. 2. ZPP-a propisano je da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

7. Tuženik činjenice koje je iznio u navedenom podnesku nije bio iznio niti predložio u odgovoru na tužbu a niti je naknadno obrazložio iz kojih razloga bez svoje krivnje nije navedene činjenice mogao iznijeti već u odgovoru na tužbu.

Stranica 2 od 9

8. Slijedom toga, ovaj sud je ocijenio da nisu postojali razlozi koji bi opravdali tuženika da bez svoje krivnje nije mogao činjenice iz podneska od 3. srpnja 2024. iznijeti i već u odgovoru na tužbu pa je stoga ocijenjeno da se u konkretnom slučaju ne radi o izuzetku iz stavka 9. članka 461.a. ZPP-a, odnosno o slučaju kada tuženik nije bez svoje krivnje mogao iznijeti u odgovoru na tužbu nove činjenice, pa je stoga sud sukladno stavku 10. članka 461.a ZPP- a odlučio da neće uzeti u obzir navedene nove činjenice iz predmetnog podneska. (tako i VTS, Pž-4074/24 od 10. 12. studenog 2024.)

9. Ovdje se posebno ukazuje da je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao pasivnu legitimaciju isključivo iz razloga što je smatrao da se ne radi o naletu na divljač i iz razloga što osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, odnosno nije osporavao da ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti lovačkih društava, već je tu činjenicu osporio tek u podnesku od 3. srpnja 2024.

10. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze: polica kaska cestovnih vozila broj 03-0489507-01 od 18.10.2021. (list 8. spisa), ponuda cestovnog kaska od 7.10.2021. (list 10. spisa), Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 14- 18 spisa), Prijava štete iz osiguranja automobilskog kaska (list 20-23 spisa), Potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Ivanić-grad od 24.5.2022. (list 24-25 spisa), podaci o ugovoru (list 26-27 spisa), podaci o lovištu (list 28-30 spisa), prijava štete iz osiguranja kaska (list 32-35 spisa), Otpremnica-račun br. 0001-130 od 17. lipnja 2022. (list 36. spisa), Izjava od 26. kolovoza 2022. (list 38 spisa), Potvrda plaćanja (list 40- 43 spisa), Regresni zahtjev od 14.12.2022. (list 44 spisa), Odluka po regresnom zahtjevu (list 46 spisa), fotografije (list 48-95 spisa), Odluka Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-5681/2021 (list 96-99 spisa), Potvrda plaćanja (list 100-101 spisa), Odluka Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7511/2016 (list 112-117 spisa), Presuda Visokog trgovačkog suda RH (list 118-121 spisa), Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-696/2020 (list 122-127 spisa), Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1888/19 (list 128-131 spisa), Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2210/2020 (list 132-136 spisa), Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-724/2020 (list 138-142 spisa), Odluka Vrhovnog suda broj Rev-1547/2011 (broj 150-152), Odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-1435/2008 (list 153-156 spisa), Konačni prijedlog zakona o lovstvu (list 157-271 spisa), Odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-311/2018 (list 272- 274 spisa), Presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-4800/2021 (list 275- 278 spisa), Odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-1241/1996 (list 279-280 spisa),

odluka Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1373/2018 (list 281-283 spisa),

Odluka Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-5681/2021 (list 281-287 spisa), Izvješće o poduzetom MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad od 19.5.2022. (list 298 spisa), Zapisnik o očevidu (list 299-301 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 302 spisa), fotografski elaborat (list 303-308 spisa), Presuda Visokog trgovačkog suda RH (list 316-327 spisa), Presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-3870/2022 (list 367-378 spisa), Presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2327/2015 (list 379-383 spisa), Presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-5032/2021 (list 384-387 spisa, Presuda Trgovačkog suda broj P-696/2020 (list 388-393 spisa).

Stranica 3 od 9

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetu, za isplatu iznosa od 3.368,49 € kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu koja je nastala na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a kojim je upravljao LB, prilikom naleta na divljač, sve prema odredbi čl. 963. ZOO-a.

13. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (18. svibnja 2022.) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne Novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20 – dalje ZL) i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO).

14. Imajući u vidu navode stranaka iznijete tijekom postupka, među strankama nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku.

15. No, među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, uzročno posljedična veza, odgovornost, zatim je sporno je li se radilo o naletu na srneću divljač te je sporan tijek zateznih kamata.

16. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ovaj sud je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim, budući da tuženik nije ni naveo iz kojeg razloga smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran, posebno imajući u vidu da je tužitelj dostavo policu osiguranja (list 8 spisa) iz koje nesporno proizlazi njegova aktivna legitimacija budući da je jasno navedeno da se radi o kasko osiguranju te da se odnosi na vozilo reg. oznake: ZG5100HZ te je razvidno da se štetni događaj dogodio za vrijeme trajanja predmetnog osiguranja.

17. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg je tuženik istaknuo jer je smatrao da tuženik nije vlasnik lovišta niti divljači ovaj sud je i taj prigovor ocijenio neosnovnim, iz niže navedenih razloga. Dodatno se ukazuje da je sam tuženik u dopisu od 2. svibnja 2023. (list 46 spisa), odštetni zahtjev otklonio isključivo iz razloga što je smatrao da se ne radi o naletu na divljač te je sam potvrdio u navedenom dopisu da je tuženik osiguravatelj i lovačkog društva na čijem području je došlo do štetnog događaja.

18. Odredbom čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21– dalje: ZOC) je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (st.1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st.2.).

Stranica 4 od 9

19. Iz navedenih odredbi proizlazi da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZOC-a, već je njihova odgovornost uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava.

20. Odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na način da je odgovoran:

a. vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

b. lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

21. Iz navedene odredbe ZL-a, proizlazi da lovoovlaštenik odgovara za štetu po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) ali samo u slučaju ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

22. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

23. Međutim, zbog toga, što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

24. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne odgovara za štetu po osnovi objektivne odgovornosti. Naime, divljač na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar (neovisno o tome provodi li se lov divljači u vrijeme kada je divljač zatečena na cesti), slijedom čega lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) odgovara za štetu sukladno odredbi članka 1064. Zakona o

Stranica 5 od 9

obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, a na tuženiku (lovoovlašteniku odnosno njegovu osiguratelju) je teret dokazivanja činjenica iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima zbog kojih se može (u cijelosti ili djelomično) osloboditi od odgovornosti za štetu. (tako i VTS, Pž-2926/22-2 od 28. prosinca 2022. i VSRH, Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.)

25. Stoga, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. ZOC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, dok lovoovlaštenik, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a). Kraj činjenice da motorno vozilo u pokretu također predstavlja opasnu stvari, tuženik kao njegov osiguravatelj se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 1067. ZOO-a, kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.(st.1.) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. (st.2.) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. (st.3.) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. (st.4.) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

26. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka PB te je izveden dokaz prometnim vještačenjem.

27. Svjedok PB je u svom iskazu u bitnome naveo da je bio suvozač u automobilu BMW koji je vozio LB, te da su se kretali pristupnom cestom za ulazak na autoput iz smjera Ivanić Grada, te da se vozilo kretalo koliko se sjeća brzinom od 30km/h – 40km/h te je tom prilikom sa vozačeve strane izletjela srna koja se izravno zabila u vozilo i to u prednju stranu vozila. Naveo da je vozilo bilo jako oštećeno te da je izgledalo jako ružno i da su pozvali policiju koja je obavila očevid i izuzela dlaku divljači. Naveo je da se ne sjeća je li na mjestu štetnog događaja pronađena srna te da su srnu uočili neposredno u sekundi prije samog udara.

28. Vještak Zlatko Toth je u svom nalazu i mišljenju naveo da je uzrok nezgode istrčavanje divljači na kolnik i nalet vozila na njega te da je do naleta došlo u fazi reakcije vozača kočenjem i kada još nije moglo doći do aktivacije kočionog sustava, te da vozač vozila nije imao mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem i nalet na divljač je bio neizbježan odnosno u konkretnim okolnostima vozač vozila unatoč pravovremene reakcije kočenjem nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem. Utvrdio je da bi vozač intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo do linije naleta i tako izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 30 km/h, odnosno za sve veće brzine kretanja vozila nalet je bio neizbježiv. Visinu štete je utvrdio u iznosu od 3.368,49 €.

29. Na ročištu održanom 8. rujna 2025. stranke nisu imale pitanja za vještaka, a nisu imale ni primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

Stranica 6 od 9

30. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio objektivnim, nepristranim, logičnim i u skladu s pravilima struke te je u cijelosti i prihvaćen.

31. Slijedom navedenog na temelju iskaza svjedoka i predmetnog nalaza i mišljenja vještaka, ovaj sud je utvrdio da je 18. svibnja 2022. doista došlo do štetnog događaja i to do naleta srneće divljači na vozilo kojim je upravljao OB te je iz predmetnih dokaza utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između štete i štetnog događaja kao i da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

32. Naime, u konkretnom slučaju iz iskaza svjedoka PB te iz prijave štete podnesene od strane vozača LB (list 21 spisa) ovaj sud je utvrdio da se radilo o naletu na srneću divljač, te je imajući u vidu činjenicu da se radi o sporu male vrijednosti i da bi izvođenje veterinarskog vještačenja bilo povezano s nerazmjernim troškovima, to je sud sukladno odredbi čl. 464.a. ZPP-a, iz izvedenih dokaza i iskaza svjedoka, sud slobodnom ocjenom zaključio da se radilo o naletu na divljač.

33. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud je utvrdio da je LB vozio brzinom od oko 50 km/h, te da bi štetni događaj bio izbjegnut tek u slučaju da je vozio brzinom manjom od 30,00 km/h, na mjestu na kojem je ograničenje brzine 50 km/h, kako to proizlazi iz potvrde MUP-a (list 24 spisa). Stoga je nesporno utvrđeno da nema odgovornosti vozača LB, pa je stoga taj prigovor tuženika neosnovan.

34. Slijedom navedenog, tužitelj primjenom odredbe čl. 963. ZOO u vezi s čl. 1064. ZOO-a osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa od 3.368,49 € od tuženika, pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

35. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza vještačenje po vještaku za lovstvo sa zadatkom da se utvrdi je li mjesto događaja područje na kojem nije moguće uspostaviti lovište i na kojem nije moguće provoditi lov sukladno odredbama Zakona o lovstvu iz razloga što je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da sud službenim putem od LD PREPELICA, zatraži podatak da li su dana 18.05.2022. godine provodili lovne aktivnosti, a ukoliko jesu da dostave odluku o odobrenju provođenja istih i zapisnik o provedbi lovnih aktivnosti, kao i podatak da li su podnijeli zahtjev za postavljanje prometnog znaka „Divljač na cesti“, jer je sukladno odredbi čl. 232. ZPP-a, tuženik bio sam dužan dostaviti navedene isprave a niti je tvrdio da sam nije mogao postići da se isprava preda ili pokaže, kao i iz razlog što je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvđeno. Napominje se da je tuženik sam odustao od dokaza provođenjem prometnog vještačenje na okolnost dinamike nastanak prometne nezgode, mogućnosti izbjegavanja iste te očitovanje da li je prekoračenje brzine kretanja u uzročnoj vezi sa visinom štete, kao i na okolnost visine štete temeljem fotografija oštećenja dostavljenih uz tužbu. Jednako tako sud je odustao od dokaza saslušanjem svjedoka LB jer je dostava poziva svjedoku u više navrata bila neuredna pa nije bilo moguće izvesti navedeni dokaz te je stoga iz razloga ekonomičnosti postupka sud odustao od izvođenja navedenog dokaza. Nadalje sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza veterinarskim vještačenjem budući je sud smatrao da je činjenično stanje

Stranica 7 od 9

dovoljno utvrđeno te da bi izvođenje navedenog dokaza pridonijelo neekonomičnosti postupka. Sud je odbio i dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem na okolnost isplate utuženog iznosa oštećenoj osobi, budući da navedena okolnost nije bila sporna. Zaključno sud je odbio i prijedlog za izvođenje dokaza da sud zatražiti od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva dostavu Ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj kojeg je Ministarstvo 31. svibnja 2021.g. sklopilo s ovdje tuženikom kao osigurateljem i temeljem navedenog Ugovora sklopljene Police osiguranja broj [broj police osiguranja] budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

36. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

37. Isplatom štete osiguraniku na tužitelja su prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu sukladno čl. 963. ZOO-a do visine isplaćene naknade.

38. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

39. S obzirom da tuženik nije osporavao da bi tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku 10. lipnja 2022. odnosno 29. kolovoza 2022., (list 40 i 42 spisa) to tužitelj ima pravo obračunati kamatu za razdoblje od isplate, upravo kako je to tužitelj i potraživao.

40. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23

– dalje ZOO) a koja se odnosi na ostale odnose.

41. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku to u smislu članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova.

42. Tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine": broj 138/23, nastavno: Tarifa“) za pristup na ročišta održana 14. veljače 2024., 28. svibnja 2024. i 8. rujna 2025., u iznosu od 200,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i za zastupanje na ročištima održanim 27. ožujka 2024., i 5. studenog 2024., u iznosu od 100,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 2. Tarife) kao i za sastav podnesaka od 21. kolovoza 2023. (tužba) i podneska od 15. svibnja 2025. (očitovanje na nalaz i mišljenje) u iznosu od 200,00 € za svaki do navedenih podnesaka (Tbr. 8. t 1. Tarife), što sve skupa uvećano za PDV iznosi 1.500,00 €. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 40,07 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 80,14 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23 - dalje ZSP), kao i trošak provedenog vještačenja u iznosu od

Stranica 8 od 9

400,00 €. Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 2.020,21 € (točka II. izreke).

43. S druge strane, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podnesaka od 12. listopada 2023., od 28. ožujka 2024., od 10. srpnja 2024. i od 16. siječnja 2025., u iznosu od 200,00 € za svaki od navedenih podnesaka te za sastav podnesaka od 10. veljače 2025. i od 12. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 € za svaki od navedenih podnesaka, budući je sud sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, smatrao da navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Nadalje, sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadom troška za pristup na ročišta održana 27. ožujka 2024. i 5. studenog 2024. preko dosuđenog iznosa od 100,00 € pa do traženog iznosa od 200,00 € za svaki od tih podnesaka budući da se na navedenim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Slijedom navedenog, sud je odbio prijedlog tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.500,00 € (točka III. izreke).

44. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

45. Dodatno se ukazuje da je tuženik nakon zaključenja glavne rasprave odnosno 13. listopada 2025. dostavio podnesak sa sudskom praksom a koji ovaj sud nije uzeo u obzir budući je dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave.

Zagreb, 16. listopada 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 80,14 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana

Stranica 9 od 9