Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

K-280/2020

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu, Nives Vrvilo, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Tomić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. IŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 11/03, 190/03 – odluke Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), povodom optužnice ODO-a Šibenik broj K-DO-510/2012 od 29. studenog 2013. godine, nakon održane i zaključene javne rasprave, dana 13.listopada 2025 godine, u nazočnosti zamjenika ODO Šibenik ,optuženog IŽ sa braniteljem, te objave presude dana 16. listopada 2025 g.

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19, 130/20,80/22,114/23,36/2472/25,-dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog broj K-356/13 od 06. prosinca 2013. godine.

II.Opt. IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin RŽ i majke I rođene R, rođen **.**.1971. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] na adresi: Heiz.von.H.Strasse 30, Traunreut 83301 Traunreut, Bavarska, Njemačka, državljanin Republike Hrvatske, matematičko-informativni tehničar, sa završenom srednjom školom, zaposlen u tvrtci Poligon, bavi se saniranjem štete nakon štete i poplava, sa primanjima u iznosu od 2.000,00 eura, razveden, otac petero djece, sudionik Domovinskog rata 1991. -1996. godine, nositelj Spomenice Domovinskog rata i Medalje Oluja, Bljeksa, pohvalnice Vojne policije itd., vlasnik stana od 46 m2 u Kninu, na slobodi

k r i v  j e

što je krajem svibnja 2012. godine na osobni automobil marke "Alfa Romeo 145", broja šasije [broj šasije], neovlašteno montirao pokusne registarske pločice VŽ 006-97, izdane za osobni automobil marke "Opel Corsa", broja šasije [broj šasije], te iste registarske pločice, znajući da su nepripadne navedenom automobilu, koristio dana 10. lipnja 2012. oko 17:10 sati, kada je

zaustavljen od strane djelatnika prometne policije na kontrolnom punktu na cesti

D-8 na predjelu Marine Kremik,

što je, dakle, preinačenu javnu ispravu uporabio kao pravu.

Time je opt. IŽ , počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenjem isprave, opisano po čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 , a kažnjivo po čl. 311. st. 2. KZ/97,

pa se opt. IŽ, temeljem čl. 311. st. 2. KZ/97,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6( šest) mjeseci,

a temeljem čl. 67. KZ/97 opt. HŽ se izriče

uvjetna osuda

na način da se gore izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 148. u svezi čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 obvezuje se optuženik da na ime troškova kaznenog postupka, i to putnog troška svjedoka EŽ plati iznos od 59 Eura ( list 166 spisa) i plati paušalni trošak ovog kaznenog postupka u iznosu od 80,00 Eura , što je ukupno trošak od 139,00 eura , u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske , u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

Optužnicom ODO-a [adresa] broj K-DO-510/12 od 29. studenog 2013. godine tužen je IŽ, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. i 1. KZ/97.

U ovome predmetu prethodno je po prijedlogu ODO-a [adresa] donesen kazneni nalog broj K-356/13 od 06. prosinca 2013. godine, koji je temeljem čl. 544. st. 1. ZKP/08 valjalo staviti van snage, jer je optuženi uložio prigovor na presudu izdanu temeljem kaznenog naloga.

Zatim je u ovom postupku bila donesena prvostupanjska presuda pod brojem K- 183/2014 dana 6. ožujka 2020 g. , koja je odlukom Županijskog suda u Splitu br. Kž- 618/2020-5 od dana 27. kolovoza 2020 g. ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

I u ponovljenom postupku upitan da se očituje o optužbi optuženik se očitovao da se ne smatra krivim.

Optuženik je prilikom davanja svog iskaza i u prethodnom postupku poricao počinjenje kaznenog djela, ostajući na ročištu javne rasprave od dana 30. kolovoza 2019 g. ( list 86 spisa) u cijelosti kod obrane dane prilikom prvog ispitivanja, kada naveo da je krajem 2012. godine preko "Njuškala" pronašao oglas vezano za prodaju osobnog automobila, a da se radilo o prodaji osobnog automobila marke "Alfa Romeo 145", zbog čega da je otišao u Zagreb, gdje se našao sa prodavateljem po imenu JŽ. Nadalje je naveo da su prilikom sklapanja ugovora i preuzimanja vozila, na istome bile pokusne tablice oznake VŽ 006-97, a koje tablice da je ona osoba po imenu JŽ skinuo i stavio u vozilo. Nadalje, s obzirom da je kupoprodajni ugovor glasio na njegovog oca, na tehničkom pregledu vozila da nije mogao dobiti probne tablice, tako da mu je onaj JŽ kazao da ponovo na auto stavi one prethodne tablice VŽ 006-97. Potom, kada se vratio u Knin, da nije registrirao vozilo jer da nije imao novaca, zbog čega da je isto stajalo ispred kuće. Utužene prigode da mu je došla cura, pa kada ju je vozio na autobusni kolodvor da ga je zaustavila policija, a on da je smatrao da su navedene probne tablice valjane i da ih može koristiti dok ne napravi nove.

Ostajući na javnoj raspravi kod prethodne obrane, optuženik je dodao da je na "Njuškalu" pronašao oglas za navedeno vozilo i da su se na slikama vozila jasno vidjele tablice. On da je kontaktirao sa osobom koja je dala oglas, te dogovorio da će se naći sa njime u blizini Zagreba, a cijena da je bila oko 5.000,00 kuna. Kada se našao sa navedenom osobom da isproba vozilo, isti da mu je kazao da su na vozilu važeće probne tablice, a nakon što je sve obavio oko prijenosa vlasništva, da je krenuo prema mjestu Sevid kod mjesta Marina. S obzirom da mu je došla djevojka, da je istu trebao prevesti do [adresa] na autobus, pa da je zaustavljen od djelatnika policije i nakon obavljene provjere od strane policije da je utvrđeno da navedene tablice ne pripadaju vozilu koje je kupio, nego vozilu marke "Opel Corsa". Potom da je priveden u policijsku postaju, gdje mu je priopćeno da je uhićen, a onda nakon zadržavanja da je pušten. Još je jedanput istaknuo da je na ugovoru bilo navedeno ime njegova oca kao kupca, koji je kao ratni invalid imao povlastice, te JŽ kao prodavatelja, a sa kojim je ustvari on sve i dogovorio, te da je to baš osoba koji je bio oglašivač na Njuškalu.

U svojoj obrani u ponovljenom postupku, u kojem je u dva navrata dao svoju obranu, je na ročištu gl. rasprave od dana 27. svibnja 2022 g. ( list 112 spisa) optuženi naveo da je automobil koji se spominje u optužnici, dakle Alfa Romeo 145, navedenog broja šasije, kupio temeljem ugovora o kupoprodaji od muške osobe čijeg se sada imena i prezimena doduše ne sjeća, jer je proteklo jako puno vremena. On da je navedeno vozilo pronašao na internetskoj stranici Njuškalo koje objavljuje kupoprodaju vozila između ostaloga, pa je tamo na slici vidio navedeni automobil sa navedenim probnim registarskim pločicama broja VŽ 006-97, misli, da se radilo o kupoprodajnoj cijeni od 5.000,00 kuna, jer se radilo o polovnom autu čini mu se još iz 1995. godine i te su pločice prilikom preuzimanja vozila bile na njemu montirane. On da je u to vrijeme radio u mjestu Sevid, Općina Marina, dobio je slobodan dan, njegov kolega ga je svojim autom odvezao u [adresa] na autobusni kolodvor, jer u to vrijeme nije posjedovao svoj auto. Tu je kupio autobusnu kartu za Zagreb, našao se sa navedenim prodavačem na području Zagreba, ne zna točno gdje, misli da se radilo o mjestu Zeleni Gaj, nije siguran, sklopili su kupoprodajni ugovor, ovaj čovjek je njemu predao vozilo, a on njemu novac. Ovaj prodavatelj pošto je iz Zagreba i zna gdje se treba javiti, odveo ga je kod nekog svog čovjeka, kod kojeg je ugovor sklopljen i ovjeren, a on je predao novac. Krenuo je prema [adresa], odnosno mjestu Sevid jer je sutradan trebao raditi, međutim, na predjelu Marine zaustavljen je od strane djelatnika policije na službenom motociklu koji mu je davao signalizaciju da se zaustavi i on je to i učinio na prvom punktu gdje je mogao. Djelatnik policije je od njega uzeo knjižicu vozila i vozačku dozvolu, izvršio je provjeru i zaključio po informaciji koju je dobio, da to nisu registarske pločice pripadajuće tom vozilu. Taj djelatnik policije je pozvao svoje kolege, došli su njegovi kolege sa službenim vozilom i odvezli ga u Policijsku postaju u [adresa] gdje je proveo osam sati, te je od njega uzeta izjava. Mora kazati da u policijskoj postaji je od jednog djelatnika policije bio upitan da li se odriče prava na poziv i prava na branitelja, on je rekao da se odriče i potom je potpisao jedan već pripremljeni papir, doduše nije pročitao cijeli sadržaj istoga papira. Čuo je samo da ovaj djelatnik policije sa drugim koji je bio nazočan, komentira nešto u smislu zar mu nije kazao zbog čega je doveden u policijsku postaju, da bi ga onda nakon ovog njegovog potpisivanja uhitili. Nakon nekih četiri do pet sati dao je izjavu očito djelatniku krim. policije.

A u svojoj obrani na ročištu gl. rasprave od dana 13. listopada 2025 g. je iskazao kako je išao kupiti auto kojeg je vidio na internetskoj stranici Njuškalo i dogovorio se s JŽ, ,koji je oglašavao prodaju i s njim se dogovorio gdje će se s njim naći. On da je s autobusa izašao i otišao na parking, javna površina, nije se radilo o auto kući. Auto nije imao nikakvih oznaka na sebi i oni su s drugim Koberovim autom, s drugim njegovim autom otišli u neki stan ili kuću i tu su potpisali Ugovor, to nije bio Javni bilježnik, odnosno prošlo je dosta vremena,nije ni siguran da li je to bio. Vratili su se s tim vozilom s kojim su išli potpisati ugovor, okrivljeni da mu je rekao da idu napraviti probne tablice, on je rekao ne, izvadio iz gepeka ili sa stražnjeg sjedišta probne tablice i rekao da su to te tablice koje vrijede mjesec dana i on ih je montirao na Alfa Romeo 145. Registarske oznake je glasila na VŽ, a ne sjeća se broja. On je sve to rekao krim. inspektoru, čini se da nitko nije ispitivao to po službenoj dužnosti. On je radio u vojnoj policiji pa nešto i zna, jer da se to tada ispitalo on danas ne bi bio ovdje. On da je čovjeku platio oko 5.000,00, 5,500,00 kn, godište 1995 do 1997, i odveo se autom u Sevid, kraj Rogoznice na posao.

Nije siguran, misli da je u roku od mjesec dana važenja probnih tablica vozio prijateljicu ali nije siguran, i kad se vraćao zaustavila ga je policija kod GŽ sa strane gdje se moglo stati, policajac na motoru koji je već neko vrijeme išao za njim. Sve što mu je rečeno da tablice nisu ispravne, da su krive, pa su ga stavili u maricu, priveli u postaju i to je sve što on zna.

Ovu njegovu prijateljicu je vozio par dana nakon što je dovezao auto. Mislio je registrirat auto. Kad je dao JŽ novce, prodavaču, nije dobio nikakvu potvrdu da je dao novac. Pisalo je u ugovoru da mu daje novce a on nema taj ugovor, prošlo je 13 godina. Kad je gledao oglas, na oglasu je bilo auto s tablicama. Kad ga je zaustavila policija dao je svoj iskaz i pušten je kući.

Na pitanje ODO Šibenik na listu 44 spisa pokazuje kupoprodajni ugovor motornog vozila između JŽ i RŽ, njegova oca, a obrazac je auto kuće Josana d.o.o. ,izjavio je na to da prvi put vidi ovaj Kupoprodajni ugovor. Na upit da li znam tko je ispisao podatke njegova oca izjavio je da ne zna, izjavio je da je otac rođen 1947. i da nema pojma tko je dao te podatke.

¸

U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem iskaza VŽ, danom pred policijskim istražiteljima PU Zagrebačke, od dana 16. studenog 2013. godine.(str. 41-43 i 110-111 spisa), saslušana je svjedokinja TŽ i svjedokinja AŽ ,te su izvedeni materijalni dokazi pregledom potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta ( str.11-13 spisa), potvrda o uporabi probnih(pokusnih) pločica na ime TŽ (str. 19 spisa), izvješća Postaje prometne policije od 10.06.2012 g. –list 18 spisa, prikaz podataka za vozilo "Alfa Romeo" na ime vlasnika JŽ (str. 20 spisa), kupoprodajnog ugovora motornog vozila (str. 44 spisa), te izvoda iz Kaznene evidencije za optuženika iz kojeg proizlazi da isti nije do sada osuđivan (str. 117 spisa).

Ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je tvrdio da je optuženi IŽ počinio utuženo kazneno djelo.

Naime, iako se optuženik branio na način da je poricao počinjenje djela stavljenog mu na teret, ovaj sud nije prihvatio njegovu obranu, jer je ista u suprotnosti sa provedenim dokazima. Ne samo da je obrana optuženog u suprotnosti sa ostalim dokazima, već su i same obrane optuženog kontradiktorne.

Naime, svjedok JŽ je u svome iskazu naveo da je bio vlasnik osobnog automobila Alfa Romeo, tip 145, koje vozilo dok je bilo kod njega da je imalo registarske tablice oznake [registarska oznaka]. Nadalje, iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi da je krajem mjeseca travnja 2012. godine, po isteku registracije, svoje vozilo uredno odjavio u policiji, da bi dana 17. svibnja 2012. godine isto vozilo prodao Auto kući "Josana" sa sjedištem u [adresa], na adresi: [adresa], suviše, da je sklopio ugovor o kupoprodaji motornog vozila. S obzirom na činjenicu da je njegovo vozilo u trenutku prodaje bilo odjavljeno bez tablica, da je kod njega po vozilo došao djelatnik auto kuće sa vučnom službom i odvezao vozilo, a njemu da je na kućnu adresu uplaćena kupoprodajna cijena. Djelatniku auto kuće da je predao svu dokumentaciju, te da nema govora o postojanju bilo kakvih pločica na vozilu, pa i probnih, u vrijeme kad je vozilo odvezeno.

Iz iskaza svjedoka TŽ, koja je saslušana zamoljenim putem pred Županijskim sudom u Varaždinu u prethodnom postupku , proizlazi da optuženika uopće ne poznaje, niti da joj je poznato kako je došao u posjed tablica koje je ona prethodno zatražila na svoje ime. Navedene probne tablice da je uzela na tri dana, jer su joj u tom periodu trebale, a onda da ih je jednostavno bacila u smeće, koje odvezeno od strane poduzeća za zbrinjavanje, i to dva dana nakon što ih je ona bacila.

Isto je svjedokinja iskazivala i u ovom ponovljenom postupku kad je vanraspravno saslušana dana 11. prosinca 2024 g. -list 165 -166 spisa , navodeći da ostaje pri svom iskazu kojeg je dala pred Županijskim sudom u Varaždinu u predmetu Kir-809/19 ,te da nema posebno ništa dodati. Vozilo Opel Corsu je kupila i nije bio registriran pa su mu trebale probne tablice da bi mogla ići na tehnički da ga registrira, i kad je obavila tehnički pregled i dobila redovnu registraciju , bacila je te probne tablice jer one da su bile papirnate , nisu bile limene ili slično pa se nisu ni ostavljale u policiji, to nije trebalo vraćati i ona ih je bacila u smeće. Te probne tablice da vrijede samo 3 dana i misli da ima dokaz kad je izvršila registraciju vozila na strani 11 državnoodvjetničkog spisa i odmah nakon registracije je bacila te papirnate . Ne sjeća se koji je registarski broj bio na probnoj tablici , ali je njeno vozilo bilo marke Opel Corsa. Molila je sud da je više ne zove , ona da ne zna nikog i da nema pojma što se desilo s tim njenim probnim tablicama.

Svjedokinja AŽ je na glavnoj raspravi dana 13.listopada 2025 g. posvjedočila da je ona prijateljica okrivljenom i da joj je on poslao link 2012 godine, da želi kupiti automobil Alfa Romeo, koju sliku joj je poslao preko linka.

Taj automobil je kupio u Zagrebu, tada se nalazio u Sevidu i rekao da ide u Zagreb po automobil, na linku je automobil imao probne tablice VŽ oznake, ali ne sjeća se koji je broj. Ona je tada bila na Viru i tri dana nakon što je kupio auto, dovezao ga je u Sevid, ona je došla u Sevid i vidjela je taj automobil svjetlo sive boje, pokusne pločice je imao, ne sjeća se registracije.

Pitala ga je samo kako je sve prošlo, kupnja, on da joj je rekao da je proteklo sve u redu, da mu je čovjek od kojeg je kupio stavio probne tablice i da nije bilo nikakvih problema. Nisu razgovarali o nikakvoj auto kući i ona više ništa nije pitala, nema drugih saznanja. U to vrijeme joj nije govorio da ima problema s probnim tablicama. Dalje je iskazala da taj put kad su došli u Sevid, on je nju sa istim autom odvezao do kolodvora u [adresa], ona se ukrcala u autobus i nastavila za Vir, a on kad se vraćao s tim vozilom tada ga je zaustavila policija. Koliko ona zna da te probne tablice vrijede mjesec dana. IŽ joj je rekao da mu je prodavač taj čovjek od kojeg je kupio vozilo stavio pločice i da mu je rekao da može voziti. IŽ joj je pričao da je htio registrirati na što mu je prodavač rekao da nema problema da ove pločice vrijede mjesec dana. Te pločice su bile i naprijed i nazad iste. Ništa joj više nije govorio IŽ o tom slučaju. Poslao joj je privatni link, auto je bilo na nekakvom parkiralištu, bilo je tu još par auta, ne zna da li je bila u pitanju auto kuća. Ništa joj više nije govorio vezano za njega i svjedoka JŽ.

Okrivljeni joj je poslao link vozila jer je htio njezino mišljenje o vozilo, a to odgovara na pitanje ODO zašto joj je IŽ poslao link. IŽ stalno kupuje Alfe, to voli, kad mu je potrebno auto kupuje isključivo samo Alfe. On voli Alfe, to je mislila, za vrijeme njihova prijateljstva kupio je 2 auta, jedno mu se pokvarilo pa je kupio drugo. Misli da je taj link došao s internetske stranice Njuškalo.

Nadalje, iz izvedenih materijalnih dokaza proizlazi da su istima potkrijepljeni iskazi gore navedenih svjedoka JŽ i FŽ.

Tako iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i sačinjenog zapisnika proizlazi da su djelatnici PU Šibensko kninske, PP Šibenik, kod optuženika pronašli i oduzeli, te sačinili zapisnik o oduzimanju dvije probne tablice oznake VŽ 006-97, a koje probne tablice su prethodno prema potvrdi o upotrebi probnih tablica bile izdane na ime TŽ, [adresa], i to za vozilo "Opel Corsa", broja šasije: [broj šasije].

Iz prikaza podataka o vozilu, registracije cestovnih vozila, za osobno vozilo marke Alfa Romeo 145, broja šasije: [broj šasije], proizlazi da je vlasnik istog bila osoba po imenu JŽ iz [adresa], sa važećom registracijom do 21. ožujka 2012. godine, a odjavljeno 31. travnja 2012. godine u PU Zagrebačkoj.

Konačno, iz kupoprodajnog ugovora motornog vozila od 17. svibnja 2012. godine proizlazi da je posredovanjem tvrtke "Josana" d.o.o., [adresa] u [adresa], kao posrednika, navedeni ugovor sklopljen između prodavatelja JŽ i kupca RŽ (dakle, oca od optuženika) za kupnju osobnog vozila Alfa Romeo 145, registarske oznake [registarska oznaka].

Stoga ovaj sud, imajući u vidu sve gore navedeno i analizirano, dakle, kako iskaze svjedoka, tako i materijalne dokaze, nije mogao prihvatiti obranu optuženika kojom poricao počinjenje djela stavljenog mu na teret, cijeneći istu nelogičnom, neživotnom i u cijelosti neuvjerljivom. Iskazima navedenih svjedoka i materijalnim dokazima, baš suprotno obrani optuženika, po mišljenju suda, u provedenom postupku na siguran i nedvojben način je utvrđeno da je optuženi IŽ počinio kazneno djelo krivotvorenjem isprave, iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97, da je dakle, svojim postupanjem utužene prigode na osobni automobil marke Alfa Romeo 145, neovlašteno montirao pokusne registarske tablice oznake VŽ 006-97 koje su bile izdane za osobni automobil marke "Opel Corsa", znajući dakle, da iste ne pripadaju automobilu Alfa Romeo koje prethodno njegov otac putem firme "Josana" d.o.o. kupio od prodavatelja JŽ, i sa tako nepripadnim tablicama kao javnom ispravom, koristio se do dana 10. lipnja 2012. godine, kada je zaustavljen od strane djelatnika policije, dakle, da su se njegovim ponašanjem stekla obilježja bića utuženog kaznenog djela.

Navedeni zaključak suda proizlazi i iz različitih obrana optuženika od kojih je vjerodostojna i u skladu sa gore izvedenim materijalnim dokazima i iskazu svjedoka JŽ i FŽ samo ona dana pred policijskim istražiteljima PU Šibensko kninske, PP Šibenik dana 12.12.2012 g. i svjestan takve obrane , dane prilikom prvog ispitivanja , optuženi upravo takvu obranu pokušava diskreditirati na gl. raspravi dana 27. svibnja 2022 g. kada na kraju svoje obrane pokušava nešto govoriti o načinu postupanja u policiji, kako je potpisao neku izjavu , rekao da se odriče prava na branitelja , da je potpisao već pripremljen papir kojeg nije do raja ni pročitao i tek tada da je čuo razgovor između policijskih djelatnika od kojih je jedan rekao drugom da zašto mu nije rekao zašto je doveden u policijsku postaju , da bi onda nakon ovog njegovog ispitivanja uhitili a poslije par sati da ga je ispitao krim inspektor. Naime, optuženi je jasno tada kazao da je otišao u Zagreb gdje ga je dočekao prodavatelj JŽ i da su prilikom sklapanja ugovora i preuzimanja vozila , na istome vozilu bile pokusne tablice oznake VŽ 006-97( dakle, u to vrijeme se optuženi sjeća i reg. oznake pokusnih pločica), a koje tablice da je osoba JŽ skinuo i stavio u vozilo. Kupoprodajni ugovor da je glasio na njegovog oca pa na tehničkom pregledu nije mogao dobiti probne tablice , tako da mu je onaj JŽ da ponovo na auto stavi one prethodne probne tablice VŽ 006- 97,a potom kad se vratio u Knin da nije imao novca za registraciju vozila pa je isto stajalo ispred kuće dok mu nije došla cura utužene prigode koju je vozio na autobusni kolodvor pa kad se vraćao da ga je zaustavila policija. Iz ovakvog iskaza optuženog proizlazi njegovo jasno saznanje odnosno svijest da čini utuženo kazneno djelo , jer prvo je svjestan i u saznanju da ne može dobiti probne pločice u Zagrebu jer ugovor o kupoprodaji glasi na njegova oca, u saznanju je i svjestan da je JŽ skinuo probne pločice sa vozila pa je mogao znati i znao je da s tim pločicama nešto nije u redu pa iz ovog razloga su ih ponovno stavili, a da je znao da pločice koje je stavio jer je on vozio vozilo od Zagreba do Knina proizlazi iz toga što je naveo da je vozilo stalo ispred kuće jer nije imao novca za registraciju.

Da je znao za predmetni kupoprodajni ugovor u kojoj kupoprodaji vozila je posredovala auto kuća , a zaključen između JŽ i njegova oca ,proizlazi i iz njegove konfrontirane obrane u prethodnom postupku gdje je jasno naveo da je na ugovoru bilo navedeno ime njegova oca kao kupca koji je kao ratni invalid imao povlasticu.

dalje je u svojim obranama u ovom ponovljenom postupku sve poricao i da zna za bilo kakav ugovor kojem je posredovala auto kuća, da ga ovdje prvi put vidi, da nezna zašto je na njemu ime njegova oca i tko je prodavatelju SŽ dao ime njegova oca, dakle, potpuno nevjerodostojno, da nije prilikom prvog ispitivanja imao odvjetnika, da nije znao što potpisuje, što nema apsolutno nikakve veze sa utvrđenjima ovog suda na temelju ovako izvedenih dokaza , pa sudu obrana okrivljenog u svemu ostalom što se ne podudara sa iskazom svjedoka SŽ i ŠŽ i gore izvedenim materijalnim dokazima , nije vjerodostojna.

Zato što je ovdje jasno da okrivljeni jeste počinio utuženo kazneno djelo sud je odbio prijedlog branitelja optuženog za ponovnim saslušanjem na glavnoj raspravi , jer isti živi i radi u inozemstvu, i meilom je javio sudu da u RH može doći tek u jesen 2026 g., pa kako evidentno svojim bilo kakvim iskazom ne bi ni mogao utjecati na drugačije presuđenje suda, po zaključku ovog suda , pored izvedenih i materijalnih dokaza koji govore u prilog ovakvom utvrđenju suda, a branitelj je svjestan da u ovom predmetu brzo nastupa zastara kaznenog progona, zbog čega sud nije imao razloga , pored svega izvedenog i navedenog čekati jesen 2026 g. da bi nakon ovoliko godina saslušao svjedoka JŽ čiji iskaz prilikom prvog ispitivanja prileži spisu.

Što se tiče iskaza svjedokinje AŽ , ona nema posebnih saznanja o tome što se dešavalo u Zagrebu kod predmetne kupoprodaje osim što joj je optuženi rekao da je sve u redu sa tim probnim tablicama i što je opisala kako ju je vozio na kolodvor i da ga je pri povratku zaustavila policija.

Nadalje, valja naglasiti da je u ovome predmetu optužnica ODO-a [adresa] podignuta prema optuženiku zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 2. i 1. KZ/97, pa je sud odlučivao i o pravnom kontinuitetu između kaznenog djela predviđenog u prijašnjem Kaznenom zakonu iz 1997. godine, a u odnosu na kaznena djela prema Kaznenom zakonu iz 2011. godine, te je utvrdio da postoji pravni kontinuitet, odnosno da bi se sada radilo o kaznenom djelu iz čl. 278. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, dakle kaznenog djela krivotvorenje isprave iz glave XXVI. kaznena djela krivotvorenja, te da se radi i o istoj zapriječenoj sankciji, odnosno da i prijašnji i sadašnji Kazneni zakon predviđaju za ovo kazneno djelo kaznu zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, zbog čega je primjenio kazneni zakon u vrijeme počinjenja djela jer novi kazneni zakon nije blaži za počinitelja utuženog kaznenog djela.

Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, sud je od olakotnih okolnosti cijenio činjenicu što optuženik nije do sada osuđivan, dok posebnih otegotnih okolnosti nije našao, pa je prihvaćajući prijedlog zastupnika optužbe, optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a temeljem čl. 67. KZ/97 istome izrekao uvjetnu osudu na način da se gore izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo, sve u uvjerenju da će se i takvom blagom kaznenom sankcijom postići cilj i svrha kažnjavanja predviđeni zakonom.

Također, s obzirom na osuđujuću presudu, sud je temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč.1. i 6. ZKP/08 obvezao optuženika na plaćanja putnog troška dolaska svjedokinje ŠŽ iz [adresa] u [adresa] i nazad u iznosu od 59 Eura te paušala u iznosu od 80,00 eura, koji je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti sudske odluke u korist Državnog proračuna RH.

Šibenik, 16.listopada 2025 g.

S U D A C:

Nives Vrvilo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. ODO Šibenik;

2. optuženik IŽ;

3. branitelj Krešimir Škarica, odvjetnik u Zagrebu .