REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-805/2025-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Silvano Radobuljac, odvjetnik u Zagrebu, Jurja Biankinija 15, protiv tuženice: Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 11. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja i tužiteljevog opunomoćenika te tuženičine zakonske zastupnice, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 6.235,05 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2013. do isplate, sve do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 5.562,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu neposredno 27. rujna 2012. (list 1), u kojoj se navodi da se je tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu posl. br. KO-620/2001 od 30. ožujka 2007., presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. KO-4007/2007 od 4. siječnja 2008., te presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Kž-117/10 od 28. travnja 2010. Ističe da je na izdržavanje kazne upućen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kir- 6185/05 od 18. srpnja 2006., kada mu je određen pritvor. Navodi da je u zatvoru proveo vrijeme od 6. prosinca 2006. do 14. studenoga 2011. Tužitelj navodi da je kaznu izdržavao u ponižavajućim uvjetima koji se protive odredbama Ustava Republike Hrvatske, odredbama Zakona o izdržavanje kazne zatvora, kao i CPT Standardima Vijeća Europe. Ističe da je od 6. prosinca 2006. do 18. lipnja 2008. boravio u Zatvoru u Zagrebu, gdje se opet vratio 20. listopada 2009. te boravio tamo do 14. studenoga 2011., a gdje su mu povrijeđena prava zajamčena Zakonom o izdržavanju kazne zatvora. Navodi da je zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta bilo riječ o smještaju nedostojnom čovjeka, te da je boravio u sobi veličine 20-tak čm, s još 7-8 osoba, da mu je tuširanje bilo dozvoljeno jednom tjedno. Nadalje, ističe da je u sobi bio samo mali radijator pa da je, posebice zimi, bilo vrlo hladno, a da su prozori bili zatamnjeni i da se kroz njih nije moglo gledati van, te da nije bilo ni dovoljno dnevnog svjetla, zbog čega je po cijeli dan bila upaljena rasvjeta u sobi, čime su tužitelju uzrokovane česte glavobolje kao i pogoršanje vida. Tužitelj navodi daje od 18. lipnja 2008. do 18. rujna 2008. boravio u Zatvoru u Varaždinu u prostoriji ne odgovarajuće veličine od 25 m2, u kojoj je ukupno boravilo 8 ljudi, te da je šetnja po vanjskom prostoru zatvora bila dozvoljena samo ujutro, što je bilo i više nego nedostatno, obzirom na ostale uvjete u kojima je boravio. Nadalje, tužitelj navodi da je došao u Kaznionicu Lepoglava 18. rujna 2008. gdje je bio smješten u karantenu neodgovarajuće veličine s još 7 osoba, a da je nakon toga premješten na radni odjel na kojem je proveo godinu dana sve do 20. listopada 2009. gdje je boravio u sobi veličine 30-tak čm s još 11 osoba, u kojoj su bila samo četiri mala prozora na visini od 2 m, da se postrojavanje za radno angažiranje vršilo u 6,30 sati na vanjskom prostoru, bez obzira na to pada li vani kiša ili snijeg, a da ukoliko netko ne bi došao na vrijeme, da bi protiv njega bio pokrenut stegovni postupak, a da se ista događala i kod postrojavanja prije doručka, gableca i poslije posla, te da se sve to odvijalo na vanjskom prostoru. Zatim, ističe da bi se u radionicama grijanje palilo tek pola sata nakon što bi već zatvorenici počeli raditi, pa bi tužitelj često radio mokar od kiše i na hladnom, a da je osim toga radio u metalskoj radionici gdje je radio sa nitro- razrjeđivačem te da nije dobio zaštitnu masku za rad, pa da mu se lice iziritirlo od isparavanja kemikalija. Navodi da nakon što ga je liječnik pregledao, da je premješten u drvnu radionicu. Tužitelj ističe da je od 20. listopada 2009. do kraja izdržavanja kazne u zatvoru boravio u Zatvoru u Zagrebu gdje je radio u ekonomatu te da je imao ocjenu naročito uspješan u izvršavanju programa kazne zatvora te da je boravio u istim uvjetima kao u vremenu od 6. prosinca 2006. do 18. lipnja 2008. kada je isto tako bio u Zatvoru u Zagrebu. Ističe da se u sobi u kojoj je boravio nalazio i poluzagrađeni toalet bez odgovarajuće ventilacije i rasvjete, te da je održavanje osobne higijene bilo otežano, a da je gužva u spavaonici često dovodila do sukoba između zatvorenika zbog čega su bivali stegovno kažnjavani odlaskom u samicu, premještajem, ukidanjem pogodnosti. Navodi da se posteljina zatvorenika mijenjala tek svaka dva tjedna, da odjeća nakon pranja ne bi bila dobro oprana, a da je često bila i uništena. Ističe kako je navedeno vidljivo i iz Izvješća pučkog pravobranitelja za 2008., 2009., 2010. i 2011. godinu u dijelu koji se odnosi na osobe lišene slobode. Nadalje, navodi da je i Europski odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) donio Standarde kojih se Republika Hrvatska kao potpisnica Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europske konvencije o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, dužna pridržavati. Tužitelj ističe da mu je tijekom izdržavanje kazne u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima, povrijeđeno pravo osobnosti i to kroz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te povredu prava na dostojanstvo. Navodi kako potražuje iznos 50,00 HRK po svakom danu provedenom u navedenim uvjetima, pa kako je proveo 1095 dana u navedenim uvjetima, to predlaže da sud donese odluku kojom će tuženica obvezati na platež tužitelju iznosa 54.750,00 HRK sa zateznim kamatama od 21. veljače 2012. (dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu) do isplate, uz obvezu naknade parničnih troškova od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu preporučenom pošiljkom 19. ožujka 2014. (list 39), koji je primljen 20. ožujka 2014. (list 33), u kojem se navodi kako osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare navodeći da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 21. veljače 2012., a da je u zastari sve tražbine naknade štete nastalo prije 21. veljače 2009., s obzirom naknada štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu počinila. Ističe da su navodi tužitelja u tužbi paušalni bez predloženih dokaza o relevantnim činjenicama. Nadalje, navodi kako tužitelju tijekom izdržavanja kazne nisu povrijeđena prava, s obzirom je tužitelju osigurano ostvarivanje svih prava sukladno pozitivnim propisima. Ističe da je tužitelju tijekom izdržavanja kazne bilo omogućeno održavanje osobne higijene, da je opremljenost zatvora u kojima je tužitelj izdržavao mjeru pritvora odnosno zatvora omogućavala obavljanje fizioloških potreba zatvorenicima u čistim i primjerenim uvjetima u sanitarnim prostorijama zatvora, da je tužitelju pružena primjerena opća i specijalistička zdravstvena zaštita, te da nije bilo nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja uzimajući u obzir objektivne poteškoće koje se odnose u manjem dijelu na manjak površine i prostornost ćelije, s time da treba uzeti u obzir kumulativni učinak svih uvjetima u kojima se izdržava kazna zatvora. Ističe da sobe u kojima je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu imaju površinu od po 21,10 čm (od čega sanitarni dio 1,57 čm, pa da je volumen soba 48,80 čm, da sobe nisu pregrađene, pa da svaki zatvorenik može koristiti svu površinu i volumen sobe. Navodi da sobe imaju po četiri prozora (visine 86 cm i širine 67 cm odnosno ukupne površine 3,2 čm) te da se mogu otvoriti, a da je osigurano i prozračivanje i dotok danjeg svjetla. Navodi da je umjetna rasvjeta omogućena u vremenu 7-23 sata, a da objekt nije klimatiziran. Navodi da se u sobi nalazi stol sa dvije klupe i još stolaca prema potrebama zatvorenika, da za konzumiranje dostavljenog obroka hrane zatvorenik ima na raspolaganju 30 minuta za doručak i večeru, a jedan sat za ručak, sukladno Dnevnom rasporedu za zatvorenike. Navodi da je pravomoćno osuđenim zatvorenicima omogućeno korištenje športske dvorane jedan put tjedno pa da je tu mogućnost imao i tužitelj, kao i mogućnost posuđivanja knjiga iz knjižnice. Navodi da je u zatvorskim sobama sanitarni čvor odvojen od ostatka sobe zidom visine od 1,87 cm, da se dezinsekcija objekta zatvora obavlja najmanje četiri puta godišnje, kao i po ukazanoj potrebi. navodi da je u sobama zatvorenicima stalno dostupna pitka topla i hladna voda, što omogućuje zatvorenicima dodatno održavanje higijene. Navodi da se čišćenje posteljine, rublja i odjeće zatvorenika obavlja u zatvorskoj praonici svakih 15 dana, a da se pokrivači peru najmanje jedan puta godišnje. Nadalje, navodi da je zatvorenicima omogućen svakodnevni boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje dva sata, te da svaka soba ima radio prijamnik i televizor čiji se unos dozvoljava i zatvorenicima, a da ukoliko to nije moguće, da ih osigurava zatvor. Navodi da su zatvorenicima osigurana najmanje tri obrok dnevno, kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kckal. Navodi da su zatvorenicima odobreni posjeti radnim danom utorkom i petkom tjedno, a prvo i treću nedjelju u mjesecu, te blagdanima u trajanju od 60 minuta, no da im se odobravaju često i izvanredne posjete, ovisno o socijalnim potrebama zatvorenika. Ističe da prenapučenost zatvorskog sustava predstavlja objektivnu poteškoću za koju tuženik nije odgovoran. Nadalje, a vezano za boravak u Kaznionici u Lepoglavi, ističe da je tužitelju bio omogućen boravak u čistim, suhim, opremljenim dnevnim i umjetnim svjetlom, sobama, te da mu je bilo omogućeno čitanje i rad bez smetnji za vid, da je imao prekidač za hitne pozive za slučaj potrebe, kao i za detektore dima. Nadalje, ističe da su sobe opremljene radijatorima koji su uključeni u sustav centralnog grijanja, a da grijanje ovisi o klimatskim prilikama, pa da se grijanje održava sukladno Pravilniku o standardima smještaja i prehrane, danju na 22 C°, a noću na 15 C°. Ističe se da izvršavajući odredbe propisa kojima se uređuje smještaj i boravak zatvorenika prava tužitelja nisu ciljano ili namjerno uskraćivana, već su posljedica objektivnih okolnosti. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

3. U ovoj pravnoj stvari je ovaj sud donio presudu posl. br. Pn-3992/2012-50 od 31. listopada 2017., kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, odnosno naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos 7.800,00 HRK sa zateznim kamatama od 21. veljače 2012. (toč. I. izreke) te je odbijen zahtjev za isplatom iznosa 46.950,00 HRK sa zateznim kamatama od 21. veljače 2012. (toč. II. izreke) i riješeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (toč. III. izreke)

Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-653/2018-2 od 23. prosinca 2019. odbijena je tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđena potonja presuda od 31. listopada 2017. pod toč. I. izreke i toč. III. izreke u dijelu kojim tuženici nisu dosuđeni parnični troškovi (toč. I. izreke) i odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena potonja presuda pod toč. II. izreke i toč. III. izreke u dijelu kojim tužitelju nisu dosuđeni parnični troškovi (toč. II. izreke).

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-1146/2020-2 od 3. lipnja 2020. odbačen je tuženičin prijedlog za dopuštenje revizije, kao nedopuštenom.

Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-659/2020 od 26. ožujka 2025. usvojena je ustavna tužba ovdje tužitelja i ukinuta je potonja drugostupanjska presuda od 23. prosinca 2019. i prvostupanjska presuda od 31. listopada 2017. pod toč. II. i III. izreke te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno odlučivanje. Dakle, pravomoćna je toč. I. izreke presude ovoga suda posl. br. Pn-3992/2012- 50 od 31. listopada 2017.

4. Podneskom predanim 11. lipnja 2025. (list 257-259) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, odnosno ranije postavljen tužbeni zahtjev i naznačene novčane vrijednosti iskazuje u EUR, tako da zahtijeva naknadu neimovinske štete u preostalom iznosu 6.235,05 EUR sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2013.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u CD snimku (list 10), presliku presude poslovni br. Kž-117/10 (list 11-16 spisa), presliku Odluke poslovni br. Kir- 6185/05 (list 17 spisa), presliku zahtjeva za mirno rješenje spora od 21. lipnja 2012. (list 18 spisa), presliku dopisa od 30. ožujka 2012. (list 38 spisa), osobni karton tužitelja u Zatvoru u Varaždinu (list 49-52 spisa), prijedlog pojedinačnog programa izvršavanja kazne (list 53-54 spisa), presliku izjave od 23. lipnja 2008. (list 55 spisa), presliku zdravstvenog kartona (list 56-57 spisa), presliku Rješenja od 18. rujna 2008. (list 60 spisa), presliku dopisa Zatvora u Zagrebu od 22. listopada 2014. (list 60-61 spisa), presliku izvješća Zatvora u Zagrebu o tužitelju (list 62-67 spisa), presliku Osobnika tužitelja (list 68-71 spisa), presliku dopisa Kaznionice u Lepoglavi (list 73-75 spisa), presliku Zapisnika u predmetu poslovni br. Pn-793/17 (list 80-81 spisa), presliku Zapisnika u predmetu poslovni br. Pn-3920/12 (list 82-84 spisa), presliku Zapisnika poslovni br. Pn-4124/12 (list 85-92 spisa), presliku Zapisnika poslovni br. Pn-5184/12 (list 93-95 spisa). Nadalje, sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja (list 42-45 spisa), svjedoka OĆ (list 128 spisa).

Uz suglasnost stranaka korišteni su dokazi saslušanjem svjedoka LĆ, PĆ, NĆ i VĆ, koji su saslušani u predmetu ovoga suda posl. br. Pn-4124/12 na ročištu 27. siječnja 2014., te dokaz saslušanjem svjedoka AĆ, koji je saslušan u predmetu ovoga suda posl. br. Pn-5184/12 na ročištu 17. rujna 2014. Isto tako, uz suglasnost stranaka, korišten je kao dokaz zapisnik o očevidu izvedenom u predmetu ovoga suda posl. br. Pn-793/13 u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, te zapisnik o očevidu izvedenom u predmetu ovoga suda posl. br. Pn-3920/12 u Zatvoru u Zagrebu.

U ponovljenom suđenju su prethodno izvedeno dokazi obnovljeni čitanjem zapisnika o istima te uvidom u priložene isprave te su nadalje izvedeni dokazi i to uvidom u izvješće Zatvora u Varaždinu, od 1. kolovoza 2025., uz priložene odnosne mjerodavne isprave (list 268-365), izvješće Kaznionice u Lepoglavi, od 18. kolovoza 2025., uz priložene odnosne mjerodavne isprave (list 368-378) i izvješće Zatvora u Zagrebu, od 18. kolovoza 2025., uz priložene odnosne mjerodavne isprave (list 383- 461) te je izveden dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja osobno kao stranke na ročištu 11. rujna 2025. (list 462-464).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, tijekom zatvorskog smještaja pri izdržavanju kazne zatvora.

Među strankama nije sporno da je tužitelj bio na izdržavanju kazne zatvora kao što tvrdi, stoga je odluku temeljena na odluci Županijskog suda u Zadru posl. br. Kž- 117/10 i rješenju Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kir-6185/05 od 18. srpnja 2006. Nije sporno da je tužitelj tuženiku 21. veljače 2012. podnio zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (kako i tuženik navodi u odgovoru na tužbu). Sporno je, međutim, je li tužitelju za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu od 6. prosinca 2006. do 18. lipnja 2008., zatim za vrijeme boravka u Zatvoru u Varaždinu od 18. lipnja 2008. do 18. rujna 2008., naposljetku, Kaznionici u Lepoglavi od 18. rujna 2008. do 19. listopada 2009., te zatim ponovno u Zatvoru u Zagrebu od 20. listopada 2009. do 14. studenoga 2011. povrijeđeno pravo osobnosti kroz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet, kao i povredu prava na dostojanstvo, odnosno sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te je istaknut prigovor zastare.

8. Zatim, uvidom u osobnik Zatvora u Varaždinu za tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj bio u zatvorima i pritvoru od 9. studenoga 2004. do 6. studenoga 2004. (7 dana), od 6. travnja 2006. do 9. svibnja 2006. (1 mjesec i 3 dana), od 6. studenoga 2007. pa nadalje, te da je imao određeno izvršavanje kazne sa početkom 6. studenoga 2007. a istekom 27. svibnja 2011., te da je za vrijeme boravka u Zatvoru u Varaždinu u stručnoj obradi zatvora utvrđeno da je prije dolaska izvršavanje kazne konzumirao kokain i heroin, da za vrijeme boravka u tom zatvoru nije bio radno angažiran, uključen u posebne programe ili obrazovanje, da je slobodno vrijeme koristio prateći televizijske programe i baveći se sportskim aktivnostima te da je ocijenjeno da je bio sposoban za srednje teške poslove uz ograničenje rada sa živežnim namirnicama. Nadalje, iz osobnika tužitelja proizlazi da je ostvarivao kontakte sa majkom, da je teško podnosio izdržavanje kazne u uvjetima Zatvora u Varaždinu, a da se s obzirom na zdravstveno ograničenje tužitelja nije moglo udovoljiti zahtjevu za rad na manje složenim poslovima, da je 23. lipnja 2008. bio smješten u sobi od 31,08m2 odnosno 99,69m3 u kojoj je boravilo od 9 do 12 zatvorenika, a da je od 29. lipnja 2008. pa nadalje boravio u sobi od 22,78m2 odnosno 73,48m3 u kojoj je boravilo od 5 do 7 zatvorenika. Zatim, na temelju osobnika tužitelja sud je utvrdio da je uslijed zainteresiranosti tužitelja za uključivanje u slobodne aktivnosti, te za edukaciju o ovisnosti, kao i zbog duljine kazne upućen prijedlog Ministarstvu pravosuđa za premještaj tužitelja te je 22. rujna 2008. premješten na daljnje izvršavanje kazne u Kaznionicu u Lepoglavi. Sukladno podacima iz osobnika, sud je uvidom i u prijedlog pojedinačnog programa izvršavanja kazne, kao i iz samog pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora utvrdio da je tužitelj koristio slobodno vrijeme u zatvoru za praćenje TV programa te čitanjem dnevnog tiska i bavljenje sportom, a da je ostvarivao i posjete te telefonske kontakte sa obitelji. Uvidom u rješenje Ministarstva pravosuđa od 18. rujna 2008. utvrđeno je da je tužitelju određen premješten na daljnje izvršavanje kazne zatvora iz Zatvora u Varaždinu u Kaznionicu u Lepoglavi.

9. Uvidom u osobnik tužitelja iz Kaznionice u Lepoglavi sud je utvrdio da je tužitelj temeljem pravomoćnih sudskih odluka bio na izdržavanju kazne zatvora u kaznionici u Lepoglavi od 22. rujna 2008., te da je bio predviđen istek kazne 27. svibnja 2011., no da je došlo do izmjene u isticanju kazne tako da je predviđeni istek kazne bio 26. veljače 2013.

Nadalje, uvidom u dopis Kaznionice u Lepoglavi od 3. prosinca 2014., te priležeći ispis smještaja utvrđeno je da je u razdoblju od 22. rujna 2008. do 31. listopada 2008. tužitelj bio smješten u sobi površine 16 čm volumena 56 m3 u kojoj je bilo 5 do 7 zatvorenika sa sanitarnim čvorom površine 1,26 čm, a da je potom do 20. listopada 2009. bio smješten u sobi površine 34,57m2 volumena 107,16 m3 sa sanitarnim čvorom površine 1,73m2, te da je 20. listopada 2009. premješten u Zatvor u Zagrebu.

10. Na temelju dopisa Zatvora u Zagrebu od 24. listopada 2014., te priležećeg prijedloga pojedinačnog programa izvršavanja kazni zatvora, sa izvješćem stručnog tima zatvora o izvršavanju kazne sud je utvrdio da je tužitelj boravio u tom zatvoru i to prvo od 5. prosinca 2006. do 4. lipnja 2008., s time da se u to vrijeme nalazio u pritvoru tog zatvora, a da je od 24. listopada 2007. boravio na zatvorskom odjelu u sobi sa još 4 do 6 pritvorenika, a potom u drugoj sobi sa ponovno 5 do 6 pritvorenika. Nadalje, iz izvješća Zatvora u Zagrebu utvrđeno je da je tužitelj od 4. lipnja 2008. do 23. lipnja 2008. bio na izdržavanju kazne zatvora u Centru za dijagnostiku u sobi sa još 5 do 7 zatvorenika, a da se potom od 23. listopada 2009. do 14. studenoga 2011. nalazio na izvršavanju kazne zatvora u tom zatvoru u sobama sa po 5 do 6 zatvorenika pri čemu su sobe bile površine 21,10 čm, volumena 49,80 m3, sa sanitarnim čvorom odvojenim od ostatka sobe visine 180 cm, s 4 prozora koji se mogu otvoriti čime je bio osiguran dotok zraka.

11. Zatim, uvidom u zapisnik od 28. studenoga 2013. (poslovni br. Pn-793/13) utvrđeno je da u Centru za dijagnostiku u Zagrebu soba ima oko 19 čm u kojoj je u studenome 2013. bilo smješteno 8 zatvorenika, da je prozračna i topla, da se u sobi nalaze WC i umivaonik ograđeni zidom od 185 cm, koji se zatvara leptir vratima po čitavoj dužini, a da je umivaonik opskrbljen toplom i hladnom vodom te da postoji na odjelu i prostor namijenjen za tuširanje zatvorenika sa jednom posebno odvojenom tuš kabinom, dok se ostalih 6 tuševa nalazi u zajedničkoj prostoriji za tuširanje, svi sa toplom i hladnom vodom te je utvrđeno da su sve sobe iste pa da nema razlike u uvjetima pojedinih zatvorenika te d je u vrijeme ručka zatvorenicima serviran obrok. Uvidom u zapisnik od 13. rujna 2013. (poslovni br. Pn-3920/12-20) utvrđeno je da u Zatvoru u Zagrebu soba sadrži 4 kreveta na kat, dakle 8 ležajeva, da se odmah po ulasku u sobu s desne strane nalazi WC sa umivaonikom, te WC čučavac odvojen zidom od poda prema stropu do visine od 185 cm, no da zid nije skroz do stropa, da u sredini prostorije postoji drveni stol te dvije klupe za sjedenje, da u sobi postoji televizor koji je zatvorsko vlasništvo, te da postoji jedan radijator sa 12 članaka, te 2 neonske svjetiljke, a da na odjelu postoji 6 predviđenih mjesta za tuš no da postoje samo 2 tuša.

12. Uvidom u izvješće Zatvora u Zagrebu, od 18. kolovoza 2025., uz priložene odnosne mjerodavne isprave (list 383-461), utvrđeno je, a u svezi dostave podataka u razdoblju od 6. prosinca 2006. do 18. lipnja 2008. za tužitelja IĆ, koji je bio na izdržavanju kazne zatvora s opisom prostora zatvorskih ćelija pri čemu je potrebito opisati površinu ćelije, broju osoba koji je boravio u ćeliji za vrijeme dok je tužitelj bio na izdržavanju kazne i tužiteljev osobni karton s naznakom točne kvadrature soba i pripadajući prostor za tužitelja u određenom razdoblju, kako se navodi da Odjel osiguranja Zatvora u Zagrebu ne raspolaže traženim podacima odnosno podacima od kada do kada je zatvorenik IĆ bio smješten s 5, od kada do kada je bio smješten sa 6 zatvorenika i od kada do kada je bio smješten sa 7 zatvorenika, budući su Evidencije smještaja zatvorenika na odjelima i u sobama za navedeno razdoblje, sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti i korištenju arhivskog i registraturnog gradiva Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa (Narodne novine, br. 48/09., od 17. travnja 2009.), izlučene i uništene. Zatvorenik IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prema dostupnim podacima iz službenih evidencija Zatvora u Zagrebu, nalazio se u ovom Zatvoru od 6. studenoga 2006. do 23. lipnja 2008. godine, a bio je smješten:

- u razdoblju od 6. studenoga 2006. do 4. lipnja 2008. imenovani se nalazio u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zagrebu, te je je do 24. listopada 2007. boravio na IV. zatvorskom odjelu (od 7. kolovoza 2007. u sobi broj 68, a nema podatak o tome u kojoj je sobi boravio do tada), u sobi sa još četiri do šest pritvorenika, nakon čega je premješten na I. zatvorski odjel u sobu broj 10, a potom u sobu broj 11, u kojima je boravio sa još pet do šest pritvorenika.

- u razdoblju od 4. do 23. lipnja 2008. imenovani se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Centru za dijagnostiku, te je boravio na V. zatvorskom odjelu u sobi broj 88. sa još pet do sedam zatvorenika,

Sve sobe u kojima je zatvorenik IĆ boravio, imaju površinu od po 21,10 čm (od čega je sanitarni dio 1,57 čm), a volumen istih je po 49,80 m3. Sobe nisu pregrađene, te svi zatvorenici mogu koristiti svu površinu i volumen sobe. Sobe imaju po četiri prozora (visine 86 i širine 67 centimetara, odnosno ukupne površine 3,20 čm) koji se mogu otvoriti i time je omogućeno prozračivanje, a kroz iste se vrši dotok danjeg svjetla. Umjetna rasvjeta je omogućena u vremenu od 7,00 do 23,00 sata. Objekt zatvora nije klimatiziran, a otvaranjem prozora omogućuje se prozračivanje. U sobama se nalazi stol s dvije klupe i još stolaca po potrebama zatvorenika, a za konzumiranje dostavljenog obroka hrane zatvorenik ima na raspolaganju po 30 minuta za doručak i večeru, te za ručak jedan sat, sukladno Dnevnom rasporedu za zatvorenike ovog Zatvora. Objekt Zatvora nema blagovaonice za zatvorenike, te svi zatvorenici, neovisno o statusu, dnevne obroke hrane konzumiraju u zatvoreničkim sobama. U zatvoreničkim sobama sanitarni čvor je odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 centimetara. Nastavno, na traženje tužiteljevog osobnog kartona, u privitku se dostavlja očevidnike tužitelja MZ-1682/06 i MZ-1589/07. Napominje se da u predmetu postoji presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3992/12-50 od 31. listopadu 2017. i Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-653/18 od 23. prosinca 2019. te rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-1146/2020-2 od 3. lipnja 2020, koje se odnose na naznačeno razdoblje boravka tužitelja u zatvoru, kao i potvrda o isplati dosuđenog iznosa temeljem navedenih presuda.

13. Uvidom u izvješće Zatvora u Varaždinu, od 1. kolovoza 2025., uz priložene odnosne mjerodavne isprave (list 268-365), utvrđeno je u svezi boravka u Zatvoru u Varaždinu zatvorenika IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da je isti, ovdje tužitelj, osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. Ko-4007/2007 od 4. siječnja 2008. godine zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a koja kazna je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-342/08 od 11. ožujka 2008. Osuđenik je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. Ko-620/2001 od 30. ožujka 2007. zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/11. i čl. 224. st. 1. i 4. u svezi čl. 37. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, a koja kazna je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-1913/07 od 28. rujna 2007. Na izdržavanje kazne upućen je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. IK-495/08 i Županijskog suda u Zagrebu posl. br. IK-I-496/08. Kazna mu je tekla od 6. studenoga 2007., a isticala je 27. svibnja 2011. U Zatvor u Varaždinu primljen je 23. lipnja 2008. U kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru 9. -16. studenoga 2004. (7 dana), 6. travnja-9. svibnja 2006. (1 mjesec i 3 dana) i 6. studenoga 2007. nadalje. U Zatvoru u Varaždinu je primljen iz Odjela za dijagnostiku i programiranje, Zatvora u Zagrebu 23. lipnja 2008. U Zatvoru u Varaždinu boravio je od 23. lipnja 2008. do 22. rujna 2008., kada je temeljem rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, klasa:

730-08/08-01/816, ur. broj: 514-08-02-01/3-08-2 od 18. rujna 2008. premješten na daljnje izdržavanje kazne u Kaznionicu u Lepoglavi. Dakle, 23. lipnja 2008.-29. lipnja 2008. zatvorenik IĆ bio je smješten u sobu broj 8, zajedno s još 8-11 zatvorenika. Soba broj 8 tlocrtne je površine 31,06 čm i zapremine 99,69 m3, suha je, ima dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji. Sastavni dio sobe, koji je fizički odvojen pregradnim zidovima i vratima, je kupaonica u kojoj se nalazi sanitarni uređaj za obavljanje fizioloških potreba, umivaonik i tuš kada. Osobe lišene slobode (dalje: OLS), koje borave u sobi broj 8, mogu obavljati fiziološke potrebe i tuširati se kad god žele. Kupaonica je tlocrtne površine 3,53 čm i ima prozor. Od 23. lipnja-26. lipnja 2008. bio je smješten u sobu 8 s još 11 OLS. Od 26. lipnja-29. lipnja 2008. bio je smješten u sobu 8 s još 8 OLS. Od 29. lipnja 2008.-22. rujna 2008. zatvorenik IĆ bio je smješten u sobu broj 5, zajedno s još 5-6 zatvorenika. Soba broj 5 tlocrtne je površine 22,78 čm i zapremine 73,48 m3, suha je, ima dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji. Sastavni dio sobe, koji je fizički odvojen pregradnim zidovima i vratima, je kupaonica u kojoj se nalazi sanitarni uređaj za obavljanje fizioloških potreba, umivaonik i tuš kada. OLS, koje borave u sobi broj 5 mogu obavljati fiziološke potrebe i tuširati se kad god žele. Kupaonica je tlocrtne površine 3,89 čm i ima prozor. Od 29. lipnja-1. rujna 2008. bio je smješten u sobu 5 s još 6 OLS. Od 1. rujna-22. rujna 2008. bio je smješten u sobu 5 s još 5 OLS. U sobama 5 i 8 u kojima je boravio zatvorenik nalazio se stol, te stolci za zatvorenike. Sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe u potpunosti čvrstim zidom od cigle i drvenim vratima, što je omogućavalo privatnu upotrebu nužnika. U sklopu sanitarnog čvora nalazi se tuš koji je spojen na sustav tople sanitarne vode, a koji je spojen na kotao za grijanje vode s kuhinjom, te je iz toga razloga postojala uvijek topla voda. Pristup pitkoj vodi u svakoj sobi bio je stalno moguć. Zatvorenici su sukladno dnevnom rasporedu određeni dio dana boravili izvan svojih soba na otvorenom vanjskom prostoru zatvora u trajanju od najmanje dva sata. Tom prilikom zatvorenik je imao mogućnost rekreacije. Sobe broj 5 i 8 nisu se zaključavale od 7,00 do 21,00 sat, kako bi zatvorenicima na izdržavanju kazne zatvora bio omogućen boravak i kretanje na zatvoreničkom hodniku (veličine 2,5 x 15 m), gdje su se nalazili stolovi i stolci te su zatvorenici imali mogućnost provođenja slobodnog vremena uz igranje društvenih igara, slušanje glazbe, čitanje i sl.. Navedene stolove zatvorenici su koristili i za objedovanje. U sobama broj 5 i 8 nalaze se dva prozora veličine 80 cm x 100 cm bez sjenila, što je omogućavalo normalnu dnevnu svjetlost u sobi, uvećano za još po jedan na nužniku, dok je u noćnim satima umjetna svjetlost osigurana sukladno standardima. Svaka soba, pa tako i sobe broj 5 i 8 opremljene su radijatorima koji su spojeni na sustav centralnog grijanja te je u sezoni grijanja dnevna temperatura iznosila najmanje 22°C danju i 15°C noću (sukladno čl. 6. Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika). Tijekom ljetnog razdoblja otvorena vrata sobe broj 5 i 8 omogućavala su strujanje zraka te se na taj način hladila prostorija. U svakoj sobi bilo je omogućeno slobodno kretanje između namještaja. Vodovodne instalacije, kao i električne instalacije izvedene su na način da se nalaze u zidu te ne ometaju svakodnevni boravak u prostoriji.

14. Uvidom u izvješće Kaznionice u Lepoglavi, od 18. kolovoza 2025., uz priložene odnosne mjerodavne isprave (list 368-378), utvrđeno je da je istim dostavljen pregled smještaja tužitelja za vrijeme dok se nalazio u Kaznionici u Lepoglavi, koji obuhvaća sobe i odjele unutar Kaznionice s podacima o površini, volumenu i broju sobe, površini sanitarnog čvora, te ukupnog broja zatvorenika koji su se nalazili u sobi uključujući i tužitelja, s napomenom da u sobi za smještaj zatvorenika svaki zatvorenik koristi krevet, metalni ormarić (kasetu) za pohranu osobnih stvari i odjeće, te da se u istoj nalazi stolić i potreban broj stolaca ovisno o broju zatvorenika koji se u tom trenutku nalazi smješten u sobi. Naglašava se kako se sanitarni čvor nalazi zasebno u odvojenoj prostoriji u sklopu sobe, a koja prostorija se odvaja od prostora u kojem borave zatvorenici posebnim vratima (puna površina bez stakla), te zidom od poda do stropa fotografije u privitku, na koji način je tužitelju omogućena maksimalna privatnost uzimajući u obzir činjenicu da se isti nalazi na izdržavanju kazne zatvora u zatvorenoj kaznionici. Tužitelj se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi od 22. rujna 2008. do 20. listopada 2009., kada je premješten u Zatvor u Zagrebu. Od dolaska u Kaznionicu u Lepoglavi u zatvorenom odjelu bio je radno angažiran u metalskoj radionici. Nije se uključivao u obrazovanje, dok se u slobodno vrijeme uglavnom bavio športskim aktivnostima. U Kaznionici u Lepoglavi nije imao posjeta, niti kontakte, osim s odvjetnikom. Posebno se ističe kako se unatrag navedenog razdoblja u kojem se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u ovoj Kaznionici, brojno stanje zatvorenika u Kaznionici po sobama na odjelima nastojalo prilagoditi da svaki zatvorenik ima na raspolaganju najmanje 3 čm prostora. Sobe za zatvorenike kao i ostale prostorije su u dobrom stanju, redovito se održavaju bojanjem. Dnevni rasporedi zatvorenika mijenjani su nekoliko puta u cilju izbjegavanja duljeg boravka zatvorenika u zaključanim prostorijama. Omogućen je dulji boravak zatvorenika na svježem zraku (otvorenom prostoru) i više od 2 sata, na način da su izvršene pregrade prostora za boravak na svježem zraku, te je izgrađen tzv. koridor za odlazak i povratak zatvorenika na obroke u blagovaonicu za zatvorenike. Za vrijeme boravka zatvorenika u zatvorenom dijelu, na odjelima, zatvorenicima je omogućeno svakodnevno tuširanje i sobe su uglavnom otvorene. Zatvorenici na odjelu imaju mogućnost izbora, odlazak u prostoriju za praćenje TV-a (dnevni boravak) ili boraviti u sobi. Svi zatvorenici koji imaju višu razinu uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora od ''ne zadovoljava'' mogu posjedovati vlastiti TV-e. Mogućnost praćenja TV- a je svakodnevno do 23,00 sata, a u dane pred blagdan, na blagdan i vikendom do 24,00 sati. Prema rasporedu mogu odlaziti u informatičku sekciju, knjižnicu, čitaonicu i sl. Dakle, dnevni rasporedi su osmišljeni na način da zatvorenici moraju samo spavati u sobama, dok im je svo ostalo vrijeme organizirano na način da su sobe na odjelu otvorene i mogu nesmetano koristiti kupaonicu, čajnu kuhinju i pratiti TV program u zajedničkom boravku, a zatvorenici koji ne rade u vrijeme tijekom dana kada su im sobe zatvorene mogu koristiti alternativni prostor (boraviti u TV boravku ili nekim od slobodnih aktivnosti). Neprekidno se organiziraju i provode osposobljavanja zatvorenika za jednostavna zanimanja kao što su operater na računalu, zavarivač, soboslikar, tesar, kuhar, konobar, povrtlar, voćar, pčelar i dr., a neprekidno se provode i posebni programi te organiziraju razne radionice za zatvorenike informatička radionica, glazbena sekcija, novinarska sekcija. Nadalje, zatvorenicima se u svrhu što kvalitetnijeg provođenja slobodnog vremena organiziraju različite vrste športsko- rekreativnih aktivnosti npr. nogomet, košarka, boćanje, odbojka, teretana, boksačka sekcija, stolni tenis, šah, elektronički pikado, stolni nogomet, kao i kulturne aktivnosti s tribina na kojima gostuju javne osobe, športaši, glazbenici i sl., a imaju mogućnost i korištenja knjižnice i čitaonice tijekom cijelog dana. U Kaznionici u Lepoglavi velika se pozornost posvećuje i dostupnosti zatvoreniku kontakta s vjerskim predstavnikom, odnosno zadovoljavanja vjerskih potreba, održavanjem misa za zatvorenike katoličke vjeroispovijesti u kaznioničkoj kapeli blaženog HĆ, a za zatvorenike pravoslavne i islamske vjeroispovijesti se također omogućuje održavanje vjerskih obreda u odgovarajućim prostorijama u Kaznionici, sukladno mogućnostima vjerskih predstavnika. Sukladno potrebama i zatvorenicima ostalih registriranih vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj se omogućuje kontakt s pripadajućim vjerskim predstavnikom. U Kaznionici se dnevno priprema više vrsta obroka (redovita prehrana, vjerska prehrana, dijetalni obroci-gastrična, hepatalna i dijabetička dijeta, giht/chron, vegetarijanski obroci i sl.), a koje zatvorenici konzumiraju po vlastitom odabiru ili po preporuci liječnika s obzirom na zdravstveno stanje pojedinog zatvorenika. S ciljem standardiziranja i poboljšanja prehrane zatvorenika u Kaznionici u Lepoglavi predstavnici zatvorenika uključeni su u izradu jelovnika, što se pokazalo vrlo dobrom odlukom jer zatvorenici nemaju većih primjedbi na jelovnik po kojem im se poslužuje hrana. Posebno se ističe kako se održavanje higijene prostora u kojima borave zatvorenici obavlja sukladno pozitivnim propisima, prema kojima se sve prostorije i drugi prostori Kaznionice moraju propisno održavati i redovito čistiti što obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata dnevno bez novčane naknade, a Kaznionica osigurava potrebita sredstva za čišćenje navedenih prostora, održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Svi poslovi vezani za održavanje čistoće odjeće, posteljnog rublja, deka i ostalog rublja obavljaju se u praonici rublja Kaznionice. Deke se peru dva puta godišnje, a po potrebi i češće, posteljina svaki drugi tjedan, donje rublje, ručnici i odjeća svaki tjedan. Za potrebe vođenja ovog parničnog postupka predlaže se u svrhu osporavanja navoda iz tužbe tužitelja kao svjedok na okolnosti smještaja i tretmana zatvorenika za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi sasluša LĆ, upravitelj Kaznionice. Slijedom navedenog, smatra se kako su navodi tužitelja koji se odnose na neodgovarajuće uvjete izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi u cijelosti neosnovani.

15. Na ročištu 11. rujna 2025. (list 462-464) je tužitelj priznao točnost i potpunost svih potonjih podataka i isprava koje su dostavili Zatvor u Zagrebu, Zatvor u Varaždinu i Kaznionica u Lepoglavi, poglavito glede površine sobe-ćelije, broja smještenih osoba- zatvorenika, dok osporava navode iz istih ustanova glede kvalitete i uvjeta življenja zatvorenika.

16. Na temelju iskaza tužitelja, saslušanog osobno kao stranke na ročištu 23. rujna 2014. (list 42-45), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, poglavito glede boravka i uvjeta življenja tužitelja u zatvorima i kaznionicama, utvrđeno je da u zatvorima u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora bilo velik broj osoba u zatvorskim sobama, da je da je malo vremena je bilo omogućeno za šetnju oko 2 sata šetnje dnevno, i to ako je bilo dobro vrijeme, a ako je padala kiša niti to. Nadalje, utvrđeno je da mu je u pogledu održavanja osobne higijene bilo omogućeno po zimi da se tušira jedanput tjedno, te dva put tjedno po ljeti, pri čemu su se tuširali toplom vodom ako je bilo tople vode, a ako ne onda hladnom vodom. Zatim, tužitelj je koristio biblioteku u Zatvoru u Zagrebu, u ostalim zatvorima ne, iako mu je to bilo omogućeno. Nadalje, prilikom ulaska u zatvor standardni postupak je da se zatvorenik odvede kod liječnika pa je tako odveden i on te ga je on pitao je li uzima kakve lijekove, posebnu prehranu te da on nije imao nikakve potrebe za posebnom prehranom. Za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu u 7 ujutro paljena rasvjeta, da se na spavanje išlo u 22 sata, a da je u 23 sata gašeno svjetlo, da je u njegovoj zatvorsko ćeliji od oko 30 čm bilo 8 ili 9 osoba, da je on pušač te da se smjelo pušiti i da su se prozori mogli otvoriti, da se posteljina bila mijenjana jedanput svaka 2 tjedna neovisno da li se radilo o ljeti ili zimi, da je po zimi imao na raspolaganju dovoljan broj deka za pokrivanje tijekom noći, ali da je preko dana znalo biti jako hladno tako da su u sobi bili obučeni, između ostalog, i u jakne, a ponekad se tijekom zime događalo da se s unutarnje strane prozora uhvate sige od hladnoće i da su ćeliji zatvorenici spavali na krevetima na kat pri čemu je nekad između kreveta bilo mjesta, a nekad nimalo, ovisno od toga jesu li kreveti bili posloženi uzdužno ili uz zid. Zatim, posjeti zatvorenicima su bili dopušteni i to ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom, te prvom i trećom nedjeljom u mjesecu po 15 minuta, no da se na posjet jako dugo čekalo, oko 4 da do 5 sati pa da je majci koja je invalid savjetovao da zbog dugog čekanja ne dolazi. Nadalje, u Zatvoru u Zagrebu nije bilo zatvorskog restorana, te da su zatvorenici dobivali obroke u sobu, te tamo jeli i da je u sredini sobe bilo mjesta no da je tamo bio stol za 4 osobe što je bilo nedostatno jer je njih u sobi bilo 8 do 9, pa je za vrijeme jela ostali broj zatvorenika morao jesti na krevetima. Nadalje, tužitelju su bila omogućena 3 obroka, no, isti se je uglavnom hranio u zatvorskoj kantini gdje je za svoj novac mogao kupiti hranu, ali tamo nije bilo gotovih obroka i da su cijene u kantini bile više nego u dućanima izvan zatvora. Zatim, na temelju njegova iskaza sud je utvrdio da je sanitarni čvor bio u zatvorskoj ćeliji odnosno da je bilo riječ o wc-čučavacu s vodom, a u sobi nije bilo ventilacije, te je bio ograđen samo na način da su postojala pomična vrata koja su bila oko 30 cm od zemlje te visoka oko 50 cm, te nisu sprječavala prolazak mirisa i zvuka budući gornji dio nije bio ograđen. Osim toga, u Zatvoru u Zagrebu postojala liječnička skrb, te da mu je bila dostupna. Utvrđeno je da je za vrijeme boravka u Zatvoru u Varaždinu boravio u manjoj zatvorskoj ćeliji nego u Zagrebu, ali da je tamo bilo smješteno i manje osoba oko 4 do 5, da su bili smješteni na ležajevima i to krevetima na kat između kojih je bilo oko 40 cm prostora, da je sanitarni čvor, tuš s nužnikom bio u zatvorskoj ćeliji, te da je bio ograđen od ostalog dijela ćelije pa su se zatvorenici mogli prema želji tuširati, a pretežno je bilo tople vode, da je posteljina mijenjana svakih 14 dana i da je dobivao tri obroka koji nisu bili loši, da su mu bile omogućene posjete da je preko zime u zatvoru bilo jako hladno jer je bilo riječ o zgradi sa debelim zidovima, a po ljeti se dalo izdržati. Zatim, pri dolasku tužitelja u Kaznionicu u Lepoglavi prvih mjesec dana bio smješten u karanteni s oko 8 ili 9 osoba u sobi površine 30 čm, te je u sobi bio sanitarni čvor koji je bio odvojen od ostatka prostorije, a tuš je bio zajednički, te se moglo tuširati kad se htjelo, da je nakon karantene otišao na izdržavanje kazne u zgradu Kaznionice u Lepoglavi gdje je bio u zatvorskoj sobi u kojoj je bilo 12 zatvorenika, da je soba bila velika oko 45 čm s ležajevima na kat, a da je između njih bio jedan metar kvadratni prostora. Osim toga, tužitelju su bila omogućena 3 obroka koji su bili dostatni, a da ako je bio radno angažiran 4 do 5 te da je on bio radno angažiran. Zatim, preko zime je imao dovoljno posteljine da se pokriva da mu ne bude hladno. Osim toga, zidovi u zatvoru bili jako debeli, pa su po zimi zadržavali toplinu, iako nikad nije bilo jako toplo, a po ljeti se dalo izdržati. Nadalje, u slobodno vrijeme je mogao izaći iz svoje zatvorske ćelije u vremenu od 7 do 21 sat, te se u to vrijeme mogao kretati po odjelu, a izvan odjela uz odobrenje pravosudnog policajca. Bioje radno angažiran dok je bio u Kaznionici u Lepoglavi, a nakon toga je vraćen ponovno u Zatvor u Zagrebu gdje je nastavio s radom. Osim toga, nakon izlaska iz zatvora nije imao zdravstvenih tegoba u fizičkom smislu neposredno vezanih uz sam boravak u zatvoru u opisanim uvjetima, a kod psihologa nije išao i da potiskuje sve slike boravka u zatvoru, te da mu je za vrijeme dok je bio u zatvoru, boravak u takvim uvjetima kakvi su bili boravak bio stresan.

17. Na temelju iskaza tužitelja, dopunski saslušanog osobno kao stranke na ročištu 11. rujna 2025. (list 462-464), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih tužiteljevih navoda istaknutih tijekom postupka, poglavito kod prethodno danog iskaza kod ovoga suda na ročištu 23. rujna 2014. (list 42-45), te je iste navode dopunio i pojasnio, utvrđeno je da je tužitelj odslužio kaznu zatvora u duljem razdoblju od tri godine, ali ovdje su predmet tužbe tri godine u razdoblju od 6. prosinca 2006. do 19. listopada 2009. U istom razdoblju od nepune tri godine je tužitelj bio smješten u tri ustanove: 1. Zatvor u Zagrebu (Remetinec), 2. Zatvor u Varaždinu i 3. Kaznionica u Lepoglavi.

1. smještaj tužitelja je u Zatvoru u Zagrebu (Remetinec): Tužitelj je bio smješten u sobi površine oko 20-22 čm, te ih ukupno bilo osam zatvorenika te je u istom prostoru, svaki od osam zatvorenika imao svoj krevet, te je u istom prostoru bez pregradnih zidova, dakle otvoreni prostor, s tzv. "kaubojskim vratima" bio nužnik, te je nužnik u obliku "čučavca" i pored istog čučavca je bio manji lavabo te su povremeno imali tople vode u lavabou. Isti nužnik je imao pregradu tzv. "kaubojska vrata" do visine 1,80 m, dakle isti nužnik je bio otvoren s donju stranu oko 30 cm te s gornju stranu iste pregrade oko 2,5 m pa stoga nije bilo ugodno obavljati nuždu u takvim uvjetima jer nije imao pravo na privatnost, diskreciju itd. Ista je soba-ćelija imala prozor koji je bio otvoren prema unutarnjem dijelu zatvora-šetnici. Naime s istog prozora nisu imali pogled, jer je bio prozor zatvorenog tipa na način da su s vanjske strane bile postavljene aluminijske rešetke koje su se po ljeti znale zagrijati te je iz njih isijavala toplina, a tužitelj pretpostavlja da je isto stavljeno iz razloga da ne bi mogli iz iste sobe vidjeti tko je vani u dvorištu na šetnici istog zatvora. Po ljeti je u istoj sobi bilo izrazito vruće (oko 40 C°), nije bilo klimatizacije, ventilatora, dok je u zimskim mjesecima bilo izrazito hladno (sobna temperatura je bila 7-8 C°), pa je u zimskim mjesecima u sobi boravio cijelo vrijeme u zimskoj odjeći, sige su bile s unutarnje strane. Ostale higijenske potrebe poput tuširanja obavljali su u kupaoni koja je bila zajednička za sve zatvorenike gdje su se tuširali jednom tjedno te ni tamo nije bilo uvijek tople vode za tuširanje. Objedovali su u istoj sobi-ćeliji, s obzirom da isti Zatvor nema blagavaonu. U istoj sobi- ćeliji jeli su prvo četiri zatvorenika, zatim preostala četiri zatvorenika iz razloga što je bio mali stol za objedovanje. U istoj sobi-ćeliji je bilo 8 kreveta, ali isti su bili kreveti na kat, dakle 4 kreveta na kat, bilo je izuzetno malo prostora za kretanje zatvorenika, možda ukupno oko 20 čm, kada se izuzme prostor predviđen za obavljanje nužde (1- 2 čm). Dakle prostor je bio izuzetno skučen, neprimjeren. U istoj sobi-ćeliji tijekom dana je tužitelj boravio 22 sata. Također, bilo je pravilo zabrane ležanja na krevetima, već je isto bilo dopušteno samo u vrijeme noćnog spavanja do 7 sati ujutro te u vrijeme dnevnog odmora 14-16 sati. Preostala dva sata dnevnog vremena provodio je tužitelj u šetnji, dakle na zatvorskom dvorištu, koje je također bilo predviđeno isključivo za šetnju po stazi, u krug. U istom Zatvoru nije dana mogućnost zatvorenicima koristiti teretanu niti igralište pa stoga tužitelj nije imao nikakvu mogućnost obavljati tjelovježbu, rekreaciju.

2. smještaj u Zatvoru u Varaždinu: Tužitelj je bio u sobi-ćeliji u kojoj ih je bilo smješteno 6-7 zatvorenika, površina iste ćelije je bila mala, skučeni prostor, uvjeti življenja su bili loši. Također unutar iste sobe-ćelije je bio nužnik, također su objedovali u istoj sobi- ćeliji, također su imali pravo dnevno dva sata na šetnju, dok nije bilo mogućnosti korištenja teretane, igrališta i sl.

3. smještaj u Kaznionici u Lepoglavi: Tužitelj je bio smješteno u istoj sobi-ćeliji s ostalima te ih je bilo ukupno 12 zatvorenika, površine malo veće nego u ranijim zatvorima, te smo nuždu obavljali u zasebnoj prostoriji, dakle izvan ćelije, također su imali pravo dnevno dva sata na šetnju, dok nije bilo mogućnosti korištenja teretane, niti obavljati rekreaciju na drugi način. Na odjelu gdje je bio smješten u istoj kaznionici je bila zajednička soba za svih oko 50 zatvorenika, koju su koristili za gledanje televizije, s time da u istoj prostoriji nije bilo dovoljno stolaca za gledati televiziju. Iz svoje ćelije mogao se je slobodno koristiti i prošetati hodnikom koji vodi do te zajedničke prostorije-sobe za gledanje televizije.

18. Na temelju iskaza svjedoka VĆ utvrđeno je da je isti bio zaposlen u Centru za dijagnostiku u Zagrebu te da u tu ustanovu dolaze svi zatvorenici prije izdržavanja kazne zatvora koji su osuđeni na kaznu veću od 6 mjeseci zatvora, te da se u Centru napravi stručna obrada tijekom 30-tak dana koliko tamo zatvorenici borave. Osim toga, sobe su površine 21,10 čm s ukupno 5-6 zatvorenika, da se ventilacija obavlja otvaranjem prozora, da je u sobi nužnik (u nekima čučavac) i umivaonik s toplom i hladom vodom, koji je odvojen pregradnim zidom visine 1,80m i pokretnim vratima kao u salonu, da je na odjelu jedna kupaonica za sve zatvorenike kojima je omogućeno kupanje dva puta tjedno, da zatvorenici borave dva sata dnevno na svježem zraku, te da Centar nema zajednički boravak već da se slobodne aktivnosti odvijaju u sobama (igranje šaha, jamba i sl.), da se hrana poslužuje u sobama jer nema blagovaonice, da se jelovnik za obroke sastavlja pod nadzorom medicinske službe, te je zatvorenicima stalno dostupna medicinska skrb. Nadalje, zatvorenici imaju pravo na dva posjeta odraslih osoba, a ukoliko imaju mldb. djecu i svaki tjedan te blagdanom, a dok s odvjetnikom imaju kontakt kada to žele. Osim toga, u Centru se obavlja deratizacija i dezinfekcija.

19. Na temelju iskaza svjedoka AĆ utvrđeno je da je upravitelj Zatvora u Varaždinu te da su zatvorenicima omogućena sva prava osim što se tiče kvadrature smještaja, te da su sobe opremljene nužnikom kao zasebnom prostorijom s topolom vodom i s vanjskim prozorom, centralnim grijanjem, da imaju televizore, da se poslužuju tri obroka dnevno s najmanje 3000 kalorija i to na hodniku koji služi kao boravak a da zatvorenici mogu dva puta tjedno koristiti kantinu, te da se nedostatak prostora u sobama kompenzira time što su sobe otvorene cijeli dan pa da zatvorenici mogu šetati po hodniku, igrati društvene igre, a da mogu koristiti sportski teren dva sata dnevno za igranje nogometa, košarke, ping ponga i dizanja utega te da zatvorenici mogu koristiti zatvorsku knjižnicu jedno tjedno ili češće. Osim toga, rublje se pere u zatvorskoj perionici i to rublje jednom tjedno, a posteljina svakih 14 dana. Nadalje, zatvorenici imaju pravo na posjete i to dva puta tjedno (utorak i četvrtak), te prvu i treću nedjelu u mjesecu 8-13.00 sati te za blagdane s time da zatvorenici mogu koristiti i pogodnosti u vidu češćih posjeta, povećanje prostora za kuhanje napitaka koje pogodnosti se ukidaju u slučaju stegovnog postupka. Nadalje, na temelju njegova iskaza sud je utvrdio da je u zatvoru organizirana medicinska skrb, a i psihijatrijska pomoć putem Zatvorske bolnice u Svetošimunskoj.

20. Na temelju iskaza svjedoka LĆ utvrđeno je da je bio upravitelj Kaznionice u Lepoglavi te da su osim površine soba u kojima zatvorenici borave, ostali uvjeti u skladu sa zakonom, i to u pogledu grijanja tako da svaka soba ima svoje grijanje, stol i četiri stolca, da se u sobama ne jede nego u blagovaonici, da su zatvorenici smještani u sobe odvojeno pušači od nepušača i da sobe imaju prirodnu ventilaciju, da svaka soba ima televizor s preko 20 televizijskih kanala za koje zatvorenici ne trebaju plaćati pretplatu, da svaka soba ima odvojeni nužnik s umivaonikom s normalnim vratima (čija površina nije uključena u površinu sobe), da je tuširanje omogućeno svakodnevno u kupaonicama na svakom odjelu (četiri kupaonice na odjelu sa 50-54 zatvorenika) koje su otvorene veći dio dana, da je svakodnevno omogućen boravak za svježem zraku te da s obzirom da su sobe veći dio dana otvorene da se može odlaziti u druge sobe ili u TV boravak, a da kada su sobe zatvorene da zatvorenik može birati hoće li biti u sobi ili zajedničkom prostoru. Nadalje, u Kaznionici zatvorenici imaju mogućnost ostvarivanja prava na sportske aktivnosti (nogomet, stolni tenis, boćanje, košarka, trčanje, teretana i trening boksa), druženje, pristup biblioteci sa preko 10000 knjiga koje se mogu posuđivati, te da zatvorenik može boraviti i u čitaonici gdje mu je na raspolaganju dnevni i tjedni tisak te enciklopedije i vrjednije knjige koje se ne mogu zadužiti za posudbu te pravo na izobrazbu (osposobljavanje za rad na računalu, u drvoprerađivačkoj, metalskoj radionici). Osim toga, posteljina i osobno rublje zatvorenika mijenja i pere se u praonici Kaznionice i to posteljina svaka dva tjedna, a osobno rublje i ručnici te odjeća jednom tjednu, te da higijena sobe ovisi o zatvorenicima jer im Kaznionica stavlja na raspolaganje sva sredstava za čišćenje, a da oni sami čiste. Osim toga, zatvorenici imaju osiguranu zdravstvenu zaštitu, a u slučaju hitnosti da se zatvorenih odmah sprovodi liječniku. Zatvorenici imaju pravo na kontakt s vanjskim svijetom

21. Na temelju iskaza svjedoka OĆ utvrđeno je da je isti bio zaposlen Kaznionici u Turopolju a da je od svibnja 2008. do travnja 2014. odlazio na ispomoć i u Kaznionicu u Lepoglavi 3 puta tjedno i pružao zdravstvenu zaštitu zatvorenicima. Nadalje, tužitelj bio u kaznionici od kraja rujna 2008. pa do listopada 2009., a prije toga je bio u Zatvoru u Zagrebu i da je bio u tretmanu liječnika psihijatra u Zatvoru u Zagrebu koji mu je dijagnosticirao poremećaj prilagođavanja i ovisnost o opijatima, te da je po uputi liječnika uzimao propisane psihoaktivne lijekove, a da je u Kaznionici je po vlastitoj želji prestao uzimati psihoaktivne lijekove. Osim toga, na temelju njegova iskaza i dopisa od 30. ožujka 2012. utvrđeno je da je tužitelju 1996. g. otkrivena hipertenzija te se od toga liječio i prije dolaska u Kaznionicu u Lepoglavu, a da mu je primarna zdravstvena zaštita pružana u ambulanti pa da je tužitelj imao 11 posjeta liječniku koji ga je liječio od hipertenzije, a od akutnih bolesti zabilježeno je u zdravstvenom kartonu da je imao bolove u ramenu i podlaktici, te jednu ozljedu na radu, početkom 2009. g. i da je bilo riječ o lakoj tjelesnoj ozljedi, natučenju u predjelu prepona, te je bio zbrinut u ambulanti. Nadalje, tužitelj primarnu zubozdravstvenu zaštitu nije koristio iako u Kaznionici postoji ambulanta dentalne medicine, a da za sekundarnu zdravstvenu zaštitu nije bilo potrebe jer tužitelj nije bolovao od takvih bolesti zbog kojih bi bio upućen na pregled kod specijalista. Psihičko stanje tužitelja je bilo narušeno i prije dolaska u Kaznionicu jer je bio ovisan o opijatima, a da mu je u Kaznionici psihičko zdravstveno stanje bilo stabilno, pa čak i u poboljšanju jer je prema vlastitoj želji prestao uzimati psihoaktivne lijekove, te je bio radno angažiran i nije se žalio na psihičke tegobe, pa nije niti bio upućivan na pregled psihijatru. Tužitelj se nije liječio, odnosno žalio se na psihičke tegobe ili druge ozljede ili tegobe koje bi bile uzrokovane smještanjem.

22. Na temelju iskaza svjedoka PĆ utvrđeno je da zatvorenici koji nisu radno angažirani svoje slobodno vrijeme koriste 9-11.00 sati, a radno angažirani zatvorenici 15-17.20 ili 17.30 sati i to u zatvorenom i otvorenom prostoru za sportske (mali nogomet, stolni tenis, boćanje, šah, odbojka, teretana, boks), kulturne (glazbena sekcija), edukativne (osposobljavanje za pomoćno osoblje koje kasnije može raditi na poluotvorenim odjelima gdje su zatvorenici radno angažirani) i posebne programe, te da je u slobodno vrijeme zatvorenicima omogućeno koristiti i informatičke učionice, knjižnicu i čitaonicu.

23. Na temelju iskaza svjedokinje NĆ utvrđeno je da je ista u Kaznionici u Lepoglavi bila savjetnik za tretman te da se bavi resocijalizacijom zatvorenika i nadgledanjem pojedinačnog programa provođenja zatvorske kazne. Nadalje, sa zatvorenicima koji su joj dodijeljeni radi barem tri puta tjedno, a da mogu doći i u njezin ured kad god to požele, a i tražiti razgovor te da ih prima na razgovor.

24. Na temelju iskaza svjedoka SĆ utvrđeno je da je u Kaznionici u Lepoglavi bio voditelj odsjeka za provođenje programa izvršavanja kazne zatvora i da je kao takav jedna od osoba kojoj zatvorenici mogu upućivati primjedbe i pritužbe.

25. Prihvaća se iskaz tužitelja, poglavito u dijelu kojim iskazuje da je u Zatvoru u Zagrebu, Zatvoru u Varaždinu i Kaznionici u Lepoglavi bilo smješten prevelik broj osoba u sobama smatrajući da je o tome iskazivao iskreno, ujedno njegov iskaz je u tom dijelu u skladu s iskazima preostalih svjedoka, te zapisnikom od 13. rujna 2013. (posl. br. Pn-3920/12-20) o očevidu u Zatvoru u Zagrebu. Nadalje, prihvaća se iskaz glede tvrdnji o osjećaju hladnoće i vrućine u zatvorskim sobama, međutim, sud smatra da taj dio njegova iskaza ne odražava vjerodostojno stanje u zatvorskim sobama već njegovo subjektivno mišljenje o tome koliko je toplo trebalo biti. Naime, iz isprava proizlazi da je ventilacija u svim ustanovama u kojima je izdržavao kaznu zatvora bila održavana prirodnom ventilacijom odnosno otvaranjem prozora pa se može dogoditi da temperatura ne bude onakva kako je prosječnom čovjeku ugodno. Međutim, grijanje sobe je uređeno Pravilnikom, a iz stanja spis predmeta ne proizlazi da bi Pravilnik bio nepoštivan, niti da je uređenje grijanja prema Pravilniku takvo da bi se moglo govoriti o izlaganju zatvorenika pretjeranoj hladnoći ili vrućini i to s namjernom pothlađivanja ili izlaganja prevelikoj vrućini. Način grijanja kao je propisan Pravilnikom, prema shvaćanju suda, predstavlja uobičajenu toplinu zimi i u prosječnom domaćinstvu (koje svoje račune za grijanje mora samo plaćati), kao što i svaki prosječni čovjek uslijed velikih vrućina trpi nelagodu uslijed takvih klimatskih uvjeta. Isto tako, sud prihvaća iskaz u dijelu u kojem je opisivao ostale uvjete u zatvoru smatrajući da je vjerno prenio uvjete smještaja.

Međutim, ne prihvaća se tužiteljev iskaz kada iskazuje da je u zatvorima bilo slabo osvjetljenje, da su zatvorima bili loši uvjeti te da se radilo se o lošoj hrani smatrajući da taj dio njegova iskaza, iako je tužitelj tako možda i doživljavao uvjete u zatvoru, niti u skladu s činjenicama utvrđenim na osnovi ostalih izvedenih dokaza. Tako je na temelju iskaza svjedoka AĆ i ĆĆ utvrđeno da je priprema hrana i kaloričnost bila nadzirana od strane odgovarajućih osoba. U odnosu na prehranu u Zatvoru u Zagrebu gdje je obroci bili, prema shvaćanju tužitelja, loše kvalitete i servirani na način da bi se stavio na tanjur glavni obrok zajedno s prilogom, kao da i je i bilo premalo mesa, sud je uvjerenja da je riječ o tužiteljevom dojmu o tome kakve bi obroke on htio, međutim, tužitelj je bio na odsluženju kazne u zatvoru te se obroci serviraju prema medicinskim i nutricionističkim standardima, a sukladno postojećem Pravilniku, pa je prvenstvena svrha obroka zadovoljavanje prehrambenih i zdravstvenih potreba svakog pojedinog zatvorenika, a ne gurmanska. Niti način serviranja da bi na glavnom tanju bilo jelo zajedno prilog nije nikakvo kršenje prava tužitelja, niti je riječ o ponižavajućem ponašanju prema tužitelju. Treba reći i to da ništa od toga što je tužitelj doživljavao kao lošu prehranu nema konotaciju izvrgavanja bilo kojeg zatvorenika, pa tako niti tužitelja, ponižavajućem ponašanju. Niti tvrdnja o slaboj osvijetljenosti proizlazi iz ikakvih dokaza. Nadalje, tvrdnja da za vrijeme boravka u zatvoru osiguranu športsku aktivnost osim šetnje, ukoliko je i istinita, ne predstavlja nikakvu povredu prava tužitelja jer je i šetnja aktivnost kojom je tužitelj mogao ispuniti svoje slobodno vrijeme i to opuštajuća. Tako nije prihvaćena tužiteljeva tvrdnja da nije imao nikakve potrebe za lijekovima pri ulasku u zatvor, budući da je na temelju iskaza svjedoka OĆ, a u skladu i s materijalnim dokazima koji prileže spisu- zdravstvenog kartona tužitelja, utvrđeno da je tužitelj i prije dolaska u zatvor imao psihičkih smetnji i da je bio ovisnik i uzimao terapiju (kao i za hipertenziju za što je posjećivao liječnika i u zatvoru) pa da je upravo tijekom boravka u zatvoru došlo do poboljšanja u njegovom psihičkom stanju. Stoga, ne prihvaća se niti njegov iskaz da je boravak u zatvoru, ako se izuzme činjenica da je zbog osude na kaznu zatvora morao boraviti u zatvoru, na neki način negativno utjecala na njegov život ili zdravlje nije istinita. Pri tome, valja reći da tužitelj tijekom boravka u zatvoru nije stavljao nikakve primjedbe niti pritužbe na smještaj, tretman iako je to mogao pa sud cijeni da ukoliko je imao takve tegobe za psihu od boravka u zatvorima da bi to kroz tako dugo vrijeme boravka prijavio i liječio se. U tom smislu nije prihvaćena tužiteljeva tvrdnja da su ga u zatvoru vrijeđali neki od policijskih službenika. Pri tome je sud uzeo u obzir da se tužitelj nije mogao točno izjasniti, kada, tko i koji tip uvreda mu je uputio, što bi prema shvaćanju suda svaki prosječan čovjek zapamtio da je to bilo takvog intenziteta da je tužitelja povrijedilo.

Prihvaća se iskaz svjedoka VĆ glede uvjeta u Centru za dijagnostiku smatrajući da je istinito opisao uvjete smještaja i boravka zatvorenika. Zatim, prihvaća se iskaz svjedoka AĆ cijeneći da je istinito, iskreno i logično opisao uvjete u Zatvoru u Varaždinu. Nadalje, prihvaća se iskaza svjedoka LĆ smatrajući da je iskazivao životno uvjerljivo, a i u skladu s materijalnim dokazima koji prileže spisu. Prihvaća se iskaz svjedoka OĆ smatrajući da je iskazivao uvjerljivo, logično i u skladu sa materijalnim dokazima koji prileže spisu-zdravstvenim kartonom tužitelja. Iskazu svjedoka PĆ prihvaća se u cijelosti smatrajući da je iskazivao istinito, te je njegov iskaz u bitno u suglasju i s iskazom svjedoka LĆ. Nadalje, prihvaća se iskaz svjedokinje NĆ smatrajući da je iskazivala iskreno i životno uvjerljivo o načinu rada sa zatvorenicima. Naposljetku, prihvaća se iskazu svjedoka SĆ smatrajući da je iskazivao logično o svojoj ulozi u radu Kaznionice u Lepoglavi.

26. Odredba čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine-Međunarodni ugovori, br. 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06., dalje: Konvencija), koja je sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske (čl. 134. Ustava) propisuje da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

Odredbom čl. 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 55/01. i 76/10., dalje: Ustav) propisano je kako se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

27. Izvršavanje kazne zatvora, pa u tom smislu i način postupanja prema zatvorenicima, uključujući njihov smještaj, prehranu, boravak te aktivnosti u zatvoru, uređen je odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine, br. 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11. i 56/13, dalje: ZIKZ). Odredbom čl. 3. st. 1. i 4. ZIKZ propisano je da zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom, a ograničenja temeljnih prava zatvorenika iz ovoga Zakona moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju. Odredbom čl. 68. ZIKZ određeno je kako će se po dolasku u kaznionicu, odnosno zatvor, zatvorenika smjestiti u posebni prostor za prijam u kojem se može zadržati do trideset dana. U tome roku prikupit će se podaci potrebni radi utvrđivanja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora.

Nadalje, odredbom čl. 74. ZIKZ su propisani uvjeti glede smještaja zatvorenika te je propisano da:

- Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama.

- Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak.

- Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.

- Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid.

- Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.

- Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

Zatim, odredbom čl. 76, ZIKZ uređeno je pitanje održavanja osobne higijene i čistoće prostorija i drugog prostora te propisano da:

- Sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju se propisno održavati i redovito čistiti.

-Poslove iz stavka 1. ovoga članka obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade.

- Zatvorenicima se omogućuje svakodnevno pranje tijela. Od zatvorenika se zahtijeva održavanje osobne higijene. Kaznionica, odnosno zatvor osigurat će vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Nošenje brade, brkova i duge kose može se iznimno ograničiti iz sigurnosnih ili zdravstvenih razloga.

- Nadzor nad održavanjem osobne higijene i čistoće obavlja liječnik ili druga osoba medicinske struke.

Osim toga, kada je riječ o boravku u zatvoru odredbom čl. 14. st. 1. toč. 9. ZIKZ propisano je da svaki zatvorenik ima, pod uvjetima predviđenim tim zakonom, pravo na boravak na otvorenom prostoru kaznionice, odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno.

28. Detaljnije uređenje prava i obveza zatvorenika i prema zatvorenicima sadržana je u odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (Narodne novine br. 92/02., dalje: Pravilnik) kojim su propisani standardi smještaja i prehrane zatvorenika u kaznionicama i zatvorima, te je čl. 3. tog Pravilnika propisano da se zatvoreniku osigurava u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i Kućnim redom kaznionice, odnosno zatvora. Kaznionica, odnosno zatvor osigurava zatvoreniku osnovni toaletni pribor u vrstama, količinama i s rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio tog Pravilnika. Pravilnikom je propisano i da se zatvoreniku koji želi raditi, a rad mu nije omogućen i zatvoreniku koji zbog bolesti ili starosti ne može raditi, osigurava i dodatni toaletni pribor u vrstama, količinama i s rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio tog Pravilnika.

Odredbom čl. 4. Pravilnika propisano je kako se zatvoreniku osigurava zasebna postelja, posteljina i ormar za osobne stvari, te da postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm. Postelja mora biti uredno složena, a osobne stvari uredno odložene u ormaru, a zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar.

Osim toga, odredbom čl. 5. Pravilnika propisano je da se prostorije u kojima borave zatvorenici moraju svakodnevno čistiti i uredno održavati, te da temperatura zraka u prostoriji u kojoj borave zatvorenici u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22°C danju i 15°C noću.

29. Djelomično je osnovan prigovor zastare. Tužitelj tužbom zahtijeva naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (zbog povrede prava na dostojanstvo, tjelesni, psihički i duševni integritet) za vrijeme boravka u zatvorima i kaznionicama od 6. prosinca 2006. do 14. studenoga 2011. Tužbu je podnio 27. rujna 2012., a prije toga zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku (Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu) 21. veljače 2012. (kako to navodi i tuženik u odgovoru na tužbu). Odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) propisano je da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (subjektivni rok), dok prema 230. st. 2. ZOO potraživanje naknade uzrokovane štete u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala (objektivni rok). U ovom slučaju je utvrđeno da je nakon izlaska iz zatvora tužitelj nije imao zdravstvenih tegoba u fizičkom smislu neposredno vezanih uz sam boravak u zatvoru u opisanim uvjetima. Iz iskaza tužitelj proizlazi da je povredu prava osobnosti trpio za vrijeme dok je bio u zatvorima i kaznionicama, a kako iz njegova iskaza ne proizlazi da bi nakon izlaska iz zatvora (u mjeri koja prelazi preko nelagodnosti uslijed lišenja slobode temeljem sudskih odluka i posljedično izdržavanja kazne za počinjena kaznena djela) trpio i nadalje bilo psihičke tegobe, ili da bi zbog njih imao somatizaciju tih tegoba na fizičko zdravlje, što ničim nije dokazao, pa proizlazi zaključa da je tužiteljevo pravo osobnosti bilo povrijeđeno za vrijeme trajanja boravke u zatvoru, a ne i nakon toga. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a tužitelj je o svojoj povredi imao saznanja već onda kada tvrdi da se i događala, kao i o osobi štetnika. Stoga, tužiteljeva tražbina prema tuženici je u zastari za vrijeme prije 21. veljače 2009. U tom smislu u zastari je tužiteljeva tražbina za vrijeme dok je bio u Zatvoru u Zagrebu, kao i u Centru za dijagnostiku, Zatvoru u Varaždinu, a dijelom i za vrijeme dok je bio u Kaznionici u Lepoglavi do 21. veljače 2009.

30. Stoga, je utvrđivana osnovanost tužbenog zahtjeva samo za vrijeme boravka tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi od 22. veljače 2009. do 19. listopada 2009., te zatim ponovno u Zatvoru u Zagrebu od 20. listopada 2009. do 14. studenoga 2011.

31. Valja reći da je odredbom čl. čl. 74. st. 3. ZIKZ propisano da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 čm i 10 m3 prostora (što je u skladu sa odlukom Europskog odbora za sprječavanje mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) koja površina je prihvaćena kao orijentacijska vrijednost u odlukama Europskog suda za ljudska prava u Strasborugu). Za vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi taj standard nije poštivan tijekom dijela vremena provedenog u kaznionici, međutim, svi ostali uvjeti u zatvoru, a osobito sloboda kretanja zatvorenika nadomjestile su, prema shvaćanju suda, ovu povredu ukupnošću drugih uvjeta. Boravak u Zatvoru u Zagrebu u premalim sobama (u prosjeku 3,5 čm po zatvoreniku) nije nadomješten ukupnim drugim uvjetima u zatvoru.

32. Tužitelj je tijekom boravka u zatvoru bio osoba lišena slobode, a sukladno pravomoćnim odlukama suda kojim je oglašen krivim za kaznena djela, pa samo lišenje slobode kao i posljedice samog tog čina po pravo osobnosti tužitelja ne pružaju osnovu za utvrđivanje povrede prava osobnosti u onoj mjeri u kojoj je lišenje slobode i boravak u zatvoru sam po sebi tegotan za bilo koju osobu.

Stoga, je utvrđivano samo je li tužitelju, suprotno pozitivnim mjerodavnim propisima, povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri u kojoj to nije uvršteno u tegotnost izdržavanja kazne zatvora kao legitimne sankcije države, zbog nepružanja onih prava koja su tužitelju kao zatvoreniku trebala biti dana tijekom izdržavanja kazne zatvora i je li, možebitno takvo ponašanje tuženika, imalo za posljedicu povredu njegove osobnosti.

33. Za vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi tužitelj je imao sva prava koja je i mogao imati sukladno pozitivnim zakonskim propisima. Pri tome činjenica da je tužitelj doista (dio vremena boravka u kaznionici) boravio u sobi s više drugih zatvorenika koje su bile skučenije nije moglo izazvati povredu prava tužitelja. To stoga što nije on sam stavljen u lošije uvjete od ostalih zatvorenika, već je imao iste uvjete kao i svi dugi pa je skučenost bila posljedica prenapučenosti zatvora osobama na izvršavanju kazne zatvora, a na namjerom tuženice da tužitelja takvim smještajem ponizi ili muči. Nadalje, kako proizlazi iz iskaza tužitelja, te svjedoka LĆ, PĆ, SĆ skučenost soba zatvorenika je bila nadomještena slobodom kretanja zatvorenika po drugim prostorijama kaznionice. No, skučenost sobe-ćelije, kao i nedostatnost osobnog raspoloživog prostora tužitelja, prema shvaćanja suda, je sama za sebe uzrokovala povredu prava, premda su ostali uvjeti u Kaznionici u Lepoglavi bili u skladu sa pozitivnim pravnim propisima koji uređuju boravak zatvorenika na izdržavanju kazne. Stoga, zbog samih uvjeta u Kaznionici u Lepoglavi je došlo do povrede njegovih prava osobnosti.

U odnosu na boravak u Zatvoru u Zagrebu od 20. listopada 2009. do 14. studenoga 2011. na temelju izvedenih dokaza zaključeno je da osim skučenosti soba zatvorenika, načina na koji je riješeno pitanje sanitarnog čvora, nije bilo drugih povreda prava tužitelja koja bi mogla biti povrijeđena boravkom u zatvoru. No, u odnosu na smještaj u sobama u kojima je bilo previše zatvorenika, s obzirom na veličinu sobe valja reći da je takav smještaj, uz činjenicu da zatvorenici nisu mogli kompenzirati skučenost sobe slobodom kretanja po zatvoru, a niti slobodom kretanja po otvorenom prostoru zatvora te da je u sobama bilo neodgovarajuće rješenje sanitarnog čvora koji nije bio zagrađen (a kako je sud utvrdio na očevidu kako je navedeno u zapisniku od 13. rujna 2013. posl. br. Pn-3920/12-20), već su svi zatvorenici mogli čuti vršenje nužde, te se zbog neograđenosti nužnika širio i smrad iz nužnika po sobi-ćeliji, i to sobi u kojoj su zatvorenici i jeli jer Zatvor u Zagrebu nema blagovaonicu, pa je stoga ocijenjen takav smještaj neprimjerenim, te ke uzrokovao tužitelju povredu prava na dostojanstvo. Svaki prosječni čovjek bi osjećao povredu dostojanstva da mora (redovito) pred drugima vršiti nuždu (i slušati druge) te još u toj prostoriji i jesti.

34. Stoga je osnovan zahtjev za naknadu štete za povredu prava osobnosti u vidu prava na dostojanstvo za vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi i potom u Zatvoru u Zagrebu.

35. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Pri određivanju pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir da je tužitelj osoba koja je svojim postupanjem i djelovanjem isključivo utjecao na činjenicu da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, no i činjenicu da je tuženica dužna pružiti zatvorenicima osnovni standard boravka u zatvoru sukladno pozitivnim pravnim propisima, buduća da je tijekom postupak utvrđeno da uvjeti boravka u Kaznionici u Lepoglavi i Zatvoru u Zagrebu nisu bili sukladno pozitivnim zakonskim propisima u pogledu kapaciteta zatvorske sobe u kojoj je tužitelj boravio s neprikladnim nužnikom, koji nije osiguravao privatnost zatvorenika, te se još u toj istoj sobi posluživala hrana zatvorenicima, niti je takav nedostatak nadomješten preostalim uvjetima u zatvoru, poput slobode kretanja i povećanog opsega slobodnih aktivnosti odnosno drugog boravka izvan prenapučene sobe. Tužitelj traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti te je prihvaćen tužiteljev iskaz u dijelu kojim tvrdi da su ovi uvjeti povrijedili njegovo dostojanstvo, a osobiti jer je tužitelj u takvim uvjetima boravio dulje vrijeme. Stoga su ovi uvjeti ona štetna radnja koja je uzročnoposljedično povezana sa samom štetom, odnosno ovi su navedeni uvjeti za tužitelja predstavljali ponižavajuće postupanja, kao što bi to predstavljali za svakog prosječnog čovjeka. Pri tome, uzeto je u obzir da je tužitelj morao osjećati određenu povredu prava osobnosti koja je uvrštena u samu tegotnost izdržavanja kazne zatvora, kao legitimne sankcije države pa je od takve povrede sud razlučio povredu zbog ponižavajućih uvjeta u Zatvoru u Zagrebu i sukladno tome dosudio pravična novčana naknada samo za ono stanje tužitelja koje je nastalo zbog navedenih uvjeta.

36. Pri odmjeravanju pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti tužitelja, vodilo se računa o uputi danoj odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-659/2020 od 26. ožujka 2025., poglavito uzimajući u obzir mjerila određena u praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) koji se odnosi na visinu naknade koju ESLJP smatra primjerenom u domaćem postupku (presuda u predmetu Cocchiarella protiv Italije, br. 64886/01 od 29. ožujka 2006.). Dakle, s obzirom na kvadraturu soba-ćelija te pripadajući prostor za tužitelja, utvrđeno je da zbog prenapučenosti odnosno malih nedostatnih površina ćelija te poglavito nedostatnog osobnog prostora raspoloživog za tužitelja, u ovom slučaju tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, koje se ogleda kroz povredu prava na tjelesni, psihiči i duševni integritet te pravo na dostojanstvo.

37. S obzirom da je u zastara utuženo razdoblje boravka tužitelja u zatvoru do 21. veljače 2009., valjalo je kao mjerodavno razdoblje razmotriti daljnje razdoblje boravka tužitelja i to u Kaznionici u Lepoglavi do otpusta do 19. listopada 2009., te nadalje dakle nepunih osam mjeseci, te potom u Zatvoru u Zagrebu od 20. listopada 2009. dod 14. studenoga 2011., dakle nepunih 25 mjeseci, odnosno sveukupno 33 mjeseca. Iz izvješća iste ustanove (list 368-370) proizlazi da je u sobi za smještaj zatvorenika svaki zatvorenik koristi krevet, metalni ormarić (kasetu) za pohranu osobnih stvari i odjeće, te da se u istoj nalazi stolić i potreban broj stolaca ovisno o broju zatvorenika koji se u tom trenutku nalazi smješten u sobi. Sanitarni čvor nalazi se zasebno u odvojenoj prostoriji u sklopu sobe, a koja prostorija se odvaja od prostora u kojem borave zatvorenici posebnim vratima (puna površina bez stakla), te zidom od poda do stropa fotografije u privitku, na koji način je tužitelju omogućena maksimalna privatnost uzimajući u obzir činjenicu da se isti nalazi na izdržavanju kazne zatvora u zatvorenoj kaznionici. Tužitelj se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi od 22. rujna 2008. do 20. listopada 2009., kada je premješten u Zatvor u Zagrebu. Od dolaska u Kaznionicu u Lepoglavi u zatvorenom odjelu bio je radno angažiran u metalskoj radionici. Nije se uključivao u obrazovanje, dok se u slobodno vrijeme uglavnom bavio športskim aktivnostima. U Kaznionici u Lepoglavi nije imao posjeta, niti kontakte, osim s odvjetnikom. Posebno se ističe kako se unatrag navedenog razdoblja u kojem se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u ovoj Kaznionici, brojno stanje zatvorenika u Kaznionici po sobama na odjelima nastojalo prilagoditi da svaki zatvorenik ima na raspolaganju najmanje 3 čm prostora. Sobe za zatvorenike kao i ostale prostorije su u dobrom stanju, redovito se održavaju bojanjem. Dnevni rasporedi zatvorenika mijenjani su nekoliko puta u cilju izbjegavanja duljeg boravka zatvorenika u zaključanim prostorijama. Omogućen je dulji boravak zatvorenika na svježem zraku (otvorenom prostoru) i više od 2 sata, na način da su izvršene pregrade prostora za boravak na svježem zraku, te je izgrađen tzv. koridor za odlazak i povratak zatvorenika na obroke u blagovaonicu za zatvorenike. Za vrijeme boravka zatvorenika u zatvorenom dijelu, na odjelima, zatvorenicima je omogućeno svakodnevno tuširanje i sobe su uglavnom otvorene. Zatvorenici na odjelu imaju mogućnost izbora, odlazak u prostoriju za praćenje TV-a (dnevni boravak) ili boraviti u sobi. Dakle, dnevni rasporedi su osmišljeni na način da zatvorenici moraju samo spavati u sobama, dok im je svo ostalo vrijeme organizirano na način da su sobe na odjelu otvorene i mogu nesmetano koristiti kupaonicu, čajnu kuhinju i pratiti TV program u zajedničkom boravku, a zatvorenici koji ne rade u vrijeme tijekom dana kada su im sobe zatvorene mogu koristiti alternativni prostor (boraviti u TV boravku ili nekim od slobodnih aktivnosti. Nadalje, uvidom u dopis Kaznionice u Lepoglavi od 3. prosinca 2014., te priležeći ispis smještaja utvrđeno je da je u razdoblju od 22. rujna 2008. do 31. listopada 2008. tužitelj bio smješten u sobi površine 16 čm volumena 56 m3 u kojoj je bilo 5 do 7 zatvorenika sa sanitarnim čvorom površine 1,26 čm, a da je potom do 20. listopada 2009. bio smješten u sobi površine 34,57 čm volumena 107,16 m3 sa sanitarnim čvorom površine 1,73 čm, te da je 20. listopada 2009. premješten u Zatvor u Zagrebu.

Međutim, tužitelj je osporio navod iste ustanove glede kvalitete i uvjeta življenja zatvorenika. Naprotiv, iz iskaza tužitelja proizlazi da pri dolasku tužitelja u Kaznionicu u Lepoglavi prvih mjesec dana bio smješten u karanteni s oko 8 ili 9 osoba u sobi površine 30 čm, te je u sobi bio sanitarni čvor koji je bio odvojen od ostatka prostorije, a tuš je bio zajednički, te se moglo tuširati kad se htjelo, da je nakon karantene otišao na izdržavanje kazne u zgradu Kaznionice u Lepoglavi gdje je bio u zatvorskoj sobi u kojoj je bilo 12 zatvorenika, da je soba bila velika oko 45 čm s ležajevima na kat, a da je između njih bio jedan metar kvadratni prostora. Osim toga, tužitelju su bila omogućena 3 obroka koji su bili dostatni, a da ako je bio radno angažiran 4 do 5 te da je on bio radno angažiran. Zatim, preko zime je imao dovoljno posteljine da se pokriva da mu ne bude hladno. Osim toga, zidovi u zatvoru bili jako debeli, pa su po zimi zadržavali toplinu, iako nikad nije bilo jako toplo, a po ljeti se dalo izdržati. Nadalje, u slobodno vrijeme je mogao izaći iz svoje zatvorske ćelije u vremenu od 7 do 21 sat, te se u to vrijeme mogao kretati po odjelu, a izvan odjela uz odobrenje pravosudnog policajca. Bioje radno angažiran dok je bio u Kaznionici u Lepoglavi, a nakon toga je vraćen ponovno u Zatvor u Zagrebu gdje je nastavio s radom. Nadalje, iz dopunskog iskaza tužitelja, koji se u cijelosti prihvaća kao uvjerljiv, proizlazi da je tužitelju Kaznionica u Lepoglavi bio 3. smještaj na izdržavanju kazne zatvora. Tužitelj je bio smješteno u istoj sobi-ćeliji s ostalima te ih je bilo ukupno 12 zatvorenika, površine malo veće nego u ranijim zatvorima (oko 20 čm), dok nuždu obavljali u zasebnoj prostoriji, dakle izvan ćelije, također su imali pravo dnevno dva sata na šetnju, dok nije bilo mogućnosti korištenja teretane, niti obavljati rekreaciju na drugi način. Na odjelu gdje je bio smješten u istoj kaznionici je bila zajednička soba za svih oko 50 zatvorenika, koju su koristili za gledanje televizije, s time da u istoj prostoriji nije bilo dovoljno stolaca za gledati televiziju. Iz svoje ćelije mogao se je slobodno koristiti i prošetati hodnikom koji vodi do te zajedničke prostorije-sobe za gledanje televizije. Dakle, radilo se o prenapučenosti i lošim higijenskim uvjetima, koji smještaj nije primjeren niti predviđen propisima, te je boravio u sobi-ćeliji veličine 20-tak čm, s još 7-8 osoba, a tuširanje mu je bilo dozvoljeno jednom tjedno, kao i neprimjeren sanitarni čvor.

38. Uzgred rečeno, tuženica nije pridonijela odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.

39. S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po neprimjerene uvjete smještaja i boravka u smislu prenapučenosti, pa time obavljanje nužde bez prava na privatnost i diskreciju, skučenog prostora za objedovanje, dnevnog boravka, nemogućnosti tjelovježbe, te naposljetku nedostatnog osobnog prostora raspoloživog za tužitelja (manje od predviđenih 4 čm osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika), nalazi se da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu 6.235,05 EUR. Pri tome vodeći računa o realnom padu vrijednosti novca te posljedično usklađenju-promjeni Orijentacijskih kriterija na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5, kao i daljnjoj stopi inflacije mjerenom indeksom promjena potrošačkih cijena, odnosno stopi inflacije za daljnje razdoblje od pet godina (lipanj 2020. -lipanj 2025.) od 30,7%, a s obzirom na javno objavljene podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Dakle, pri određivanju/dosudi naknade štete potrebito je uzeti u obzir promjenu vrijednosti valute uzrokovanu inflacijom, odnosno iznose naknade štete uskladiti sa stopom umanjenja vrijednosti novca iskazanog kroz stopu inflacije (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/7796/2014 od 11. veljače 2016.). Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da tuženica u odgovoru na tužbu navodi, a isto kao i tužitelj u tužbi, da je zahtjev za naknadu štete tuženica primila 21. veljače 2012. to, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno kako se zahtijeva od 11. ožujka 2013. (čl. 2. st. 1. ZPP-a), sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, kako je odlučeno pod toč. I. izreke ove presude.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije uspio samo u srazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

41. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 32./1. OT) i tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 16. ožujka 2017. i 11. lipnja 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 23. rujna 2014., 21. rujna 2016., 19. prosinca 2016., 4. listopada 2017., 12. lipnja 2025. i 11. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te sastava podnesaka od 3. ožujka 2016. i 28. studenoga 2016., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), te sastava žalbe protiv presude od 16. studenoga 2017. u zahtijevanom iznosu 250,00 EUR (Tbr. 10./1. OT) i sastava ustavne tužbe u zahtijevanom iznosu 2.000,00 EUR (Tbr. 31./1. OT), te troška zastupanja na ročištu za objavu presude 31. listopada 2017. u iznosu 100,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./3. OT), dakle ukupno u iznosu 4.450,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (1.112,50 EUR). Međutim, nije priznat trošak sastava žalbe protiv rješenja posl. br. Pn-3992/12-2 od 3. listopada 2012. u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR uvećanog za PDV 25%, jer je ista žalba odbijena kao neosnovana. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 5.562,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

42. Također je i tuženici valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava podneska od 20. ožujka 2014. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja od 23. rujna 2014., 21. rujna 2016., 19. prosinca 2016. i 11. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te sastava podneska od 7. travnja 2015. kojim dostavlja isprave u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 8./4. OT) i žalbe protiv presude 16. studenoga 2017. u zahtijevanom iznosu 1.250,00 HRK / 165,90 EUR. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 1.215,90 EUR nisu dosuđeni tuženici, s obzirom na neuspjeh iste u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženičin zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.

43. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

44. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja i

- z. z. tuženice.