REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1325/2025-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HĆ iz [adresa] (prebivalište [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jadranki Laurić-Flego, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku, Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB: 92963223473, da tužiteljici HĆ, [adresa] (prebivalište [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete iznos od 5.500,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. do isplate, kao i s naslova imovinske štete iznos od 265,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. listopada 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena.

II/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.118,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2018. do isplate.

III/ Nalaže se tuženiku, Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB: 92963223473, da tužiteljici HĆ, [adresa] (prebivalište [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.134,75 eura, a sve u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.322,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, od 16. listopada 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme dugogodišnja radnica kod tuženika i u predmetnom razdoblju obavljala razne poslove, a između ostalih i poslove "Bankarice Kontakt centra, razine Bankarica Kontakt centra". Radi specifičnih uvjeta rada (dugogodišnji cjelodnevni rad na računalu u okviru radnog vremena), kod tužiteljice je nastupilo ozbiljno i trajno narušenje zdravstvenog stanja koje je nakon provedene liječničke obrade dijagnosticirano kao profesionalno oboljenje: sindrom karpalnog tunela / kanala (Sy canalis carpalis bill - šifra G56.0) i sindrom rotacijske manšete (šifra M75.1). Osim navedenih profesionalnih bolesti, zdravstveno stanje je šire narušeno, dakle tužiteljica trajno trpi i druge zdravstvene tegobe koje nisu kvalificirane kao profesionalna bolest, ali su u uzročno-posljedičnoj vezi s obavljanjem rada, što znači da su posljedice dužeg i neposrednog utjecaja procesa i uvjeta rada kod tuženika. Naime, tužiteljica je kroz duže vremensko razdoblje bila izložena takvim uvjetima rada koji su postepeno doveli do trajnog narušenja njenog zdravstvenog stanja, dakle do povrede prava osobnosti i štete koju tužiteljica potražuje predmetnom tužbom.

2. U konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac tužiteljici kao oštećenoj radnici odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a temeljem čl. 256. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, kao i temeljem Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima. Osim navedenog, odgovornost tuženika uređena je i internim aktima tuženika i to postojećim Kolektivnim ugovorom za Zagrebačku banku d.d. od 21. prosinca 2017. u kojem je, između ostalog, u čl. 104. navedeno: "Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, Poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava".

3. Tužiteljica navodi da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti radi kojih bi tuženik bio izuzet od odgovornosti, stoga je u obvezi tužiteljici naknaditi cjelokupnu pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu koju trpi zbog povrede prava osobnosti, a koja je u uzročno-posljedičnoj vezi s obavljanjem rada i profesionalnim oboljenjem, kao i drugim bolestima tužiteljice.

4. Tužiteljica je pretrpjela povredu prava osobnosti posljedica koje je trajno narušeno zdravstveno stanje, dakle, tužiteljica trpi neimovinsku i imovinsku štetu prema kvalifikatornim okolnostima kako slijedi: fizičke bolove u sva tri stupnja intenziteta, trpi primarni strah i strah od neizvjesnosti ishoda liječenja. Nadalje, a kao posljedica bolesti, kod tužiteljice je nastupilo trajno umanjenje opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 20% do 25%. Tužiteljica je tijekom liječenja obavila dva operativna zahvata nakon kojih su na rukama tužiteljice zaostali ožiljci, stoga tužiteljica trpi duševne boli zbog naruženja tijela u srednjem stupnju. Nadalje, tužiteljici je tijekom liječenja, a naročito nakon operacija, bila potrebna pomoć i njega druge osobe u razdoblju od četiri mjeseca, budući u akutnoj fazi bolesti radi bolova u šakama nije bila u mogućnosti obavljati svakodnevne kućanske i druge poslove vezane za osobnu higijenu i odijevanje.

5. Uzimajući u obzir vrstu i kvalifikaciju pretrpljene ozljede - bolesti, dužinu trajanja i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, vrstu i kvalifikaciju nastalog naruženja, te postotak smanjenja životne i radne aktivnosti, kao i potrebu ulaganja pojačanih napora u svakodnevnom životu i radu te ostale okolnosti konkretnog slučaja (životnu dob tužiteljice, promjenu posla i mjesta rada, smanjenje plaće i dr.), tužiteljica potražuje naknadu pretrpljene štete s osnove povrede prava osobnosti, a uzimajući u obzir sve navedene kvalifikatorne činjenice, i to u iznosima kako slijedi: za fizičke bolove 20.000,00 kn, za strah 10.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja opće životne i radne aktivnosti 40.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženja 8.000,00 kn, za tuđu njegu i pomoć 2.000,00 kn, ukupno 80.000,00 kn.

6. Tužiteljica je pokušala naknadu štete ostvariti izvansudskim putem sklapanjem nagodbe s tuženikom te je u tom smislu tuženiku uputila odštetni zahtjev od 20. prosinca 2018., kao i požurnicu na taj odštetni zahtjev od 22. siječnja 2019., na koje se tuženik uopće nije očitovao, dakle tužiteljica, unatoč volji i strpljenju, nije uspjela svoje pravo na naknadu štete ostvariti mirnim putem sporazumom s tuženikom.

7. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim na ročištu održanom 9. studenoga 2022. tužiteljica potražuje za fizičke bolove 35.000,00 kn, za strah iznos od 10.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja opće životne i radne aktivnosti 25.000,00 kn, za naruženje 8.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu 2.000,00 kn, kao i zatezne kamate na parnični trošak od presuđenja do isplate.

8. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da navodi tužbe nisu osnovani. Tužiteljica potražuje naknadu štete od tuženika i to zbog povrede prava osobnosti, posljedica koje je trajno narušeno zdravstveno stanje, zbog čega tužiteljica trpi neimovinsku i imovinsku štetu i to u vidu pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja općih životnih aktivnosti, duševne boli zbog naruženja te tuđe pomoć i njege. Da bi se radilo o ostvarenju prava na naknadu štete moraju biti ispunjene zakonom propisane pretpostavke. Te pretpostavke su: štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost. Iz tužbe nije moguće zaključiti u čemu bi se sastojala štetna radnja ili propust na strani tuženika niti postojanje uzročne veze između te štetne radnje i štete, a pogotovo nije jasno u čemu se sastoji protupravnost postupanja tuženika.

9. Nije nadalje jasno niti to u čemu se sastoji šteta na strani tužiteljice koja se opisuje u tužbi, pogotovo je nejasno koje su to radnje ili propusti na strani tuženika tu štetu proizveli. Stoga bi tužiteljica trebala navedene okolnosti razjasniti, nakon čega tuženik pridržava pravo da se o tome detaljnije očituje.

10. Postojanje eventualno profesionalne bolesti može se utvrditi na način i u postupku propisanom Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanja osoba s invaliditetom (Narodne novine broj 157/13, 152/14, 39/18). Iz podataka u spisu nije vidljivo da bi bio proveden takav postupak, niti da je od nadležnog Zavoda za vještačenje donesen nalaz i mišljenje koji bi profesionalnu bolest kod tužiteljice potvrdio.

11. Tužba tužiteljice je u svakom slučaju preuranjena. Naime, iz dokumentacije koju je tužiteljica dostavila, a naročito iz Izvješća u nalazu i mišljenje liječnika Doma zdravlja Varaždinske županije od 31. siječnja 2019., vidljivo je da je tužiteljica provodila liječenje bolesti. Iz navedenog izvješća pod točkom 6. "Mišljenje izabranog doktora medicine" u odnosu na postavljena pitanja daju se i odgovarajući odgovori koji glase: je li dijagnostički postupak u potpunosti završen - NE; jesu li sve mogućnosti liječenja iscrpljene - NE; može li se liječenje smatrati završenim - NE. S obzirom na navedeno, dok je liječenje u tijeku i nije završeno ne može se na valjani način niti utvrditi postojanje i opseg eventualne štete. To nezavisno od prigovora nepostojanja odgovornosti tuženika na nastalu štetu. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

12. Dana 20. prosinca 2022. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-1834/2019 kojom je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici s osnove naknade štete iznos od 10.617,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2018. do isplate, kao i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 2.521,10 eura.

13. Postupajući po žalbi tuženika Županijski sud u Splitu svojim rješenjem Gž R- 92/2023-3 od 30. lipnja 2025. ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obrazloženje da sud prvog stupnja u ponovljenom postupku otkloniti uočenu bitnu povredu parničnog postupka te vodeći računa o primjedbama iz ovog rješenja ponovno ocijeniti već izvedene dokaze i uz pravilnu primjenu materijalnog prava uzimajući u obzir i odredbe članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a, kao i odredbe članka 135. ZR-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka .

14. Tijekom ponovljenog dokaznog postupka izvedeni su dokazi uvidom u: rješenje HZZO-a uz dokumentaciju (strana 6-16 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 17-40, 89-91, 163-164 spisa), Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu (strana 44-47 spisa), Kolektivni ugovor za Zagrebačku banku d.d. (strana 48-60, 61-73 spisa), odštetni zahtjev (strana 74-79 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu (strana 96-98 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju dr. Miljenku Franiću (strana 116-118 spisa), očitovanje vještaka dr. Miljenka Franića (strana 145-146 spisa), saslušana je tužiteljica (strana 172-173 spisa).

15. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a. Na osnovi rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

16. Među strankama je nesporno da je tužiteljica bila dugogodišnja radnica tuženika.

17. Među strankama je sporna naknada štete radi narušenog zdravlja zbog profesionalne bolesti.

18. Neosnovan je prigovor tuženika zastare potraživanja temeljem odredbe čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17,98/19, 151/2022, u daljnjem tekstu ZR-a) kojim je propisan zastarni rok od pet godina, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju kao lex specialis budući je tužba podnesena 23. svibnja 2019.

19. Uvidom u Rješenje HZZO-a od 19. prosinca 2016. utvrđeno je da je po prijavi tuženika o profesionalnoj bolesti tužiteljici u postupku priznata profesionalna bolest pod evidencijskim brojem „PB“ 13205 221116 9/2016 i priznato joj je pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti od 22. studenoga 2016.

20. U svom iskazu tužiteljica izjavljuje da je kod tuženika radila od 1987., 15-16 godina u odjelu informatike, a potom u telefonskom bankarstvu (Zabafon), da je tijekom rada odlazila na sistematske preglede, na jednom, 2016. žalila se na trnce u rukama te je upućena fizijatru i neurologu, i morala je odmah na operaciju; prva je bila 2016. u 5. mjesecu, a nakon 6 mjeseci druga za drugu ruku. Nakon prve operacije prvih 5 dana kod kuće morala je paziti kako se tušira, nije mogla sama, nakon terapije, nakon mjesec dana počela je raditi na istom radnom mjestu - telefonsko bankarstvo, te se do druge operacije prijavila na HZZO za profesionalno oboljenje, koje je dobila nakon druge operacije. Nakon druge operacije stanje je bilo gorje, ruka ju je boljela i nakon bolovanja tuženik je produžavao plaćene dopuste po 8 dana, nije ju vratio na radno mjesto u telefonsko bankarstvo već je ponudio poslovno uvjetovani otkaz, što nije htjela prihvatiti, ali je prihvatila ponudu da radi 25 sati u [adresa], te radi 5 sata u arhivi i 3 sata na šalteru. Nakon operativnih zahvata pomagao joj je suprug (kuhao je, spremao, pomagao u osobnoj higijeni).

21. Prema stavu ovoga suda, nesporno je da je tužiteljica tijekom rada kod tuženika obavljala poslove na radnom mjestu bankarice kontakt centra, pri kojem obavljanju se služila osobnim računalom i radom u sjedećem položaju, što tijekom postupka niti tuženik nije osporio. Nadalje, zbog bolesti sindroma karpalnog kanala kod tužiteljice je rješenjem HZZO-a od 19. prosinca 2016. utvrđeno i priznato postojanje profesionalne bolesti uvjetovane radom kod tuženika.

22. Slijedom navedenog sud je utvrdio da odgovornost tuženika proizlazi temeljem odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14. i 118/14., 154/14., 94/18., u daljnjem tekstu ZZR) kojom je propisano da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. St. 2. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu; kao i odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05,41/08, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO- a).

23. Radi utvrđivanja postojanja i opsega štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz liječničkim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Damiru Vodopivcu i dr. Miljenku Franiću.

24. Iz mišljenja vještaka spec. medicine rada dr. Damira Vodopivca razvidno je da je kod tužiteljice utvrđen sindrom karpalnog kanala na obje ruke, a potom i sindrom rotacije manšete desnog ramena, da je tužiteljica cijeli period rada kod tuženika obavljala poslove vezane za rad na tipkovnici pretežno radeći s desnom rukom, što znači da je imala pojačanu upotrebu zgloba šake, što je dovelo do preopterećenja tetiva u karpalnom kanalu, što uzrokuje tzv. kompjutorsku šaku, te je oštećenje živaca u šakama u uzročno-posljedičnoj vezi s procesom rada, odnosno profesionalnom bolesti. Naknadno utvrđen sindrom rotacije manšete desnog ramena nije u uročno-posljedičnoj vezi s poslom koji je obavljala.

25. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju prim.dr.sc. Miljenka Franića proizlazi da se tužiteljica zbog sindroma karpalnog kanala obostrano liječila po kirurgu, fizijatru, neurologu, te je u dva navrata operacijski liječena i provedena je fizikalna terapija. Liječenje tužiteljice zbog sindroma krpalnog kanala obostrano završeno je krajem ožujka 2017. Trajne posljedice oštećenja obje šake zaostaju u visini 6%, sekundarni strah bio je jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg 10 dana i slabijeg intenziteta 20 dana, tužiteljica je trpjela bol jakog intenziteta 4 dana, srednje jakog i povremenog trajanja 20 dana, a manjeg i povremenog narednih 40 dana, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata kroz 40 dana, a 40 dana od jednog sata, zaostalo je i naruženje slabijeg stupnja u vidu ožiljka u području lijevog i desnog RC zgloba.

26. U svom očitovanju na prigovore tužiteljice i tuženika sudski vještak dr. Miljenko Franić je na ročištu održanom 30. ožujka 2022. naveo da je uzročno-posljedičnu vezu kod tužiteljice postavio obzirom na karakter njenog radnog mjesta, a u skladu s pisanim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka medicine rada, s čime se slaže. U vezi obrazloženja o visini trajnih posljedica, u čemu se iste sastoje, naveo je da kod tužiteljice zaostaje smanjena gruba motorna snaga obje šake u slabijem stupnju, te se isto manifestira kod određenih radnji gdje je potreban čvrsti stisak šake (prenošenja određenih predmeta, duži položaj stisnute šake, duže vrijeme i isti položaj stisnute šake, obje, radnje u kućanstvu, kod održavanja, čišćenja, kuhanja, spremanja). Strah i bolovi odnose se na dvije operacije pri liječenju i provedene fizikalne terapije, i uobičajeno je da nakon operacijskog liječenja zaostaju određeni bolovi te strah zbog zabrinutosti za ishod samog liječenja. Bol i strah cijenjen je sukladno priloženoj medicinskoj dokumentaciji i izvršenog pregleda tužiteljice. Nadalje, i tuđa pomoć i njega bile su potrebne nakon operacijskog liječenja za održavanje osobne higijene, pripreme hrane, odlaska u trgovinu i to iza svakog operativnog zahvata. Vještak je u potpunosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja smatrajući da su i trajne posljedice korektno ocijenjene kao ocjene straha, bola, tuđe pomoći i njege za obje šake, jer je u ovom posljednjem slučaju kompetentan, i ne postoji potreba za vještačenjem psihijatra. Prilikom operacijskog liječenja sindroma karpalnog kanala ožiljci koji su potrebni su vrlo mali te je mišljenja, uzevši u obzir da su ožiljci obostrano na obje šake odnosno oba ručna zgloba, primjereno ocijenio i naruženje slabijim stupnjem. Nadalje, činjenica ozljede vratne kralježnice, koja može utjecati na oštećenje perifernih živaca uzeta je u obzir u nalazu i mišljenju. Dakle, kod tužiteljice je nastalo oštećenje zbog dugotrajnog opterećenja obje šake u određenom položaju te ne postoji primarni strah kako je to navedeno u mišljenju.

27. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio jer su isti dani na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi dokumentacije koja prileži spisu, te očitovanjem vještaka otklonjeni su prigovori stranaka, te je odbio provođenje novog vještačenja. Iz vještva ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica trpjela strah, bolove, da su zaostale trajne posljedice i naruženje, te je u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a tužiteljici dosudio kao pravičnu novčanu naknadu iznos od 5.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 20. prosinca 2018. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. i 1103. ZOO-a.

28. Tužiteljici je bila potrebna tuda pomoć i njega po 2 sata dnevno kroz 40 dana i po jedan sat dnevno kroz 40 dana, sud je tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 265,45 eura s pripadajućim zateznim kamatama u smislu odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, u svezi s odredbom članka 1089. stavka 2. ZOO-a, jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je utvrđena donošenjem sudske odluke.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023).

31. Tužiteljici priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova, pristupa na ročište 5.9.2019., 8.9.2020., 8.7.2021., 30.3.2022., 9.11.2022. i 18.9.2025. svako po 100 bodova, četiri obrazložena podneska svaki po 100 bodova, podneska od 25.9.2019. po 25 bodova, sastav odgovora na žalbu 100 bodova, ukupno 1225 bodova, odnosno 2.450,00 eura.

32. Razmjerno uspjehu tužiteljice u omjeru od 54%, tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 1.323,00 eura uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 330,75 eura, tužiteljici su priznati troškovi medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 481,00 eura, ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 2.134,75 eura, u ostalom dijelu zatraženih troškova tužiteljica je odbijena kao neosnovanim.

33. Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora tužbe 100 bodova, pristupa na ročište 5.9.2019., 4.6.2020., 8.9.2020., 8.7.2021., 30.3.2022., 9.11.2022. i 18.9.2025. svako po 100 bodova, dva obrazložena podneska svaki po 100 bodova, podneska od 1.4.2022. po 25 bodova, sastav žalbe 125 bodova, ukupno 1150 bodova odnosno 2.300,00 eura.

34. Razmjerno uspjehu tuženika u omjeru od 46%, tuženiku je priznat trošak u iznosu od 1.058,00 eura uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 264,50 eura, ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 1.322,50 eura.

35. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika