Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2449/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja ČU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici, Verici Šuster, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. Zagreb, Vodovodna 11, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave), OIB:72910430276, radi odobravanja besplatne pravne pomoći, nakon usmene i javne rasprave, 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II-701-03/16-01/79, URBROJ:514-04-01-01-02/04-24-05 od 16. ožujka 2024. i rješenje Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za zajedničke poslove, KLASA:UP/I-701-03/15-02/382, URBROJ:2196-01-01-01/4-15- 34 od 31. prosinca 2015.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II-701-03/16- 01/79, URBROJ:514-04-01-01-02/04-24-05 od 16. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za zajedničke poslove, KLASA:UP/I-701-03/15-02/382, URBROJ:2196-01-01-01/4-15-34 od 31. prosinca 2015. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u parničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete vezano za ukidanje službe javnih ovršitelja.

2. Tužitelj tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnom navodeći kako je tuženik prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja trebao samo utvrditi ispunjava li tužitelj uvjete za odobrenje sekundarne pravne pomoći u skladu s odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, dok je u pogledu visine primanja vezan za utvrđenje Porezne uprave u pogledu tih primanja, a u skladu s odredbama članka 13.; članka 47. stavka 2; članka 55. stavka 3.; članka 58. stavka 2. i članka 60. stavka 1. i stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da tuženik nije mogao sam utvrđivati drugačiji iznos prihoda od onog kako je to utvrdila nadležna Porezna uprava, pri čemu ističe da, kada je tuženik već i izašao iz okvira svoje nadležnosti, odnosno kada je išao sam utvrđivati odlučne činjenice koje su već utvrđene poreznim rješenjem od strane Porezne uprave, da je svakako trebalo nastojati te činjenice utvrditi pravilno. Tužitelj pojašnjava kako je on još u svojem očitovanju prvostupanjskom upravnom tijelu u predmetnom upravnom postupku od 2. studenog 2015. pojasnio da je uplate na tekući račun pod šifrom 50 uplaćivao iz razloga što je internim propisima Zagrebačke banke d.d. Zagreb određeno da se uplata pod tom šifrom u njihovim internim evidencijama tretira kao uplata redovnih primanja, a što se uzima u obzir prilikom ocjene kreditne sposobnosti komitenta banke. Dakle, da je tužitelj ove uplate vršio pod navedenom šifrom samo kako bi ostvario što bolji kreditni rejting u svojoj banci, a da se ne radi ni o kakvom osobnom dohotku jer da bi u tom slučaju Porezna uprava razrezala i porez na taj „dohodak“, a što ista u konkretnom slučaju nije učinila. Navodi da je u relevantno vrijeme obavljao djelatnost klasificiranu kao slobodno zanimanje pa da sukladno tada važećim odredbama radnog i poreznog zakonodavstva, nije sebi isplaćivao plaću, nego je ostvarivao dohodak od te slobodne djelatnosti. Također, ukazuje kako niti nije uopće mogao sebi isplaćivati plaću sukladno tim odredbama, a radi čega nije imao niti isplatne liste, kao niti IP obrazac od poslodavca jer poslodavca nije imao, imajući u vidu da je obavljao samostalno zanimanje. Stoga smatra da je u tom smislu promašeno i utvrđenje tuženika iz pobijanog upravnog akta da tužitelj na njegov zahtjev nije dostavio tražene isplatne liste i IP obrasce s obzirom da iste nikako niti nije mogao dostaviti imajući u vidu da on takvu dokumentaciju nije mogao izdati u skladu s pozitivnim propisima. U pogledu stanja na računu tužitelja obrazlaže da se radi o novčanom iznosu kojeg je podnositelj dobio iz nenamjenskih kredita od Zagrebačke banke d.d. Zagreb, a što je vidljivo i iz samog pribavljenog prometa po računima tužitelja, a iz kojih je vidljivo da je tužitelj svakog mjeseca uplaćivao preko 3.000,00 kn na ime povrata tih kredita. Navodi da je još tijekom prvostupanjskog postupka pojasnio, da je predmetne nenamjenske kredite podigao kako bi mogao pokrivati eventualne gubitke u poslovanju koje su očekivane u ovakvoj vrsti zanimanja kojeg je tužitelj obavljao u prvim godinama rada, a što je on naposljetku i činio (iznosom iz kredita pokrivao gubitke u poslovanju koji su verificirani od strane Porezne uprave).Ističe da je tužitelj uredno otplaćivao rate kredita, najam stana i režijske troškove stana iako je u to vrijeme poslovao s gubitkom, budući da je on te troškove financirao iz sredstava kredita, a ne iz sredstava (nepostojećeg) prihoda. U odnosu na tvrdnje tuženika da nije dokazao da ima unajmljen stan na adresi u [adresa], ističe kako je tijekom prvostupanjskog upravnog postupka naveo kako on na ovoj adresi nema prijavljeno boravište s obzirom da isto, u skladu s pozitivnim propisima, nije mogao prijaviti bez suglasnosti vlasnice stana, a čiju suglasnost nije imao. Međutim, navodi da je tužitelj u svrhu dokazivanja ove činjenice u svojem očitovanju od 7. prosinca 2015. u upravnom postupku predložio dokaz očevidom na licu mjesta ili dostavom pismena na tu adresu. Osim toga, ukazuje da je vidljivo, kako je tužitelj na navedenoj adresi imao unajmljen stan za kojeg je uredno plaćao najamninu i režijske troškove, iz prometa po njegovim računima koji se nalaze u spisu upravnog postupka (tužitelj je svakog mjeseca uplaćivao vlasnici stana pok. MU na njezin tekući račun iznos od 1.800,00 kn). Također navodi da je za potrebe dokazivanja da je imao unajmljen stan na adresi u [adresa], tužitelj u upravnom postupku kao dokaz dostavio i pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj 16. PpJ-95/15 od 23. lipnja 2015. U odnosu na navode tuženika da bi se u konkretnom slučaju radilo o obijesnom parničenju tužitelja ukazuje da je prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-866/2015 od 29. siječnja 2021., usvojen dio tužbenog zahtjeva tužitelja i to po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i po osnovi obične imovinske štete, dok je po osnovi izmakle zarade tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te da je drugostupanjskom presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2587/2021 od 28. veljače 2023., u cijelosti potvrđena navedena prvostupanjska presuda u usvajajućem dijelu, a tuženikova žalba protiv te prvostupanjske presude odbijena u cijelosti kao neosnovana, dok je ista u odbijajućem dijelu ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak s obrazloženjem iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja i po osnovi naknade štete zbog izmakle zarade, zbog čega je potrebno u ponovljenom postupku financijskim vještačenjem utvrditi visinu te izmakle zarade.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavana rješenja i vrati predmet na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je neosnovan navod tužitelja koji se odnosi na utvrđivanje prihoda u smislu da je upravno tijelo prekoračilo svoje zakonske ovlasti jer je upravno tijelo, na temelju članka 18. stavka 1. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj 143/13 i 98/19, dalje: ZBPP) ovlašteno od nadležnih tijela i pravnih osoba zahtijevati podatke iz Jedinstvenog registra računa, podatke iz središnjeg depozitorija i središnjeg registra, podatke koji su posebnim zakonom određeni kao bankovna tajna i druge podatke o imovini podnositelja zahtjeva i članova kućanstva. Također, navodi da je člankom 18. stavkom 2. ZBPP-a propisano da su nadležna tijela i pravne osobe koje vode registre, upisnike o stvarima pravima, odnosno raspolažu podacima iz stavka 1. navedenog članka, dužni upravnom tijelu dostaviti podatke bez odgode, a najkasnije u roku od tri dana od dana primitka zahtjeva. Nadalje, smatra da je pravilno utvrđeno da tužitelj, osim imovnih uvjeta sadržanih u članku 14. stavku 1. ZBPP-a ne ispunjava niti uvjet iz članka 13. stavka 2. ZBPP-a koji se odnosi na vrstu sudskog postupka te podredno ne ispunjava niti uvjet iz članka 13. stavka 1. točke d) ZBPP-a, a u svezi sa člankom 13. stavkom 5. točkama 1. i 3. ZBPP-a koji se odnosi na obijesno parničenje budući da je Hrvatski sabor Zakonom o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima od 28. rujna 2012. trajno ukinuo službu javnih ovršitelja prije nego što su javni ovršitelji uopće počeli obavljati svoju službu. Ističe da sam subjektivan tužiteljev stav da je tužitelju na taj način prouzročena šteta nije dovoljan razlog da se na teret poreznih obveznika iz sredstava državnog proračuna vodi parnični postupak protiv tuženika Republike Hrvatske budući da se odobravanjem pravne pomoći u ovom slučaju ne bi ostvarila temeljna zakonska svrha pravne pomoći, već bi se tužitelju omogućilo da na teret državnih sredstava vodi neučinkovit i nesvrsishodan postupak.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 31. prosinca 2015. utvrđeno je da je istim odbijen zahtjev tužitelja za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u parničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete vezano za ukidanje službe javnih ovršitelja, s obrazloženjem da, nije moguće udovoljiti zahtjevu podnositelja za oslobođenje od plaćanja troškova postupka u parničnom postupku radi naknade štete, obzirom da Zakonom nije propisano da se u toj vrsti postupka - parničnom postupku radi naknade štete, može odobriti oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka, a da ne postoje razlozi na strani podnositelja za iznimno odobravanje. Nadalje, u odnosu na oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi na temelju uvida u račune podnositelja, otvorene u bankama, utvrđeno je da tužitelj ne ispunjava imovinski uvjet iz članka 14. stavka 1. a) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći za odobravanje sekundarne pravne pomoći, obzirom da na računu u Hypo banci d.d., Zagreb, na dan 28. veljače 2015. ima novčana sredstva u iznosu 77.458,57 kn, također obzirom da je u razdoblju dvanaest mjeseci prije mjeseca podnošenja zahtjeva ostvario osobne dohotke i druge primitke u ukupnom iznosu 74.150,00 kn, što je služilo za osobne potrebe i troškova života podnositelja, iz čega proizlazi da prosječni mjesečni prihod po članu kućanstva iznosi 6.179,16 kn, što prelazi iznos jedne proračunske osnovice /3.326,00 kn/. prvostupanjsko tijelo nadalje zaključuje da ako se uzme u obzir vrijednost predmeta spora 500.000,00 kn u parničnom postupku radi naknade štete, pri čemu bi sudska pristojba za tužbu iznosila 5.000,00 kn, da to ne bi ugrozilo uzdržavanje podnositelja zahtjeva.

8. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 16. ožujka 2024. utvrđeno je da je istim odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja s obrazloženjem da je pravilno prvostupanjsko tijelo utvrdilo da žalitelj ne udovoljava uvjetu iz članka 14. stavka 1. točke a) ZBPP-a jer ukupni prihodi žalitelja mjesečno prelaze iznos proračunske osnovice (441,44 eur), budući da je uvidom u potvrde o prometu po računu Zagrebačke banke d.d. od 7. kolovoza 2015. utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od dvanaest mjeseci prije mjeseca u kojem je podnio zahtjev ostvario redovna mjesečna primanja koja prelaze iznos proračunske osnovice (441,44 eur).

9. Odredbom članka 13. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine, broj: 143/13 i 98/19 - dalje: ZBPP) propisani su uvjeti pod kojima se može odobriti sekundarna pravna pomoć kao i vrste postupaka u kojima se ona može odobriti, uz iznimku da će se sekundarna pravna pomoć odobriti i u svim ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima ako takva potreba proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva te je u skladu s temeljnom svrhom ZBBP-a.

10. Odredbom članka 13. stavka 3. ZBPP-a određeno je da se oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka može odobriti u postupcima iz članka 13. stavka 2. ZBPP-a, ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje predujma troškova postupka moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s posebnim pretpostavkama određenim u članku 14. ZBPP-a. Pri donošenju odluke osobito će se voditi računa o visini troškova sudskog postupka u kojem se traži oslobođenje.

11. Odredbom članka 13. stavka 4. ZBPP-a propisano je da se oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi može odobriti u svim sudskim postupcima ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje sudskih pristojbi moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s posebnim pretpostavkama određenim u članku 14. ZBPP-a. Pri donošenju odluke osobito će se voditi računa o visini sudskih pristojbi u postupku u kojem se traži oslobođenje.

12. Odredbom članka 14. stavka 1. ZBPP-a propisano je da će se sekundarna pravna pomoć odobriti ako: a) ukupni prihodi podnositelja zahtjeva i članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos proračunske osnovice i b) ako ukupna vrijednost imovine u vlasništvu podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica.

13. Odredbom članka 14. stavka 4. ZBPP-a propisano je da se pri odobravanju pravne pomoći, imovno stanje podnositelja zahtjeva utvrđuje za dvanaest mjeseci prije početka mjeseca u kojem se zahtjev podnosi.

14. Odredbom članka 4. točke 11. ZBPP-a propisano je da je imovina podnositelja zahtjeva sve pokretnine, nekretnine, imovinska prava, iznos gotovine u domaćoj i stranoj valuti, štednja, odnosno novčana sredstva na osobnim računima ili štednim knjižicama, darovi, vrijednosni papiri, dionice, poslovni udjeli i ostala imovina u tuzemstvu i u inozemstvu podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva.

15. Odredbom članka 4. točke 12. ZBPP-a propisano je da je ukupni prihod ukupni iznos dohotka i drugih primitaka koji se ne smatraju dohotkom, na koje se ne plaća porez na dohodak, kao i ostali neoporezivi primici, podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva, ostvaren u tuzemstvu i u inozemstvu sukladno propisima o oporezivanju dohotka, a umanjen za iznos uplaćenog poreza i prireza.

16. Zakonom o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2015. godinu („Narodne novine”, broj 148/14 i 103/15) odredbom članka 21. stavka 2. propisano je da osnovica za obračun naknada i drugih primanja iznosi 441,44 Eur (3.326,00 kn).

17. Prema ocjeni suda tuženik je u osporavanom rješenju pravilno ocijenio zakonitim upravni postupak proveden pred prvostupanjskim upravnim tijelom, te je ocijenio pravilnim činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku

18. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da tuženik pravilno zaključuje da tužitelj ne ispunjava imovinski uvjet iz članka 14. stavka 1. a) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, za odobravanje sekundarne pravne pomoći, obzirom da je na računu u Hypo banci d.d., Zagreb, na dan 28. veljače 2015. imao novčana sredstva u iznosu 77.458,57 kn, također obzirom da je u razdoblju dvanaest mjeseci prije mjeseca podnošenja zahtjeva ostvario osobne dohotke i druge primitke u ukupnom iznosu 74.150,00 kn, što je služilo za osobne potrebe i troškova života podnositelja, iz čega proizlazi da prosječni mjesečni prihod po članu kućanstva iznosi 6.179,16 kn, što prelazi iznos jedne proračunske osnovice /3.326,00 kn/. Nadalje, ako se uzme u obzir vrijednost predmeta spora 500.000,00 kn u parničnom postupku radi naknade štete, pri čemu bi sudska pristojba za tužbu iznosila 5.000,00 kn, pravilno je ocijenjeno da to ne bi ugrozilo uzdržavanje podnositelja zahtjeva.

19. Neosnovani su navodi tužitelja da se sredstva od nenamjenskog kredita ne smatraju prihodom u smislu ZBPP-a budući da je sukladno odredbi članka 4. točke 12. ZBPP-a propisano da je ukupni prihod ukupni iznos dohotka i drugih primitaka koji se ne smatraju dohotkom, na koje se ne plaća porez na dohodak, kao i ostali neoporezivi primici, dakle i navedeni isplaćeni iznos kredita (drugi primitak koji se ne smatra dohotkom na koje se ne plaća porez na dohodak), smatra se prihodom.

20. Imajući u vidu navedeno sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja ocijenivši isti nesvrsishodnim.

21. Neosnovan je i prigovor tužitelja da je prvostupanjsko tijelo izašlo iz okvira svoje stvarne nadležnosti prilikom utvrđivanja visine ukupnih prihoda navodeći da je tijelo moralo utvrđivati navedeno samo na temelju potvrda Porezne uprave, obzirom da je odredbom članka 18. stavaka 1. i 2. ZBPP-a propisano da je prvostupanjsko tijelo ovlašteno od nadležnih tijela i pravnih osoba zahtijevati podatke iz Jedinstvenog registra računa, podatke iz središnjeg depozitorija i središnjeg registra, podatke koji su posebnim zakonom određeni kao bankovna tajna i druge podatke o imovini podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, te su nadležna tijela i pravne osobe koje vode registre, upisnike o stvarima i pravnima dužni uredu dostaviti podatke bez odgode, a najkasnije u roku od tri dana od dana primitka zahtjeva. Stoga, nema mjesta tvrdnji da je prvostupanjsko tijelo prekoračilo svoje ovlasti kada je zatražilo relevantne podatke od banke kako bi utvrdilo pravo činjenično stanje.

22. Slijedom svega navedenog, sud ocjenjuje da je u provedenom upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo te su neosnovani prigovori tužitelja, a osporena rješenja su zakonita.

23. Kako tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

24. Slijedom navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

25. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.

U Zagrebu, 16. listopada 2025.

Sutkinja

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e komunikacije

2. tuženiku putem e komunikacije

3. U spis