REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1043/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Sušilović, odvjetnik u Zagrebu, Kornatska 1, protiv tuženika: Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 25. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice tužiteljevog opunomoćenika i tuženikove opunomoćenice, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu 2.420,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2024. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.560,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu e-komunikacijom 15. svibnja 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da se je 10. listopada 2023., na raskrižju ulica BE i ĆE, dogodila prometna nesreća koju je skrivila DE, upravljajući osobnim vozilom reg. oz. [registarska oznaka], na način da je zbog nepoštivanja prometnih propisa, upravljajući svojim osobnim automobilom udarila u osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka], a kojim je upravljao tužitelj. Vozilo kojim je upravljala DE, u trenutku nesreće je bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]. U predmetnom štetnom događaju je tužitelj zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskim ispravama. Tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Činjenice su da je tužitelj, zbog predmetnog štetnog događaja, pretrpio fizičke boli, duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti te strah. Fizičke boli bile su jake i dugotrajne. Tužitelj je djelatnik. Zbog ozljeda koje je zadobio smanjenja mu je životna aktivnost i on će posljedice tog smanjenja osjećati, kako na svom poslu, koji zahtijeva puno aktivnosti i koncentracije, ali i u slobodno vrijeme, jer se neće moći baviti športskim aktivnostima kojima se dosad bavio. Smanjenje životne aktivnosti je trajno. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade mora se uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvane boli, ali i sve druge okolnosti, a poglavito dugotrajnost liječenja. Stoga, tužitelj predlaže, imajući na umu težinu ozljeda i sve okolnosti slučaja, utvrditi prema rečenim činjenicama pravičnu novčanu naknadu: za pretrpljene fizičke boli u iznosu 1.100,00 EUR, za pretrpljeni strah u iznosu 800,00 EUR i za duševne boli zbog smanjenja radne i životne aktivnosti u iznosu 900,00 EUR. Zbog navedenih povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u ukupnom iznosu 2.800,00 EUR. Tužitelju je bila potrebita tuđa pomoć i njega ukućana za vrijeme dok ista nije mogao samostalno obavljati higijenu, oblačiti se itd. Stoga tužitelj po osnovi tuđe pomoći i njege zahtijeva od tuženika naknadu imovinske štetu u iznosu 130,00 EUR. Tužitelj se obratio tuženiku mirnim putem te mu je isti na ime predujma uplatio iznos 1.500,00 EUR, na ime predujma naknade štete. Stoga, zahtijeva trošak sastava odštetnog zahtjev i zatezne kamate od dana slanja istog. Slijedom gore navedenog, tužitelj predlaže, na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1095., u svezi čl. 19., 1046. i 1103. Zakona o obveznim odnosima, donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za naknadu štete u daljnjem iznosu 1.430,00 EUR sa zateznim kamatama od 16. veljače 2024., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu e-komunikacijom 26. rujna 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 22), u kojem se navodi da tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 10. studenoga 2023. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nesreće imao kod tuženika sklopljen, temeljem čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP), ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik ističe kako je točan navod tužbe da je tuženik isplatio tužitelju na ime naknade štete iznos 1.500,00 EUR. Kako upravo navedeni iznos, a s obzirom na težinu povrede i okolnosti slučaja, predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju, tuženik smatra da je navedenom isplatom svoju obvezu ispunio u cijelosti. Naime, kod tužitelja je došlo do privremenog oštećenja zdravlja tijekom razdoblja lijećenja. U svakom slučaju, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Kako ZOOP nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu koriste se opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05. i to u čl. 19., 1046. i 1100. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata. Imajući na umu navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

3. Podneskom predanim 15. svibnja 2025. (list 393 i 394) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s medicinskim vještačenjem, zahtijevajući naknadu štete u iznosu 2.420,00 EUR sa zateznim kamatama od 16. veljače 2024., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

4. Tuženik se je protivio preinaci tužbe učinjenoj potonjim podneskom. No, unatoč tuženikovom protivljenju, raspravnim rješenjem od 25. rujna 2025. (list 395 i 396) je dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom predanim 15. svibnja 2025. To stoga što je tužitelj prvotno, u tužbi postavio zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu 1.430,00 EUR sa zateznim kamatama od 16. veljače 2024., dok je podneskom predanim 15. svibnja 2025. tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu 2.420,00 EUR, s obzirom da je tek po izvedenom medicinskom vještačenju utvrđena težina zadobivenih ozljeda te narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, kao i potreba i opseg primanja tuđe pomoći, dakle time je utvrđena visina iste tražbine, pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo usklađenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u medicinske isprave (list 5- 11) i osobni zdravstveni karton tužitelja (list 32-380) te potvrdu MUP-a RH, PU zagrebačke, PP Zaprešić, od 22. studenoga 2023. (list 12-14), tužiteljev odštetni zahtjev, uz potvrdu o primitku pošiljke od 15. veljače 2024. i tuženikov odgovor na isto- obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi, od 10. travnja 2024. (list 15-17) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Augustu Mijiću, spec. kirurgu, koji je 24. travnja 2025. predao pisani nalaz i mišljenje (list 386-388).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć), uzrokovane štetnim događajem (prometnom nesrećom) od 10. listopada 2023. u Zaprešiću.

Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost za nastanak štetnog događaja. Ujedno je nesporno da je tužitelj 15. veljače 2024. podnio tuženiku odštetni zahtjev povodom kojeg je tuženik naknadio tužitelju štetu u nespornom iznosu 1.500,00 EUR.

Međutim, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, pa tako je li tužitelju prilikom zadobivanja predmetnih tjelesnih ozljeda narušeno zdravlje tako da je povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri u kojoj ono opravdava dosudu pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu, kao i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva za naknadu nenovčane imovinske štete (tuđe pomoći).

8. Na sporne okolnosti izvedeni su gore navedeni dokazi, poglavito medicinsko vještačenje radi utvrđenja težine zadobivenih ozljeda te narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja.

9. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja liječnika vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića, dr. med., spec. kirurga, od 24. travnja 2025. (list 386-388), utvrđeno je da je isti vještak mišljenja da je tužitelj stradao u štetnom događaju od 10. listopada 2023. te pritom zadobio ozljede opisane u medicinskim ispravama: sumnja na prijelom 7. i 11. rebra lijevo, natučenja prsišta, trzajna ozljeda vratne kralješnice. Liječenje tužitelja je završeno 6. veljače 2024. Naruženosti nema. Uvidom u zdravstveni karton utvrđeno je da tužitelj prije predmetne prometne nesreće nije zadobio iste ili slične ozljede.

S obzirom na kvalifikatorne okolnosti:

Pretrpljene fizičke boli: Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 40 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore.

Pretrpljeni strah: Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 20 dana. Kasni strah je trajao 60 dana.

Duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti: Trajne posljedice ozljede (vratne kralježnice) umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 3% u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnom životu i radu.

Po osnovi tuđe pomoći i njege: Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebita za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 30 dana po 3 sata dnevno, nakon toga 30 dana po 1 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebita za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba.

10. Navedeni pisani nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prihvaćen je u cijelosti, ocijenivši isti stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama i pregledu tužitelja, kao i dugogodišnjem iskustvu vještačenja u brojnim sudskim postupcima, to tim više što parnične stranke nisu imale primjedbe na isti, dok se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog.

11. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi na koje se pozivaju stranke u prilog svojih tvrdnji. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta 15. listopada 2024. (list 28 i 29) je određeno koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok ostali dokazi nisu izvedeni, jer isti nisu potrebiti. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. ZPP-a.

12. Dakle, usvajajući u cijelosti nalaz i mišljenja liječnika vještaka, temeljem kojeg proizlazi da je narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, posljedica predmetnog štetnog događaja, odnosno utvrđeno je da je isto neposredna posljedica njegovog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (uzročno-posljedična sveza), pa je tuženik odgovoran za štetu nanesenu tužitelju i stoga tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu koju isti trpi kao posljedicu ozljeđivanja.

Stoga, utvrđeno je kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), čime joj je nanesena neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

13. S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po liječniku vještaku utvrđeno trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, vrstu ozljeda, dugotrajnost liječenja, brojne liječničke preglede i kontrole, dugotrajnost fizikalne terapije, kao i dob tužitelja (rođena 1978. g.) te zanimanje istog (vozač), nalazi se da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu 3.500,00 EUR. Pri tome vodeći računa o realnom padu vrijednosti novca te posljedično usklađenju-promjeni Orijentacijskih kriterija na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5, kao i daljnjoj stopi inflacije mjerenom indeksom promjena potrošačkih cijena, odnosno stopi inflacije za daljnje razdoblje od pet godina (lipanj 2020.-lipanj 2025.) od 30,7%, a s obzirom na javno objavljene podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. No, s obzirom na naknađenu štetu po istoj osnovi u nespornom iznosu 1.500,00 EUR, valjalo je tužitelju dosuditi ostatak u zahtijevanom iznosu 2.000,00 EUR. Medicinskim vještačenjem je utvrđena težina ozljeđivanja tužitelja. Nadalje, utvrđeno je i da je tužitelju kao posljedicu zadobivenih ozljeda trpjela fizičke boli i strah, te da su zaostale trajne posljedice u omjeru od 3%, opisane medicinskim vještačenjem. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, to su stoga tužitelju dosuđene zatezne kamate od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 15. veljače 2024. (list 15-17), tj. od 16. veljače 2024. do isplate (toč. I. izreke).

14. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a, tužitelju pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć. Među strankama nije sporno da tužitelj za pruženu pomoć nije plaćao cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla, kao i da su istu pomoć tužitelju pružali ukućani, kako je utvrđeno na pripremnom ročištu 15. listopada 2024. (list 28 i 29). Po slobodnoj ocjeni, temeljem čl. 223. ZPP-a, procijenjena je vrijednost sata tuđe pomoći u zahtijevanom iznosu 3,50 EUR. Pri tome vodeći računa o realnom padu vrijednosti novca te posljedično usklađenju-promjeni Orijentacijskih kriterija na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5, kao i daljnjoj stopi inflacije mjerenom indeksom promjena potrošačkih cijena, odnosno stopi inflacije za daljnje razdoblje od pet godina (lipanj 2020.-lipanj 2025.) od 30,7%, a s obzirom na javno objavljene podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Imajući na umu broj sati potrebite tuđe pomoći kako je to utvrdio liječnik vještak (30 dana x 3 sata dnevno = 90 sati, potom 30 dana x 1 sat dnevno = 30 sati, tj. za ukupno 120 sati), računajući 1 sat takve pomoći u iznosu 3,50 EUR, dakle ukupno u iznosu 420,00 EUR, tužitelju temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada naknada u zahtijevanom iznosu 420,00 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2024., s obzirom na postavljeni zahtjev (čl. 2. st. 1. ZPP-a). Naime, navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a smatraju se imovinskom štetom, a zatezne kamate na imovinsku štetu se, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a teku od dana nastanka štete (toč. I. izreke presude).

15. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena naknada štete u ukupno zahtijevanom iznosu 2.420,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2024., od toga iznos 2.000,00 EUR po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i iznos 420,00 EUR po osnovi nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć), kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

16. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su isti odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

17. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32./1. OT) i tužbe (Tbr. 7./1. OT) te podneska od 15. svibnja 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 15. listopada 2024. i 25. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.000,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (250,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,55 EURna nominalni iznos) i za presudu u iznosu 70,65 EUR, umjesto ukupno zahtijevanog iznosa 110,00 EUR. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak medicinskog vještačenja u iznosu 200,00 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.560,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

18. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 15. listopada 2024. i 25. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 600,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (150,00 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 750,00 EUR nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zatraženim zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude.

19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 70,65 EUR i

- opun. tuženika.