REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2042/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica ŠFA, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica GF, zaposlenica tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice 1. i 2. tužiteljice i punomoćnice tuženika, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici 1.990,84 EUR (tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 3. travnja 2023. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužiteljici 1.990,84 EUR (tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 3. travnja 2023. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi 1. tužiteljici i 2. tužiteljici troškove postupka u iznosu 1.449,41 EUR (tisuću četiristo četrdeset devet eura i četrdeset jedan cent) sa zateznim kamatama od 16. listopada 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovom sudu su 1. tužiteljica i 2. tužiteljica 25. ožujka 2024. podnijele tužbu u kojoj navode da su s CF sklopile ugovor o zajedničkom ulaganju i izgradnji vezano za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Ističu da su s istim sklopile i međuvlasnički sporazum vezano uz predmetnu nekretninu kojim su određeni suvlasnički dijelovi te iste nekretnine. Tužiteljice navode da je na temelju spomenutog sporazuma dozvoljeno provođenje etažnog elaborata čime je uspostavljeno etažno vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Upućuju na to da je dogovor stranaka već spomenutog ugovora o zajedničkom ulaganju bio da će svu dokumentaciju za gradnju ugovorenog objekta na navedenoj čestici ishoditi KF koji je u to vrijeme bio hrvatski branitelj te je po toj osnovi trebao dobiti oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa. Navode da se KF obvezao da će "riješiti" plaćanje komunalnog doprinosa te se obvezao da će (ako ne ispuni navedenu obvezu) po osnovi komunalnog doprinosa platiti 45.000,00 kn (5.972,53 EUR). Ističu da je tuženik donio rješenje kojim je određeno da KF treba platiti komunalni doprinos u iznosu 181.066,05 kn (24.031,59 EUR), no da je KF podnio žalbu protiv istog rješenja. Tužiteljice pojašnjavaju da je tuženik u povodu spomenute žalbe kasnije donio novo rješenje kojim je određeno da komunalni doprinos trebaju platiti sve stranke ugovora o zajedničkom ulaganju i izgradnji u iznosu 181.066,05 kn (24.031,59 EUR). Tužiteljice navode da je predmetni iznos umanjen za već ranije plaćenih 22.633,26 kn (3.003,95 EUR) pa da je stoga bilo potrebno platiti još 158.432,79 kn (21.027,64 EUR) sa zateznim kamatama. Tužiteljice navode da su među ostalim, zajedno s LFA, platile komunalni doprinos koji je u obvezi bio platiti KF i to 1/3 iznosa svaka, odnosno u iznosu od 15.000,00 kn (1.990,84 EUR). Tužiteljice navode da je KF u međuvremenu preminuo te da je u ostavinskom postupku doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-5617/19 od 24. studenog 2022. iz kojeg proizlazi da su se njegovi nasljednici odrekli nasljedstva pa da zapravo tuženik odgovara za dugove KF do visine naslijeđene imovine. Navode da su se iz tog razloga obratile upravo tuženiku da im vrati spomenuti iznos koji su platili u ime i za račun KF, no da im tuženik nije odgovorio. Stoga tužiteljice traže da im tuženik isplati ukupno 3.981,68 EUR, odnosno 1.990,84 EUR svakoj od njih i to sa zateznim kamatama od 3. travnja 2023. do isplate. Također, tužiteljice traže da im tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Upućuje na to da nije jasno kad je točno zaključen ugovor o zajedničkom ulaganju i izgradnji (ortakluku) jer na istome nema niti datuma, niti potpisa ugovornih strana. Navodi da tužiteljice nisu dokazale da bi im KF doista bio u obvezi isplatiti utuženi iznos po osnovi plaćenog komunalnog doprinosa, a niti eventualno u kojem iznosu. Tuženik upućuje na to da ugovorom o zajedničkom ulaganju i izgradnji nije bilo ugovoreno koliki bi bio omjer ulaganja sredstava za izgradnju zgrade KF, da se izjava istog poziva na proračun troškova komunalnog doprinosa koji je bio sastavni dio rješenja od 12. rujna 2005., koje je kasnije zamijenjeno novim rješenjem, sastavni dio kojeg je novi proračun troškova komunalnog doprinosa. Tuženik navodi da je iz dokumentacije jasno da je KF već prije podmirio komunalni doprinos pa da nije jasno po kojoj osnovi tužiteljice traže isplatu utuženog iznosa. Osporava tijek zateznih kamata te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. Tuženik tijekom postupka navodi da nije naslijedio izgrađeni objekt na koji se odnosi komunalni doprinos te da je rješenje od 24. kolovoza 2018. postalo pravomoćno nakon što je prednik tuženika već bio preminuo. Na ročištu održanom 12. svibnja 2025. tuženik je učinio nespornim da je iza KF naslijedio ostavinu koja je veća od iznosa utuženog u ovom predmetu (list 104 spisa).

4.1. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem dopisa tuženika (list 7 spisa), presude zbog ogluhe (list 10-13 spisa), potvrde pravomoćnosti i ovršnosti (list 14-15 spisa), rješenja od 24. studenog 2022. (list 16-18 spisa), međuvlasničkog sporazuma (list 20-27 spisa), izjave od 22. kolovoza 2006. (list 28 spisa), rješenja od 12. rujna 2005. (list 29-30 spisa), zamolbe i prijave potraživanja (list 31-32 spisa), sporazuma (list 33-35 spisa), specijalne punomoći (list 36-37 spisa), zahtjeva tužiteljica (list 38-40 spisa), ugovora o zajedničkom ulaganju i izgradnji (list 42-45 spisa), rješenja od 24. kolovoza 2018. (list 46-49, 61-66, 74-80 spisa), prikaza naloga (list 67-68 spisa), potvrde o uplati (list 69-71 spisa), prikaz naknada (list 81 spisa), izvatka iz zemljišnih knjiga (list 82-94 spisa) i spisa tuženika broj UP/I-363-02/05- 008/1288 (u priklopu) te dokaz saslušanjem 1. tužiteljice (list 105-106 spisa).

4.2. Također, sud je tijekom postupka izveo i dokaz saslušanjem 2. tužiteljice (list 107 spisa). Međutim, iz njenog iskaza proizlazi da nema nikakvih saznanja o odlučnim činjenicama pa sud taj isti iskaz nije posebno cijenio u ovom postupku.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev 1. i 2. tužiteljice za isplatu iznosa troškova koje su tužiteljice imale zbog plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju stambene građevine na adresi u [adresa], a koji trošak im se obvezao naknaditi prednik tuženika KF.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik pravni sljednik iza pokojnog KF te da je iza spomenutog naslijedio imovinu čija vrijednost je veća od iznosa utuženog u ovom predmetu, dok je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata te da li je u odnosu na utuženu tražbinu nastupila zastara.

8.1. Čitanjem ugovora o zajedničkom ulaganju i izgradnji – ortakluku (list 42-45 spisa; dalje: ugovor o zajedničkom ulaganju) sud je utvrdio da su se ugovorne strane (KF, HF, LFA i tužiteljice) obvezale da će na nekretninama kčbr. [katastarska čestica] koje su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izgraditi stambenu zgradu (čl. 4. ugovora o zajedničkom ulaganju), a da zajedničko ulaganje koje je predmet tog ugovora prestaje etažiranjem izgrađenog objekta i upisom istog u zemljišne knjige (čl. 11. st. 1. ugovora o zajedničkom ulaganju). Što se tiče ulaganja ugovornih strana, iz spomenutog ugovora proizlazi da se KF obvezao u gradnju uložiti svoj vlasnički dio, da je ishodio i isključivo sam financirao lokacijsku dozvolu, da je platio djelomično komunalne priključke i da će sudjelovati u ishođenju građevinske dozvole. Uz naprijed navedeno KF se obvezao obeštetiti preostale ortake u iznosu vrijednosti plaćenog komunalnog doprinosa "ukoliko se ovaj ne bi mogao primijeniti na parcelu koja je dio ovog ugovora o ortakluku" (čl. 5. ugovora o zajedničkom ulaganju). S druge strane, ostali (tužiteljice, HF i LFA) su u gradnju uložili svoj suvlasnički udio te su se obvezali podmiriti troškove gradnje stambenog objekta u cijelosti, troškove za potrebne dozvole i odobrenja za gradnju stambenog objekta u skladu s propisima, troškove svih pripremnih radnji (uključujući izmjere i ispitivanja), troškove etažiranja objekta i upisa istog u zemljišne knjige i troškove ishođenja uporabne dozvole (čl. 6. ugovora o zajedničkom ulaganju).

8.2. Čitanjem međuvlasničkog sporazuma od 27. siječnja 2006. (list 20-24 spisa, dalje: međuvlasnički sporazum) sud je utvrdio da su istim tužiteljice, KF, FF i LFA podijelili svoje pravo vlasništva na nekretnini zkčbr. [katastarska čestica] (stambena zgrada u [adresa] površine 149 m2 i dvorište površine 291 m2) upisane u zk uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uspostavili pravo vlasništva posebnih dijelova, odnosno formirali etažno vlasništvo (čl. I međuvlasničkog sporazuma). Iz međuvlasničkog sporazuma proizlazi da su sporazumne strane bile suglasne da se na predmetnoj nekretnini izvrši uknjižba prava vlasništva KF (172/1000 dijela – stan S5 u potkrovlju koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaone, kuhinje, hodnika, sobe i kupaone te lođe, natkrivene terase i nenatkrivene terase površine 54,61 m2), 1. tužiteljice (136/1000 dijela – stan S6 u potkrovlju koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaone, kuhinje, hodnika, kupaone, natkrivene terase i nenatkrivene terase površine 43,07 m2), HF (157/1000 dijela – stan S2 u prizemlju koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaone, kuhinje, sobe, hodnika i kupaone, lođe površine 49,79 m2 i 157/1000 dijela – stan S4 na katu koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaone, kuhinje, sobe, hodnika i kupaone, lođe površine 49,79 m2), 2. tužiteljice (189/1000 dijela – stan S1 u prizemlju koji se sastoji od dnevnog boravka, dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaone i lođe površine 59,87 m2) i LFA (189/1000 dijela – stan S3 na katu koji se sastoji od dnevnog boravka, blagovaone, kuhinje, dvije sobe, hodnika i kupaone te lođe površine 59,87 m2).

8.3. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća istinitom i vjerodostojnom, a treba reći da tuženik tijekom postupka nije osporio vjerodostojnost iste.

8.4. Također, čitanjem izvatka iz zemljišne knjige ovog suda (povijesni prikaz) k. o. [katastarska općina] (broj ZK uloška [broj ZK uloška]; list 84-94 spisa), a koji predstavlja javnu ispravu (čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24) sud je utvrdio da je 13. veljače 2006. uknjiženo pravo vlasništva KF (172/1000, E-1), 1. tužiteljice (136/1000, E-2), HF (314/1000, E-3 i E-4), 2. tužiteljice (189/1000, E-5) i LFA (189/1000, E-6) te da je tom prilikom provedeno etažiranje te iste nekretnine.

8.5. Iz naprijed navedene dokumentacije sud nalazi utvrđenim da su ugovorne strane ugovora o zajedničkom ulaganju (a između ostalih i tužiteljice i prednik tuženika KF) sklopile ugovor o ortaštvu u smislu čl. 637. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). U konkretnom slučaju radi se o ortaštvu koji je ugovoren samo za jedan posao, odnosno radi se o takozvanom prigodnom društvu čiji je cilj izgradnja stambene zgrade. Ovakav ugovor je uzajamno obvezan, što znači da svaki ortak ima obvezu doprinositi zajedničkom cilju izgradnje stambene zgrade, odnosno da svaki ortak ima obvezu unijeti svoj ulog (stvar, pravo, novac, rad i druga dobra – čl. 639. st. 1. ZOO) koji se slijeva u jednu cjelinu radi ostvarenja tog cilja. Sud nalazi utvrđenim da se, dok su se tužiteljice obvezale uložiti svoj suvlasnički udio i podmiriti određene troškove (troškovi gradnje, za potrebne dozvole i odobrenja za gradnju, troškovi svih pripremnih radnji, etažiranja objekta i upisa istog u zemljišne knjige i troškovi ishođenja uporabne dozvole), prednik tuženika obvezao uložiti svoj vlasnički dio, financirati lokacijsku dozvolu i komunalne priključke te sudjelovati u ishođenju građevinske dozvole, no i podmiriti trošak po osnovi komunalnog doprinosa. Dakle, prednik tuženika je (među ostalim) preuzeo obvezu podmiriti trošak po osnovi komunalnog doprinosa u cijelosti "ukoliko se ovaj ne bi mogao primijeniti na parcelu koja je dio ovog ugovora o ortakluku".

8.6. Tuženik tijekom postupka upućuje na činjenicu da iz ugovora o zajedničkom ulaganju nije jasno kada je isti sklopljen jer u istome nije naveden datum sklapanja, niti su na istome ovjereni potpisi, no treba reći da navedeno ne utječe na odluku u ovom postupku. Naime, takvim navodom tuženika uopće se ne dovodi u pitanje postojanje odnosa ortaštva jer iz ugovora proizlazi bitan sadržaj (prava i obveze svakog pojedinog ortaka, ulozi i imovina ortaštva, cilj ortaštva), a i vidljivo je da je isti potpisan od strane prednika tuženika koji je time prihvatio svoju ulogu u predmetnom obveznom odnosu, a što tuženik u ovom postupku niti ne osporava. Treba reći da pritom nije nužno da potpisnici ugovora o ortaštvu ovjere svoje potpise, odnosno isto nije pretpostavka valjanosti takvog ugovora. Neovisno o naprijed navedenome, treba reći da je sasvim logično da je ugovor sklopljen u trenutku kad je prednik tuženika još uvijek bio upisani vlasnik predmetne nekretnine jer ugovor o kupoprodaji nekretnine nije bio proveden u zemljišnim knjigama, a što je utvrđeno među ortacima u čl. 1. i čl. 2. ugovora o zajedničkom ulaganju, iz čega proizlazi da je ugovor u svakom slučaju sklopljen prije 13. veljače 2006., odnosno prije nego što je predmetni objekt etažiran, a što je i bio cilj ortaštva.

9.1. Nadalje, čitanjem izjave od 22. kolovoza 2006. (list 28 spisa) sud je utvrdio da je KF dao suglasnost da ga HF, LFA te 1. i 2. tužiteljice "terete" za iznos od 45.000,00 kn i to za troškove komunalnog doprinosa za izgradnju stambene građevine u Zagrebu, I Podfušćak 14A, a koji iznos predstavlja dio od ukupnog iznosa od 181.066,05 kn utvrđenog Proračunom troškova komunalnog doprinosa klasa 944-09/05-05/172, urbroj: 251-13- 01-05-2 od **.**.2005. KF obvezao se spomenutom izjavom preostalim ortacima platiti predmetni iznos u trenutku prispjelih obveza.

9.2. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka vjerodostojnost iste nije niti osporavao.

10.1. Sud je tijekom postupka radi utvrđenja spornih činjenica također izveo dokaz saslušanjem 1. tužiteljice. Iz njenog iskaza u bitnome proizlazi da je upućena u okolnosti vezane za predmetnu nekretninu i da je povremeno kontaktirala s prednikom tuženika. Također, iz iskaza proizlazi da se prednik tuženika ugovorom obvezao ishoditi dozvolu, a da je kao hrvatski branitelj trebao biti oslobođen komunalnog doprinosa, zatim da su ona i preostali ortaci od prednika tuženika tražili osiguranje da komunalni doprinos neće u konačnici morati platiti pa da je prednik tuženika naknadno potpisao izjavu da će im u suprotnom platiti 45.000,00 kn. Također, 1. tužiteljica je iskazala da bi onda preostali iznos komunalnog doprinosa platili ostali ortaci, no da je u konačnici cjelokupni iznos komunalnog doprinosa plaćen od strane 1. i 2. tužiteljice i gđe. LFA, odnosno iskazala je da su one platile svako svoj dio te dijelove koje bi prema predmetnom rješenju otpadale na prednika tuženika i HF.

10.2. Sud iskaz 1. tužiteljice prihvaća kao istinit, životan i logičan.

10.3. Naime, iskaz 1. tužiteljice u skladu je s dokumentacijom koja se nalazi u spisu i to prvenstveno s izjavom prednika tuženika koji se obvezao isplatiti preostalim ortacima 45.000,00 kn, zatim sa sporazumom između tužiteljica, HF i LFA u pogledu načina podmirenja obveze po predmetnom rješenju. Isto tako, iskaz 1. tužiteljice može se dovesti u vezu i s čl. 5. ugovora o zajedničkom ulaganju (točka 8.1. obrazloženja) iz koje odredbe je vidljivo da se prednik tuženika obvezao obeštetiti ortake u iznosu mogućeg komunalnog doprinosa, no uz suspenzivni uvjet. Iako iz same odredbe, koja je nespretno sročena, nije vidljivo o kojem uvjetu se radi, iz sadržaja i značenja te iste odredbe ("ukoliko se ovaj ne bi mogao primijeniti na parcelu") proizlazi da bi se doista moglo raditi o nekom pravu koje je prednik tuženika mogao ostvariti, no da je ostvarenje istog bilo neizvjesno. Također, treba reći da je sasvim logično da bi pojedinac u ortaštvo kao ulog unio pravo na oslobođenje od plaćanja komunalne naknade, a za koje smatra da mu pripada, jer bi mu mogućnost iskoristiti pravo na oslobođenje kao hrvatskog branitelja bilo najpovoljniji mogući ulog. Treba reći da bi takav ulog prava na oslobođenje od plaćanja (ne ulazeći u to koliko su takva očekivanja bila opravdana, odnosno utemeljena na zakonu) doista bilo najkorisnije za zajednicu ortaka jer ostali ortaci ne bi trebali plaćati komunalni doprinos. Isto tako je logično da bi (upravo zbog već spomenute neizvjesnosti da li će prednik tuženika takvo pravo doista ostvariti) preostali ortaci od prednika tuženika tražili osiguranje u vidu izjave za slučaj da mu takvo pravo nije bilo odobreno jer ostvarenje prava u konačnici ovisi o odluci nadležnog tijela. Jasno je da su na takav način preostali ortaci (a što i proizlazi iz iskaza 1. tužiteljice) željeli sigurnost da će im u konačnici (barem) dio troškova po osnovi komunalnog doprinosa biti naknađeno pa da su zato od prednika tuženika zatražili jasnu, izričitu izjavu uz navođenje nekog konkretnog iznosa i to sve kako u konačnici ne bi došlo do spora oko naknade (barem dijela) tog istog troška. Dodatno treba reći da se od 1. tužiteljice, kao pravnog laika, ne može osnovano očekivati poznavanje zakonskog okvira koji je usko vezan za kategoriju hrvatskih branitelja, a kamoli da sama uspješno procjenjuje hoće li se ili ne takvo pravo u konačnici i ostvariti. Navedeno nije bilo logično u konkretnom slučaju očekivati niti od ostalih ortaka.

10.4. Stoga, na temelju naprijed navedene dokumentacije i iskaza 1. tužiteljice sud nalazi utvrđenim da je prednik tuženika u ortaštvo unio pravo na oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa kao osobe koja spada u kategoriju hrvatskih branitelja. Također, sud nalazi utvrđenim da se prednik tuženika ugovorom o zajedničkom ulaganju obvezao i da će, u slučaju da takvo pravo na oslobođenje ne ostvari (odnosno ako ne uspije navedeni ulog unijeti u ortaštvo), isplatiti preostalim ortacima iznos u visini troškova komunalnog doprinosa koje će za iste nastati. Iako se prednik tuženika već prije ugovorom o zajedničkom ulaganju obvezao platiti preostalim ortacima (pa tako i tužiteljicama) ukupan iznos po osnovi troškova komunalne naknade, još je kasnije posebnom izjavom na jasan i nedvosmislen način dodatno priznao postojanje dijela dugovanja po osnovi ugovora o zajedničkom ulaganju. Međutim, treba reći da samom činjenicom što je prednik tuženika dao jednostranu izjavu nije prestala njegova obveza iz čl. 5. ugovora o zajedničkom ulaganju, odnosno njegova obveza da, ako njegov ulog kojim slučajem ne bude realiziran, naknadi preostalim ortacima trošak koji bi po osnovi komunalnog doprinosa nastao za njih u cijelosti. U konkretnom slučaju radi se o pluralističkoj obvezi, odnosno o obvezi kod koje se strani vjerovnika javlja više subjekata (konkretno ortaka). Takva obveza nastala je za prednika tuženika u trenutku sklapanja ugovora o zajedničkom ulaganju (o datumu sklapanja ugovora – točka 8.6. obrazloženja).

11. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-5617/2019, UPP-OS- 70/2019 od 24. studenog 2022. (list 16-18 spisa) sud je utvrdio da je KF preminuo **.**.2019., da su se nasljednici spomenutog odrekli nasljedstva pa da je njegova ostavina stoga prešla u vlasništvo tuženika. Na temelju spomenute javne isprave sud nalazi utvrđenim da je tuženik u smislu čl. 6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; dalje: ZN) smrću KF zauzeo položaj koji bi inače zauzeli njegovi nasljednici, odnosno da ostavina pok. KF predstavlja ošasnu ostavinu. Stoga upravo tuženik odgovara za dugove pok. KF. Dakle, u trenutku smrti pok. KF (**.**.2019.) tuženik je stupio u poziciju njegovog nasljednika te je stekao nasljedno pravo u smislu čl. 129. st. 1. i čl. 6 ZN-a. Kako su na njega prešle sve nekretnine, pokretnine i s njima izjednačena prava u smislu čl. 6. i čl. 20. ZN-a, tako s druge strane tuženik odgovara i za dugove pok. KF na temelju čl. 139. st. 1. i 6. ZN-a. Pritom je neodlučno što se u ostavini nije nalazila nekretnina čija je izgradnja bila ciljem ortaštva i u odnosu na koju je u konačnici i nastala obveza plaćanja njegovog prednika po osnovi troškova komunalnog doprinosa. Stoga je tuženik dužan ispuniti i obvezu svog prednika koju je isti preuzeo potpisivanjem ugovora o zajedničkom ulaganju.

12.1. Što se tiče upravnog postupka u okviru kojeg se utvrđivalo postoji li (i u kojem iznosu) obveza plaćanja komunalnog doprinosa za predmetnu nekretninu, treba reći da je čitanjem rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (Odjel za komunalne poslove i uređenje grada) klasa: UP/I-363-02/05-08/1288, urbroj: 251-13- 04/01-05-5 od 12. rujna 2005. (list 29-30 spisa) sud utvrdio da je KF naloženo platiti komunalni doprinos za izgradnju stambene građevine u [adresa] (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u iznosu 181.066,05 kn utvrđenog proračunom troškova komunalnog doprinosa klasa: 944-09/05-05/172, urbroj: 251- 13-01-05-2 od 3. kolovoza 2005.

12.2. Nakon toga je Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet donio rješenje klasa: UP/I-363-02/05- 08/1288, urbroj: 251-13-32-1/009-18-20-GT od 24. kolovoza 2018. (list 46-49 spisa, izvornik u spisu u priklopu) čitanjem kojeg je sud utvrdio da je KF, HF, LFA i tužiteljicama naloženo platiti komunalni doprinos za izgradnju stambene građevine u [adresa] (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u ukupnom iznosu od 181.066,05 kn, da komunalni doprinos s popustom od 20 % iznosi 144.852,84 kn ako se navedeni iznos plati u roku 8 dana od dana konačnosti rješenja i da se komunalni doprinos umanjuje za već plaćeni iznos (22.633,26 kn) pa da su obveznici plaćanja dužni u konačnici dužni platiti 122.219,58 kn, ako taj iznos bude plaćen u roku 8 dana, odnosno 158.432,79 kn, ako taj iznos bude plaćen nakon isteka spomenutog roka. Iz sadržaja obrazloženja tog istog rješenja u bitnome proizlazi da je protiv ranije spomenutog rješenja KF izjavio žalbu u kojoj je istaknuo da on nije jedini investitor pa da stoga nije niti jedini obveznik plaćanja takve obveze. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja je u povodu spomenute žalbe donijelo rješenje kojim je predmet vraćen na ponovni postupak pa je doneseno navedeno rješenje u kojem je utvrđeno da tu istu obvezu plaćanja komunalnog doprinosa snose naprijed navedene osobe (ortaci). Navedeno rješenje postalo je izvršno 7. svibnja 2019. (vidljivo iz potvrde izvršnosti na izvorniku rješenja koji se nalazi u spisu u priklopu), a predmetni iznos je na naplatu dospio deveti dan od konačnosti tog rješenja (točka 3. rješenja).

12.3. Na temelju naprijed navedene dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je tuženik 12. rujna 2005. donio rješenje kojim je utvrdio obvezu prednika tuženika da plati komunalni doprinos u iznosu 181.066,05 kn, da je kasnije navedeno rješenje ukinuto u povodu žalbe prednika tuženika te da je doneseno novo rješenje kojim je naloženo KF, HF, LFA i tužiteljicama platiti komunalni doprinos u iznosu 181.066,05 kn, zatim da komunalni doprinos s popustom od 20 % iznosi 144.852,84 kn (za plaćanje u roku 8 dana od dana konačnosti rješenja), da se komunalni doprinos umanjuje za već plaćeni iznos (22.633,26 kn) pa da su obveznici plaćanja dužni u konačnici platiti 122.219,58 kn, ako taj iznos bude plaćen u roku 8 dana, odnosno 158.432,79 kn, ako taj iznos bude plaćen nakon isteka spomenutog roka. Obveza isplatiti predmetni iznos dospjela je 16. svibnja 2019. (devetog dana od konačnosti rješenja).

12.4. Dakle, obveza je svakog pojedinog ortaka bila platiti 24.443,92 kn (122.219,58 kn : 5) ako predmetni iznos plate u roku osam dana od dana konačnosti rješenja, odnosno 31.686,56 kn (158.432,79 kn :5) ako iznos komunalnog doprinosa plate nakon isteka osam dana od konačnosti rješenja.

13. Prednik tuženika je nakon donošenja rješenja od 12. rujna 2005. po osnovi komunalnog doprinosa platio 22.633,26 kn (vidljivo iz potvrde Odjela za komunalne poslove i uređenje grada te iz potvrde o uplati u prilogu - dokumentacija koja se nalazi u spisu u priklopu), no time je platio dio komunalne naknade koju je on sam kao suvlasnik građevne čestice, odnosno investitor, bio obvezan platiti tuženiku sukladno čl. 23. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04; dalje: ZKG/04). Dakle, spomenutom uplatom prednik tuženika je ispunio jedan dio svoje obveze prema tuženiku po osnovi komunalnog doprinosa. Stoga spomenuta uplata uopće ne utječe na odluku u ovom postupku, s obzirom da je predmet ovog postupka (kao što je već rečeno) zahtjev tužiteljica na naknadu troškova koje su one same imale zbog nastalih im troškova po osnovi komunalnog doprinosa u onom dijelu u kojem su iste, zbog toga što prednik tuženika nije ostvario svoje pravo na oslobođenje od plaćanja, morale platiti sukladno rješenju od 12. rujna 2005. na temelju čl. 23. st. 3. ZKG/04 kao investitorice, odnosno suvlasnice građevne čestice.

14. Nadalje, u odnosu na navode tuženika kojima isti osporava da bi iz izjave njegovog prednika proizlazila ikakva obveza na plaćanje utuženog iznosa, navodeći da se poziva na proračun troškova komunalnog doprinosa koji je sastavni dio rješenja koje je kasnije poništeno, treba reći da takvi navodi također ne utječu na odluku u ovom postupku jer je (kako je već rečeno) prednik tuženika svoju obvezu naknaditi trošak komunalnog doprinosa preuzeo u trenutku sklapanja ugovora o zajedničkom ulaganju. Međutim, nije na odmet uputiti na činjenicu da iz same izjave proizlazi da se prednik tuženika obvezao isplatiti 45.000,00 kn ortacima, a pritom je navedena naznaka da će se taj iznos isplatiti kao dio ukupnog iznosa od 181.066,05 kn, a koji je utvrđen proračunom troškova komunalnog doprinosa od 3. kolovoza 2005. Iz sadržaja izjave vidljivo je da prednik tuženika uopće nije uvjetovao svoju obvezu prema preostalim ortacima valjanošću spomenutog proračuna troškova na bilo koji način. Dodatno se također upućuje i na to da je proračun troškova komunalnog doprinosa od 20. studenog 2017. (koji je sastavni dio konačnog rješenja od 24. kolovoza 2018. i koji se nalazi u spisu u priklopu) sastavljen koristeći iste parametre (podaci o parceli, obujam objekta: 1.341,23 m3, elementi za proračun: zona izgradnje 3, jedinična cijena komunalnog doprinosa u iznosu 135,00 kn/m3) onima koji su korišteni za izradu proračuna od 3. kolovoza 2005. (koji se također nalazi u spisu u priklopu). Jedina razlika u sadržaju navedenih proračuna je naznaka investitora, što nema utjecaja na izračun i konačno dobiveni izračun, koji je u konkretnom slučaju identičan.

15. U odnosu na prigovor zastare treba reći da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a). Tužiteljice su, sukladno sadržaju čl. 5. ugovora o zajedničkom ulaganju, no i izjave KF, isplatu predmetnog iznosa u smislu čl. 215. st. 1. ZOO-a mogle tražiti tek od dana dospjelosti tražbine po rješenju od 24. kolovoza 2018., odnosno od 16. svibnja 2019. nadalje (točka 12.3. obrazloženja). Tužiteljice su 25. ožujka 2024. podnošenjem tužbe ovom sudu prekinule zastaru u smislu čl. 241. ZOO-a, zbog čega nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga je prigovor zastare tuženika ovaj sud ocijenio neosnovanim.

16. Treba reći da je razlog nastanka spomenutog dugovanja činjenica da prednik tuženika u imovinu ortaštva nije u potpunosti unio svoj ulog sukladno ranije spomenutom ugovoru, odnosno nije ostvario svoje pravo na oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa po osnovi statusa hrvatskog branitelja pa je tako ispunjen suspenzivni uvjet pod kojim se obvezao naknaditi troškove nastale preostalim ortacima. Iako sud nije vezan pravnom osnovom koju su tužiteljice istaknule tijekom postupka, vezan je činjeničnim supstratom pa stoga (s obzirom da tužiteljice nisu tvrdile da im je postupanjem prednika tuženika nastala šteta) nije razmatrano da li bi zbog propuštanja unošenja uloga u ortaštvo u cijelosti i nepostupanja po čl. 5. ugovora o zajedničkom ulaganju postojala odgovornost prednika tuženika u smislu čl. 649. st. 1. ZOO-a, odnosno u tom smislu odgovornost tuženika na temelju čl. 139. ZN-a.

17. Dakle, tuženik je na temelju čl. 139. ZN-a u vezi s čl. 5. ugovora o zajedničkom ulaganju dužan tužiteljicama naknaditi trošak koji je za iste nastao zbog toga što njegov prednik nije ostvario pravo na oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa pa je ispunjen suspenzivni uvjet sukladno čl. 5. ugovora o zajedničkom ulaganju.

18. Treba reći da je tijekom postupka tuženik učinio nespornim da je vrijednost ostavine iza pok. KF veća od iznosa koji je utužen u ovom postupku (list 104 spisa), zbog čega su tužiteljice odustale od dokaza koje su predložile radi utvrđivanja spornih činjenica u tom smislu (list 106 spisa).

19.1. Čitanjem obavijesti tuženikovog Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet klasa: 363-02/21-001/6, urbroj: 251-13-32-1-21-252-IŽ od 21. listopada 2021. (list 7 spisa) sud je utvrdio da je novčana obveza po osnovi komunalnog doprinosa na temelju rješenja od 24. kolovoza 2018. u cijelosti ispunjena. Također, čitanjem potvrda o uplati koje se nalaze u spisu (list 67-71 spisa) sud je utvrdio da je 1. tužiteljica po osnovi komunalnog doprinosa platila tuženiku sveukupno 48.488,22 kn (list 67-68 spisa), dok je 2. tužiteljica tuženiku sveukupno platila 63.027,59 kn (list 69-70 spisa). Navedene uplate izvršene su 21. srpnja 2021.

19.2. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik s druge strane vjerodostojnost te iste dokumentacije nije osporavao.

19.3. Na temelju spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je 1. tužiteljica platila 48.488,22 kn, a 2. tužiteljica 63.027,59 kn po osnovi komunalnog doprinosa, da su spomenute uplate izvršile nakon isteka roka od osam dana od dana konačnosti rješenja, zbog čega je njihova obveza u tom trenutku iznosila 31.686,56 kn za svaku. Dakle, tužiteljice su spomenutim uplatama nedvojbeno ispunile svoju obvezu po osnovi komunalnog doprinosa u smislu čl. . 23. st. 3. ZKG/04, a što čak proizlazi iz iskaza 1. tužiteljice (točka 10.1. obrazloženja).

19.4. Stoga je tuženik dužan tužiteljicama naknaditi iznos koje su iste platile, a koji se odnosi na njihovu obvezu po osnovi komunalnog doprinosa. Sud je zato (odlučujući u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva) naložio tuženiku da 1. tužiteljici i 2. tužiteljici isplati 1.990,84 EUR svakoj, odnosno usvojio je tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I i II izreke ove presude i to na temelju čl. 139. ZN-a u vezi s čl. 5. ugovora o zajedničkom ulaganju.

20. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim tužiteljice traže isplatu zateznih kamata na utuženi dio, treba reći da je predmetna obveza prednika tuženika dospjela 16. svibnja 2019. pa tužiteljice po ocjeni ovog suda imaju pravo na isplatu zateznih kamata od dana dospijeća obveze pa do isplate i to na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a. Stoga je ovaj sud (odlučujući u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva) prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica i u dijelu u kojem traže isplatu zateznih kamata od 3. travnja 2023. do isplate. O stopi zateznih kamata je odlučeno na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) te čl. 155. ZPP, zatim odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 109, 115 spisa).

21.2. Tužiteljicama je priznat trošak sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), zatim trošak sastava podneska od 13. svibnja 2024. i od 3. prosinca 2024. u visini ukupno 200 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima održanim 16. prosinca 2024., 12. svibnja 2025. i 24. rujna 2025. u visini ukupno 300 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Navedeno ukupno iznosi 600 bodova, a koji broj bodova je potrebno uvećati za 10 % sukladno Tbr. 40. Tarife pa isto iznosi 660 bodova. Tužiteljicama je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 660 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) iznosi 1.320,00 EUR. Tužiteljicama je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 43,14 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) te za presudu u iznosu 86,27 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužiteljicama su u ovoj parnici nastali troškovi u ukupnom iznosu 1.449,41 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljica za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove (list 4 spisa) od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21.3. S druge strane, tužiteljicama nije priznat trošak pribave pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza prednika tuženika (50,00 EUR) jer se u spisu ne nalazi dokaz da je takav trošak po punomoćniku odvjetniku uopće nastao. Nije im priznat niti trošak odvjetničkog dopisa s poštarinom od 3. travnja 2023. (201,99 EUR) jer također ne postoji dokaz u spisu da je takav trošak uopće nastao, odnosno (s obzirom da se dopis tog datuma ne nalazi u spisu) nije niti jasno koji bi bio njegov sadržaj. Tužiteljicama nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu (100,00 EUR) jer spomenuti trošak nije bio potreban u ovoj parnici. Naime, u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda se odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna strankama u elektroničkom obliku pa takav trošak, kao što je već rečeno, prema ocjeni ovog suda nije bio potreban u ovoj parnici u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, tužiteljicama nije priznat niti trošak odlaska i dolaska na sud punomoćnice odvjetnice iz drugog grada (200,00 EUR), a niti trošak po osnovi izbivanja iz ureda (820,00 EUR) jer niti za takve troškove nije prema mišljenju ovog suda bilo potrebe. Tužiteljice su takav trošak osnovano mogle potraživati samo u slučaju da su iste dokazale da nisu nikako bile u mogućnosti angažirati punomoćnika odvjetnika s područja nadležnosti ovog suda, što u ovom slučaju nisu dokazale.

21.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljicama po punomoćnici

2. Tuženiku