REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1692/2019-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: LM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 20/II, protiv tuženika: Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 11. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljeve opunomoćenice i tuženikove opunomoćenice, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu 2.616,74 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2019. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se ostatak tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se zahtijeva isplata zateznih kamata na dosuđeni iznos 2.616,74 EUR tekućim od 10. ožujka 2018. do 16. travnja 2019., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.994,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zatraženim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu neposredno 27. lipnja 2019. (list 1), u kojoj se navodi da je 10. rujna 2017., u Zagrebu, u Ulici kneza Branimira kod k.br. 4, tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka]. Za istu nesreću je odgovorna GM iz [adresa], koja je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] oduzela prednost prolaska gore navedenom vozilu kojim je upravljao tužitelj, te na taj način izazvala nesreću. Vozilo štetnika je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Tužitelj je u nesreći zadobio ozljede opisane u priležećim medicinskim ispravama, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC Sestre milosrdnice, Zagreb. Tužitelj zahtijeva naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu 35.000,00 HRK te za troškove liječenja u iznosu 1.200,00 HRK. Gornji iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom, imajući na umu činjenice: za pretrpljene fizičke boli zahtijeva iznos 8.000,00 HRK, za pretrpljeni strah zahtijeva iznos 8.000,00 HRK, za duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti zahtijeva iznos 15.000,00 kn, dakle ukupno u iznosu 31.000,00 HRK, te nadalje, po osnovi tuđe pomoći i njege zahtijeva iznos 4.000,00 HRK i naposljetku za troškove liječenja zahtijeva iznos 1.200,00 HRK. Tužitelj se u mirnom postupku 9. ožujka 2018. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, temeljem kojeg mu je tuženik isplatio nesporan iznos 16.000,00 HRK. S obzirom na navedeno, tužitelj zahtijeva naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu ostatak u iznosu 19.000,00 HRK te za troškove liječenja zahtijeva iznos 1.200,00 HRK, dakle ukupno u iznosu 20.200,00 HRK. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.), tužitelj zahtijeva zatezne kamate na iznos neimovinske i imovinske štete od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 10. ožujka 2018. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev u iznosu 20.200,00 HRK sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2018., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu preporučenom pošiljkom 18. rujna 2019. (list 53), koji je primljen kod ovoga suda 20. rujna 2019. (list 45), u kojem se navodi da tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 10. rujna 2017. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg oznaka [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nesreće imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Priznaje odgovornost svoga osiguranika za predmetni štetni događaj. Točni su navodi tužbe da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nespornu naknadu cjelokupne štete u iznosu 16.000,00 HRK. Tuženik drži da je navedenom isplatom u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, te osporava i visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na neimovinsku i imovinsku štetu preko nesporno isplaćenog iznosa. U cijelosti se osporava trošak liječenja u visini 1.200,00 HRK, s obzirom se radi o trošku učinjenom u privatnoj zdravstvenoj ustanovi pet mjeseci nakon predmetne prometne nesreće, a tužitelj je osiguranik HZZO-a te je sve pretrage i preglede mogao učinit i na teret HZZO-a. Tužitelj je 20. kolovoza 2009.. ima prometnu nesreću te je u istoj zadobio teške tjelesne ozljede. Naknadu za iste ostvario je od Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, u postupku vođenom pred ovim sudom posl. br. Pn- 1703/10. Stoga, tuženik predlaže priklop navedenog spisa predmeta, kao i cjelokupnu presliku zdravstvenog kartona tužitelja, kako bi se utvrdilo dolazi li do preklapanja trajnih posljedica. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u potvrdu MUP-a RH, PU zagrebačke, I. PPP Zagreb, od 30. rujna 2017. (list 5 i 6), tužiteljev odštetni zahtjev uz potvrdu o primitku pošiljke od 9. ožujka 2018., upućen tuženiku (list 40), medicinske isprave, račun od 22. veljače 2018., liječničku potvrdu (list 7-39, 68), cjelokupan osobni zdravstveni karton tužitelja u pisanom obliku i digitalnom obliku- CD-rom (list 107-193, 230, 249-293) i priklopljeni ovosudni spis predmeta posl. br. Pn-1703/2010., te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr.sc. Božidaru Šebečiću, spec. kirurgu-subspec. traumatologu, koji je 13. srpnja 2020. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 73-75), te je isto usmeno iznio, obrazložio i očitovao se na istaknute primjedbe na ročištu 3. prosinca 2020. (list 100-102) te je 2. kolovoza 2021. predao pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 201) i 13. prosinca 2023. predao drugu pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 301 i 302).

4. Podneskom predanim 5. travnja 2024. (list 307-311) je tužitelj postavio tužbeni zahtjev, uskladivši ga s medicinskim vještačenjem, zahtijevajući naknadu štete u ukupnom iznosu 3.685,15 EUR, od toga iznos 3.517,15 EUR zbog povrede prva osobnosti i iznos 168,00 EUR po osnovi tuđe pomoći i njege (42 sata x 4,00 EUR), no, isto umanjuje za naknađenu štetu u ukupnom iznosu 2.123,56 EUR / 16.000,00 HRK, dakle zahtijeva ostatak u iznosu 1.561,59 EUR sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2018., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

Naposljetku, na ročištu 11. rujna 2025. (list 332-334) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjeve, kao u izreci presude, uskladivši ga s porastom indeksa potrošačkih cijena i povećanju stope inflacije (31,2% za razdoblje lipanj 2020. -srpanj 2025.), pa stoga zahtijeva naknadu ukupne štete u iznosu 2.616,74 EUR i to na način da umjesto iznosa 3.517,15 EUR po osnovi neimovinske štete zahtijeva iznos 4.572,30 EUR i iznos 168,00 EUR po osnovi tuđe pomoći, odnosno ukupan iznos 4.740,30 EUR, umanjeno za naknađenu štetu u nespornom iznosu 2.123,56 EUR / 16.000,00 HRK, dakle, umjesto ukupno zahtijevanog iznosa 1.561,59 EUR po osnovi povrede prava osobnosti i za tuđu pomoć, tužitelje konačno zahtijeva ukupan iznos 2.616,74 EUR, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.

5. Tuženik se je protivio preinaci tužbe učinjenom na potonjem ročištu. No, unatoč tuženikovom protivljenju, raspravnim rješenjem od 11. rujna 2025. (list 332-334) je dopuštena preinaka tužbe učinjena na ročištu 11. rujna 2025. To stoga što je tužitelj prvotno, u tužbi postavio zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu 20.200,00 HRK sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2018., dok je podneskom predanim 5. travnja 2024. tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu 1.561,59 EUR, s obzirom da je tek po izvedenom medicinskom vještačenju utvrđena težina zadobivenih ozljeda te narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, kao i potreba i opseg primanja tuđe pomoći, dakle time je utvrđena visina iste tražbine, dok je na ročištu 11. rujna 2025. tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu 2.616,74 EUR, povećavši ga za 30%, kao usklađenje s porastom indeksa potrošačkih cijena odnosno povećanjem stope inflacije, pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo usklađenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete, uzrokovane štetnim događajem (prometnom nesrećom) od 10. rujna 2017. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost za nastanak štetnog događaja. Ujedno je nesporno da je tužitelj 9. ožujka 2018. podnio tuženiku odštetni zahtjev povodom kojeg je tuženik naknadio tužitelju štetu u nespornom iznosu 2.123,56 EUR / 16.000,00 HRK.

Međutim, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, pa tako je li tužitelju prilikom zadobivanja predmetnih tjelesnih ozljeda narušeno zdravlje tako da je povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri u kojoj ono opravdava dosudu pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu, kao i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva za naknadu nenovčane imovinske štete (tuđe pomoći).

8. Na sporne okolnosti izvedeni su gore navedeni dokazi, poglavito medicinska vještačenja radi utvrđenja težine zadobivenih ozljeda te narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja.

9. Uvidom u priklopljeni ovosudni spis predmeta posl. br. Pn-1703/2010. utvrđeno je da je u istom predmetu po tužbi ovdje tužitelja, protiv tuženika Jadranskog osiguranja d.d., Zagreb, radi naknade štete, u povodu prometne nesreće od 20. kolovoza 2009., sklopljena 26. siječnja 2015. sudska nagodba kojom se je tuženik obvezao naknaditi tužitelju štetu u ukupnom iznosu 45.000,00 HRK i naknaditi parnične troškove u iznosu 6.250,00 HRK.

10. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr.sc. Božidara Šebečića, spec. kirurga-subspec. traumatologa, od 13. srpnja 2020. (list 73- 75), utvrđeno je da je isti vještak mišljenja da je tužitelj (rođen 1981. g.) 10. rujna 2017. stradao u prometnoj nesreći, kao vozač mopeda u sudaru s osobnim automobilom. Zadobio je istegnuće mišića uz vratnu kralješnicu, napuknuće obje grane lijeve preponske kosti i natučenje lijevog ramena što je dovelo do djelomičnog razdora tetiva rotatorne manšete. Liječen je imobilizacijom vrata ovratnikom, mirovanjem, analgeticima. Zbog tegoba s ramenom, proveo je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom fizijatra 16. travnja 2019.

S obzirom na kvalifikatorne okolnosti:

Pretrpljene fizičke boli: Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno.

Pretrpljeni strah: Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno.

Duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti: Prema priloženim medicinskim ispravama i nalazu kod pregleda tužitelja, kao posljedica natučenja lijevog ramena kod tužitelja je došlo do djelomičnog razdora tetiva rotatorne manšete, zaostale su kronične boli u ramenu, ograničenje opsega pokreta u manjem stupnju i slabost mišića supraspinatusa i subskapularisa. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 10% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. U preslici zdravstvenog kartona za razdoblje 14. siječnja 2005.-7. lipnja 2013. nema podataka o ozljedama ili tegobama s lijevim ramenom. Tegobe s vratnom kralješnicom posljedica su ozljede vratne kralješnice od 20. kolovoza 2009., a ne ozljede iz predmetnog štetnog događaja. U predmetu ovoga suda posl. br. Pn-1703/10 obavljeno je medicinsko vještačenje iz kojeg je razvidno da tegobe koje tužitelj ima sada su već bile prisutne prije predmetnog štetnog događaja. Napuknuće lijeve preponske kosti također nije dovelo do trajnih posljedica.

Po osnovi tuđe pomoći i njege: Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebita 3 tjedna (preporuča se mirovanje) za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl..

11. Navedeni stalni sudski vještak prof. dr. sc. Božidar Šebečić, je isto usmeno iznio, obrazložio i očitovao se na istaknute primjedbe na ročištu 3. prosinca 2020. (list 100-102), navodeći, u bitnom, u odnosu na primjedbe da tuženik u svom podnesku od 6. studenoga 2020. prigovara ocjeni trajnih posljedica zbog ozljede ramena, jer prema otpusnom pismu tužitelj nije zadobio ozljedu ramena odnosno tuženik smatra da je oštećenje tetiva u ramenu posljedica svakodnevnog sviranja violine. Točno je da u otpusnom pismu iz Klinike za traumatologiju, Draškovićeva, se ne navodi ozljeda lijevog ramena, ali u kasnijim medicinskim ispravama fizijatar i kirurg su postavili dijagnozu natučenja lijevog ramena. Tužitelj je kod pregleda iskazao da je kod pada s motocikla u predmetnom štetnom događaju lijevim ramenom udario u upravljač motocikla i ozlijedio lijevo rame. Prema navedenom opisu moguća je ozljeda lijevog ramena. Kasnijom obradom utvrđen je djelomični razdor tetiva rotatorne manšete, a što je vještak utvrdio i kod pregleda tužitelja. Naime, kod pregleda postoje klinički znaci koji ukazuju na ozljedu rotatorne manšete, a utvrdio je isto i UZV pretragom ramena. Točno je da kod dugotrajnog sviranja violine, odnosno podignute ruke može doći do kroničnog oštećenja tetive rotatorne manšete. Budući da u preslici zdravstvenog kartona u razdoblju 14. siječnja 2005.-7 .lipnja 2013. nema podataka o ozljedama ili tegobama s lijevim ramenom, tada je prisutne trajne posljedice vještak pripisao ozljedi iz predmetnog štetnog događaja. Na primjedbu tuženika da je za umanjenje pokretljivosti u ramenu prema orijentacijskim medicinskim tablicama predviđeno umanjenje životne aktivnosti 4-5%, vještak navodi da je isto točno, ali umanjena pokretljivost u ramenu nije jedna trajna posljedica koja je zaostala kod tužitelja. Kod tužitelja su zaostale kronične boli u ramenu i slabost mišića supraspinatusa i subskapularisa, kao posljedica djelomičnog razdora tetiva te je stoga ocjena umanjenja životne aktivnosti od 10% odgovarajuća zaostalim trajnim posljedicama, te vještak ostaje kod navedene ocjene. U razdoblju 10. rujna 2017.-3. listopada. 2017. nije opisana ozljeda lijevog ramena, jer je u tom razdoblju tužitelj bio jedanput na kontroli kod kirurga. Nalaz UZV od 31. kolovoza 2018. opisuje kalcifikat u tetivama što je posljedica ranije traume. Na upit upućuje li nalaz UZV na razdor tetive vještak odgovara da je opisana izmijenjena ehostruktura tetive što upućuje na oštećenje tetive. Na upit je li u praksi uobičajeno da se dijagnoza postavlja mjesec dana nakon ozljeđivanja vještak odgovara da nije, ali je kirurg u svojem nalazu jasno naveo dijagnozu natučenja ramena, a budući da tužitelj prije predmetnog štetnog događaja nije imao tegoba s ramenom, sadašnje tegobe je vještak pripisao ozljedi ramena iz predmetnog štetnog događaja. Na upit postoje li kod natučenja s razdorom tetive vanjski znakovi ozljeđivanja vještak odgovara da najčešće ne postoje. Na upit ima li EMNG nalaz od 30. travnja 2010. utjecaj na vještakovu ocjenu odgovara da je tužitelj zbog tegobe s vratnom kralješnicom u nekoliko navrata upućivan na EMNG, a EMNG nalaz može pokazati oštećenje korijena živaca koji izlaze iz vratne kralješnice ili samog živca, a nema veze s ozljedom tetiva rotatorne manšete. Na upit preklapaju li se simptomi možebitne kompresije živaca i simptomi ozljede rotatorne manšete, vještak odgovara da se pažljivim pregledom mogu jasno razlučiti simptomi radikulopatije živaca od simptoma ozljede rotatorne manšete. Naime, kod radikulopatije nema ograničenja opsega pokreta u ramenu, a UZV nalaz ramena je uredan. Na upit može li vještak sa sigurnošću tvrditi da dugotrajno sviranje violine nije izazvalo oštećenje tetiva, odnosno utjecalo na oštećenje, vještak odgovara da u priloženoj medicinskim ispravama do 20. siječnja 2014. nema podataka o tegobama s ramenom. Vještak nije imao na uvid preslik zdravstvenog kartona od 20. siječnja 2014. do predmetnog štetnog događaja 10. rujna 2017. Ako je u navedenom razdoblju tužitelj bio kod svog liječnika zbog tegoba s ramenom, to bi imalo utjecaja na vještakovu ocjenu trajnih posljedica. Na upit može li ozljeda tetiva rotatorne manšete nastati i na neki drugi način, a ne kako je opisao tužitelj u prometnoj nesreći, vještak odgovara da do oštećenja može doći i na druge načine, kao npr. pad na dlan ispružene ruke ili pad na rame, odnosno izravan udarac u rame. Na upit jesu li opravdani troškovi magnetske rezonancije koju je učinio tužitelj u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, vještak odgovara da nisu jer je istu pretragu mogao obaviti u zdravstvenoj ustanovi koja ima ugovor s HZZO-om, dakle na teret zdravstvenog osiguranja, uz možebitno plaćanje participacije. Na navedenu pretragu čeka se više mjeseci, ali nije bila nužna, jer se oštećenja tetive mogu utvrditi ultrazvučno, a na što se ne čeka dulje vrijeme. Tužitelju je preporučano učinititi MR ramena 9. listopada 2017., a učinio ga je 22. veljače 2018. u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, dakle više od četiri mjeseca od preporuke, pa je stoga uz još kraće vrijeme čekanja mogaoistu pretragu učiniti i u državnim zdravstvenim ustanovama. Nalaz MR u ovom slučaju nije bio odlučujući u metodi liječenja tužitelja.

12. Na temelju pisane dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr.sc. Božidara Šebečića, predanog 2. kolovoza 2021. (list 201), utvrđeno je da je isti vještak navodi da je nakon rasprave 3. prosinca 2020. priložen preslik zdravstvenog kartona za razdoblja: 13. svibnja 1989.-13. prosinca 2013., 16. listopada 2017.- 28. prosinca 2017. i 24. lipnja 2019.- 9. listopada 2020. Dakle, u novopriloženim preslikama zdravstvenog kartona nema podataka da bi tužitelj prije predmetnog štetnog događaja imao ozljedu ili tegobe s lijevim ramenom, a što bi utjecalo na raniji nalaz i mišljenje, uz napomenu da nedostaje preslik zdravstvenog kartona za razdoblje

13. prosinca 2013.-16. listopada 2017.

13. Na temelju druge pisane dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića, predanog 13. prosinca 2023. (list 301 i 302), utvrđeno je da je isti vještak navodi da je u naknadno priložen preslik zdravstvenog kartona za razdoblje 13. prosinca 2013.-16. listopada 2017. Iz novopriloženih medicinskih isprava je razvidno da je tužitelj neposredno prije predmetnog štetnog događaja imao boli u lijevom ramenu, da je utvrđeno da ima kalcifikat u ramenu zbog čega je upućen na terapiju udarnog vala. Ove činjenice imaju utjecaja na raniju ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Slijedom navedenog, tužitelj je u trenutku štetnog događaja imao kalcificirajući tendinitis rotatorne manšete lijevog ramena. Natučenje ramena iz štetnog događaja je dovelo do djelomičnog razdora već ''bolesne'' tetive. Po slobodnoj procjenu vještaka, obje činjenice u podjednakim omjerima su odgovorne za sadašnje trajne posljedice, odnosno djelomični razdor tetiva rotatorne manšete iz štetnog događaja uzrok je smanjenja životne aktivnosti od 5%.

14. Navedeni pisani nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i usmeno izlaganje istoga, te dvije pisane dopune istoga, prihvaćeni su u cijelosti, ocijenivši iste stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama i pregledu tužitelja, kao i dugogodišnjem iskustvu vještačenja u brojnim sudskim postupcima, to tim više što parnične stranke nisu imale primjedbe na isti, dok se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog.

15. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi na koje se pozivaju stranke u prilog svojih tvrdnji. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta 7. siječnja 2020. (list 63 i 64) je određeno koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok ostali dokazi nisu izvedeni, jer isti nisu potrebiti. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. ZPP-a.

16. Dakle, usvajajući u cijelosti medicinsko vještačenje, temeljem kojeg proizlazi da je narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, posljedica predmetnog štetnog događaja, odnosno utvrđeno je da je isto neposredna posljedica njegovog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (uzročno-posljedična sveza), pa je tuženik odgovoran za štetu nanesenu tužitelju i stoga tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu koju isti trpi kao posljedicu ozljeđivanja.

Stoga, utvrđeno je kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), čime joj je nanesena neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

17. S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po liječniku vještaku utvrđeno trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, vrstu ozljeda, dugotrajnost liječenja, brojne liječničke preglede i kontrole, dugotrajnost fizikalne terapije, kao i dob tužitelja (rođen 1978. g.) te zanimanje istog (profesor violine), nalazi se da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu 4.572,30 EUR. Pri tome vodeći računa o realnom padu vrijednosti novca te posljedično usklađenju-promjeni Orijentacijskih kriterija na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020- 5, kao i daljnjoj stopi inflacije mjerenom indeksom promjena potrošačkih cijena, odnosno stopi inflacije za daljnje razdoblje od pet godina (lipanj 2020. -lipanj 2025.) od 30,7%, a s obzirom na javno objavljene podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Dakle, pri određivanju/dosudi naknade štete potrebito je uzeti u obzir promjenu vrijednosti valute uzrokovanu inflacijom, odnosno iznose naknade štete uskladiti sa stopom umanjenja vrijednosti novca iskazanog kroz stopu inflacije (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/7796/2014 od 11. veljače 2016.). No, s obzirom na naknađenu štetu po istoj osnovi u nespornom iznosu 2.123,56 EUR, valjalo je tužitelju dosuditi ostatak u zahtijevanom iznosu 2.448,74 EUR. Medicinskim vještačenjem je utvrđena težina ozljeđivanja tužitelja. Nadalje, utvrđeno je i da je tužitelju kao posljedicu zadobivenih ozljeda trpjela fizičke boli i strah, te da su zaostale trajne posljedice u omjeru od 5%, opisane medicinskim vještačenjem. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, to su stoga tužitelju dosuđene zatezne kamate od dana nakon dana završetka liječenja (16. travnja 2019., kako to utvrđuje liječnik vještak), tj. od 17. travnja 2019. do isplate (toč. I. izreke).

18. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a, tužitelju pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć. Među strankama nije sporno da tužitelj za pruženu pomoć nije plaćao cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla, kao i da su istu pomoć tužitelju pružali ukućani. Po slobodnoj ocjeni, temeljem čl. 223. ZPP-a, procijenjena je vrijednost sata tuđe pomoći u zahtijevanom iznosu 4,00 EUR. Pri tome vodeći računa o realnom padu vrijednosti novca te posljedično usklađenju-promjeni Orijentacijskih kriterija na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5, kao i daljnjoj stopi inflacije mjerenom indeksom promjena potrošačkih cijena, odnosno stopi inflacije za daljnje razdoblje od pet godina (lipanj 2020.-lipanj 2025.) od 30,7%, a s obzirom na javno objavljene podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Dakle, pri određivanju/dosudi naknade štete potrebito je uzeti u obzir promjenu vrijednosti valute uzrokovanu inflacijom, odnosno iznose naknade štete uskladiti sa stopom umanjenja vrijednosti novca iskazanog kroz stopu inflacije (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/7796/2014 od 11. veljače 2016.). Imajući na umu broj sati potrebite tuđe pomoći kako je to utvrdio liječnik vještak (21 dan x 2 sata dnevno = 42 sata), računajući 1 sat takve pomoći u iznosu 4,00 EUR, dakle ukupno u zahtijevanom iznosu 168,00 EUR, tužitelju temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada naknada u zahtijevanom iznosu 168,00 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2019., s obzirom da je završeno liječenje 16. travnja 2019. (list 75). Naime, navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a smatraju se imovinskom štetom, a zatezne kamate na imovinsku štetu se, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a teku od dana nastanka štete (toč. I. izreke presude).

19. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena naknada štete u ukupno zahtijevanom iznosu 2.616,74 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2019., od toga iznos 2.448,74 EUR po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i iznos 168,00 EUR po osnovi nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć), kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude, dok je za ostatak valjalo odbiti tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos 2.616,74 EUR tekućim od 10. ožujka 2018. do 16. travnja 2019., kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije uspio u srazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

21. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32./1. OT) i tužbe (Tbr. 7./1. OT) te podnesaka od 5. studenoga 2019., 17. lipnja 2020., 24. kolovoza 2020., 25. studenoga 2020., 5. travnja 2024. i 2. rujna 2025., od toga su priznata četiri obrazložena podneska (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 7. siječnja 2020., 3. prosinca 2020. i 11. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te sastava podnesaka od 28. siječnja 2020., 23. prosinca 2020., 13. rujna 2021., 26. siječnja 2022., 8. travnja 2022., 23. prosinca 2022. i 5. srpnja 2023., za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), dakle ukupno u iznosu 2.150,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (537,50 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u zahtijevanom iznosu 73,26 EUR i za presudu u zahtijevanom iznosu 72,62 EUR i troška sudske dostave u zahtijevanom iznosu 15,46 EUR. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak medicinskog vještačenja u zahtijevanom iznosu 146,00 EUR. Međutim, nije priznat trošak sastava podneska 21. siječnja 2020. kojim dostavlja dokaz o pologu predujma u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR uvećanog za PDV 25%, te podneska od 12. kolovoza 2019. kojim dostavlja dokaz o platežu sudske pristojbe, niti podneska od 6. ožujka 2023. kojim dostavlja dokaz o pologu predujma, kao niti podnesaka od 26. ožujka 2021., 1. lipnja 2022.ica, 23. prosinca 2022., 23. ožujka 2023., 29. svibnja 2024., 26. srpnja 2024., 20. rujna 2024., 12. prosinca 2024., 28. travnja 2025. i 15. srpnja 2025., kojim se požuruje postupanje, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR uvećanog za PDV 25%. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 2.994,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. IV. izreke presude).

22. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podneska od 7. studenoga 2020., 26. kolovoza 2021. i 14. kolovoza 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 7. siječnja 2020., 3. prosinca 2020. i 11. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.400,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (350,00 EUR). Ujedno je tuženiku valjalo priznati trošak dopunskog medicinskog vještačenja odnosno pristupa na ročište 3. prosinca 2020., u zahtijevanom iznosu 39,82 EUR. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 1.789,82 EUR nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zatraženim zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude.

23. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 72,66 EUR i

- opun. tuženika.