Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-58/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BP zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1., članka 153. stavka 2. i u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., i 118/18., 126/19., 84/21., 114/ 22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Kovm-7/2025-9 od 29. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog BP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kovm-7/2025. od 29. kolovoza 2025. odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika za izdvajanje kao nezakonitih dokaza nalaz i mišljenje provedenog psihologijskog–psihijatrijskog vještačenja žrtve djeteta HP (listovi 267-286 spisa) po dr. med. Suzani Kos i prof. dr.sc. Gordani Buljan Flander.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni UP putem braniteljice Tine Budimir Bijelić odvjetnice iz odvjetničkog ureda Danija Budimira i Tine Budimir Bijelić zbog bitnih povreda odredaba kaznenog zakona, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "usvoji žalbu okrivljenika te preinači pobijano rješenje na način da iz spisa izdvoji kao nezakonit dokaz nalaz i mišljenje psihologijsko psihijatrijskog vještačenja i podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Okrivljenik u žalbi navodi da je pobijano rješenje kontradiktorno i ne daje jasne razloge o odlučnim činjenicama jer vještaci u osporavanom nalazu i mišljenju citiraju sadržaj službenih bilješki obavijesnih razgovora, a riječ je o službenim zabilješkama koje su već izdvojene iz spisa i ne mogu se koristiti kao dokaz, pa da se na ovaj način zaobilazno u postupak uvodi nezakoniti dokaz. Ističe da usprkos toj činjenici prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi da se službene zabilješke koriste kao "kronološki slijed", što je kontradiktorno činjenici da su izdvojene iz spisa, a što sve po mišljenju žalitelja predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5.1. Suprotno žalbenim navodima, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud za svoju odluku o odbijanju prijedloga obrane dao jasne, neproturječne, dostatne i valjane razloge zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. , a to što ih okrivljeni UP ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.
6. Naime, činjenica što se u početnom dijelu osporavanog nalaza vještaka psihijatra i psihologa, prilikom navođenja dokumentacije koja se tada nalazila u spisu, citira prijedlog ŽDO u Karlovcu za određivanje istražnog zatvora ( listovi 76-80) i to izreka i obrazloženje prijedloga (koji se u toj fazi postupka odnosi na prikupljene podatke u policiji kako bi se utvrdila osnovana sumnja) čime se citira i sadržaj službenih bilješki o obavljenim obavijesnim razgovorima s određenim osobama u svojstvu građana (ZP i AP), ne čini nalaz i mišljenje psihologijskog– psihijatrijskog vještaka dr. med. Suzane Kos i prof. dr.sc. Gordane Buljan Flander nezakonitim dokazom. Pomnim proučavanjem osporavanog nalaza i mišljenja razvidno je da, osim nabrajanja u uvodnom dijelu, vještakinje dalje u nalazu ne navode i za iznošenje svog stručnog mišljenja ne koriste ove službene bilješke, iz čega jasno proizlazi da zaključak ne temelje na podacima sadržanim u istima, već odgovore na postavljena pitanje daju temeljem provedenih testova i obavljenog forenzičnog intervjua sa žrtvom.
6.1. Imajući u vidu prethodno navedeno, protivno navodima žalbe, kako u konkretnom slučaju nije riječ o korištenju sadržaja službenih bilješki kao dokaza u postupku, promašeno je pozivanje žalitelja da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje (članak 29. Ustava RH i članka 6. EKLJP). Ovo osobito kada se ima u vidu, ako dođe do potvrđivanja optužnice, da će obrana tijekom daljnjeg postupka biti u prilici ispitivati vještake i stavljati primjedbe na nalaz i mišljenje koji, kao i svi drugi dokazi koji će tijekom suđenja biti provedeni podliježu ocjeni svoje dokazne vrijednosti. U tom smislu, obrana će moći u daljnjem tijeku postupka ukazivati na eventualne propuste u samom vještačenju i na taj način osporavati utvrđenja koja iz konkretnog nalaza i mišljenja proizlaze.
6.2. Osim toga, kako sadržaj službenih bilješki o obavljenim obavijesnim razgovorima s ZP i AP nisu korišteni kao dokaz u postupku, nije riječ ni da bi osporavano vještačenje bio dokaz koji je proizašao iz tih službenih bilješki o obavljenim obavijesnim razgovorima, kako pogrešno tumači žalitelj.
6.3. Naime, bit doktrine "plodova otrovne voćke" je da su dokazi koji su proizašli iz nezakonitog dokaza također nezakoniti dokazi i da se zato ne smiju koristiti u kaznenom postupku (članak 10. stavak 2. točka 4. ZKP/08.). No, ovdje ne dolazi u obzir primjena te doktrine jer izvorni dokaz na koji se u biti poziva žalitelj, a to je službene bilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima s ZP i AP, nisu dokaz uopće pa tako niti nezakoniti dokazi u smislu odredbe članka 10. ZKP/08., štoviše u ovoj fazi postupka nemaju procesno-pravni značaj dokaza i kao takve se ne može koristiti u dokaznom postupku.
7. Slijedom svega navedenog, te kako ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 16. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Zorislav Kaleb
