Poslovni broj P-337/2019-46

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Šavorić & Partneri odvjetničko društvo, d.o.o., Zagreb, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2.. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i zamjenika punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 16. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 29. svibnja 2019.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretninama i zasnivanjem založnog prava na nekretninama u korist Banke od 10. ožujka 2006. godine između tužitelja DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i Slavonske banke d.d. Osijek, čiji pravni slijednik je tuženik, u dijelu kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretninama i zasnivanjem založnog prava na nekretninama u korist Banke od 10. ožujka 2006. godine između tužitelja DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i Slavonske banke d.d. Osijek, čiji pravni slijednik je tuženik, u dijelu kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati novčanu tražbinu u iznosu od 1.470,15 eura (tisućučetiristosedamdeseteuraipetnaestcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na iznos: 133,65 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. travnja 2008.

133,65 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. listopada 2008. 133,65 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. travnja 2009.

133,65 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. listopada 2009. 133,65 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. travnja 2010.

133,65 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. listopada 2010. 133,65 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. travnja 2011.

133,65 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. listopada 2011. 133,65 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. travnja 2012.

133,65 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. listopada 2012. 133,65 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. travnja 2013

zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati novčanu tražbinu u iznosu od 8.063,85 eura (osamtisućašezdesettrieuraiosamdesetpetcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na iznos: 92,53 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. travnja 2010.

843,31 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. listopada 2010. 1.045,47 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. travnja 2011. 1.541,12 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. listopada 2011. 1.633,04 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. travnja 2012. 1.557,11 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. listopada 2012. 1.351,27 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 2. travnja 2013 zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od

1.707,33 eura (tisućusedamstosedameuraitridesetricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2025. kao dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija sa tužitelj sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 1.920,98 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 5140460457-69600014005/2006 kao namjenski kreditu u iznosu od 85.645,00 CHF (u daljem tekstu Ugovor o kreditu) u protuvrijednosti kuna, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa uz određenu valutnu klauzulu čl. 3. i 4. koja je promjenjiva sukladno Odluci uprave tuženika te da je za tužitelja nepoznatim internim aktima tuženika regulirano vraćanje kredita, rokove plaćanja i dospijeće, te kašnjenje plaćanja (čl. 7.) i pravo na odustajanje korisnika kredita (čl. 8.).

1.1. Tužitelj tvrdi da mu nikada nisu uručeni niti predočeni opći uvjeti ili bilo kakvi podaci iz kojih bi bili vidljivi kriteriji za određivanje promjenjive kamatne stope, zatezne kamate i naknada, što je dovelo do toga da isti nisu u dovoljnoj mjeri objektivizirani, a tuženik je sebi pridržao pravo na jednostrane promjene kamatnih stopa i naknada, te se ne radi o objektivnim kriterijima u smislu odredbe čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015,– u daljem tekstu ZOO/05) što tužitelju kao prosječnom potrošaču nije moglo biti razumljivo.

1.2. Nadalje tužitelj navodi da se o promjenjivoj kamati nije pojedinačno pregovaralo na koju okolnost predlaže svoje saslušanje, tvrdeći da su odredbe čl. 3., 4., 7. i 8. Ugovora o kreditu ništetne temeljem čl. 270. ZOO/05, pri tom se tužitelj poziva na sudsku praksu izraženu u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. ERev-2245/17, odluci suda Europske unije u predmetu C-26/13 od 30. travnja 2014. i u predmetu C-421/14 od 26. siječnja 2017. te na Direktivu vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.

1.3. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, tužitelj čini nespornim da je dobrovoljno pristao na ugovaranje iste, međutim navodi da tuženik prije i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu kao trgovac nije tužitelja kako potrošača u cijelosti informirao o svim rizicima odnosno parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. i 62. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 u daljem tekstu ZZP/03) kao i čl. 4. kodeksa dobre bankovne prakse, ukazujući da predvidivost ekonomskih kretanja za tužitelja kao potrošača i za tuženika kao gospodarstvenika-trgovca nije isto, odnosno navodi da je tuženik znao i mogao predvidjeti kretanje tečaja švicarskog franka i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima, tako da je tuženikovo ponašanje u suprotnosti s čl. 4. ZOO/05, navodeći da tuženik tužitelja nije informirao da Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune u odnosu na tečaj eura uslijed čega su krediti s valutnom klauzulom u euru manje rizični, a kakvo ponašanje tuženika je izazvalo značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što je suprotno čl. 3. ZOO/05.

1.4. S obzirom na gore navedeno tužitelj navodi da je valutna klauzula u konkretnom slučaju u suprotnosti sa odredbama čl. 3., 4., 6. i 7. ZOO/05 uslijed čega je ništetna temeljem odredbe čl. 322. st. 1. ZOO/05 kao i Ustavu Republike Hrvatske, prti tom se tužitelj poziva i na odredbe čl. 269. st. 2. 270. st. 1. i 272. st. 1. ZOO/05.

1.5. Nadalje tužitelj navodi da je čl. 8. Ugovora o kreditu ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita što je suprotno čl. 1024. st. 4. ZOO/05 što temeljem odredbe čl. 322. st. 1. ZOO/05 ima za posljedicu njezinu ništetnost, poziva se na sudsku praksu izraženu u odluci Županijskog suda u Vukovaru Gž-1837/14 od 5. studenog 2014. i Gž-219/2017 od 31. siječnja 2019.

1.6. Vezano za navode iz tužbe tužitelj se poziva i na sudsku praksu izraženu u predmetima Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. i U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. te u predmetima suda Europske unije posl. br. C-186/16, C-119/17 i C-126/17.

1.7. S obzirom na navedeno tužitelj je u tužbi predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je Ugovor o kreditu ništetan te obvezati tuženika da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka od donošenja presude, s tim da podredno ističe i eventualni tužbeni zahtjev po kojem predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe čl. 3., 4. i 8. Ugovora o kreditu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev čineći nespornim sklapanje Ugovora o kreditu za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, međutim osporava da bi odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao i o naknadama bile ništetne, navodeći da tužitelj u Ugovoru o kreditu nema svojstvo potrošača u smislu odredbi ZZP/03 jer je Ugovor sklopio kao vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva s ciljem nabave poljoprivredne mehanizacije radi obavljanja profesionalne djelatnosti.

2.1. Nadalje tuženik navodi da i u slučaju da se tužitelj može smatrati potrošačem, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio je na snazi ZZP/03 koji nije poznavao ovakvu vrstu tužbe niti davao pravo potrošačima da se u pojedinačnim postupcima pozivaju na utvrđenja iz kolektivnog spora, dalje navodeći da se u ovom slučaju niti ne mogu primijeniti odredbe čl. 138 a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 79/2007 u daljem tekstu ZZP/07) te čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) jer tužitelj ne traži naknadu štete već samo utvrđenje ništetnosti.

2.2. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu navodi da ista nije ništetna ukazujući da i u smislu čl. 81., i 84. i 87. ZZP/03 koji nije primjenjiv u ovom slučaju takva odredba je bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva te se poziva na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz kojeg proizilazi da valutna klauzuli ne podliježe testu poštenja što je izraženo u odluci posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. a što je potvrdio i sud Europske unije u presudio posl. C-186/16 od 20. rujna 2017., pri tom ukazujući da je u Republici Hrvatskoj dopušteno ugovaranje valutne klauzule još od 1994., a u odnosu na ponašanje tužitelja kod sklapanja Ugovora o kreditu naveo je da je isti dopustio fiducijarno vlasništvo i založno pravo na nekretninama koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika tako da je morao postupati s pažnjom.

2.3. Vezano za informiranost tužitelja, tuženik je naveo kako je educirao sve svoje radnike o postupanju kod sklapanja Ugovora u valuti švicarski franak pa i o rizicima na koju okolnost je predložio saslušanje svjedoka navodeći da je i u svojim oglasima još od lipnja 2005. upozoravao kroz glasilo Hypo Times na rizike sklapanja ugovora s valutnom klauzulom švicarski franaka kao i u dnevnim novinama npr. od 6. rujna 2005. a što su učinili i guverneri Hrvatske narodne banke kao u Tanskript emisiji na radio 101, 8. srpnja 2005., s tim da ukazuje da u to vrijeme nitko nije mogao predvidjeti kretanje tečaja švicarskog franka u budućnosti, što tuženik nije mogao predvidjeti niti 2011. i 2013. godine kada je došlo do drastičnog rasta tečaja švicarskog franka koji je do tada dugo bio stabilna valuta s manjim oscilacijama.

2.4. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tuženik navodi da se također ne mogu primjenjivati presude u tzv. postupku potrošač te da su ove odredbe bile jasne, lako razumljive i lako uočljive, a uz to se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, u kojem smislu predlaže saslušanje svjedoka te se poziva na sudsku praksu izraženu u presudu Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-2658/12, dalje navodeći da i u situaciji da se nije pojedinačno pregovaralo ova odredba nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja te nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja (potrošača) kakav stav proizilazi i iz presude Visokog trgovačkog suda RH posl. Pž-2432/03 od 12. prosinca 2005.

2.5. Nadalje tuženik navodi da je kamatnu stopu mijenjao sukladno Ugovoru o kreditu čemu tužitelj nije prigovarao niti je raskinuo ugovor.

2.6. U odnosu na odredbu o prijevremenoj otplati kredita tuženik navodi da tužitelj nema pravni interes tražiti ništetnost ove odredbe jer on nije prijevremeno otplatio kredit te se opoziva na odluku Vrhovnog suda RH posl. br. GŽ-4514/75 od 23. kolovoza 1976. te odluku Visokog trgovačkog suda RH Pž-8201/2016 od 21. ožujka 2017. pri tom ukazuje da je ugovaranje navedene naknade u skladu s čl. 1024. ZOO/05.

2.7. S obzirom na sve gore navedeno tuženik predlaže sudu da temeljem odredbe čl. 288. st. 2. ZPP-a odbaci tužbu u odnosu na dio točke eventualnog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti čl. 8. Ugovora o kreditu te da odbije glavni i eventualni tužbeni zahtjev, te da obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka s kamatom od donošenja presude.

3. Na pripremno ročištu od 24. travnja 2019. tužitelj je ostao kod tužbe dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu navodeći ponovno kako Ugovor o kreditu nije potrošački kredit te ističući prigovor zastare.

4. Tužitelj u podnesku od 25. travnja 2019. koji je zaprimljen u sudu 3. svibnja 2019. navodi da je Ugovor o kreditu ništetan po odredbama ZOO/05 ali i po odredbama Zakona o zaštiti potrošača, dok u podnesku od 29. svibnja 2019. navodi da ne raspolaže s dokumentacijom potrebnom za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva s osnova novčanog potraživanja radi čega podnosi tužbu u smislu odredbe čl. 186. B. ZPP-a te predlaže sudu da donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da dostavi cjelokupnu dokumentaciju koja se odnosi na Ugovor o kreditu nakon čega predlaže knjigovodstveno financijsko vještačenje tako da pozivajući se na odredbu čl. 186. b. st. 2. ZPP-a predlaže da sud utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu ili podredno da utvrdi ništetnost odredbi čl. 3. 4. i 8. te obveže tuženika da tužitelju isplati iznos koji će tužitelj odrediti nakon što tuženik dostavio dokumentaciju i nakon što se provede knjigovodstveno financijsko vještačenje na koji iznos potražuje kamate za svaki preplaćeni iznos od plaćanja uz naknadu troškova postupka s kamatom.

5. Tuženik u podnesku od 7. rujna 2021. navodi da je primio podneske tužitelja od 25. travnja 2019. i 29. svibnja 2019., u kojima je tužitelj uredio tužbeni zahtjev, ponovno navodeći da i u tzv. sporu „Potrošač“ koji nije primjenjiv u ovom slučaju potrošački ugovor o kreditu nisu utvrđeni u cijelosti, stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti budući se radi o nepotrošačkom ugovoru o kreditu i potraživanju za koje je u cijelosti nastupila zastara potraživanja.

5.1. Nadalje, tuženik se protivi provođenju financijskog vještačenja, a osobito na način da se kao početna kamatna stopa primjeni početna kamatna stopa iz Ugovora o kreditu, kao i da se svi anuiteti kredita preračunaju u kune po početnom tečaju za CHF, te predlaže, odredi li se ipak vještačenje, da se kao početna kamatna stopa odredi ona koja je u vrijeme sklapanja ugovora vrijedila za kunske kredite. Također, tuženik ističe kako bi vještak prilikom izračuna trebao iskazati razliku za više i manje plaćene anuitete za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početnog, kakav stav je zauzeo i Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi u presudi posl.br.

Gž-1077/2020 od 2. veljače 2021. godine.

5.2. Također tuženik navodi da se tužitelj poziva na odredbe ZOO/05 koje uređuju pravni institut stjecanja bez osnove, te da pogrešno traži da sud naloži tuženiku da mu isplati i zakonske zatezne kamate koje se obračunavaju od isplate pojedinog anuiteta, budući da tuženik nije nepošteni stjecatelj u smislu čl. 1115. ZOO/05, pri tom se poziva na sudsku praksu izraženu u presudama Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-1798/19, od 23. travnja 2021. godine i posl.br. P-2563/2018 od 23. listopada 2020. kao i na stav sa sjednice Građanskog odjela VS RH održane 5. ožujka 2004.

5.3. U odnosu na stav tužitelja da je ugovaranjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule tužitelj doveden u neravnopravan položaj, te se o toj odredbi nije pregovaralo niti je tužitelj na nju imao utjecaja, tuženik navodi da bi sud morao pravilno primijeniti pravo EU, koje je implementirano u hrvatsko zakonodavstvo putem Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju, pri tom se poziva na članak 4. st. 1. Direktive 93/13/EEZ, kao i na stav suda Europske unije izražen u presudi od **.**.2013. KJ v Caixa d’Estalvis de Catalunya, Tarragona i Manresa (Catalunyacaixa), C-415/11, u presudi od 16. siječnja 2014., Constructora Principado SA protiv ŠJĆJ, C-226/12 u presudi od 23. prosinca 2009, Komisija v Irska, C-455/08, presudi od 13. siječnja 2004., Kühne & Heitz, C-453/00, i u presudi od **.**.2008., Š, C‑2/06.

6. Sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 29. svibnja 2019. temeljem odredbe čl. 190. st. 1. i 3. ZPP-a smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama budući da je tužitelj u tužbi tražio glavnim tužbenim zahtjevom utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti a eventualnim tužbenim zahtjevom je tražio utvrđenje ništetnosti odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a preinačenom tužbom je podnio tzv. stupnjevitu tužbu u smislu odredbe čl. 186. b. st. 3. ZPP-a jer nije raspolagao s podacima temeljem kojih bi mogao postaviti određeni zahtjev za isplatu.

7. S obzirom da je dopuštena preinaka tužbe kako je to gore navedeno, rješenjem ovog suda posl. br. P-337/2019-12 od 12. siječnja 2022. naloženo je tuženiku da dostavi početni otplatni plan za predmetni ugovor o kreditu sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, broj 5140460457-69600014005/2006 od 10. ožujka 2006., sve obavijesti o promjenama kamatnih stopa, knjigovodstvenu karticu kredita, te sve otplatne planove s promijenjenim kamatnim stopama koje se odnose na isti kredit, na koje rješenje je žalbu izjavio tuženik a žalba mu je odbijena rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-137/2022-2 od 2. ožujka 2022., nakon čega je tuženik dostavio traženu dokumentaciju.

8. Tužitelj u podnesku od 12. studeni 2024. s lista 266-268 sudskog spisa, nakon što je tuženik podneskom od 22. listopada 2024. dostavio zatraženu dokumentaciju, navodi da se uvidom u dostavljenu dokumentaciju može utvrditi da je početni anuitet za tužitelja iznosio 35.900,00 kuna, drugi je iznosio 35.227,82 kn, treći 34.152,95 kn, četvrti 35.611,25 kn, peti 36.462,18, šesti 38.766,78 kn, sedmi 38.289,36 kn, osmi 40.292,66 kn, pa svaki sljedeći 43.707,44 kn, 45.498,12 kn, 48.464,52 kn, 49.988,18 kn 48.827,13 kn, 47.403,90 kn, dakle da je tijekom otplate kredita iznos anuiteta tužitelju drastično porastao iz čega proizilazi da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja prema članku 4. ZOO/05.

8.1. Nadalje u gore navedenom podnesku tužitelj navodi da sukladno članku 295. ZOO/05 opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, te na odredbu čl. 296. st. 1. ZOO/05, te ukazuje da je tekst Ugovora o kreditu sastavljen u banci, potpisan i predan tužitelju, a isti je tipski ugovor, a nesporno je da je tuženik podizanjem iznosa anuiteta prouzrokovao očiglednu neravnopravnost u obvezama tužitelja koje je preuzeo i koje mu je kasnije tuženik nametnuo bez mogućnosti izbora.

8.2. U konkretnom slučaju, o odredbama ugovora o načinu i razlozima promjene kamatne stope kao i o vezivanju glavnice kredita uz valutu chf nije se pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj na bilo koji način uopće mogao individualno pregovarati o takvim odredbama obzirom da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika pa tužitelj nije imao mogućnosti utjecati na njihov sadržaj.

8.3. Okolnost da odredbe ugovora o vezivanju glavnice kredita uz valutu chf i način promjene kamatne stope ne sadrže parametre bitne za donošenje informirane odluke korisnika kredita na temelju potpune obavijesti zajedno s činjenicom nemogućnosti pregovaranja o navedenim odredbama rezultirale su dovođenjem tužitelja u neravnopravan položaj koji za posljedicu ima neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja pa se takve odredbe imaju smatrati nepoštenim i posljedično ništetnim.

8.4. Prema tome, korisniku kredita protivno načelu savjesnosti i poštenja je nametnuta obveza koju isti nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, a koja obveza je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama istog kao jedne ugovorne strane, a što je suprotno općim načelima građanskog prava, kao i načelu ravnopravnosti sudionika u ugovornim odnosima i načelu dužnosti njihove suradnje te osobito o načelu zabrane zlouporabe prava.

9. Tuženik u podnesku od 25. studeni 2024. navodi da ostaje kod svih ranijih navoda te da opreza radi dostavlja Kreditni prijedlog za tužitelja iz kojeg proizlazi da se tužitelj bavio poljoprivrednom djelatnosti, da je bio nositelj OPG-a te da je namjena kredita bila kupnja poljoprivredne mehanizacije.

9.1. Također, u gore navedenom podnesku tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja iz podneska od 12. studenog 2024. navodeći da s obzirom na to da se tužitelj poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima koje propisuju posljedice nerazmjera uzajamnih činidaba, odredbom čl. 375. ZOO/05 propisano je da pravo da se zahtjeva poništaj ugovora (s te osnove) prestaje istekom jedne godine od dana njegova sklapanja (st. 2. čl. 375. ZOO/05) te da se zbog nerazmjera ne može zahtijevati poništaj trovačkog ugovora (st. 5. čl. 375. ZOO/05).

9.2. Nadalje ističe da se u prilikom sklapanja Ugovora o kreditu prema čl. 10. ZOO-a od tužitelja zahtijevao povećan stupanj pažnje, dakle ne kako to pogrešno tužitelj navodi, stupanj pažnje prosječnog čovjeka.

10. Provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu s lista 10- 19 sudskog spisa, uvidom u ponudu s lista 20-21 sudskog spisa, uvidom u zk. izvatke s lista 22-27 sudskog spisa, uvidom specijalnu punomoć s lista 28 sudskog spisa, uvidom u dokaze priložene uz odgovor na tužbu koja se nalazi na listu 51-158 sudskog spisa, uvidom u dokumentaciju s lista 160-172 sudskog spisa nastalu tijekom obrade kredita, uvidom u dokumentaciju koju je tuženik dostavio na traženje suda s lista 259-263 sudskog spisa, uvidom u dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz podnesak od 25. studeni 2024. s lista 272-287 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka PJ s lista 297-302 sudskog spisa s očitovanjem s lista 322-324 sudskog spisa, saslušanjem svjedoka FJ i saslušanjem tužitelja.

11. Cijeneći navode stranaka i na osnovu provedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje sud tužbu smatra osnovanom radi čega je tužbenom zahtjevu udovoljeno.

12. Nesporno je da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek podružnica Županja sklopio Ugovor o kreditu za kupovinu poljoprivredne mehanizacije u iznosu 85.645,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za devize HNB na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 7 godina uz kamatnu stopu od 6,50% godišnje, a kredit se otplaćivao u jednakim šestomjesečnim anuitetima u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaći vrši prije roka dospijeća. Dospijeće prvog anuiteta je do 1. listopada 2006.

13. Nesporno je nadalje, da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala te da se u skladu s tim mijenjao i iznos anuiteta koji je tužitelj bio u obvezi otplaćivati, te da se tečaj CHF u odnosu na kune mijenjao cijelo vrijeme trajanja otplate kredita.

14. U ovoj pravnoj stvari prije svega je bilo potrebo utvrditi je li Ugovor o kreditu potrošački ugovor radi čega je proveden dokaz uvidom u Ugovor o kreditu i priloženu dokumentaciju kao i saslušanjem svjedoka FJ i saslušanjem tužitelja.

15. Nesporno je da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (u daljem tekstu OPG).

16. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je nakon registriranja OPG povećao površine koje je obrađivao tako da mu traktor kojeg je imao nije bio dovoljan radi čega je morao kupiti veći traktor za kojeg nije imao sredstva te je otišao u Slavonsku banku u kojoj je imao otvoren račun da podigne kredit, što je i učinio.

17. Svjedok FJ u svom iskazu navodi da je tužitelja upoznao u vrijeme kada je radio u Slavonskoj banci u poslovnici u Županji gdje je tužitelj bio klijent, s tim da se sklapanja ugovora o kreditu ne sjeća, ali nakon što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu učinio je nespornim da se na istom nalaz njegov paraf što znači da je sudjelovao u ime banke u sklapanju tog ugovora odnosno u izradi ugovora i u pregovaranju s klijentom prije ugovora.

17.1. Nadalje je naveo da koliko se on sjeća tužitelj je bio klijent kao vlasnik OPG-a, a Ugovor o kreditu je sklopljen 10. ožujka 2006. u koje vrijeme je on u Slavonskoj banci d.d. bio na poslovima financijskog savjetnika za stanovništvo.

17.2. Nakon što je svjedok na ročištu izvršio uvid u ugovor o kreditu s lista 10- 19 sudskog spisa naveo je da je banka tužitelja kao korisnika kredita vodila kao fizičku osobu i to isključivo kao fizičku osobu a ne kao fizičku osobu nositelja OPG-a, te je sa njim sklopljen ugovor kao i sa drugim fizičkim osobama za kupovinu mehanizacije.

17.3. Na pitanje tuženika svjedok je naveo da pretpostavlja da je i ranije tužitelj u istoj banci imao kredite, budući da je bio klijent banke i ranije i to na odjelu pravnih poslova. Pretpostavlja da se tužitelj odlučio kao fizička osoba sklopiti predmetni ugovor o kreditu a ne odlučiti se da pravna osoba ukoliko ju je imao registriranu, sklopi ugovor o kreditu iz razloga manje kamatne stope za fizičke osobe, te napominje da se u banci i vlasnik OPG tretira kao pravna osoba te bi kredit sklapao u odjelu za pravne osobe a ne u odjelu u kojem je ovaj svjedok radio.

18. Temeljem odredbe čl. 3. st. 1. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

18.1. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio nositelj OPG-a te da mu je kredit trebao da bi kupio veći traktor za obradu zemljišta koje je obrađivao u okviru svog OPG-a proizilazi da Ugovor o kreditu nije potrošački ugovor odnosno proizilazi da tužitelj po Ugovoru o kreditu nije potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZZP/03 radi čega je potrebno utvrditi je li Ugovor o kreditu ništetan temeljem odredaba ZOO/05, budući da je nesporno da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka isticao ništetnost i po odredbama ZOO/05, tako da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača nije primjenjiva na ovaj konkretni slučaj.

19. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenog Ugovora o kreditu i to po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu čl. 4. kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa koja će se mijenjati sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa ugovoru, i čl. 2. i 3. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je sporno je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.

20. Analizirajući spornu odredbu članka 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa istom ugovoru, proizilazi da je tuženik ovako formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog Ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog Ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 4. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

21. Gore navedeno proizilazi i iz iskaza tužitelja koji navodi da se u banci obratio FJ te mu rekao što treba a on mu je rekao da mu može ponuditi ugovor s valutnom klauzulom CHF koje uvjete uglavnom svi korisnici kredita prihvaćaju. Rekao mu je kada ga je informirao koliko će iznositi rata kredita u CHF kao i u kunama te mu je rekao da će mu rata iznositi oko 33 000 kuna što je njemu bilo prihvatljivo jer je godišnje plaćao dvije rate. Tijekom otplate kredita došlo je do povećanja kamatne stope a samim time i do povećanja rate a potom je došlo i do povećanja tečaja CHF tako da mu je rata narasla na otprilike 50 000 kn što mu je predstavljalo problem te je nekada morao i posuditi novce da vrati ratu kredita ali radi toga nije išao u banku jer mu je bilo u interesu da kredit vrati i da se skine teret sa njegove zemlje.

21.1. Na pitanje svog punomoćnika, tužitelj je naveo da je njega nakon podnošenja zahtjeva dočekao pripremljen ugovor te je sklapanje ugovora trajalo kratko možda 15 minuta, učinio je nespornim da mu je FJ rekao uvjete ugovora kao i to da će rata ovisiti o tečaju CHF i o eventualnoj promjeni kamatne stope, ali on smatra da nitko u vrijeme kada je sklapao ugovor nije mogao znati da će doći do drastičnog povećanja tečaja CHF, a on da je znao kako će se kretati tečaj CHF u narednom periodu, taj kredit ne bi podigao.

21.2. Na pitanje tuženika tužitelj je naveo da ima završenu osnovnu školu te da se isključivo bavio poljoprivredom, da prije potpisivanja ugovora isti nije pročitao ali je zamolio FJ da mu ukaže na najbitnije dijelove ugovora po pitanju kamate, rate i sl., te mu je FJ rekao da će mu rata varirati oko 1 000 kn zbog tečaja CHF.

22. Svjedok FJ u svom iskazu je naveo da se ne sjeća da li je u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu u Slavonskoj banci bilo kredita za kupovinu poljoprivrednih strojeva koji su bili vezani uz neku drugu valutu a ne CHF ili npr. kunske kredite. Što se tiče informacija koje je on davao zainteresiranim osobama za sklapanje kredita naveo je da je u skladu sa uputom banke tumačio uvijete ugovora i to kamatnu stopu i valutnu klauzulu te su imali tablični prikaz kretanja tečaja CHF i eura u odnosu na kune unazad 5 godina prije 2006. iz kojeg je bilo vidljivo podjednako osciliranje u promjeni tečaja CHF i EURA u odnosu na kune, radi čega se većina korisnika kredita odlučila za kredit s valutnom klauzulom CHF.

22.1. Što se tiče promjenjive kamatne stope naveo je da je on zainteresiranim osobama tumačio da ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu ali je imao uputu iz banke da im govori da je do tada bio trend smanjenja kamatnih stopa što je uistinu i bilo tako u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu.

22.2. Dalje na pitanje tuženika svjedok je naveo da se ne sjeća kada je banka uvela "proizvod" ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF ali zna da je taj proizvod bio u ponudi 2-3 godine, te naglašava da su krediti s valutnom klauzulom CHF se nudili za kupovinu nekretnine, adaptaciju nekretnine, kupovinu osobnog automobila i za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, tako da nije niti siguran da li je u trajanju gore navedenih 2-3 g. cijelo vrijeme bio u ponudi i kredit kakvog je sklopio tužitelj. Dalje je naveo da je on svakom korisniku kredita u CHF i u eurima govorio da će rata pri otplati ovisiti o tečaju strane valute na dan uplate rate kredita, te je svaki korisnik uz ugovor dobivao i otplatni plan u kojem su rate iskazane u stranoj valuti uz koju je vezano vraćanje kredita.

22.3. Dalje na pitanje tuženika svjedok navodi da je on u banci po tzv. špranci koju su dobili sastavljao ugovore o kreditu na način da unese podatke o korisniku kredita, namjenu kredita, kreditni iznos, kamatnu stopu koja je bila u skladu sa odlukom banke te je to sve radio u skladu sa odlukama banke za tu vrstu proizvoda, potom bi tako popunjen ugovor poslao u pravnu službu na pregled.

23. Odredbom čl. 3. ZOO/05 propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom čl. 4. ZOO/05 propisano kako su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

24. Odredbom čl. 7. ZOO/05 propisano je da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih obveza odnosno davanja, dok je odredbom čl. 8. ZOO/05 propisano da je svako dužan suzdržavati se od postupaka kojim se može drugom prouzročiti šteta.

25. Nesporno je da su odredbe o promjeni kamatne stope kao cijene kredita i odredbe o tečaju valute uz koji se veže otplata kredita jedne od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koje motiviraju ili demotiviraju korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano npr. prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima, te ga na valjan način i u potpunosti informirati o rizicima ugovaranja valutne klauzule CHF uvjeravajući ga pritom da je riječ o najpovoljnijem kreditu u kojem mu se anuitet eventualno može povećati za 1000 kuna.

25.1. Nesporno je da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba u konkretnom slučaju s obzirom na gore navedeno jer tužitelj nije bio upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da bi mogao procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

26. Analizom iskaza tužitelja, svjedoka FJ, ugovornih odredbi, te naprijed citiranih odredbi ZOO/05, stav je ovog prvostupanjskog suda da postupanje tuženika u odnosu na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno i da se radi o ugovornima odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te koje odredbe kao takve uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

27. O ugovornim odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula koje su neodređene i nepoštene, nije se pregovaralo, niti se moglo pregovarati, jer su iste kao i sve ostale ugovorne odredbe sastavljene unaprijed u tipskom ugovoru, odnosno radi se o standardnim ugovorenim odredbama koje je unaprijed formulirao tuženik. Analizom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sud nalazi da je ona neodređena, ovo stoga što se njom uopće ne navode parametri po kojima će se i kada mijenjati kamatna stopa. Također je iz iskaza tužitelja utvrđeno da mu nisu objašnjeni parametri uslijed kojih će se mijenjati kamatna stopa nego mu je rečeno da je je prisutno na tržištu smanjenje kamatnih stopa u Ugovorima o kreditu, te da se tečaj CHF u prethodnom periodu nije značajno mijenjao te da mu se anuitet može povećati zbog ovih ugovornih odredbi oko 1000 kuna.

28. S obzirom na gore navedeno proizilazi da je Slavonska banka d.d. Ugovor o kreditu prikazala tužitelju na način da mu je rizik tečajnih razlika klijentima prešućen odnosno da se taj rizik umanjio te mu se pritom nije dovoljno obrazložio, zbog čega je tužitelj došao do zaključka da je ponuda najpovoljnija.

29. Zbog svega gore navedenog stav je suda da je odredba ugovora o kreditu o načinu izmjene kamatne stope i ugovorene valute nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 296. st. 1. ZOO/05, slijedom čega je ista i ništetna.

30. Odredbom čl. 322. ZOO/05 propisano je kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralnu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ili ako zakon u određenim slučajevima ne propisuje što drugo, te su stoga odredbe čl. 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu ništetne.

31. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

32. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja kamatne stope i valutne klauzule to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljem tekstu ZOO), a u svezi s čl. 1111. ZOO-a, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora, ukoliko prigovor zastare nije osnovan.

33. Prigovor zastare nije osnovan, budući da je usvojeno pravno stajalište Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2021. prema kojem zastara za restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa u svakoj pojedinačnoj građanskoj parnici počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što znači da u ovom konkretnom slučaju u kojem je nepravomoćnom presudom utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica Švicarski franak i ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nije nastupila zastara potraživanja tužitelja iz tužbe podnesene 11. veljače 2019., po čl. 225. ZOO/05 kakav stav je izražen u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 5 Gž-1900/2021-2 od 6. srpnja 2021.

34. Radi utvrđenja iznosa koje je tuženik dužan tužitelju isplatiti proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

35. Sudski vještak PJ u svom nalazu i mišljenju od 3. veljače 2025. s lista 297 sudskog spisa navodi da mu je naloženo da izračuna koliko bi iznosio anuitet kroz svaki mjesec, da nije došlo do povećanja kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je ugovorena Ugovorom o kreditu, te koliko bi iznosio anuitet kroz svaki mjesec po tečaju važećem na dan isplate kredita.

35.1. Preračunavanje iznosa u kunama u iznose u eurima navodi da je izvršio uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (7,53450 kuna za jedan euro) sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22).

35.2. Ugovor o kreditu je bio u iznosu od 85.645,00 CHF sa rokom otplate 7 godina i kamatnom stopom od 6,50 %, sa naplatom u jednakim šestomjesečnim anuitetima u iznosu od 7.732,23 CHF koji primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 17.03.2006. godine u visini 4,682616 kuna za 1 CHF iznose 36.207,06 kuna.

35.3. Uvidom u dokumentaciju priloženu spisu vidljiva je promjena kamatne stope kao i visine anuiteta od 01.04.2007. godine, od kada je kamatna stopa 7,50 %, a visina anuiteta 7.947,27 CHF, dok se visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita.

35.4. Ukupnu razliku u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a sudski vještak utvrđuje u iznosu od 8.793,86 EUR, ukupnu razliku u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a sudski vještak utvrđuje u iznosu od -730,01 EUR, te ukupnu razliku u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja umanjeno za manje plaćenog zbog nižeg tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita, sudski vještak utvrđuje u iznosu od 8.063,85 EUR (8.793,86-730,01=8.063,85 EUR).

35.5. U odnosu na izračun razlike s osnova povećanja kamatne stope sudski vještak navodi da se prva razlika pojavljuje 1. travnja 2008. u iznosu od 133,65 eura te se nastavlja tako da ukupan iznos razlike jeste 1.470,15 eura.

36. Tuženik u podnesku od 24. ožujka 2025. prigovora metodi kojom je izvršen izračun spomenute razlike kao i samom provedenom izračunu navodeći da je svrha vještačenja promašena i da nema osnovu u činjenicama, u materijalnom propisu niti, u sudskoj praksi, budući da je izračun sastavljen s takvim učinkom kao da je između ugovornih strana bio sklopljen ugovor o kreditu bez valutne klauzule i s nepromjenjivom kamatnom stopom.

36.1. Nadalje, tuženik prigovara i samom izračunu u nalazu i mišljenju, navodeći da je vještak prilikom izračuna pogrešno koristio tečajeve na dan dospijeća, umjesto na dan plaćanja, slijedom čega je utvrdio veću razliku od stvarne po osnovi promjene tečaja.

36.2. Slijedom gore navedenog, tuženik predlaže da sud pozove vještaka da dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da sastavi izračun eventualne razlike obračunatih iznosa temeljem Ugovora o kreditu u odnosu na kamatnu stopu koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno razumnu kamatnu stopu.

37. Tuženik u podnesku od 26. ožujka 2025. dopunjuje očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka od 24. ožujka 2025. ističući da je vještak prikazao veći iznos razlike zbog promjene kamate jer nije ispravno prikazao iznos posljednjeg anuiteta niti prema realiziranom niti simuliranom otplatnom planu.

38. Sudski vještak PJ u očitovanju od 5. travnja 2025. s lista 322 spisa navodi da tuženik podneskom od 24. ožujka 2025. godine prigovara metodi izračuna, a podneskom od 26. ožujka 2025. godine ističe neutemeljene primjedbe koje se odnose na prikaz posljednjeg anuiteta. Dalje navodeći da je nalaz i mišljenje izradio sukladno nalogu suda, a na temelju dokumentacije tako da u cijelosti ostaje pri svemu navedenom u nalazu i mišljenju od 3. veljače 2025. godine.

39. Rješenjem ovog suda posl. br. P-337/2019-37 od 8. travnja 2025. s lista 325 spisa pozvan je tužitelj da u roku od 8 dana postavi određeni tužbeni zahtjev, što je tužitelj učinio podneskom od 25. travnja 2025. s lista 329-331 sudskog spisa navodeći da u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka PJ tužitelj postavlja tužbeni zahtjev te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva, te utvrditi ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu u dijelu kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i naložiti tuženiku da tužitelju isplati novčanu tražbinu u iznosu od 1.470,15 eura, sa kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa te naložiti tuženiku da tužitelju isplati i novčanu tražbinu u iznosu od 8.063,85 eura s kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa uz naknadu troškova postupka s kamatom od donošenja presude.

40. Tuženik u podnesku od 20. lipnja 2025. navodi da je zaprimio podnesak tužitelja od 25. travnja 2025. godine te da se protivi preinaci iz tog podnesak te ostaje kod prigovora zastare.

41. Postavljanje tužbenog zahtjeva u podnesku tužitelja od 25. travnja 2025. ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, nego predstavlja postupanje tužitelja u smislu odredbe čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.

42. Sudski vještak PJ prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu 2. rujna 2025. je naveo da primjećuje kako tuženik ima primjedbe pravne prirode o čemu se ne može očitovati, naglasio je da se kod izrade nalaza i mišljenja rukovodio nalogom iz rješenja o vještačenju, tako da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja, u kojem je primijenio kamatnu stopu od 6,50%, te tečaj od 4,682616 što je i banka navela u svojoj potvrdi na stranici 162 sudskog spisa.

42.1. Na pitanje tuženika kojim je zatražio odgovor je li nalaz i mišljenje sačinio na način da je od ukupnih uplata koje je izvršio tužitelj oduzeli ono što bi tužitelj platio po početnom otplatnom planu, sudski vještak je odgovorio potvrdno te naglasio da je isključivo uzimao u obzir uplate koje se odnose na anuitete a ne uplate koje se odnose na neki trošak, te da nije kod utvrđivanja tzv. više plaćenog iznosa uzimao u obzir troškove i zatezne kamate zbog kašnjenja, te da je izračunao i tzv. negativne razlike a koja iznosi 730,01 eura, a za koje je tužitelj umanjio tužbeni zahtjev u podnesku od 25. travnja 2025., jer je bilo perioda kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na kune nego u vrijeme isplate kredita.

42.2. Nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu tuženik je ostao kod očitovanja na nalaz i mišljenje te predložio da se izvrši nadopuna vještačenja u odnosu na činjenicu da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir troškove zatezne kamate koje je tužitelj plaćao zbog kašnjenja i to iz razloga što je vještak iskazao da to nije bilo predmetom u nalogu suda.

42.3. Vezano za gore navedeni prijedlog sudski vještak je naveo da mu nije jasno zašto tuženik traži nadopunu vještačenja s tim da je on primijetio da je bilo neznatnih kašnjenja u otplati kredita radi čega je tužitelj platio kamatu zbog kašnjenja od svega par lipa a uočio je i neke uplate od npr. 100 kn koje je vršio tužitelj s opisom uplate troškova ali vještak ne zna kojih troškova. Dalje vještak navodi da je iz pregleda prometa za klijenta s lista 261-262 spisa vidljivo da je banka utvrđivala visinu anuiteta po tečaju na dan dospijeća anuiteta ne na dan plaćanja anuiteta, te je anuitet u visini iznosa u kunama na dan dospijeća i naplaćivala neovisno što je neka od uplata kasnila 2-3 dana.

42.4. Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan, te se vještak kod izrade nalaza i mišljenja rukovodio uputom suda po kojoj je trebao primijeniti tečaj CHF na dan isplate kredita, što znači da vještak nije Ugovor o kreditu ocijenio kao "kunski kredit" nego je postupio po uputi suda. Način na koji bi se mogle nadomjestiti odredbe Ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom je volja stranaka, zakon i odluka suda ili neke druge vlasti, a odluka suda u ovom slučaju je da se primjeni tečaj CHF na dan isplate kredita i kamatna stopa koja je navedena u Ugovoru o kreditu budući da je tužitelju jedino bio poznat tečaj CHF na dan isplate kredita i kamatna stopa navedena u Ugovoru o kreditu.

43. Prijedlog tuženika da se napravi dopuna nalaza i mišljenja u kojoj bi se izračunao iznos kojeg je banka naplatila tužitelju s osnova kamate zbog kašnjenja u uplatama, nije prihvaćen s obzirom da je sudski vještak izričito naveo da je nalaz i mišljenje sačinio na način da je od ukupnih uplata koje je izvršio tužitelj oduzeo ono što bi tužitelj platio po početnom otplatnom planu, ali je pritom naglasio da je isključivo uzimao u obzir uplate koje se odnose na anuitet a ne uplate koje se odnose na neki trošak i zatezne kamate zbog kašnjenja.

43.1. Također nije osnovana primjedba tuženika da vještak prilikom izračuna je pogrešno koristio tečajeve na dan dospijeća, umjesto na dan plaćanja, slijedom čega je utvrdio veću razliku od stvarne po osnovi promjene tečaja, budući da je sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je tuženik utvrđivao visinu anuiteta po tečaju na dan dospijeća anuiteta a ne na dan plaćanja anuiteta, te da je anuitet u visini iznosa u kunama na dan dospijeća i naplaćivao, neovisno što je neka od uplata kasnila 2-3 dana, što znači da tuženik nije naplatio tužitelju kamate zbog kašnjenja u uplatama.

44. Radi gore navedenog odlučeno je kao u točki III. i IV. izreke ove presude te je tuženik sukladno odredbi čl. 323. a u svezi s odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO/05 obvezan tužitelju vratiti zatraženi novčani iznos od 1.470,15 eura s naslova preplate zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi i iznos od 8.063,85 eura (po kojem je tužitelj tzv. više plaćene iznose umanjio za tzv. manje plaćene iznose) zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje su zatražene od uskrate odnosno plaćanja koje je izvršio tužitelj te je kamata određena sukladno Uredbi o visini stope zateznih kamata (NN 72/02 i 153/04) i prema odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO/05, dok je tijek zakonskih zateznih kamata koji je gore naveden određen sukladno odredbi čl. 1115. st. 1. ZOO/05, budući se u konkretnom slučaju tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

45. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

46. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom.

46.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 u daljem tekstu Tarifa). Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi zastupanja na ročištima od 12. siječnja 2022., 26. studenog 2024., 16. siječnja 2025. i 2. rujna 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište, trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište od 26. studenog 2024. koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje za što se temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife mogao priznati iznos od 25 bodova.

46.2. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka od 12. studenog 2024. i 25. travnja 2025. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak, što s obzirom na vrijednost boda s uključenim PDV-om iznosi 1.312,50 eura.

46.3. Tužitelju se nije mogao priznati trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude budući da na navedeno ročište nije pristupio.

46.7. Nadalje, tužitelju je priznat trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura (budući da je tužba podnesena radi utvrđenja a ne i radi isplate) i trošak sudske pristojbe na presudu također u iznosu od 141,74 eura, što ukupno daje parnični trošak u iznosu od 1.707,33 eura.

47. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za naknadom ovog troška.

U Županji, 16. listopada 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Hrvoje Miličević, odvjetnik u Županji,

2. Branko Bulat, odvjetnik u ŠAVORIĆ & PARTNERI odvjetničko društvo, d.o.o., Zagreb.