Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-320/2018-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja (dalje: tužitelj) prof. dr. sc. CP dr. med. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zvjezdani Mađarević, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika

– protivnika osiguranja (dalje: tuženik) Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, radi zaštite dostojanstva radnika, nakon glavne javne rasprave, zaključene 13. ožujka 2023., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika Maria Vrtodušića, odvjetnika u Rijeci, objavljene 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj pri obavljaju poslova u sklopu radnog odnosa pri tuženiku, raspoređivanjem na poslove i radne zadatke u razdoblju od svibnja do srpnja 2018. izvrgnut uznemiravanju i nepovoljnom postupanju od strane tuženika, raspoređivanjem na poslove i radne zadatke izvan tužiteljeve uže specijalizacije i za koje nema zaključen Ugovor o radu, a koje uznemiravanje i nepovoljno postupanje, među ostalim dovodi u pitanje čast, ugled i dostojanstvo tužitelja.

II. Nalaže se tuženiku da prestane s uznemiravanjem i nepovoljnim postupanjem prema tužitelju kao radniku na radnom mjestu i u radnoj okolini s bilo kojim uznemiravanjem i nepovoljnim postupanjem koje dovodi u pitanje čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, u roku od 8 (osam) dana, a pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 20.000,00 kuna.

V. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni trošak u iznosu od kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe. ".

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.482,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja od 2. svibnja 2019. za određivanjem privremene mjere koji glasi:

„I Zabranjuje se tužitelju KBC Rijeka, OIB: 40237608715, Krešimirova 42, Rijeka, da tuženika prof. dr. sc. CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] raspoređuje na poslove i radne zadatke dežurnog liječnika Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, odmah po zaprimanju ove privremene mjere.

II Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-320/2018.“.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika te da radi na poslovima liječnika specijalista, užeg specijaliste plastične i rekonstrukcijske kirurgije, Odjel za plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Dana 29. svibnja 2018. tužitelj da je zaprimio raspored dežurstva u kojem je navedeno kako je raspoređen kao voditelj kirurške službe za dežurstvo 5. lipnja 2018. temeljem kojeg bi trebao biti starija služba za digestivnu kirurgiju, uz mlađeg kolegu dr. AP. Kao subspecijalist plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije, a radi sigurnosti i zdravlja pacijenta, isti da nije ovlašten ni za koje druge zahvate i postupke osim iz svoje uže specijalizacije te tako u dežurstvima ne može biti starija služba koja izvodi zahvate iz drugih subspecijalizacija (u ovom slučaju digestivne kirurgije koja predstavlja 100% patologije na lokalitetu Rijeka), niti odgovoran za zahvate kolega iz drugih subspecijalizacija. Takvim postupanjem tuženika od tužitelja da se traži da bude odgovoran za moguće zahvate iz ostalih užih specijalizaciji, a koji su mogući u dežurstvima na koje je raspoređen, kao i da isti obavi sam, odluči u daljnjem tijeku liječenja pacijenta koji nisu u njegovoj užoj specijalizaciji, a što je protivno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, Zakonu o zaštiti pacijenata te ostalim propisima koji određuju djelatnost liječnika određene subspecijalnosti, kao i prava pacijenata na pružanje primjene zdravstvene zaštite. U zakonskom roku, tužitelj da je podnio, sukladno Pravilniku o postupanju i mjerama za zaštitu dostojanstva radnika KBC Rijeka, pritužbu radi zaštite dostojanstva radnika 6. lipnja 2018. koja je kod tuženika zaprimljena 8. lipnja 2018. Tužitelj je pozvan radi davanja izjave kod tuženikovog Povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika koji se na navedeno traženje, dopisom zaprimljenim 21. lipnja 2018. očitovao na način da nije utvrđeno postojanje narušavanja dostojanstva tužitelja radi nepovoljnog postupanja. U obrazloženju tuženik navodi kako je tužitelj opći i plastični kirurg te da je stoga opravdano raspoređen na mjesto voditelja kirurške službe u dežurstvu. Tužitelj ne radi na poslovima općeg kirurga, a niti bilo kojih drugih specijalnosti više od 15 godina već isključivo radi unutar svoje uže specijalizacije. Obzirom da tuženik kao poslodavac nije poduzeo mjere za zaštitu dostojanstva radnika tužitelj u daljnjem roku od osam dana sukladno gore navedenom Pravilniku podnosi ovu tužbu radi ostvarivanja svojih zakonom i podzakonskim aktima zagarantiranih prava na zaštitu dostojanstva radi nepovoljnog postupanja. Zahtjevi za obavljanje poslova koji nisu poslovi koje je isti dužan obavljati temeljem ugovora o radu, kao i svoje uže specijalizacije, kao što je zahtjev tuženika da isti obavlja dežurstva te pritom obavlja poslove i radne zadatke za koje nije sklopio Ugovor o radu i za koje u konačnici nije niti stručan niti ovlašten, te kao takvi predstavljaju ne samo omalovažavanje i degradiranje radnika već i opasnost po živote pacijenata, predstavljaju ponašanje tuženika određeno čl. 3. Pravilnika o postupanju i mjerama za zaštitu dostojanstva radnika KBC Rijeka. Niti jedan drugi subspecijalist zaposlen kod tuženika ne obavlja poslove i radne zadatke iz uže specijalizacije za koju nije zaključen Ugovor o radu i za koju u konačnici nema stručnost niti potrebno znanje, odnosno ako nema subspecijalizaciju onda ne radi izvan djelatnosti Odjela ili Zavoda na kojem radi. Tužitelj stoga, kao subspecijalist plastične i rekonstrukcijske kirurgije ne može biti dežuran i tom prilikom obavljati poslove subspecijaliste digestivne kirurgije jer za to nije ovlašten, a što ovakvim postupkom tuženik zahtjeva od tužitelja. Isto predstavlja kršenje Pravilnika o postupanju i mjerama za zaštitu dostojanstva radnika KBC Rijeka od 6. ožujka 2017. koji se raspoređuju na poslove za koje u konačnici nisu ovlašteni niti stručni, te u odnosu na druge liječnike subspecijaliste koji obavljaju poslove iz svoje subspecijalizacije predstavljaju nepovoljno postupanje i diskriminaciju, čl. 3. i 4. Kako tuženik kao poslodavac nije zaštitio prava radnika, to tužitelj sudskim putem traži zaštitu svojih prava i zaštitu od diskriminacije, nepovoljnog postupanja i uznemiravanja. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

1.1. Tužitelj je konačno precizirani tužbeni zahtjev postavio u podnesku od 19. travnja 2019. (stranica 53 spisa) na način naveden u izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u potpunosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tužitelj u tužbi da navodi da je "zaposlenik tuženika na poslovima liječnika specijaliste, užeg specijaliste plastične i rekonstruktivne kirurgije na Odjelu za plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju, Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra" te da je "dana 29. svibnja 2018. zaprimio raspored dežurstva u kojem je navedeno kako je raspoređen za dežurstvo 5. lipnja 2018. temeljem kojeg bi trebao biti starija služba za digestivnu kirurgiju uz mlađeg kolegu dr. AP". Nadalje tužitelj u tužbi navodi da "kao subspecijalist plastične rekonstrukcijske i estetske kirurgije, a radi sigurnosti i zdravlja pacijenata isti nije ovlašten ni za koje druge zahvate i postupke osim iz svoje uže specijalizacije te kako u dežurstvima ne može biti starija služba odgovorna za zahvate iz drugih subspecijalizacija." U odnosu na iznesene navode u tužbi tuženik ističe da svi liječnici dežuraju u okviru organizacije kirurške službe na oba lokaliteta KBC-a Rijeka (lokalitet Rijeka i lokalitet Sušak), uključujući druge liječnike s Odjela plastične i rekonstruktivne kirurgije, liječnike sa Zavoda za opću i onkološku kirurgiju te Zavoda za digestivnu kirurgiju na lokalitetu Rijeka, kao i sve liječnike na lokalitetu Sušak sa sve četiri sastavnice Klinike: Zavoda za traumatologiju, Zavoda za vaskularnu kirurgiju, Zavoda za kardijalnu kirurgiju, te Odjela torakalne kirurgije. Iz dežurstva su izostavljeni samo liječnici koji imaju zdravstvenih problema koji ih onemogućuju u radu, što je vidljivo iz rasporeda dežurstva na lokalitetu Rijeka i lokalitetu Sušak. Kolegij kirurške klinike je između ostalog donio i zaključak kako kao voditelj dežurstva ("starija služba") dežuraju svi liječnici specijalisti te da na raspolaganju za provođenje zdravstvene zaštite voditelju kirurške službe stoje sve subspecijalnosti koje Klinika za kirurgiju ima, bilo da se radi o liječniku kirurgu u dežurstvu ili je kirurg određen subspecijalnosti u pripravnosti. Obzirom na gore navedeno u okviru kirurške službe dežuraju i predstojnik Klinike za kirurgiju, kao i svi pročelnici zavoda i voditelji odjela koji si međusobno pomažu u radu s pacijentima pa tako primjerice da liječnik traumatolog i kardijalni kirurg asistiraju vaskularnom kirurgu pri operaciji rupture aneurizme abdominalne aorte. Uloga je voditelja kirurške službe da pruža zdravstvenu zaštitu pacijentima u skladu sa svojim znanjem i kvalifikacijama te da organizira rad kirurške službe u dežurstvu, a ukoliko je potrebno poziva pripravnog digestivnog, torakalnog, vaskularnog, kardijalnog kirurga ili traumatologa. Raspoređivanje u dežurstvu nije vezano za subspecijalizaciju, tužitelj je liječnik specijalist opće kirurgije, subspecijalist plastične kirurgije, stoga je u potpunosti netočan navod tužitelja da "kao subspecijalist plastične i rekonstrukcijske kirurgije ne može biti dežuran i tom prilikom obavlja poslove subspecijaliste digestivne kirurgije..."tuženik ponavlja da je u dežurstvu tužitelj kao i svi drugi liječnici Klinike za kirurgiju dežuran kao liječnik specijalista opće kirurgije. Tužitelj je opći i plastični kirurg te je njegovo raspoređen na mjesto voditelja kirurške službe u skladu sa sklopljenim Ugovorom o radu. Tužitelj ima sklopljen Ugovor o radu s tuženikom za obavljanje poslova liječnika specijaliste. Navedenog dana 5. lipnja 2018. planirano je da na taj dan u dežurstvu kirurške klinike bude specijalist digestivne kirurgije dr. AP, a pripravan specijalist opće i digestivne kirurgije doc. dr. sc. ZP. Prilikom raspoređivanja u dežurstvu tužitelja na mjesto voditelja kirurške službe da je uzeta u obzir činjenica da je isti opći i plastični kirurg, te je uvažavan njegov radni staž, renome i znanstveno-nastavno zvanje, te raspoređivanje tužitelja u dežurstvo kao voditelj kirurške službe isti nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale kolege liječnike, te kao liječnik specijalista opće kirurgije ima sve potrebne kompetencije da bude raspoređen u dežurstvo kao voditelj kirurške službe, te da je u rasporedu za dežurstvo dana 5. lipnja 2018. s tužiteljem bio dežuran i specijalista digestivne kirurgije te je postojala i mogućnost pozivanja pripremnog općeg i digestivnog kirurga. Tužitelj dakle u tužbi navodi da je zaposlen na poslovima liječnika specijaliste, međutim tuženik ponovno naglašava da je tužitelj liječnik specijalista opće kirurgije sa svim potrebnim kompetencijama da bude raspoređen u dežurstvo kao voditelj kirurške službe. Iz navedenog je i evidentno da je u potpunosti netočan navod tužitelja da "niti jedan drugi subspecijalist zaposlen kod tuženika ne obavlja poslove i radne zadatke iz uže specijaliste za koju nije zaključio Ugovor o radu..." Tužitelj se u tužbi poziva na kršenje odredbi Pravilnika o postupku i mjerama za zaštitu dostojanstva radnika KBC-a Rijeka (Pravilnik) te da isto predstavlja nepovoljno postupanje i diskriminaciju, čl. 3. i 4. te temeljem navedenog tužbenog zahtjeva traži zaštitu od diskriminacije, nepovoljnog postupanja i uznemiravanja. Niti jedan od osnova nije ostvarena u ovoj konkretnoj stvari. tuženik pojašnjava da Zakonom o radu nije definiran pojam uznemiravanja, to bi na konkretan slučaj trebalo primijeniti definiciju iz Zakona o suzbijanju diskriminacije (Zakon). Prema čl. 3. citiranog Zakona, uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavljanje povrede dostojanstva osobe, a posebice ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje. Usto tako čl. 1. Zakona propisuje se značenje diskriminacije. Odredbom sr. 1. čl. 1. navedenog Zakona taksativno su navedene osnove uznemiravanja/diskriminacije (numerus clausus). Radi se uznemiravanju na osnovu rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva sindikata, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Znači, taksativno navedene osnove za uznemiravanje/diskriminaciju se moraju ostvariti, što ovdje nije slučaj te se iste moraju ostvarivati sustavno, što opet nije slučaj u ovoj konkretnoj stvari. Dakle, u konkretno slučaju, a s obzirom na navode iz tužbe, nije bilo uznemiravanja/diskriminacije/nepovoljnog postupanja u smislu zakonske definicije tog pojma. Stoga tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan te predlaže da sud odbije i naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

3. Nadalje, tužitelj je podneskom od 2. svibnja 2019. (stranica 54-55 spisa) predložio sudu da radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja – sprječavanja nasilja i nenadoknadive štete odredi privremenu mjeru kojom se tuženiku (pogrešno navedeno tužitelju) zabranjuje da tužitelja (pogrešno navedeno tuženika) raspoređuje na poslove i radne zadatke dežurnog liječnika Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, te da odredi da će privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

3.1. Navedeni prijedlog dostavljen je tuženiku na očitovanje koji je u podnesku od 15. svibnja 2019. (stranica 66-70 spisa) naveo kako se protivi izdavanju privremene mjere jer da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine kao ni da je ta mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja mu prijeti.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka doc. dr. VP (stranica 197-201 spisa), prof. dr. sc. GP, dr. med. (stranica 203-205 spisa), prof. dr. sc. KP, dr. med. (stranica 207-209 spisa), doc. dr. sc. ĐP, dr. med. (stranica 219-223 spisa), RP, dr. med. (stranica 227-229 spisa), doc. dr. sc. ŽP, dr. med. (stranica 248-254 spisa), prof. dr. sc. TP, dr. med. (stranica 277-282 spisa) i prof. dr. sc. JP, dr. med. (stranica 312-316 spisa), te tužitelja kao stranke (stranica 168-171 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je uznemiravan na radnom mjestu kod tuženika (raspoređivanjem na poslove i radne zadatke, u razdoblju od svibnja do srpnja 2018., izvan njegove uže specijalizacije i za koje nema zaključen Ugovor o radu), čime da su povrijeđena njegova prava na čast, ugled i dostojanstvo, kumuliran sa zahtjevom da se naloži tuženiku da prestane s uznemiravanjem i nepovoljnim postupanjem prema njemu kao radniku na radnom mjestu i u radnoj okolini, pod prijetnjom novčane kazne (uz napomenu da tužitelj ne traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti).

7. Među strankama je nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na poslovima liječnika specijaliste, užeg specijaliste u Odjelu za plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju, Klinike za kirurgiju i to temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 4. listopada 2004. Također je nesporno da je tuženik tužitelja 29. svibnja 2018. rasporedio kao voditelja kirurške službe za dežurstvo 5. lipnja 2018., temeljem kojeg je trebao biti starija služba za digestivnu kirurgiju uz mlađeg kolegu dr. AP, kao i činjenica da je tuženik dana 29. svibnja 2019. rasporedio tužitelja na dežurstvo da obavlja poslove starije službe odnosno voditelja kirurške službe, Klinike za kirurgiju na lokalitetu Rijeka.

8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Odredba čl. 7. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - u daljnjem tekstu: ZR) propisuje da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada u skladu sa ZR-a i posebnim zakonom, dok je st. 5. istoga članka, propisano da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonom.

9.1. Citirane odredbe ZR-a, upućuju na primjenu posebnog zakona radi zaštite radnika od diskriminacije i zaštite zlostavljanja na radu (mobinga), što znači da se u slučaju diskriminacije primjenjuje Zakon o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08. i 112/12. - u daljnjem tekstu; ZSD), a kod mobinga Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO),.

9.2. Člankom 1. st. 1. ZSD-a, propisana je zaštita od diskriminacije na osnovi: rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Dakle, diskriminacija je pravljenje razlike po nekoj od osnova diskriminacije taksativno navedenih u čl. 1. st. 1. ZSD-a, a u ovom slučaju prema činjeničnom supstratu tužbe i utvrđenja ovoga suda tužitelj je naveo mobing kao osnovu svog traženja jer uznemiravanje na koje se poziva nije utemeljeno na nekom od zabranjenih osnova propisanih čl. 1. st. 1. ZSD-a, uz napomenu da kada radnik tvrdi da je diskriminiran, tada je dužan navesti osnovu po kojoj smatra da je diskriminacija izvršena jer sud po službenoj dužnosti ne utvrđuje zabranjeni/e osnov/e diskriminacije.

9.3. Također valja istaći kako su zajedničke karakteristike mobinga i diskriminacije povreda prava jednakosti, povreda prava osobnosti (ugleda, časti, dostojanstva) i ugrožavanje života i zdravlja. Bez obzira na pojmovne razlike mobinga (šikana, zlostavljanje, psihičko maltretiranje) i diskriminacije (razlikovanje, nejednako postupanje), i kod mobinga i kod diskriminacije je prisutno u osnovi nedopušteno i neopravdano različito postupanje u odnosu na grupu ili pojedinca čije se pravo ne vrijeđa. Mobing postoji kada takvo različito postupanje (nedopušteno i neopravdano) dovede do povrede dostojanstva, ugleda, osobnog i profesionalnog integriteta, zdravlja, položaja zaposlenog ili izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uvjete rada ili dovodi do toga da se radnik izolira ili navede da na svoju inicijativu raskine radni odnos ili otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor.

10. Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka i to sadržaja tužbe i iskaza tužitelja kao stranke (stranica 168-169 spisa) ovaj sud utvrđuje da od 2003., kada je položio ispit iz opće kirurgije (uz napomenu da se tijekom specijalizacije od 1998., tj. od samog početka usmjeravao prema plastičnoj i rekonstrukcijskoj kirurgiji), raspoređen na Odjel plastične i rekonstrukcijske kirurgije i od tada da isključivo i jedino radi plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju, što je lako provjerljivo u operacijskim protokolima i dnevnoj evidenciji rada na samoj klinici, uz napomenu da je tako i dan danas (iskaz dan na ročištu od 24. srpnja 2019.). Slijedom toga, tuženik da je na njegovoj tituli subspecijaliste plastične i rekonstrukcijske kirurgije s europskom licencom i sveučilišnog profesora ostvario prava akreditacije za obavljanjem uže specijalizacije iz plastične kirurgije. Nadalje navodi da je rješenjem Ministarstva imenovan glavnim mentorom za usavršavanje iz plastične kirurgije kod tuženika, od strane ministra zdravstva da je imenovan u Stručno povjerenstvo za usavršavanje za doktore medicine iz plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije, kao i u Povjerenstvo za javnu nabavu iz plastične kirurgije za Republiku Hrvatsku. Također je naveo da po nalogu ravnatelja tuženika ne dežura od studenog 2015. kada je postao pročelnikom odjela. Tada da mu je ravnatelj tuženika rekao da ne može više kao profesor i pročelnik odjela dežurati kao mlađa služba, a također da mu je rekao "oprosti, imat ćeš manju plaću jer nećeš dežurati, to ću ti kompenzirati tako što ću ti izdati odobrenje za rad izvan redovnog radnog vremena", što tužitelj nije konzumirao. Dakle, samom ravnatelju tuženika da je bilo jasno da tužitelj ne može raditi kao abdominalni kirurg. Postavlja pitanje zašto se to sada promijenilo, jer od studenog 2015. do svibnja 2018. nije dežurao. Možda zato što je smijenjen s mjesta pročelnika zbog čega je ustao tužbom. Također je naveo da tuženik u svom podnesku navodi kako svi liječnici dežuraju, a što da nije točno jer da ne dežuraju na lokalitetu [adresa] dr. UP, plastični kirurg, koja ne dežura zadnjih 20 godina, dr. OP, spec. opće kirurgije, prof. IP, abdominalni kirurg, dr. SP, subspecijalist plastične kirurgije, dok na lokalitetu Sušak ne dežura prof. FP, ortoped i traumatolog. Nitko od navedenih liječnika, po njegovom saznanju, da nema medicinsko rješenje kojim se opravdava zašto ne dežura, za razliku od njega, koji to rješenje ima, a na koje da se tuženik žalio, a prema njegovim saznanjima tuženik da se nikada nikome nije žalio na takva rješenja. Tužitelj je nadalje naveo da je opet raspoređen na dežurstva u svibnju 2019., ali ne i njegova kolegica dr. UP, slijedom čega da se opet nejednako postupa, njega mobingira i omalovažava, slijedom čega da je podnio sudu prijedlog radi donošenja privremene mjere, nakon čega ga je tuženik privremeno maknuo s dežurstva, prvo usmeno, potom pismeno, a što ne bi ni dobili da navedeno nisu tražili od tuženika. Navedenu odluku da predstavlja odgovor sa stranice 146 spisa. Mišljenja je da je tome tako iz razloga što su shvatili da se radi o ugrozi zdravlja i života pacijenata, a što je nenadoknadiva šteta, i da im novi slučaj C ne treba, u kojem slučaju da je opći kirurg raspoređen na dežurstvo abdominalnog kirurga, te je prouzročio ozljedu aorte (krvne žile), slijedom čega su od kuće pozvana dva abdominalna kirurga, umjesto vaskularnih, da zbrinjavaju ozljedu krvne žile, s time da su abdominalni kirurzi trebali raditi ono što je radio opći kirurg (slijepo crijevo), a vaskularni kirurzi ozljedu krvne žile. Dakle i ovdje da se radi o zamjeni kompentencija. Tužitelj navodi da od svibnja 2019. do današnjeg dana nije dežurao, a možda tome da je tako kako bi sud bio spriječen u prihvaćanju njegovog prijedloga radi donošenja privremene mjere, a nakon čega da bi mogao opet osvanuti na rasporedu za dežurstva, slijedom čega se u odgovoru i navodi "do daljnjega". Naime, na kirurgiji da su svi uži specijalisti, osim malog broja mladih kolega koji da su opći kirurzi, nakon čega da su stjecali zvanja iz užih specijalizacija. Činjenica je da oni operiraju i rade isključivo svoju djelatnost iz uže specijalizacije, kako tijekom radnog vremena, tako i izvan njega, odnosno ne rade ništa izvan svojih kompetencija određenih Pravilnikom, slijedom čega ne vidi niti jedan razlog zašto bi on bio izuzetak i zašto bi se derogirajuće postupalo prema njemu kao sveučilišnom profesorom s europskom licencom iz plastične kirurgije. To zasigurno da nije u interesu pacijenata i zaštite njihova zdravlja i života. Tužitelj postavlja pitanje može li se zamisliti da abdominalni kirurg liječi opekline glave, kao što je nelogično da plastični kirurg, poput njega, operira slijepo crijevo, uz napomenu da posljednjih 16 godina isključivo radi plastičnu kirurgiju. Kardiokirurzi ne postavljaju proteze kuka, kao što ortopedi i traumatolozi ne ugrađuju umjetne srčane zaliske. Na kraju navodi da je kirurgija kod tuženika podijeljena na dva lokaliteta (Rijeka i Sušak), od čega lokalitet Rijeka obavlja dežurstva u ekipi od dva liječnika: mlađi i stariji, od čega je stariji liječnik voditelj dežurstva i odgovara za sve učinjeno ili ne učinjeno od strane mlađeg kolege i sebe. Dežurstva su, po svojoj prirodi, na lokalitetu Rijeka skoro 100% abdominalna patologija, a eventualno se nekoliko puta godišnje dogodi teška opeklina za koju su oni plastičari dolazili od kuće.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka prof. dr. sc. JP, dr. med. (stranica 312-316 spisa) proizlazi kako je imenovani u utuženom razdoblju bio ravnatelj tuženika. Isti je naveo da ne zna dežura li tužitelj trenutno (iskaz dan na ročištu održanom 13. ožujka 2023.), ali da sve ostale kolege dežuraju, uz napomenu da je prije 2015. tužitelja susretao u dežurstvima i da su zajedno rješavali slučajeve u dežurstvima. On da je specijalist internist i subspecijalist gastroenterologije, odnosno svi da su specijalisti svoje osnovne struke, pa tako tužitelj da je specijalist kirurgije, a slijedom polaganja ispita ili iskustva da su dobili titule subspecijalista pojedinih struka. Također je naveo da radi cijelu internu od kada je postao subspecijalist, da dežura kao internist i da pokriva kardiološke, pulmološke i endokrinološke pacijente, odnosno da ne radi isključivo gastroenterologiju, uz napomenu kako ne radi stentove, već kardiološke i pulmološke pacijente na razini specijaliste interne medicine. Na upit zbrinjava li u dežurstvu akutne infarkte svjedok je naveo da se nekada nađu u situaciji da moraju zbrinuti takvog pacijenta ako nije transportabilan. U takvoj situaciji da telefonski zovu specijaliste s lokaliteta Sušak kako bi se konzultirali, a ukoliko je pacijent transportabilan, tada da ga voze na lokalitet Sušak. Na daljni upit na što se u najvećoj mjeri odnose hitnoće na lokalitetu Rijeka, svjedok je naveo da se 80-90% odnosi na digestivnu problematiku, a raspored dežurstva da određuje šef klinike.

12. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok prof. dr. sc. KP, dr. med., predstojnik Klinike za kirurugiju, pročelnik Zavoda za vaskularnu kirurgiju i v.d. pročelnika Zavoda za traumatologiju, koji navodi (stranica 207-209 spisa) da cijela Klinika ima šest sastavnica na dva lokaliteta. Tako su na Riječkom lokalitetu: Zavod za digestivnu kirurgiju (s 52 kreveta), Zavod za opću i onkološku kirurgiju (s 21-22 kreveta), te Odjel za plastičnu kirurgiju (s 15 kreveta). Na Sušaku da je Zavod za vaskularnu kirurgiju (s 25 kreveta), Zavod za torakalnu kirurgiju (s 35 kreveta) i Zavod za traumatologiju (s 48 kreveta). Cilj rada da je osigurati kontinuiranu i dostupnu zdravstvenu zaštitu svim bolesnicima. Pravilnikom o minimalnim uvjetima u pogledu prostora radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti, i to u odnosu na kirurške bolesnike, da je propisano da na pet i pol kirurških kreveta ide jedan liječnik, te ako imaju 55 kreveta to znači da trebaju imati 10 liječnika, a od čega 30% treba raditi u smjeni. U Riječkom lokalitetu dežurstvo da je organizirano na način da se balansira realna situacija (pod čime podrazumijeva broj ljudi) s opsegom posla. Tako se konkretno na Sušaku zbog manjka liječnika i opsega posla pokrivaju s kardijalnim kirurzima, a uvijek da je dežuran jedan traumatolog, dok drugi dežuran da je ili vaskularni ili kardijalni kirurg, od čega je jedan od njih dvojice dežuran, a drugi je u pripravnosti. Plus toga da imaju jednog mlađeg specijalizanta, a ponekad je u službi mlađi specijalist kao tzv. mlađa kirurška služba. Također navodi da je u Riječkom lokalitetu uvijek dežuran stariji voditelj službe i mlađi koji je ili specijalizant ili specijalist, dok je uvijek pripravan digestivni kirurg, te kolege dr. ŽP i dr. A s Opće i Onkološke kirurgije, a dežuraju digestivni kirurzi, opći i onkološki kirurzi, te plastični kirurzi. To da je struktura službe, a ljudi si pomažu na kolegijalni način, odnosno i bez formalne pripravnosti i obveze dođu i pogledaju pacijente ili nešto naprave tipa operacija i slično. On da dođe subotom i navečer kako bi obišao teže pacijente, bez obzira je li u pripravnosti ili ne, ili ako ga kolege zovu, bez obzira je li u pripravnosti ili ne. Sve kolege koje su zdravstveno sposobne sudjeluju u dežurstvu i to da je uobičajeni dio rada. Svjedok je nadalje naveo da je specijalist opće i vaskularne kirurgije, a subspecijalist vaskularne kirurgije i da radi poslove koji su opći i specifični, no dominantno da radi vaskularnu kirurgiju. Tako da ga je u prošli četvrtak (iskaz dan na ročištu od 26. veljače 2020.) nazvao prof. TP, koji je bio dežuran, u tri ujutro radi pacijentice obzirom da se radi o pacijentu koji spada u domenu vaskularne kirurgije, a što je njegova uža specijalnost. Dominantom svatko da radi svoju subspecijalizaciju, ali ne isključivo. Primjera radi navodi da na "Rebru" i "Svetom Duhu" dežuraju plastični kirurzi i preklapaju se s vaskularnim kirurzima. To znači da je netko dežuran, a netko je pripravan. Dakle, ako dežuran liječnik ne može riješiti određeni problem, tada zove liječnika koji je pripravan. Na kraju je naveo da tužitelj nije dežurao u svibnju, lipnju i srpnju 2018. jer da je odmah uzeo bolovanje, uz napomenu da je tužitelj trebao dežurati jednom mjesečno, dok svjedok dežura četiri puta mjesečno i ima dvije pripravnosti mjesečno. Druge kolege u lokalitetu Rijeka da dežuraju tri do četiri puta mjesečno, a kolege na Sušaku još i više, s time da tužitelj ima kompetencije da dežura kao kirurg. Na kraju je naveo da nije točno da plastični, vaskularni i drugi kirurzi u dežurstvu rade isključivo svoju djelatnost, jer da si međusobno pomažu.

13. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok prof. dr. sc. EP, dr. med., pročelnik Zavoda za digestivnu kirurgiju i v.d. pročelnika Odjela plastične i rekonstruktivne kirurgije, koji navodi (stranica 203-205 spisa) da što se tiče dežurstava u Riječkom lokalitetu tuženika postoji starija i mlađa kirurška služba. Pod starijom je obično iskusniji specijalist, dok je mlađa služba mlađi liječnik. Iz dežurstva su izuzeti liječnici koji imaju određenih zdravstvenih problema, dok su svi ostali liječnici uključeni u dežurstva. Izuzeti su prof. IP, obzirom da ima rješenje, ne zna točno o čemu, potom doc. UP, koja je prije nekoliko mjeseci dostavila dokumentaciju da ne može dežurati, i dr. SP, koji također ima rješenje da ne može dežurati, također iz zdravstvenih razloga. Naime, ovdje da valja razlikovati specijalizaciju i subspecijalizaciju, te nitko ne radi poslove izvan okvira svoje specijalizacije i subspecijalizacije, a sve kirurške službe su pokrivene dežurstvima ili pripravnošću. Konkretno, tužitelj je specijalist opće kirurgije i subspecijalist plastične i rekonstruktivne kirurgije, te vrhunski kirurg s više od 20 godina staža kod tuženika. Tužitelj je bio stavljen da dežura kao starija kirurška služba na Lokalitetu Rijeka, no nije dežurao, on da ne zna zašto, no da zna da je bila pokrenuta prepiska s dr. KP, predstojnikom Klinike za kirurgiju, te je dobio informaciju da tužitelj više neće dežurati. Kad dežura starija i mlađa kirurška služba, tada svatko od njih odgovara za svoj rad kojeg obavlja samostalno, dok je starija služba odgovorna za organizaciju rada. Mlađi kolega odgovoran je prema svom znanju i kompetencijama. Na upit što u tim dežurstvima tužitelj treba obavljati, odgovara da starija kirurška služba organizira posao, a velik dio posla je digestivna kirurgija. Operativne zahvate izvodi onaj tko to zna raditi, no u to vrijeme na rasporedu dežurstva da je bio i specijalist abdominalne kirurgije dr. AP, dok je u pripravnosti bio dugogodišnji subspecijalist abdominalne kirurgije dr. ZP. Mlađem specijalisti pri operaciji asistira starija služba. Ukoliko dođe do pogreške u operaciji od strane mlađe kirurške službe, za ishod operacije odgovara onaj tko je napravio pogrešku. Međutim, ovdje govori kada je mlađa kirurška služba specijalist jer jedino on može odgovarati za svoj posao, no ako je mlađa kirurška služba specijalizant, onda za njegovu grešku odgovara onaj tko vrši njegov nadzor, tj. starija kirurška služba. U pripravnosti je specijalist iz abdominalne kirurgije za lokalitet Rijeka i Sušak. Na upit zašto postoji pripravnost ako je dr. AP specijalist abdominalne kirurgije, a tužitelj bi trebao biti starija kirurška služba u dežurstvu, odgovaram zato što je takva organizacija službe, odnosno uvijek je pripravnost i specijalistu iz pripravnosti zovu gdje treba, no to je češće na Sušaku. I svjedok, kao predstojnik Zavoda za digestivnu kirurgiju, da je nekoliko puta zvao u Riječku bolnicu za vrijeme svog dežurstva kako bi mu pomogli na operaciji. Na upit koliko je postotak patologije u dežurstvima svjedok navodi da je najviše opće i digestivne kirurgije, odnosno abdominalne kirurgije, uz napomenu da samo u Republici Hrvatskoj postoji specijalizacija iz abdominalne kirurgije, u Europi ne. Na upit što bi tužitelj trebao raditi u dežurstvu, odgovara organizirati posao i asistirati kirurgu koji je specijalist. Mlađa kirurška služba se konzultira sa starijom vezano za operacije. Na kraju navodi da na lokalitetu Rijeka ima 90 pacijenata kirurške službe o kojima se netko mora postoperativno brinuti, tj. biti dežuran. Svaki specijalist opće kirurgije je sposoban postoperativno pratiti veći dio tih pacijenata, a za komplikacije postoji subspecijalist i pripravnost.

14. I svjedok prof. dr. sc. TP, dr. med., pročelnik Zavoda za kariotorakalnu kirurgiju u svom iskazu navodi (stranica 277-282 spisa) da u dežurstvu kao mlađa služba uglavnom dežuraju specijalizanti, dok kao starija služba uglavnom dežuraju specijalisti ili neki stariji specijalizant koji je pred ispitom, a što da je rjeđa pojava. Osoba koja je u dežurstvu starija služba tijekom dežurstva obavlja zahvate i iz drugih subspecijalnosti, a ne samo iz svoje. Također navodi da vjerojatno ima liječnika koji ne dežuraju, a to da je možda iz zdravstvenih razloga, u to da ne ulazi. Doktor Z ne dežura, radi na Sušaku na Odjelu torakalne kirurgije, a ne dežura iz zdravstvenih razloga. Onaj tko ne dežura vjerojatno ima rješenje da je oslobođen dužnosti dežuranja, a iz kuloarskih priča da zna da tužitelj ne dežura, no taj dio da nije baš pratio. Na lokalitetu Sušak dežuraju 3-4 liječnika i jedan je uvijek u pripravnosti. Dežura jedan traumatolog, jedan vaskularni ili kardijalni kirurg te jedan mlađi specijalizant, a nekad i specijalisti. Ako je dežuran vaskulari kirurg, onda je u pripravnosti kardijalni kirurg i obratno. Na lokalitetu Rijeka dežuraju dva liječnika i imaju u pripravnosti digestivnog kirurga, koji ponekad dođe i na lokalitet Sušak, kad je to potrebno. Na tom lokalitetu dežuraju plastični kirurg, opći kirurg i digestivni kirurg. On da je specijalista opće kirurgije i subspecijalist kardijalne kirurgije, koja da se sada zove kardiotorakalna kirurgija. Na upit kako odlučuje što će raditi u hitnoći odgovara ovisno ima li riješenu pripravnost. To znači da ako se radi o abdominalnoj patologiji, onda čekaju abdominalnog kirurga, ako mogu čekati, i njemu asistira ako treba, a ako se radi o krvarenju u trbuhu, onda ne čekaju već će bilo tko od dežurnih kirurga otvoriti trbuh i učiniti ono što je potrebno. Na daljnji upit kako odlučuje da u hitnoći radi kompetencije abdominalnog kirurga, a ne i plastičnog ili traumatologa odgovara da plastika nije dio njegove specijalnosti, iako je plastika bila mali dio njegove edukacije. Traumatologija je bila veći dio njegove specijalnosti, no istu ne radi jer su na lokalitetu Sušak stalno dežurni 1-2 traumatologa. Plastika uglavnom ne spada u hitnoće, a u slučaju opekline, što spada u plastiku, to da će u početku riješiti svaki opći kirurg koji dežura. Također je naveo da rješavanje hitnih abdominalnih stanja spada u opću kirurgiju.

15. Nadalje, i svjedok doc. dr. sc. ĐP, dr. med., pročelnik Zavoda za ishemijsku bolest src i angiologiju Klinike za bolesti srca i krvnih žila kod tuženika navodi (stranica 219-223 spisa) da je dežurstvo način rada gdje vrijeme provodite u bolnici i radite stvari iz vaše djelatnosti, šire ili uže, dok pripravnost znači da ste kući te vas se zove najčešće za subspecijalističke zahvate ili postupke. Potpisivanjem ugovora o radu obvezali ste se biti dežurni i u pripravnosti, a od dežurstava mogu biti izuzete osobe koje za to imaju opravdani razlog poput trudnica, bolesnika i kronično oboljelih. Broj dežurstava varira od mjeseca do mjeseca i ovisi o raspoloživom broju ljudi koji rade na Klinici jer radimo kontinuirano. Ljeti, ako dio liječnika ide na godišnji odmor, drugi moraju preuzeti dio tereta kako ne bi došlo do manjka liječnika u dežurstvu. Klinika za kirurgiju je druga ustrojbena jedinica u odnosu na Kliniku za kardiologiju, u kojoj svjedok radi, te ne bi ulazio u to kako je ta Klinika organizirana. Na upit što u njegovom slučaju podrazumijeva pojam "šira djelatnost", odgovara kako je liječnik specijalist za internu medicinu, a tek nakon toga subspecijalist kardiolog, kao što je tužitelj opći kirurg, sa subspecijalizacijom iz plastične i rekonstruktivne kirurgije. U svojoj Klinici radi kao liječnik intenzivist, liječnik kardiolog i intervencijski kardiolog, što ne pretpostavlja njegovu užu djelatnost, odnosno specijalnost. Intenzivna medicina kao grana spada u intenzivno liječenje i reanimaciju. Nadalje, obavlja i poslove iz osnovne specijalnosti, odnosno kada dežuram na Sušaku i kada dođe pacijent zbog niskog tlaka, a tijekom obrade se utvrdi da krvari iz gastrointestinalnog trakta, tada je njegova dužnost kao starijeg dežurnog liječnika da mu pruži prvu pomoć, odredi terapijsku smjernicu i skrb sukladno pravilima struke, što znači da takvog pacijenta sele na lokalitet Rijeka, gdje se nalazi gastroenterolog koji ga preuzima. On da ne zna otkada tužitelj ne dežura, da nije ni znao da ne dežura, odnosno da je pretpostavljao da dežura kao i svi ostali.

16. Da tužitelj kao specijalist opće kirurgije ima kompetencije da bude raspoređen u dežurstvu kao voditelj kirurške službe u svom iskazu potvrđuje svjedok doc. dr. sc. ŽP, dr. med., liječnik na Klinici za kirurgiju, v.d. šefa Zavoda za opću i onkološku kirurgiju, koji navodi (stranica 248-254 spisa) da pripravnost iz abdominalne kirurgije postoji iz razloga što tako zahtijeva potreba službe na Kirurškoj klinici, uz napomenu kako oni dominantno dolaze na lokalitet Sušak.

17. Da je na lokalitetu Rijeka u dežurstvima u 90% slučajeva digestivna patologija u svom iskazu potvrđuje i svjedok RP, dr.med., plastični kirurg kod tuženika, koji navodi (stranica 227-229 spisa) da na lokalitetu Rijeka postoji abdominalni kirurg koji je pripravan, a pripravnost postoji da dežurna služba iz lokaliteta Rijeka ne mora ići na lokalitet Sušak.

18. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok doc. dr. VP, specijalist opće kirurgije i subspecijalist kirurške onkologije na Klinici za kirurgiju kod tuženika, koji navodi (stranica 197-201 spisa) da je u dežurstvima područje rada skoro 99%, skoro 100% područje abdominalne kirurgije. Na upit kako funkcionira pripravnost svjedok je naveo da liječnik koji je pripravan ima službeni mobitel te odlazi s posla u 16,00 sati i ako nakon toga postoji potreba za njim, da se zove i da je dužan doći u roku od pola sata. Svjedok je također naveo da nitko do subspecijalista ne radi izvan svoje subspecijalizacije, i to kako u redovno radno vrijeme, tako i u vrijeme dežurstva.

19. U konačnici, uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu tj. raspored liječnika za svibanj 2018. na Klinici za kirurgiju (stranica 142 i 153 spisa), raspored liječnika za lipanj 2018. na Klinici za kirurgiju (stranica 5 spisa), izmijenjen raspored liječnika za lipanj 2018. na Klinici za kirurgiju (stranica 154 spisa), te raspored liječnika za srpanj 2018. na Klinici za kirurgiju (stranica 152 spisa), ovaj sud utvrđuje da tužitelj tijekom svibnja, lipnja i srpnja 2018. nije bio dežuran, uz napomenu da je prvotni raspored za lipanj 2018. (stranica 5 spisa) izmijenjen rasporedom sa stranice 154 spisa, koja činjenica između parničnih stranaka nije niti sporna.

20. U prilog navedenom govori i dopis – odgovor tuženika na zahtjev tužitelja za obrazloženjem od 27. svibnja 2019. (stranica 146 spisa) uvidom u koji je utvrđeno da je došlo do reorganizacije dežurstva na Klinici za kirurgiju KBC-a Rijeka, kojom da je odlučeno da do daljnjega tužitelj neće dežurati obzirom da je putem svog punomoćnika izjavio da kao opći i plastični kirurg nije ovlašten za obavljanje zahvata koji se obavljaju za vrijeme dežurstva iako u pripravnosti uvijek stoje i drugi specijalisti, da je njegovo "dežuranje izvan subspecijalizacije nepovoljno i opasno za pacijente", te da takvim dežuranjem "jedino do čega može doći je komplikacija za pacijente". Na kraju se navodi da će se takva reorganizacija dežurstava prema kojoj tužitelj neće dežurati provoditi dok se ne provedu odgovarajući postupci i utvrde sve bitne okolnosti, a sve u svrhu provođenja zdravstvene zaštite.

21. Na temelju utvrđenog, ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao da je bio diskriminiran, odnosno uznemiravan na radu kod tuženika, obzirom da u utuženom razdoblju nije dežurao, koja činjenica je nesporna (navedeno u svom iskazu potvrđuju i svjedoci prof. dr. sc. KP, dr. med. i prof. dr. sc. GP, dr. med.). Podredno se navodi da navod tužitelja da je uznemiravan zbog raspoređivanja na poslove i radne zadatke izvan njegove uže specijalizacije i za koje nema zaključen ugovor o radu, samo za sebe ne znači da te radnje predstavljaju sustavno zlostavljanje i uznemiravanje, odnosno mobing. Naime, tuženik kao poslodavac dužan je pridržavati se sklopljenog ugovora o radu i tužitelju dati posao u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu i internim aktima tuženika, a raspoređivanje tužitelja na dežurstvo kao starije službe na lokalitetu Rijeka, gdje se hitnoće u najvećoj mjeri odnose na abdominalnu kirurgiju, samo za sebe, ne predstavlja mobing obzirom da isto ne prate protupravne radnje sustavnog šikaniranja i uznemiravanja, napose zbog činjenice što iz rezultata provedenog dokaznog postupka tj. iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da kod tuženika dežuraju svi liječnici, izuzev onih koji za to imaju odgovarajuće opravdanje (u vidu medicinske dokumentacije), uz napomenu da ako dežurni liječnik ne može riješiti određeni problem, da tada zove liječnika koji je pripravan (iskaz svjedoka prof. dr. sc. KP, dr. med.), a u pripravnosti da je specijalist iz abdominalne kirurgije za lokalitet Rijeka i lokalitet Sušak, odnosno za komplikacije da postoji subspecijalist i pripravnost, a rješavanje hitnih abdominalnih stanja da spada u opću kirurgiju (iskaz svjedoka prof. dr. sc. GP, dr. med.).

22. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi upravo suprotno odnosno da je tužitelj raspored liječnika koji trebaju dežurati u lipnju 2018. izmijenio na način da u tom mjesecu tužitelj više nije bio dežuran, nakon čega je uslijedila i odluka, odnosno odgovor na zahtjev tužitelja od 27. svibnja 2019. iz kojeg proizlazi da tužitelj do daljnjeg neće dežurati.

23. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan i presuditi kao u izreci.

24. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao vjerodostojne i nepristrane jer nije imao razloga sumnjati u njihovu istinitost budući da se radi o saznanjima svjedoka čiji su iskazi neposredni i osobni, međusobno suglasni i nisu u proturječnosti glede važnih činjenica.

25. Sud je odbio provođenje daljnjih dokaza smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i da provođenje istih ne bi pridonijelo potpunijem utvrđenju činjeničnog stanja.

26. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora tijekom trajanja cijelog postupka (obzirom da se radi o sporu za utvrđenje, vrijednost predmeta spora iznosi 10.000,00 kn, a što primjenom fiksnog tečaja konverzije, 7,53450 kuna za 1 euro, iznosi 1.327,23 eura), vrstu spora, ostvareni uspjeh tuženika, zahtjev za naknadu troška te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenoga 2023. Prema Tbr. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

26.1. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava podnesaka od 15. svibnja i 19. lipnja 2023. (199,00 eura x 2; Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 5. travnja, 7. i 26. lipnja, 24. srpnja, 16. listopada i 17. prosinca 2019., 26. veljače i 17. studenoga 2020., 15. siječnja 2021., 11. veljače i 8. srpnja 2022., te 13. ožujka 2023. (199,00 eura x 12; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 2.786,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (696,50) 3.482,50 eura, dok se s preostalim zahtjevom odbija kao neosnovanim. Na dosuđeni trošak tuženiku pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

27. U odnosu na prijedlog za izdavanje privremene mjere napominje se da je sud istog odbio kao neosnovan iz razloga što nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – u daljnjem tekstu; OZ) obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere mogla nastati nenadoknadiva štete koja prijeti. Navedeno iz razloga što je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, slijedom čega tužitelj zbog neodređivanja privremene mjere neće pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 347. st. 2.OZ-a.

27.1. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u izreci.

U Rijeci 16. listopada 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovih odluka dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.