REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I–2069/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ljerke Perice, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa NU, službena osoba, radi prava na invalidsku mirovinu, 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03492497223, URBROJ: 341-99-05/3-21-8524 od 16. veljače 2022.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/21-01/03492497223, URBROJ: 341-25-05/3-21-88469 od 25. listopada 2021.

III. Tužitelju se, počevši od 31. prosinca 2020., priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog ozljedom izvan rada (20%) i bolešću (80%).

IV. Nalaže se prvostupanjskom javnopravnom tijelu u roku od 30 dana donijeti rješenje o iznosu invalidske mirovine i odrediti isplatu.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 6.025,00 eura, dok se tužitelj odbija s ostatkom zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03492497223, URBROJ: 341-99-05/3-21-8524 od 16. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/21- 01/03492497223, URBROJ: 341-25-05/3-21-88469 od 25. listopada 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, uzrokovano bolešću (100%), počevši od 31. prosinca 2020.

2. Tužitelj u tužbi, kao i tijekom upravnog spora, osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući u bitnome da njegove zdravstvene tegobe, evidentirane u medicinskoj dokumentaciju, opravdavaju utvrđenje potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka te održao raspravu 12. travnja 2022., 17. travnja 2023. i 9. listopada 2025.

6. Prema članku 39. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19; dalje: ZMO/13) smanjenje radne sposobnosti postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema članku 39. stavku 4. ZMO potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

7. Iz podataka sudskog spisa i spisa upravnog postupka proizlazi da je povodom prijedloga izabranog doktora tužitelja od 5. listopada 2020. pokrenut postupak radi ostvarivanja prava iz mirovinsko osiguranja na osnovi smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Povodom ovog prijedloga doneseno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/20-01/03492497223, URBROJ: 341-25-05/3-20-119422 od 20. siječnja 2021. koje je nakon žalbe tužitelja poništeno rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03492497223, URBROJ: 341-99-05/3-21-1000 od 17. svibnja 2021. Nakon toga je doneseno citirano prvostupanjsko rješenje Područne službe u Zagrebu od 25. listopada 2021. u odnosu na koje je odbijena žalba tužitelja ovdje osporenim rješenjem tuženika.

8. Napominje se da je tužitelj predložio poništiti, odnosno oglasiti ništavim rješenje Područne službe u Zagrebu od 20. siječnja 2021. No, za to nema osnove, budući da je isto već poništeno citiranim rješenjem Središnje službe od 17. svibnja 2021.

9. U odnosu na sporno pitanje djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po vještakinji Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada.

10. Nakon proučavanja cjelokupne medicinske i ostale dokumentacije u spisu, uvida u Opis poslova, uvida u trajnu terapiju koju tužitelj uzima prvenstveno onu zbog psihičkih bolesti i poremećaja, saznanja o trajnim funkcionalnim oštećenjima obje podlaktice, bolovima u vratnoj i LS kralježnici uz prateće diskopatije sa radukulopatijama, osteoartritis desnog koljena, epilepsiju tipa grand mal od koje se tužitelj kontinuirano liječi, te prvenstveno psihičkih bolesti, psihoze i povratnog depresivnog poremećaja čije stanje nije uspješno godinama kompenzirano unatoč povremenoj promjeni terapije, spoznaje da se radi o osobi s LMR uz organski poremećaj ličnosti i osobi sa znacima avolicije, vještakinja Zavalić je mišljenja da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu stručno - medicinskih kriterija iz članka 39. ZMO-a. Uzrok su 20% ozljede izvan rada ( prijelomi obje podlaktice, višestruke kontuzije glave sa epi grand malom i osteoartritis desnog koljena po prijelomu interkondilatrne eminencije), a 80% bolest (u nalazu detaljno navedene psihičke bolesti uz uzimanje u obzir i vrstu trajne diferentne terapije koju tužitelj uzima zbog njih te diskopatije uz radikulopatije iz područja vratnog i LS područja kralježnice). Datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti je 31. prosinca 2020. Navedeno mišljenje sudske vještakinje Zavalić izneseno je na temelju detaljnog nalaza svih relevantnih zdravstvenih tegoba tužitelja i iznošenja drugih relevantnih podataka.

11. Tužitelj nije imao sadržajne primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, niti je tuženik imao primjedbe u odnosu na one zaključke vještakinje Zavalić koje se tiču zadatka naloženog rješenjem ovog suda broj Us I-2016/2024-4 od 28. ožujka 2025.

12. Uvažavajući navedeno, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Zavalić kao stručan, jasan i argumentiran u odnosu na ono što je postavljeno kao zadatak citiranim rješenjem od 28. ožujka 2025. Nastavno tome, sud zaključuje da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrokovan ozljedom izvan rada (20%) i bolešću (80%), počevši od 31. prosinca 2020., odnosno otklanja kao nepravilne zaključke javnopravnih tijela iz osporenih rješenja.

13. U odnosu na provođenje kontrolnog pregleda, sud napominje da vještakinji Zavalić nije stavljeno u zadatak da iznese svoje mišljenje o (ne)postojanju obveze kontrolnog pregleda. Stoga, nije bilo potrebe da se vještakinja u tu svrhu poziva na raspravu, tim više što u odnosu na stručno-medicinske zaključke u svezi naloženog zadatka nije bilo primjedbi stranaka. Predmet odlučivanja u ovom sporu je postojanje prava na invalidsku mirovinu, ovisno o vrsti gubitka radne sposobnosti, datum nastanka i uzrok gubitka radne sposobnosti. Sud ne smatra potrebnim odlučivati o postojanju obveze kontrolnog pregleda jer ona proizlazi iz same zakonske odredbe (članak 126. ZMO/13 u svezi članka 174. Zakona o mirovinskom osiguranju, "Narodne novine" broj 96/25; dalje: ZMO/25). Uostalom, ionako o daljnjem postupanju javnopravnih tijela ovisi hoće li uopće tužitelja pozivati na kontrolni pregled. Za napomenuti je da i članak 134. u svezi članka 121. ZMO/25 daje mogućnost provedbe kontrolnog pregleda.

14. Slijedom navedenog, sud je ocijenio nezakonitim osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, zbog čega je pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) poništio navedena rješenja pod točkom I. izreke ove presude.

15. Pod točkom II. izreke sud je korištenjem ovlasti iz članka 117. stavka 1. ZUS-a sam riješio upravnu stvar na način da je tužitelju priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog ozljedom izvan rada (20%) i bolešću (80%), a na podlozi naprijed navedenih činjeničnih i pravnih utvrđenja.

16. Pod točkom III. izreke naloženo je prvostupanjskom javnopravnom tijelu utvrditi iznos invalidske mirovine tužitelja.

17. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) priznao tužitelju naknadu troška po osnovi sastava tužbe i pristupa na rasprave od 12. travnja 2022., 17. travnja 2023. i 9. listopada 2025. u iznosu od 1.000,00 eura po radnji te 500,00 eura (sukladno traženju tužitelja) za sastav podneska od 8. rujna 2025. Navedeno, uvećano za zatraženi PDV-e, iznosi 5.625,00 eura te nakon dodavanja troška vještačenja ukupno daje priznati iznos troška spora od 6.025,00 eura. Stoga je pod točkom IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju navedeni iznos. Tužitelj je odbijen s ostatkom zatraženog iznosa troška. Podnesak od 13. veljače 2023., koji sadržajno predstavlja požurnicu, nije bio potreban za donošenje odluke u sporu. O trošku sastava žalbe protiv prvostupanjske presude već je odlučeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2285/23-2 od 20. ožujka 2024., zbog čega nema osnove da se ponovno priznaje isti trošak. Sud ne smatra bitnim za donošenje odluke u sporu očitovanje tužitelja od 10. srpnja 2023. na žalbene navode, podnesak od 5. svibnja 2025. kojim se dostavlja uplatnica o plaćanju predujma za vještačenje, s obzirom da se u istom ne iznose relevantna činjenična i/ili pravna razmatranja te je bilo dostatno predati/dostaviti uplatnicu na spis predmeta, podnesak od 29. srpnja 2025. u kojem nisu iznesene primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje, budući da su stranke rješenjem broj Us I-2069/2024-8 od 8. srpnja 2025. pozvane da se očituju jedino ako imaju primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje. U upravnom sporu se pristojbe plaćaju ako tužitelj izgubi spor i to nakon pravomoćnosti odluke, s time da pristojbena obveza ne nastaje u predmetima socijalnih osiguranja (članak 11. stavak 1. toč. 16. i članak 22. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine" broj 118/18 i 51/23). Stoga, nema osnove za priznavanje troška pristojbe.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. tužitelj po opunomoćenici

2. tuženik