REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: P-166/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Velimiru Galiću odvjetniku u Požegi, protiv I tuženika UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], II tuženika PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III tuženika ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj] svi iz [adresa] zastupani po opunomoćeniku Ivanu Boškoviću odvjetniku u [adresa] radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nakon održane glavne rasprave zaključene dana 23.rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Velimira Galića odvjetnika u Požegi i zamjenika opunomoćenika tuženika AB dana 16.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Pljenidba i prijenos novčanih sredstava koje je izvršila FINA RC Osijek, Poslovnica Požega, dana 23.04.2025 godine, proglašava se nedopuštenom.

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženicima parnične troškove u iznosu od 600,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev I tuženika UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], II tuženika PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III tuženika ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj] svi iz [adresa] za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je Zaključkom ovog suda, broj Ovr-217/2025 od 26.lipnja 2025 godine, tužitelj (ovršenik) upućen da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50.stavka 1. točke 11.Ovršnog zakona ("Narodne novine " broj . 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.,131/20., 114/22 i 6/24 dalje: OZ-a)

1.2.Tužitelj dalje navodi da je temeljem članka 233.st.1 ZOO-a ("Narodne novine " broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO ), određeno da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare.

1.3. Kako je ovršna isprava, tj. presuda Općinskog suda Požega, posl.broj P- 384/06 od 5.veljače 2007 godine, postala ovršna 2.04.2007 godine, svakako je nastupila zastara tražbine tuženika, pa stoga FINA nije mogla odrediti pljenidbu i prijenos sredstava tužitelja u korist tuženika, a sve po neosnovanom zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju gore navedene presude.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu u cijelosti osporili tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženici ističu da je odredbom članka 235. ZOO-a propisano da zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo. Slijedom navedene materijalne odredbe, a nastavno na činjenične i pravne navode sadržane u tužbi, zaključuje se da do nastupa zastare nije došlo jer je između tužitelja i tuženika roditeljsko pravo trajalo do 18 godine života tuženika, koja činjenica nije ni sporna budući da proizlazi iz pravomoćne i ovršne sudske odluke na temelju koje je pokrenut zahtjev za izravnu naplatu. Dalje ističe da je zastara koja je započela teći punoljetnošću prekinuta donošenjem pravomoćnog rješenja o ovrsi na plaći ovršenika, ovdje tužitelja, posl. br. Ovr Ob-24/2022 čime je prekinut tijek zastarnih rokova.

2.2. Tuženici ponavljaju navode sadržane u podnesku podnesenom u postupku pod poslovnim brojem Ovr-217/2025, pa tako ukazuju da je odredbom članka 210. OZ propisano:

„(1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

(2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). (3) O prijedlogu za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka sud je dužan odlučiti u roku od osam dana i, ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti Agenciji. U slučaju potrebe to se rješenje može priopćiti Agenciji i telefaksom, elektroničkom poštom ili na neki drugi pogodan način. Pisani otpravak rješenja dostavit će se Agenciji unatoč takvu priopćenju.

(4) Ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209.), ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete.“

Uzevši u obzir ovakve citirane odredbe, a nastavno na procesno postupanje tužitelja, ukazuje da u konkretnom slučaju isti nije koristio odgovarajuće pravno sredstvo za eventualno pobijanje zahtjeva za izravnu naplatu, a takvo neodgovarajuće postupanje dovelo je do toga da isti podnio žalbu iako zakonske odredbe propisuju dužnost podnošenja (op. a. naravno pod pretpostavkom podnošenja) prijedloga radi odgode izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koji prijedlozi, kao conditio sine qua non, moraju imati odgovarajući petit, kao nužni element prijedloga kojim se pokreće odgovarajući postupak, slijedom čega ni za ovaj postupka nema zakonskih pretpostavki.

2.3. Tuženici napominju da tužitelj nije označio vrijednost predmeta spora sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a). Istaknuli su da je tužitelj dužan dokazati okolnosti temeljem kojih je ovrha nedopuštena, dok iz navoda tužbe i dokaznih prijedloga ne proizlazi da je zastarjelo potraživanje tuženika- ovrhovoditelja. Slijedom ranije navedenog, tuženici predlažu naslovljenom sudu, nakon provedenog postupka odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz nalog tužitelju naknaditi tuženicima trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja meritorne odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3.Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid i pročitan Zaključak o upućivanju u parnicu ovog suda, poslovni broj Ovr-217/2025-5 od 26.lipnja 2025. te je izvršen uvid u spise predmeta ovog suda poslovnih brojeva Ovr-217/2025 i P-384/2006 te odluke iz spisa navedenih predmeta

. 4. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije

osnovan .

5. Na temelju uvida u isprave priložene u spisu ovog predmeta i uvida u spis predmeta ovog suda poslovni broj P-384/06 i Ovr-217/2025 u bitnom je utvrđeno sljedeće:

- da je presudom ovog suda poslovni broj III-P- 384/06-15 od 5.veljače 2007. koja je postala pravomoćna 15.ožujka 2007. razveden brak koji je zaključen dana 30.lipnja 2001. između ČB rođenog **.**.1980. i NB rođene Č **.**.1983.

- da su zajednička djeca Fridrih mlt.ČB rođen **.**.2001., NB mlt.UB rođen **.**.2003. i NB mlt.PB rođena **.**.2006. povjerena na roditeljsku skrb i djelomično uzdržavanje majci NB.

- da je ČB naloženo da za uzdržavanje Fridrih mlt.ČB i ČB mlt.UB plaća mjesečno 400,00 HRK za svakog počev od 1.lipnja 2006 pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

- da je ČB naloženo da za uzdržavanje Fridrih mlt.Ane plaća mjesečno 200,00 HRK i to počev od 25.prosinca 2006. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

- da je povodom obavijesti FINA RC Osijek, Podružnica Požega ovršenik podnio žalbu u kojoj je naveo da mu FINA nije dostavila specifikaciju potraživanja ovrhovoditelja kao i činjenicu da je nastupila zastara potraživanja jer je predviđeni rok zastare 10 godina.

- da je zaključkom ovog suda, poslovni broj Ovr-217/2025-5 od 26.lipnja 2025. ovršenik upućen da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 11. OZ.

6. Tužitelj nije zatražio odgodu provedbe ovrhe, a člankom 70. st. 1. OZ određeno je da odgoda ovrhe zbog izjavljenog pravnog lijeka traje “do završetka postupka po tom lijeku”. Slijedom navedenog, bez obzira na to što ovršenik nije zasebno tražio odgodu, samom izjavom žalbe, Sud je ovlašten (i dužan) odgoditi provedbu izravne naplate, odnosno izdavanje naloga banci, sve dok ne bude pravomoćno razriješeno pitanje zastare. Vezano za prigovor da tužitelj u tužbi nije naveo visinu predmeta spora, valja ukazati na činjenicu da je ovršenik ovdje tužitelj u ovršnom predmetu Ovr-217/2025 za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim naveo da je pristojbena osnovica 663, 61 EUR stoga je mjerodavna vrijednost predmeta spora navedena iz ovršnog predmeta.

7. Uvidom u zaključak ovog suda, poslovni broj Ovr-217/2025-5 od 26.lipnja 2025. upućen je ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Ovršenik, ovdje tužitelj u zakonskom roku je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga što je nastupila zastara potraživanja.

8. Nije osnovan prigovor zastare tražbine, radi naplate koje je određena predmetna ovrha.

8.2. Navedeno stoga jer je pravomoćna i ovršna presuda ovog suda poslovni broj III-P-384/06-15, a koja je u predmetnom postupku ovrhe bila ovršna isprava, postala pravomoćna dana 15.ožujka 2007., pa kako je zahtjev za izravnu naplatu podnesen dana 23.travnja 2025. , to jasno proizlazi da nije protekao rok od deset godina iz čl. 233. st. 1. i čl. 235. ZOO-a, a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju na pitanje zastare predmetne tražbine. Nastavno na činjenične i pravne navode sadržane u tužbi, zaključuje se da do nastupa zastare nije došlo jer je između tužitelja i tuženika roditeljsko pravo trajalo do 18 godine života tuženika, koja činjenica nije ni sporna budući da proizlazi iz pravomoćne i ovršne sudske odluke na temelju koje je pokrenut zahtjev za izravnu naplatu. Nema govora o nastupu zastare budući da sve ovakve istovrsne tražbine, uključujući i tražbine koje su predmet zahtjeva za izravnu naplatu, nisu zastarjele budući da je tijek zastare tek započeo s punoljetnošću tuženika.

9.Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I izreke presude.

10.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i članka 155. st.1 ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22-dalje Tarifa). Trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora koja iznosi 663,61 EUR.

11.Tuženiku je priznat parnični trošak zastupanja i to sastav podneska od 25.lipnja 2025. ( Tbr. 8 st.1.Tarife ) u iznosu od 100,00 EUR, sastav odgovora na tužbu od dana 25.srpnja 2025. ( Tbr. 8 st.1. Tarife ) u iznosu od 100,00 EUR, zastupanje na pripremnom ročištu ( Tbr. 9 st.1. Tarife ) u iznosu od 100,00 EUR, zastupanje na glavnoj raspravi ( Tbr. 9 st.1. Tarife ) u iznosu od 100,00 EUR, zastupanje više osoba ( Tbr.40 st..Tarife ) u iznosu od 80,00 EUR, porez na dodanu vrijednost od 25% ( Tbr.46 Tarife ) u iznosu od 120,00 EUR. Sveukupni troškovi koji su priznati tuženiku iznose 600,00 EUR. Tuženici su za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog odbijeni kao neosnovani pa je odlučeno kao u točki III izreke presude.

Požega, 16.listopada 2025.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega

2. Odvjetnik Ivan Bošković, Požega