REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2539/2021-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], A. [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Una Zečević Šeparović, odvjetnica u Zagrebu, Selska cesta 3/1, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe KOVNICA d.o.o., OIB: 62513325106, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Fran Olujić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Marka Marulića 2, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/21-01/339, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 16. srpnja 2021. te rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2 KLASA: UP/I-502-03/20-02/102, URBROJ: 338-21-02-02-21-12 od 1. travnja 2021. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

II. Nalaže se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 12.693,18 eura (dvanaest tisuća šesto devedeset i tri eura i osamnaest centi).

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/21-01/339, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 16. srpnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2 KLASA: UP/I-502- 03/20-02/102, URBROJ: 338-21-02-02-21-12 od 1. travnja 2021. kojim tužitelju, zaposlenom kod poslodavca KOVNICA d.o.o. (ovdje zainteresirana osoba) ozljeda pretrpljena 15. travnja 2020. po dijagnozi šifre po MKB klasifikaciji S68.1 nije priznata ozljedom na radu te mu u svezi te ozljede nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da pobija rješenje tuženika u cijelosti iz svih razloga predviđenih zakonom. Dodaje da u obrazloženju pobijanog rješenja stoji kako je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo trebalo provesti dodatni dokazni postupak s obzirom na kontradiktorne izjave poslodavca i tužitelja te u sklopu toga utvrditi je li tužitelj bio osposobljen za rad na predmetnom stroju, je li navedeni stroj imao sve potrebne zaštite te zatražiti stručno medicinsko vještačenje nadležnog Liječničkog povjerenstva u odnosu na dijagnozu šifre prema MKB: S68.1 te nakon provedenog dokaznog postupka donijeti novo rješenje. Ističe da u ponovljenom postupku nije postupljeno u skladu s navedenom uputom. Iznosi da tuženik u svojem obrazloženju ne navodi koje točno propise Zakona o zaštiti na radu tužitelj nije poštovao pri radnoj operaciji te u čemu se očituje njegovo navodno skrivljeno ponašanje. Nastavlja da ne vidi koje bi se to njegove radnje pri zadobivanju ozljede mogle podvesti pod skrivljeno ponašanje. Napominje da je tuženik očito zanemario vlastitu uputu prvostupanjskom tijelu da je u postupku potrebno utvrditi je li tužitelj bio osposobljen za rad na predmetnom stroju te je li navedeni stroj imao sve potrebne zaštite, a koja su bitna pitanja za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja u ovom predmetu ostala bez odgovora. Poziva se na članak 41. stavak 3. Zakona o zaštiti na radu. Naglašava da u postupku nije proveden dokaz vještačenja po nadležnom Liječničkom povjerenstvu niti vještačenje po stručnjaku zaštite na radu. Predlaže poništiti rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje i riješiti stvar uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se protivi tužbi te da ostaje kod svih svojih ranijih navoda. Smatra da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku te da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo. Smatra da je prvostupanjsko tijelo nesporno utvrdilo da je tužitelj pokrenuo stroj koji mu je povukao prst u stroj preše slijedom čega je tužitelj radnu operaciju obavljao na način protivan pravilima zaštite na radu ne primjenjujući time dužnu pažnju pa da je do ozljede došlo uslijed nepažnje i skrivljenog ponašanja tužitelja. Ističe da je on nakon provedenog postupka po žalbi poklonio vjeru izjavi kolege očevica ŠS te očitovanju poslodavca da je tužitelj postupao skrivljeno i neodgovorno kao i protivno uputama za rad budući da se niti u jednom slučaju ne smije stavljati prst unutar radnog dijela stroja odnosno ekscentar preše te pokrenuti rad stroja. Poziva se na članak 68. Zakona o zaštiti na radu te ističe da je u postupku po žalbi utvrdio da je tužitelj postupio protivno toj odredbi te da je svojim skrivljenim ponašanjem uslijed nepažnje prouzročio nastanak svoje ozljede slijedom čega se ta ozljeda ne može priznati ozljedom na radu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da se protivi tužbi i svim tužbeni navodima u cijelosti kao neosnovanim. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu joj troškova upravnog spora.

5. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika, saslušani su tužitelj i svjedok ŠS, izvedeni su očevidi na adresi [adresa] i vještačenje po stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu Darku Jelači, dipl. ing. sigurnosti, i stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, elektrostrojarstvo, požare i tehnološke eksplozije Zvonku Rumenjaku, mag. ing. strojarstva, mag. ing. sigurnosti i zaštite, te su na ročištu saslušani navedeni stalni sudski vještaci.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Nesporno je da u upravnom postupku tužitelju ozljeda nastala 15. travnja 2020. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S68.1 nije priznata ozljedom na radu te mu u svezi te ozljede nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

8. Sporno je, je li pravilno u upravnom postupku ocijenjeno da se predmetna ozljeda tužitelju ne može priznati kao ozljeda na radu jer je do nje došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu odnosno pri obavljanju djelatnosti.

9. Člankom 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) propisano je da se ozljedom na radu prema tome Zakonu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (točka 1.) 10. Dok je člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

11. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je tuženik utvrdio da je prvostupanjsko tijelo nesporno utvrdilo da je tužitelj pokrenuo stroj koji mu je povukao prst u stroj preše slijedom čega je tužitelj radnu operaciju obavljao na način protivan pravilima zaštite na radu ne primjenjujući time dužnu pažnju pa da je do ozljede došlo uslijed nepažnje i skrivljenog ponašanja radnika. Dodao je da je poklonio vjeru izjavi kolege očevica ŠS te očitovanju poslodavca da je tužitelj postupao skrivljeno i neodgovorno te protivno uputama za rad budući da se niti u jednom slučaju ne smije stavljati prst unutar radnog dijela stroja odnosno u ekscentar preše te pokrenuti rad stroja.

12. Na ročištu 4. lipnja 2024. saslušani su tužitelj i svjedok ŠS.

12.1. Tužitelj je iskazao da se je zaposlio kod zainteresirane osobe, sada se ne sjeća točno godine, ali bilo je to oko devetog mjeseca na poslovima pomoćnog radnika. Izjavio je da je radio na različitim strojevima od početka, da je poslovođa izrezao metal za finalni proizvod, da su radili policijske značke, gumbe i slično. Naveo je da je po dolasku kod poslodavca prvo radio na preši, koja je izrađivala vatrogasna obilježja. Dodao je da se je taj stroj pokretao sa dva gumba, da se je prvo umetao u stroj izrezani metal, a da se tek zatim pokreće stroj. Iznio je da je, također, radio i pomoćne poslove, da je polirao završne predmete i pometao skladište. Nastavio je da je radio i na drugim strojevima koji su se pokretali s ta dva gumba. Pojasnio je da mu se je nezgoda dogodila negdje u drugom, trećem mjesecu, čak misli da je bio 4. ili 5. mjesec, uglavnom da je već zatoplilo. Opisao je da je prije same nezgode na tom stroju radio konstantno, međutim, da je neposredno prije nezgode stroj izmijenjen na način da je umjesto dva gumba stavljena nožna papučica. Istaknuo je da je, kad se nezgoda desila, prvi put radio sa nožnom papučicom. Naveo je da mu je taj dan poslovođa narezao limove i donio ih mu do stroja i par puta mu je pokazao kako se to radi. Dodao je da se na tom stroju radi na način da se metal drži jednom rukom i gura u stroj dok se nogom pokreće alat odnosno preša koja oblikuje metal. Iznio je da mu je, kad je to radio par puta zapeo metal koji je gurao, pa da je pozvao poslovođu ŠS, a sad se više ne sjeća prezimena. Nastavio je da je on došao, maknuo dio koji mu je zapinjao te mu rekao da nastavi dalje oprezno. Izjavio je da ne zna točno ime tog stroja. Opisao je da je on nastavio dalje, a da je ŠS otišao na prešu koja izrađuje vatrogasna obilježja. Iskazao je da je on nastavio raditi oko sat i pol – dva bez pauze u sjedećem položaju i da mu je onda metal zapeo, da se je naslonio da makne metal koji je zapeo te da je slučajno nogom pokrenuo stroj koji mu je ozlijedio kažiprst lijeve ruke. Obrazložio je da je otišao sam do WC-a, da mu je tamo netko zamotao prst i onda je rekao da mu zovu hitnu, a kako su se dvoumili da li da zovu hitnu on im je rekao da će pozvati policiju pa su je pozvali. Završio je da ga je hitna odvezla u bolnicu te da su mu tamo sanirali ranu. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja zašto je promijenjen način rada na stroju iz gumbiju na nožnu papučicu odgovorio je da zbog ubrzanja izrade završnog proizvoda. Na daljnji upit koliko dugo mu je poslovođa davao upute odgovorio je 10 minuta. Na daljnji upit što je imao od opreme odgovorio je da je imao samo zaštitne rukavice. Kada ga se je upitalo ima li još što za dodati odgovorio je da su ga terorizirali da je prespor, da bi mu plaća zbog toga mogla pasti te da je imao kredite.

12.2. Svjedok ŠS iskazao je da je tužitelju bio poslovođa, a sada se zbog proteka vremena ne sjeća točno kada je tužitelj kod predmetnog poslodavca počeo raditi. Naveo je da koliko se sjeća prije štetnog događaja tužitelj je bio novi radnik, a da je do spornog događaja tužitelj većinom radio ručne obrade, turpijanja, brušenja i čišćenja. Dodao je da se sada ne može sjetiti kada je tužitelj počeo raditi na strojevima, a da samostalno nije nikad radio. Iznio je da je tužitelj većinom bio uz njega, gledao kako on radi na stroju te mu pomagao rezati materijale i nositi iste. Nastavio je da koliko se sjeća tužitelj prije tog dana nije radio na strojevima, a da je taj dan, prvo on radio na stroju na kojem se tužitelj ozlijedio, a zove se ekscentar preša, a ne zna točno tip stroja. Opisao je da se radi o stroju kroz koji se provlači narezani metal na način da radnik sjedi na stolici te sa dvije ruke provlači narezani materijal, a sam mehanizam preše se nalazi ispred radnika. Objasnio je da se materijal gura odnosno vuče, a da od zaštitne opreme imaju zaštitne rukavice. Izjavio je da ne zna koliko dugo je on radio na tom stroju taj dan, da je tužitelj bio pored njega, gledao ga, da mu je objasnio što mora paziti odnosno da je taj materijal sam oštar budući da se radi o narezanom metalu, pa da morate paziti da se ne porežete. Naveo je da radnik nema potrebe ići s prstima pod prešu prilikom rada na takvom stroju te da on nije nikad stavljao prste pod prešu. Dodao je da je zatim dao tužitelju da proba raditi na stroju, da je on bio neko vrijeme uz njega, a da su ga nakon toga zvali na drugo radno mjesto, pa da su ugasili prešu i da mu je rekao da ga pričeka. Iskazao je da kad je bio na tom drugom radnom mjestu čuo je vrisak i onda je došao do tužitelja i vidio da si je ozlijedio prst, a da više ne zna koji. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja, vezano uz izjavu svjedoka da tužitelj nije radio na stroju do tada, što je tada radio 6 mjeseci, svjedok je odgovorio da je brusio, turpijao, radio ručne poslove i fizikalne poslove. Na daljnji upit kako da je taj dan počeo raditi na strojevima odgovorio je da je bilo posla, a da je i sam tužitelj bio zainteresiran za rad na stroju. Na daljnji upit koliko mu je dugo davao upute za rad odgovorio je da mu je objašnjavao cijelo vrijeme dok je on radio, ali da sada ne može reći koliko dugo. Na daljnji upit koliko je dugo tužitelj radio na stroju prije nesreće odgovorio je sat vremena, 45 minuta, a da je on čitavo vrijeme stajao kraj njega. Na daljnji upit je li mu u opisu poslova stajanje kraj radnika odgovorio je da se radilo o novom radniku pa da je zato stajao, a da često nemaju nove radnike. Na daljnji upit što je tužitelj trebao raditi dok je svjedok morao ići na drugo radno mjesto te ugasio prešu odgovorio je da bilo što drugo što je inače radio te da je mogao uzeti metlu i pomesti. Na poseban upit opunomoćenika zainteresirane osobe je li dopustio tužitelju da radi na tom stroju bez nadzora svjedoka odgovorio je da nije. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja ima li taj stroj mogućnost rada na gumbe odgovara da da, da se radi o dvoručnom pokretanju. Opisao je da taj stroj ima dva načina pokretanja, nožnu papučicu i ta dva gumba. Iznio je da je taj stroj na kojem se tužitelj ozlijedio uvijek imao nožnu papučicu od kad je on u firmi, a to je od 2006. – 2007. Objasnio je da se preša mijenja na način da se stavljaju različiti alati te da je prilikom nekih alata moguće koristiti gumbe, a da prilikom izrade gumbiju, koje su izrađivali tog dana kada se je tužitelj ozlijedio, mogla se je koristi samo nožna papučica budući da se je materijal morao ručno držati sa dvije ruke. Pojasnio je da se prilikom korištenja drugog alata materijal ne treba držati, primjerice kod obrezivanja znački, da je tada moguće koristiti ta dva gumba za pokretanje stroja te se tada tako stroj obvezno i pokreće. Na daljnji upit suda je li moguće da zapne metal prilikom izrade gumbiju u alatu i povuče prst ispod alata odgovorio je da je nemoguće. Obrazložio je da je moguće da metal zapne, ali da se tada zove naređenog. Istaknuo je da se njemu nikad nije desilo da bi metal zapeo. Dodao je da koliko se sjeća taj dan nije bilo metala koji bi zapeo u preši. Izjavio je da on još uvijek radi kod navedenog poslodavca te da još uvijek postoji taj stroj koji se nalazi u proizvodnoj hali na adresi [adresa].

13. Iz dopisa Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu KLASA: 116-03/24-01/239, URBROJ: 443-02-05-09-24-11 od 20. studenog 2024. proizlazi da nije obavljen inspekcijski nadzor u vezi predmetnog ozljeđivanja tužitelja.

14. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sesvete broj: 511-19-35/3-970/20 od 21. siječnja 2025. proizlazi da je povodom zaprimljene dojave o nesreći na radu u kojoj je ozlijeđen tužitelj sastavljena službena bilješka i izrađen fotoelaborat sa kriminalističko-tehničkim izvješćem, dok očevid nije rađen. Iz službene zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminalističke tehnike zavedeno u Dnevnik događaja pod brojem 511-19-15/1-1415/20.(35) utvrđeno je da je od Operativno komunikacijskog centra policije 15. travnja 2020. u 10:30 sati zaprimljena dojava da je u [adresa], došlo do ozljede na radu tužitelja te da su na mjesto događaja u 10:40 sati upućeni policijski službenici ekipe za očevide ČS i ES. ES sastavio je izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju iz kojeg proizlazi da je izlaskom na mjesto događaja i prikupljenim obavijestima, dobivenim od strane ŠS, zaposlenika tvrtke Kovnica, doznato da su se on i drugi zaposlenik, AS (ovdje tužitelj), nalazili u proizvodnoj hali, kada je oko 9:20 sati začuo jauk te je dolaskom do AS, a koji je radio za strojem za rezanje metala, vidio da se isti drži za ruku te da je pregledom istoga ustanovio da mu je stroj, a u kojeg je AS neoprezno gurnu ruku, odrezao prvi članak na kažiprstu lijeve ruke.

15. Na očevidu koji je izveden 5. ožujka 2025. na pitanje vještaka je li prema dostavljenom Zapisniku o pregledu i ispitivanju radne opreme broj 69/2020-24 radnik prilikom ozljeđivanja obavljao poslove na predmetnoj ekscentar preši za obrezivanje, zainteresirana osoba i tužitelj suglasno su izjavili da potvrđuju da je tužitelj prilikom ozljeđivanja radio na stroju inventarni broj 110, prema broju Zapisnika 69/2020-24. Vještak je utvrdio da se prema Zapisniku 69/2020-14 navodi dokumentacija korištena pri ispitivanju pod nazivom Uputstvo za rukovanje i održavanje, te je upitao vlasnika radne opreme je li predočena Uputa prilikom današnjeg očevida vjerodostojan dokument koji se navodi u Zapisniku o ispitivanju radne opreme 69/2020-24, a poslodavac je potvrdio vjerodostojnost dokumenta koji se koristi za rukovanje i održavanje radne opreme inventarni broj 110 te je istu predao u spis. Vještak je iskazao da se u navedenoj Uputi za rukovanje i održavanje radne opreme inventarni broj 110, navode režimi rada radne opreme i to tri radna režima, ručni rad, nožni rad i automatski rad pa je upitao poslodavca radi li radna oprema u praksi u sva tri režima, a koji je odgovorio da radi u ručnom i nožnom radu, dok automatski rad nije bio u upotrebi. Vještak je upitao u kojem je režimu rada bila postavljena radna oprema i obavljali su se radni zadatci prilikom ozljeđivanja tužitelja, a poslodavac je odgovorio da u nožnom radu te je tužitelj to potvrdio. Vještak je dalje naveo da se pri režimu nožnog rada radne opreme navodi u Uputi da je potrebno zaštitnu ogradu zatvoriti, pa je primijetio da nije vidljiva zaštitna oprema na radnoj opremi. Upitao je poslodavca iz kojeg razloga je uklonjena zaštitna ograda, a poslodavac i svjedok ŠS su odgovorili da u trenutku ozljeđivanja nije bilo zaštitne ograde. Svjedok ŠS je izjavio da kalote za gumbe, a koje je tužitelj izrađivao prilikom ozljeđivanja, nije moguće izrađivati u ručnom radu nego samo u nožnom radu. Vještak je upitao prema stanju radne opreme i predočenoj Uputi za rukovanje i održavanje je li zaštitna ograda koja se nalazi u Uputi u funkciji zaštite od mehaničkih opasnosti prilikom rukovanja s radnom opremom inventarni broj 110, odnosno na koji je način poslodavac organizirao rad na radnoj opremi sa ciljem da rukovatelj s radnom opremom u nožnom režimu ne može sa rukama pristupiti u opasno područje gibanja radne opreme odnosno izrade kalote gumba? Poslodavac i svjedok su odgovorili da koliko oni znaju nije bilo zaštitne ograde od kada oni rade kod zainteresirane osobe s time da svjedok radi 18 godina. Vještak je upitao svjedoka ŠS o obavljanju poslova radnika pod nazorom (mentora) odnosno koje je poslove tužitelj mogao samostalno obavljati u trenutku ozljeđivanja, a svjedok je odgovorio da nije mogao samostalno obavljati rad na predmetnoj radnoj opremi. Vještak je pitao tužitelja što je njemu pojašnjeno kao rad po nadzorom na siguran način te da li može potvrditi tko je bila osoba kod poslodavca pod čijim nadzorom je obavljao poslove i koje, a tužitelj je odgovorio da je radio pod nazorom ŠS, da mu je par puta pokazao kako se izrađuju kalote za gumbe, nakon čega je sam počeo izrađivati kalote za gumbe, te da je, kad je ŠS vidio da mu to ide, otišao raditi na prešu koja se nalazi u istom području, nekih 10 metara dalje. Dodao je da je on nastavio raditi, međutim, da mu je traka iz koje se izrađuju kalote za gumbe zapinjala, a na što je upozorio svjedoka ŠS, da je isti pogledao situaciju na stroju te mu je rekao da nastavi raditi, ali da pazi. Izjavio je da nije rekao da sam vadi materijal koji je zapeo. Tužitelj je pokazao koliko je trake za izrezivanje bilo s lijeve i s desne strane u trenutku ozljeđivanja što je vještak slikao. Dodao je da mu je u trenutku ozljeđivanja zapela traka te da je sam rukom pokušao vratiti traku u vodilicu alata, a da je, kako se je nagnuo, slučajno nogom pokrenuo stroj, koji mu je ozlijedio kažiprst lijeve ruke. Na upit vještaka što je tužitelj po zanimanju odnosno zvanju, tužitelj je izjavio da je fotograf.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka zaštite na radu i zaštite od požara Darka Jelače, mag. ing. sec., od 28. ožujka 2025., proizlazi da je za radnu opremu odgovoran poslodavac i da je bio u obvezi osigurati da je radna oprema koja je na raspolaganju radnicima ispravna, za rad prikladna i prilagođena da za vrijeme rada ne ugrožava njihovu sigurnost i zdravlje. Navedeno je da je radna oprema procijenjena kao "VELIKI RIZIK" za sigurnost i zdravlje radnika pri rukovanju i upravljanju radnom opremom na mehanizirani pogon i korištena bez zaštitne ograde u "nožnom režimu rada" u vrijeme ozljeđivanja tužitelja, radna je oprema na kojoj nije primijenjena zaštita od mehaničkih opasnosti jer postoji rizik od kontakta s pokretnim dijelovima radne opreme koji bi mogao uzrokovati ozljede ako se uđe u opasno područje gibanja. Dodano je da radna oprema na mehanizirani pogon na kojoj nije primijenjena zaštita od mehaničkih opasnosti jer postoji rizik od kontakta s pokretnim dijelovima radne opreme koji bi mogao uzrokovati ozljede ako se uđe u opasno područje gibanja, spada u poslove s posebnim uvjetima rada prilikom obavljanja poslova i aktivnosti na takvoj radnoj opremi za poslodavca. Izneseno je da je poslodavac bio obvezan osposobiti za rad na siguran način tužitelja u roku od 60 dana od dana zapošljavanja kod poslodavca te da poslodavac nije smio dozvoliti tužitelju samostalno obavljanje poslova “pomoćnog radnika” koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način. Nastavljeno je da rukovanje i upravljanje radnom opremom na mehanizirani pogon na kojoj se ne može primijeniti zaštita od mehaničkih opasnosti spada u poslove s posebnim uvjetima rada, za koje je tužitelj kada je obavljao takve poslove kod poslodavca, morao ispunjavati određene uvjete glede dobi, stručne osposobljenosti, zdravstvenog stanja odnosno psihičke sposobnosti. Istaknuto je da za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada tužitelja za poslodavca, poslodavac nije smio dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada tužitelju, ako tužitelj ne ispunjava uvjete za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada. Opisano je da se radna oprema uključuje na zeleno tipkalo iznad kojeg piše "START", da se pored te tipke nalazi i crveno tipkalo ispod koje piše "STOP" kojim se radna oprema isključuje nakon odabranog režima rada radne opreme. Objašnjeno je da se izrada gumbiju na radnoj opremi obavlja obrezivanjem mesing lima koji se obrezuje iz materijala u obliku traka na način da se traka umetne u područje obrade radne opreme - alata, da se traka pridržava sa rukama, a da se nožnim režimom rada pokreće izrada gumba/predmeta obrade. Navedeno je da se, u slučaju da u radnoj opremi metal obrade zapne, isti uklanja na način da se radna oprema isključi na crvenu tipku "STOP", skine se alat za izradu gumba/obradu materijala te se ukloni materijal koji je zapeo u alatu za izradu gumba/obradu materijala. Dodano je da je uz konstrukcijsku zaštitu od ulaska u opasno područje gibanja alata radne opreme za izradu gumba/materijala obrade u nožnom režimu rada, za radnika koji rukuje i upravlja radnom opremom potrebna osobna zaštitna oprema za siguran rad:

1. zaštitno radno odijelo, dvodjelno ili jednodjelno prema HRN EN 340:2004,

2. zaštitne sigurnosne radne cipele (niske ili visoke) prema HRN ISO 20345:2007,

3. zaštitne rukavice za zaštitu od mehaničkih rizika prema HRN EN 388:2004, 4. zaštita sluha prema HRN EN 458:2009,

5. zaštita očiju prema HRN EN 166:2002.

Izneseno je da se uz osobnu zaštitnu opremu za tip radne opreme da se osigura siguran rad i spriječi ozljeda prstiju i dijelova ruku radnika još u praksi kao priznato pravilo zaštite na radu koristi posebni prihvatni pribor (alat):

1. vakuum hvatač,

2. škare od magnezija,

3. poluga sa magnetom za hvatanje,

4. vakuum hvatač s pneumatskim upravljanjem,

5. podesiva kliješta od magnezija.

Istaknuto je da je kod organizacije, nadzora i provedbe zaštite na radu prilikom obavljanja poslova tužitelja kod poslodavca, poslodavac bio u obvezi osigurati provedbu mjera zaštite na radu i organizirati izvođenje poslova prema odredbama sljedećih propisa:

- Zakon o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14., 118/14., 94/18. i 96/18.), Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine" broj: 5/84.) i Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme ("Narodne novine broj: 18/17.).

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, elektrostrojarstvo, požare i tehnološke eksplozije Zvonku Rumenjaku, mag. ing. strojarstva, mag. ing. sigurnosti i zaštite od 19. ožujka 2025. proizlazi da nema zaštitne naprave koja bi spriječila umetanje ruke i/ili prstiju poslužitelja u radni prostor, da nisu primijenjene obveze Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme ("Narodne novine" broj: 18/17.) i to članak 4. kojim je propisano da je poslodavac obvezan osigurati da je radna oprema koja je na raspolaganju radnicima ispravna, za rad prikladna i prilagođena i da za vrijeme rada ne ugrožava njihovu sigurnosti zdravlje (stavak 1.), da poslodavac mora, pri izboru radne opreme čije korištenje predlaže, voditi računa o posebnim radnim uvjetima, značajkama i opasnostima za sigurnost i zdravlje radnika koje postoje na mjestu rada te o svim dodatnim opasnostima koje proizlaze iz njene uporabe (stavak 2.), da ako nije moguće u cijelosti koristiti radnu opremu bez rizika za sigurnost odnosno zdravlje poslodavac mora poduzeti potrebne mjere za smanjenje rizika (stavak 3.) te da ako poslodavac sastavlja dijelove radne opreme u funkcionalnu cjelinu ili radnu opremu prepravlja tako da joj promijeni osobine i funkcionalnost, tada postaje proizvođač radne opreme i na njega se primjenjuju propisi koji vrijede za proizvođače radne opreme (stavak 4.) te točka 2.8. Priloga I. tog Pravilnika vezano uz minimalne zahtjeve za radnu opremu kojom je propisano da ako postoji rizik od kontakta s pokretnim dijelovima radne opreme koji bi mogao uzrokovati ozljede, ti dijelovi moraju imati zaštite ili uređaje za sprečavanje pristupa opasnim područjima ili za zaustavljanje kretanja opasnih dijelova prije nego što se uđe u opasna područja. Izneseno je da je prilikom očevida utvrđeno da kod nožnog režima rada, radna oprema nema vidljivu i funkcionalnu zaštitnu ogradu i u nožnom režimu ne funkcionira kao prema Uputi proizvođača opreme te da je s tog stajališta radnoj opremi promijenjena osobina u odnosu na Uputu proizvođača pa da se na vlasnika/korisnika radne opreme primjenjuje članak 4. stavak 4. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme.

18. Podneskom od 15. travnja 2025. tužitelj je istaknuo da u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka na isti nema primjedbi.

19. Podneskom od 25. travnja 2025. zainteresirana osoba je u bitnome navela da prigovara nalazima i mišljenjima vještaka. U odnosu na navod vještaka kako poslodavac nije postupio prema odredbama članaka 11. do 19. Zakona o zaštiti na radu zainteresirana osoba smatra kako takav zaključak vještaka nije potkrijepljen nikakvim obrazloženjem. Istaknuo je da je u predmetnom slučaju tužitelj imao potrebnu radnu opremu, ponajprije radno odijelo i rukavice, radi čega nije osnovano govoriti da poslodavac nije postupio sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu. Smatra neosnovanim navod vještaka da na radnoj opremi nije primijenjena zaštita od mehaničkih opasnosti jer da postoji rizik od kontakta s pokretnim dijelovima radne opreme koji bi mogao uzrokovati ozljede ako se uđe u opasno područje gibanja. Iznio je da je vještak u kasnijem tekstu svojeg nalaza i mišljenja dao jasno objašnjenje na koji način se rukuje navedenim strojem, iz kojeg objašnjenja jasno proizlazi kako se prilikom rukovanja strojem ne ulazi u opasno područje na kojem se materijal obrađuje, a čak i kada se za time javi potreba, potrebno je stroj prethodno isključiti, što tužitelj u predmetnom slučaju nije učinio. Nastavio je da vještak zaštite na radu Darko Jelača u svojem nalazu i mišljenju donosi zaključke vezano uz stvari koje uopće nisu zadatak. Obrazložio je da vještak u svojem nalazu zaključuje kako je „...vidljivo da je tužitelj obavljao poslove više od 60 dana od dana zapošljavanja kod poslodavca pod nadzorom poslovođe“, a da je takav navod vještaka u cijelosti neosnovan. Naveo je da nije sporno da je tužitelj sklopio s poslodavcem ugovor o radu 24. listopada 2019., kao i da je počeo raditi s danom sklapanja ugovora o radu te da se ozljeda tužitelja dogodila 15. travnja 2020. Naglašava da tužitelj nije bio osposobljen za rad na navedenom stroju, radi čega mu je osiguran rad pod nadzorom ŠS. Dodaje da činjenica da je od zaposlenja tužitelja kod poslodavca do nesreće i nastanka ozljede tužitelja prošlo više od 60 dana, ne znači ujedno da je tužitelj kao radnik kod poslodavca obavljao više od 60 dana poslove za koje nije bio osposobljen, za koje mu je bilo potrebno osigurati nadzor. Smatra da je utoliko i neosnovano pozivanje vještaka na članak 36. Zakona o zaštiti na radu, s obzirom da poslodavac nije tužitelju dopustio samostalno obavljanje poslova na predmetnom stroju. Upitao se je temeljem čega vještak izvodi zaključak kako je poslodavac dozvolio tužitelju samostalno obavljanje poslova pomoćnog radnika koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način. Iznio je da vještak takve navode ne obrazlaže, radi čega se jedino može zaključiti da ponavlja navode tužitelja, koji nisu potkrijepljeni konkretnim dokazima. Naglasio je da tužitelj nije bio osposobljen za samostalan rad na predmetnom stroju, radi čega je na istom radio pod nadzorom poslovođe ŠS, a da kada je poslovođa otišao u drugu prostoriju, ugasio je prešu na kojoj je radio tužitelj te mu je rekao da ga pričeka prije nego ponovno krene s radom. Nastavio je da je tužitelj, unatoč jasnoj uputi poslovođe, radio na preši u nožnom režimu rada, i to na način koji je protivan pravilima zaštite na radu, s obzirom da je postupao protivno uputama poslovođe, radeći samostalno na stroju za koji nije osposobljen, a pritom nije primijenio dužnu pažnju. Smatra da izostanak dužne pažnje ponajprije potvrđuje činjenica da je tužitelj, unatoč tome što mu nije bilo dozvoljeno samostalno rukovati strojem, istim rukovao samostalno u nožnom režimu rada te kada je traka navodno, prema navodima tužitelja zapela, tužitelj je prstima izvlačio traku iz dijela u kojem je zapela, sa strane na kojoj je kraći dio trake preostao, i to sve bez da je prethodno ugasio stroj na kojem je radio! Naveo je da je opisanim postupanjem tužitelj postupao u cijelosti protivno mišljenju imenovanog vještaka kako bi se predmetnim strojem trebalo rukovati. Dodao je da tako vještak u svojem mišljenju pod t.4.4. obrazlaže na koji način se na radnoj opremi obavlja izrada gumba, navodeći kako bi radnik trebao postupiti u slučaju da u radnoj opremi metal obrade zapne. Opisao je da vještak jasno navodi kako se u tom slučaju isti uklanja na način da se radna oprema isključi na crvenu tipku "STOP", skine se alat za izradu gumba/obradu materijala te se ukloni materijal koji je zapeo u alatu za izradu gumba/obradu materijala. Istaknuo je da iz gore navedenog jasno proizlazi kako je vještak, kao stručnjak zaštite na radu, za potrebe ovog postupka objasnio način uklanjanja metala u slučaju zapinjanja na stroju, koji je način u cijelosti oprečan s načinom postupanja tužitelja prilikom zadobivanja ozljede. Napomenuo je da je tužitelj u vrijeme zadobivanja ozljede neovlašteno rukovao predmetnim strojem, a prilikom neovlaštene upotrebe istog gurao prste u alat za izradu gumba/obradu materijala prije nego je isti isključio! Smatra da je u predmetnom slučaju, prilikom nastanka ozljede, riječ o nedvojbenom izostanku dužne pažnje od strane tužitelja. Iznio je da vještak Zvonko Rumenjak u svojem nalazu i mišljenju utvrđuje kako nema zaštitne naprave koja bi spriječila umetanje ruku i/ili prstiju poslužitelja u radni prostor te da nisu primijenjene obveze Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme. Nastavio je da je takav zaključak vještaka u najmanju ruku paušalan, s obzirom da vještak ne pruža nikakvo obrazloženje, dakle nikakve dostatne, jasne i smislene razloga temeljem kojih je došao do takvog zaključka. Opisao je da se vještak u svojem mišljenju poziva na članak 4. Pravilnika, navodeći kako se u odnosu na zainteresiranu osobu primjenjuje članak 4. stavak 4. Pravilnika. Mišljenja je da vještak Rumenjak ne obrazlaže zašto smatra da je u predmetnom slučaju on postao proizvođačem radne opreme, pa da bi se na njega primjenjivali propisi koji vrijede za proizvođače radne opreme, s obzirom da on kao poslodavac nije sastavljao dijelove radne opreme odnosno prepravljao iste na način da im promijeni osobine i funkcionalnost. U odnosu na navod vještaka kako poslodavac nije na stroju imao postavljenu zaštitnu ogradu, istaknuo je kako takva zaštitna ograda poslodavcu nije niti dostavljena zajedno sa strojem prilikom isporuke istog, a upitno je temeljem čega bi postojala njegova obveza postave iste. Naveo je da poslodavac ima obvezu provoditi opća pravila prevencije, u okviru kojih je i zaštita od mehaničkih opasnosti, no da se prilikom redovitog rada s predmetnim strojem za radnika ne pojavljuje opasnost koja bi mogla biti otklonjena postavom ograde kako je opisuje vještak, a kako je prethodno istaknuo poslodavac, čak i da je takva ograda na stroju bila postavljena, do ozljede bi došlo zbog izostanka dužne pažnje tužitelja koji stroj uopće nije isključio prilikom vađenja materijala koji je bio zaglavljen.

20. Podneskom od 29. travnja 2025. tuženik se je očitovao na nalaze i mišljenje stalnih sudskih vještaka. Naveo je da je iz navedenih dokaza razvidno kako su oba sudska vještaka suglasna u svojim zaključcima da zainteresirana osoba - poslodavac tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja nije ispunio sve obveze koje za njega proizlaze iz propisa kojima se uređuju pitanja zaštite na radu, a konkretno da tužitelja nije osposobio za rad na siguran način u propisanom roku od dana zaposlenja te da na stroj nije postavio zaštitnu ogradu koju je proizvođač predvidio kao zaštitu od mehaničkih opasnosti jer se otvaranjem ograde blokira nožni režim rada odnosno tada nije moguće nehotice nogom aktivirati rad preše, na koji način je upravo i došlo do ozljede u konkretnom slučaju. Dodao je da ne može prigovoriti stručno i detaljno izrađenom nalazu i mišljenju sudskih vještaka, naročito stručnjaku zaštite na radu Darku Jelači, koji iscrpno popisuje propise kojih se zainteresirana osoba nije pridržavala. No, tome usprkos naglasio je da je točno da tužitelj nije propisno osposobljen za samostalni rad s ekscentar prešom, a da je stradao upravo na toj radnoj opremi, u vrijeme dok njegov nadređeni, poslovođa ŠS nije bio kraj njega. Iznio je da je, međutim, tužitelj tako postupio isključivo na vlastitu odgovornost, samoinicijativno i protivno dobivenim usmenim uputama jer mu je ŠS napomenuo da na preši ne smije raditi bez njegovog nadzora, te je isti poslovođa prešu ugasio prije nego se morao nakratko udaljiti, za koje vrijeme je tužitelj trebao nastaviti s obavljanjem svojih u to vrijeme uobičajenih i redovnih poslova (čišćenje prostora, turpijanje, ručna obrada...), no on je umjesto toga bez znanja i odobrenja nadređene osobe pokrenuo stroj i nastavio s izradom gumbiju, iako je bio svjestan činjenice da to ne smije raditi bez nadzora i da je tek u fazi osposobljavanja, no tako je postupio zbog svoje želje da radi druge poslove, a ne one na koje je raspoređen. Opisao je da s obzirom da se u ovom postupku odnosno sporu treba utvrditi je li do ozljede došlo zbog propusta poslodavca u provedbi mjera zaštite na radu ili je tome doprinio i sam tužitelj svojim nesavjesnim odnosno neodgovornim ponašanjem pri obavljanju poslova (članak 67. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju), to je nalaze i mišljenja vještaka potrebno razmatrati u kontekstu ovdje primjenjivog materijalnog prava. Istaknuo je da je pritom upravna i upravnosudska praksa jasna glede ocjene osiguranikovog doprinosa štetnim posljedicama u smislu da ista okolnost predstavlja prepreku za priznavanje povećanog opsega prava iz zdravstvenog osiguranja osnovom ozljede na radu (primjerice presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-164/18-2 od 19. travnja 2018., Usž- 1132/2024-2 od 26. travnja 2024., Usž-2178/2023-2 od 6. rujna 2023., Usž-3270/22- 3 od 22. veljače 2023.). Naglasio je da se tužitelj nije ozlijedio prilikom izrade gumbiju odnosno pri samom regularnom radnom procesu, već pri pokušaju da otkloni nastali problem u radu stroja, kada je jednako tako samoinicijativno i na vlastiti rizik rukom vadio dio metala koji je zapeo u "kružiću" preše, a da istovremeno nije poduzeo minimum mjera opreza i sklonio nogu s pedale, a definitivno nije postupio na ispravan način i prethodno cijeli stroj ugasio i tako osigurao prešu od nehotičnog aktiviranja. Naveo je da zaštitna ograda, dakle, nije jedini način kako se radnik može zaštiti od mehaničkih opasnosti pri rukovanju strojem. Dodao je da je tužitelj sa svoje strane napravio dva propusta kada je protivno uputama sam natrag uključio stroj i nastavio samostalno raditi te kada je po uočenom problemu zapinjanja materijala sam odlučio ispraviti nedostatak, umjesto da je obavijestio poslovođu koji je bio 10 m udaljen, odnosno svjestan principa rada stroja koji je zapravo vrlo jednostavan (alat preše se diže i spušta ovisno o pritisku nožne pedale), umjesto da osigura mirovanje stroja gašenjem istog pritiskom velike i lako dostupne tipke STOP koja se nalazila direktno ispred njega, u trenutku brzopletosti i nepažnje gurnuo ruku u opasnu zonu istovremeno pokrećući nogom prešu. Iznio je da sudski vještak Jelača citira članke 12. i 13. Zakona o zaštiti na radu navodeći da se u nedostatku osnovnih pravila zaštite na radu (u ovom slučaju sporna zaštitna ograda koja nikada nije postavljena na stroj) treba rizike za sigurnost i zdravlje radnika dodatno ukloniti ili smanjiti posebnim pravilima zaštite na radu, među kojima i pravilnim radnim postupkom. Istaknuo je da se upravo predviđenog radnog postupka tužitelj nije pridržavao i da se zbog toga ozlijedio. Nastavio je da činjenica da preša nije imala zaštitnu ogradu ne znači da je sam stroj neispravan, s obzirom da je prilikom redovnog periodičkog pregleda i ispitivanja iste radne opreme ovlašteno društvo INSTITUT ZA SIGURNOST ZAGREB d.d., u zapisniku br. 1386/2017-24 od 30. studenoga 2017., a koji atest je bio važeći i na dan ozljede tužitelja 15. travnja 2020., utvrdio da oprema zadovoljava sve sigurnosno zdravstvene zahtjeve, što znači da sam stroj ako se pravilno koristi ne predstavlja opasnost za radnike (čak i bez zaštitne ograde). Opisao je da se pri izradi gumbiju metalna traka pridržava rukama na sigurnoj udaljenosti od pokretnog dijela stroja i pomiče odnosno gura pod alat preše koji oblikuje gumbe, a da se za slučaj da materijal zapne stroj ugasi, alat izvadi i materijal ukloni i time se cijeli proces izvede bez opasnosti od mehaničkog ozljeđivanja. Skrenuo je pažnju na podatak u točki A.3. spomenutog Zapisnika o pregledu i ispitivanju radne opreme gdje stoji da je "nožna pedala zaštićena štit. protiv nehotičnog uključenja", odnosno kako je vidljivo na fotografijama radne opreme koje su sastavni dio sudskog spisa, pedala je smještena unutar metalnog zaštitnog kućišta pa je potrebno da radnik gurne nogu unutar kućišta da bi pritisnuo pedalu. Napomenuo je da je makar tužitelj pomaknuo nogu s pedale kada je već krenuo rukama uklanjati zapeli metal iz pokretnog dijela preše koju je ostavio u pogonu, i na taj bi način uspješno i lako izbjegao ozljeđivanje. Opisao je da sudski vještak nabraja razne pomoćne alate koje je poslodavac mogao staviti radnicima na raspolaganje ne bi li izbjegli ulazak rukama u opasno područje stroja (specijalna kliješta, hvatače, poluge...), ali da je nejednako tako postojala i valjana opcija gašenja stroja, vađenja alata i uklanjanja materijala koji je zapeo, a na koji način su godinama prije predmetnog štetnog događaja svi rukovatelji strojem postupali. Istaknuo je da se u vezi toga posebno indikativnim čini podatak da se pri istom mehanizmu ni jedan drugi radnik prije tužitelja nije ozlijedio, što dovoljno govori o jednostavnosti i ispravnosti stroja odnosno potrebnim znanjima i vještinama za izradu gumba, a to je prije svega pravilna koordinacija rada ruku i noge te primjena dužne pažnje. Zaključio je da je do predmetnog ozljeđivanja došlo u prvom redu zbog nepažnje tužitelja koja se ima tumačiti kao nesavjesno i neodgovorno postupanje u smislu odredbe članka 67. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, dok činjenica koju sudski vještaci dokazuju (da je bilo propusta na strani zainteresirane osobe) nije u izravnoj uzročnoj vezi s nastankom ozljede.

21. Podneskom od 6. lipnja 2025. stalni sudski vještak Zvonko Rumenjak je naveo da se odgovori na podnesak zainteresirane osobe nalaze u F-2 na listu 4., F-4 na listu 5., F-8 u točki 6., 8. i 11. Uputa za rad na siguran način na ekscentar preši za obrezivanje na listu 8.

22. Na ročištu 18. rujna 2025. saslušani su stalni sudski vještaci Darko Jelača i Zvonko Rumenjak.

22.1 Stalni sudski vještak za zaštitu na radu i zaštitu od požara Darko Jelača, ostao je kod nalaza i mišljenja koje je dostavio sudu 1. travnja 2025. u potpunosti. Vezano uz podnesak zainteresirane osobe u kojem prigovara obrazloženju širine vještačenja u području zaštite na radu vještak odgovorio je da je zadatak vještaka bio utvrditi na kakvoj je vrsti stroja tužitelj ozlijeđen, na koji način se na tom stroju vrši izrada gumbiju, na koji način se stroj pokreće, na koji način se stroj gasi, na koji način se ponovno pali, da li je moguće da metal zapne pod prešom, kakav je postupak uklanjanja materijala koji je zapeo, kakva je zaštitna oprema potrebna za rad na tom stroju, da li je tužitelj smio raditi na tom stroju, pod nadzorom ŠS, iako nije osposobljen za rad na siguran način, da li je stroj uredno održavan te ostale relevantne činjenice. Nadalje, vezano na upit zainteresirane strane na osposobljavanje tužitelja ako je prošlo više od 60 dana rada pod nadzorom, vještak je odgovorio da sukladno odredbama članka 28. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način, a da je radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način poslodavac obvezan osigurati rad pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način, ali ne dulje od 60 dana. Vezano uz organiziranje rada pod nadzorom i odgovornosti tužitelja vještak je odgovorio da je poslodavac odgovoran za organiziranje, koordiniranje i provođenje zaštite na radu, za sustav pravila, načela, mjera, postupaka i aktivnosti kod obavljanja poslova sa radnom opremom u vlasništvu poslodavca, a na mjestu rada kod tog poslodavca. Nadalje, na prigovor zainteresirane osobe vezan za rad pod nadzorom i mentoriranje, a povezano je sa s pristupom radnoj opremi kod poslodavca, vještak je naveo da je tužitelj imao pristup radnoj opremi koja je u vlasništvu poslodavca i da je obveza poslodavca da pristup radnoj opremi imaju samo osposobljeni radnici. Istaknuo je da je poslodavac navedeno propisao i u Uputi za rad na siguran način na radnoj opremi na kojoj se ozlijedio tužitelj. Na navod zainteresirane strane da je poslovođa otišao u drugu prostoriju, da je ugasio prešu na kojoj je tužitelj radio te da mu je rekao da ga pričeka prije nego što ponovno krene s radom, vještak je naveo da je poslodavac u organizaciji radnog procesa i povjeravanju poslova radniku obvezan voditi računa o sposobnosti radnika koje mogu utjecati na zaštitu na radu. Dodao je da je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Vezano uz navod zainteresirane strane, poslodavca, da je tužitelj trebao raditi s dužnom pažnjom vještak je naveo da se smatra da radnik radi s dužnom pažnjom kad poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika (članak 68. Zakona o zaštiti na radu). Naglasio je da za tužitelja nije predočen dokument Zapisnik o osposobljenosti radnika za rad na siguran način (obrazac ZOS). Istaknuo je da je zainteresirana osoba postala proizvođačem radne opreme, jer su predočili Uputu za montažu korištenje i rukovanje radnom opremom u kojoj su navedeni sustavi odnosno elementi strojeva (zaštitna ograda), a da je zainteresirana strana odnosno poslodavac izjavio u tijeku obavljenog očevida da u trenutku ozljeđivanja odnosno obavljanja poslova na radnoj opremi nije bilo zaštite ograde te je izjavio da na navedenoj radnoj opremi po njihovom saznanju nikada nije bila korištena zaštitna oprema, a sve prema Pravilniku o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme, članak 4. stavak 4. koji navodi da ako poslodavac sastavlja dijelove radne opreme u funkcionalnu cjelinu ili radnu opremu prepravlja tako da joj promijeni osobine i funkcionalnost tada postaje proizvođač opreme i na njega se primjenjuju propisi koji vrijede za proizvođača opreme. Napomenuo je da u slučaju nožnog režima rada, a u kakvom je radu tužitelj radio u trenutku ozljeđivanja, da je bila postavljena zaštitna ograda kada bi se ona otvorila, mikroprekidač "NS3" bi vršio isključivanje nožnog režima i tužitelj se ne bi mogao ozlijediti kada bi gurnu ruku pod alat.

22.2. Stalni sudski vještak za strojarstvo, elektrostrojarstvo, požare i tehnološke eksplozije Zvonko Rumenjak ostao je u potpunosti kod nalaza i mišljenja kojeg je dostavio sudu 31. ožujka 2025. te današnjeg očitovanja stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara Darka Jelače.

23. Člankom 28. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14., 118/14., 154/14., 102/15., 94/18. i 96/18.) propisano je da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način (stavak 1.) te da je radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način poslodavac obvezan osigurati rad pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način, ali ne dulje od 60 dana (stavak 2.).

24. Nadalje, člankom 36. Zakona o zaštiti na radu propisano je da poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom iz stavka 6. toga članka, odnosno posebnim propisom za te poslove (stavak 1.) te da ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost ministra, pravilnikom propisuje poslove s posebnim uvjetima rada i uvjete koje moraju ispunjavati radnici koji obavljaju te poslove (stavak 6.).

25. Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine" broj: 5/84.) propisano je da poslovi s posebnim uvjetima rada prema tom pravilniku su oni koje, radi sprečavanja štetnog utjecaja rada na život i zdravlje radnika (povrede, profesionalna i druga oboljenja), mogu obavljati samo osobe koje osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju još i posebne uvjete u pogledu:

- dobi života;

- spola;

- stručnih sposobnosti;

- zdravstvenog, tjelesnog ili psihičkog stanja (u daljem tekstu; zdravstveno stanje);

- psihofizioloških i psihičkih sposobnosti (u daljem tekstu: psihička sposobnost) /članak 2./.

26. Također, člankom 41. stavkom 3. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike.

27. Konačno, člankom 68. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu (stavak 1.) te da se smatra da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da:

1) prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika

2) pravilno koristi sredstva rada

3) pravilno koristi propisanu osobnu zaštitnu opremu, koju je nakon korištenja obvezan vratiti na za to određeno mjesto

4) pravilno koristi i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada

5) odmah obavijesti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika radnika za zaštitu na radu o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu

6) posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca

7) prije odlaska s mjesta rada ostavi sredstva rada koja je koristio u takvom stanju da ne ugrožavaju ostale radnike ili sredstva rada

8) surađuje s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu (stavak 2.).

28. Člankom 4. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme ("Narodne novine" broj: 18/17.) propisano je da je poslodavac obvezan osigurati da je radna oprema koja je na raspolaganju radnicima ispravna, za rad prikladna i prilagođena i da za vrijeme rada ne ugrožava njihovu sigurnost i zdravlje (stavak 1.) te da ako poslodavac sastavlja dijelove radne opreme u funkcionalnu cjelinu ili radnu opremu prepravlja tako da joj promijeni osobine i funkcionalnost, tada postaje proizvođač radne opreme i na njega se primjenjuju propisi koji vrijede za proizvođače radne opreme (stavak 4.).

29. Člankom 7. navedenog Pravilnika propisano je da ako uporaba radne opreme uključuje posebne rizike za sigurnost odnosno zdravlje radnika, poslodavac mora osigurati:

a) da tom radnom opremom rukuju samo za to imenovani radnici koji moraju biti osposobljeni i

b) da popravljanje, preinake, održavanje ili servisiranje radne opreme izvode radnici koji su posebno osposobljeni za te poslove.

30. Člankom 10. Pravilnika o zaštiti na radu propisano je da poslodavac mora osigurati:

a) da rukovatelji budu osposobljeni za rukovanje radnom opremom, uključujući pripravnost za sve rizike koje rukovanje tom radnom opremom može izazvati ili b) da radnici iz članka 7. točke b) ovog Pravilnika prođu odgovarajuće posebno osposobljavanje.

31. Osporeno rješenje doneseno je u izvršenju rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/20-01/764, URBROJ: 338- 01-06-05-20-02 od 17. prosinca 2020., kojim je poništeno ranije prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak uz uputu da je,. među ostalim, potrebno utvrditi je li tužitelj bio osposobljen za rad na navedenom stroju i je li navedeni stroj imao sve potrebne zaštite.

32. Ističe se da je na ročištu 4. lipnja 2024. na poseban upit suda zainteresirana osoba navela da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način na navedenom stroju te da je radio pod nadzorom poslovođe ŠS.

33. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod zainteresirane osobe oko šest mjeseci prije ozljeđivanja, a da ga zainteresirana osoba kao poslodavac nije uputila na osposobljavanje za rad na siguran način, a što je bila dužna u skladu s člankom 28. Zakona o zaštiti na radu.

34. Također, ovaj sud smatra da nije životan i logičan iskaz svjedoka ŠS da je tužitelj radio na stroju prije nesreće oko sat vremena, 45 minuta, a da je on čitavo vrijeme stajao kraj njega, već je životno uvjerljiv odgovor tužitelja na upit vještaka na očevidu prema kojem je radio pod nazorom ŠS, koji mu je par puta pokazao kako se izrađuju kalote za gumbe, nakon čega je sam počeo izrađivati kalote za gumbe, te da je, kad je ŠS vidio da mu to ide, otišao raditi na prešu koja se nalazi u istom području, nekih 10 metara dalje, pri čemu je sud naročito imao u vidu vrijeme trajanja zaposlenja tužitelja kod zainteresirane osobe do ozljeđivanja.

35. Nalaze i mišljenja stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu Darka Jelače, dipl. ing. sigurnosti, i stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, elektrostrojarstvo, požare i tehnološke eksplozije Zvonka Rumenjaka, mag. ing. strojarstva, mag. ing. sigurnosti i zaštite te njihove iskaze dane na ročištu 18. rujna 2025., sud prihvaća jer su jasni i obrazloženi te su vještaci otklonili sve iznesene prigovore. Posebno se ističe da je stalni sudski vještak Darko Jelača naveo da je tužitelj imao pristup radnoj opremi koja je u vlasništvu poslodavca i da je obveza poslodavca da pristup radnoj opremi imaju samo osposobljeni radnici, a da je poslodavac navedeno propisao i u Uputi za rad na siguran način na radnoj opremi na kojoj se ozlijedio tužitelj. Na navod zainteresirane strane da je poslovođa otišao u drugu prostoriju, da je ugasio prešu na kojoj je tužitelj radio te da mu je rekao da ga pričeka prije nego što ponovno krene s radom, vještak je naveo da je poslodavac u organizaciji radnog procesa i povjeravanju poslova radniku obvezan voditi računa o sposobnosti radnika koje mogu utjecati na zaštitu na radu. Dodao je da je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Vezano uz navod zainteresirane strane, poslodavca, da je tužitelj trebao raditi s dužnom pažnjom vještak je naveo da se smatra da radnik radi s dužnom pažnjom kad poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika (članak 68. Zakona o zaštiti na radu). Naglasio je da za tužitelja nije predočen dokument Zapisnik o osposobljenosti radnika za rad na siguran način (obrazac ZOS). Istaknuo je da je zainteresirana osoba postala proizvođačem radne opreme, jer su predočili Uputu za montažu korištenje i rukovanje radnom opremom u kojoj su navedeni sustavi odnosno elementi strojeva (zaštitna ograda), a da je zainteresirana strana odnosno poslodavac izjavio u tijeku obavljenog očevida da u trenutku ozljeđivanja odnosno obavljanja poslova na radnoj opremi nije bilo zaštite ograde te je izjavio da na navedenoj radnoj opremi po njihovom saznanju nikada nije bila korištena zaštitna oprema, a sve prema Pravilniku o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme, članak 4. stavak 4. koji navodi da ako poslodavac sastavlja dijelove radne opreme u funkcionalnu cjelinu ili radnu opremu prepravlja tako da joj promijeni osobine i funkcionalnost tada postaje proizvođač opreme i na njega se primjenjuju propisi koji vrijede za proizvođača opreme. Napomenuo je da u slučaju nožnog režima rada, a u kakvom radu je tužitelj radio u trenutku ozljeđivanja, da je bila postavljena zaštitna ograda kada bi se ona otvorila, mikroprekidač "NS3" bi vršio isključivanje nožnog režima i tužitelj se ne bi mogao ozlijediti kada bi gurnu ruku pod alat.

36. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja (da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način iako je kod zainteresirane osobe radio oko šest mjeseci do trenutka ozljeđivanja, da nije prije nego što je tužitelj rukovao i upravljao predmetnom ekscentar prešom provjereno je li tužitelj uopće ispunjavao posebne uvjete iz Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima za rukovanje predmetnim strojem, da u trenutku ozljeđivanja na radnoj opremi nije bilo zaštitne ograde te da je bila postavljena zaštitna ograda, kada bi se ona otvorila, mikroprekidač "NS3" bi vršio isključivanje nožnog režima i tužitelj se ne bi mogao ozlijediti kada bi gurnu ruku pod alat) prema mišljenju ovog suda ponašanje tužitelja se ne može podvesti pod članak 67. točku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kojim je propisano da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

37. Vezano uz pozivanje tuženika na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske valja navesti da ista nije primjenjiva u predmetnom slučaju. Naime, presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3270/2022-3 od 22. veljače 2023. i poslovni broj: Usž-2178/2023-2 od 6. rujna 2023. se odnose na ozljede koje su zadobivene usred skrivljenog ponašanja tužitelja, jer je do predmetne ozljede došlo uslijed njihovog nepoštivanja Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok se u presudi poslovni broj: Usž-1132/2024-2 od 26. travnja 2024. radilo o tužitelju koji je kao poslovođa bio osposobljen za siguran rad poslovođe i imao je 29 godina rada na poslovima građevinskog poslovođe. Također, tuženiku se ističe da je osporeno rješenje doneseno u izvršenju rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/20-01/764, URBROJ: 338-01-06-05-20-02 od 17. prosinca 2020., kojim je poništeno ranije prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak uz uputu da je, među ostalim, potrebno utvrditi je li tužitelj bio osposobljen za rad na navedenom stroju i je li navedeni stroj imao sve potrebne zaštite, a da je u predmetnom sporu utvrđeno da tužitelj nije bio osposobljen za rad na navedenom stroju te da stroj nije imao sve potrebne zaštite.

38. Slijedom navedenog osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje se nisu mogla cijeniti zakonitim pa je predmet vraćen na ponovni postupak u kojem će se pribaviti nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva te će se donijeti nova zakonita odluka.

39. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točki I. izreke.

40. Nadalje, kako je tužitelj uspio u sporu priznati su mu kao opravdani troškovi, trošak sastava tužbe, trošak sastava podneska od 14. listopada 2021., trošak pristupa na ročište 4. lipnja 2024., trošak sastava podneska od 4. lipnja 2024., trošak pristupa na očevid 25. listopada 2024., trošak sastava podneska od 31. listopada 2024., troška pristupa na očevid 7. ožujka 2025. te trošak pristupa na ročište 18. rujna 2025. u skladu s člankom 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, a sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 2.713,00 eura.

41. Kako je zainteresirana osoba izgubila spor u cijelosti ne mogu joj se naknaditi troškovi upravnog spora.

42. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točkama II. i III. izreke.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Una Zečević Šeparović – e. komunikacijom

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija – e. komunikacijom

3. Odvjetnik Fran Olujić – e. komunikacijom

4. U spis