P-790/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja IZBOR TRGOVINA d.o.o. Sveti Ivan Zelina, Šulinec 13, OIB:24790257128, zastupan po punomoćniku Mladenu Obradoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika INA INDUSTRIJA NAFTE d.d, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Klišanin & partneri d.o.o., u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene dana 11. svibnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 16. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja kao ovršenika IZBOR TRGOVINA d.o.o. Sveti Ivan Zelina, Šulinec 13, OIB: 24790257128, zaplijenjenih po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja INA INDUSTRIJA NAFTE d.d, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, koji je dana 3. srpnja 2019.g. podnesen Financijskoj agenciji temeljem bjanko zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku Branki Rački iz sv. Ivane Zelina pod poslovnim brojem OV- 1755/2013 od 18. ožujka 2013. godine.

II. Nalaže se tuženiku INA INDUSTRIJA NAFTE d.d, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, da tužitelju IZBOR TRGOVINA d.o.o. Sveti Ivan Zelina, Šulinec 13, OIB: 24790257128, isplati iznos od 3.601,23 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos:

– 1.846,25 eura od 17. svibnja 2019.g. pa do isplate,

- 1.754,98 eura od 18. lipnja 2019.g. pa do isplate,

te naknadi parnični trošak u iznosu od 2.680,28 eura, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 16. listopada 2025. godine pa do isplate, a sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem i zaključkom OGSZ u Zagrebu posl. broj Ovr-2605/2019 od 28. kolovoza 2019.g. upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Tuženik je pred Finom podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku posl. br. OV-1755/2013 od 18. ožujka 2013.g. te je FINA blokirala račun ovršenika ovdje tužitelja za ukupan iznos od 27.133,53 kn, te protekom roka od 60 dana blokirani iznos je uvećan za zateznu kamatu i isplaćen je ovdje tuženiku. Navodi da je s tuženikom bio u govorenom odnosu kao korisnik INA kartice broj 377602613063 za teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] a temeljem kojeg odnosa je ovrhovoditelj naplatio utuženi iznos. Međutim, tužitelj kao niti djelatnici tužitelja, još od ožujka 2018.g. znači više od godine dana nisu vršili nikakva točenja goriva na benzinskim postajama tuženika, a cjelokupno poslovanje tužitelja, sva dugotrajna imovina, pokretna i nepokretna, pa tako i teretno vozilo reg. [registarska oznaka] prodani su i predani s danom 31 ožujka 2019 trgovačkom društvu BMD LOG d.o.o., a predmetno teretno vozilo tijekom travnja 2019.g. točeno je isključivo na internoj benzinskoj postaji istog trgovačkog društva, a ne kod tuženika, a tijekom svibnja nije uopće bilo u prometu već je bilo parkirano u skladištu trgovačkog društva u Bedenici. Iz računa koje je tuženik dostavio tužitelju za travanj i svibanj 2019.g. a koji računima je tužitelj prigovarao razvidno je da je na INA karticu broj 377602613063 za teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] točeno i dizelsko i benzinsko gorivo, a što tužitelja upućuje da je nepoznata treća osoba došla u posjed predmetne kartice i istu uz suradnju djelatnika tuženika koristila suprotno općim uvjetima tuženika na način da je u osobna i teretna vozila registarskih oznaka različitih od registarske oznake na koju je INA kartica izdana, znači za vozila koja nisu nosila reg. oznaku [registarska oznaka], iako to vozilo koristi isključivo dizelska goriva. Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osporava u cijelosti kao neosnovan, kako po osnovi, tako i po visini, a sve iz sljedećih razloga. Tužitelj je u tužbi naveo kako još od ožujka 2018. godine nije vršio nikakva točenja goriva na benzinskim postajama tuženika te kako je sva dugotrajna pokretna i nepokretna imovina pa tako i teretno vozilo za koje je izdana INA kartica broj 377602613063 prodana i predana trgovačkom društvu BMD LOG d.o.o. Tužitelj je naveo i kako okolnosti slučaja ukazuju na to da je nepoznata treća osoba došla u posjed predmetne kartice te da je istu neovlašteno koristila. Tuženik ističe kako iz e-mail korespondencije koju je tužitelj dostavio kao prilog tužbi proizlazi kako se društvo BMD LOG d.o.o. očitovalo da postoji osnovana sumnja da je bivši zaposlenik tužitelja i društva BMD LOG d.o.o. AG zloupotrebom INA kartice istu koristio na benzinskim postajama pozivajući se na vozilo čiji je vlasnik društvo BMD LOG d.o.o. Nastavno na navedeno tuženik ističe kako se sukladno Općim uvjetima poslovanja za INA kartice (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) korisnik iste obvezuje promjenu bilo kojeg matičnog podatka dostaviti u roku od 48 sati od nastanka promjene. Također, Općim uvjetima je propisano da korisnik prihvaća sve posljedice, rizike i/ili troškove koji bi mogli proizaći iz propusta u ispunjenju prethodno opisane obveze. Iz navoda tužitelja jasno proizlazi kako je došlo do promjene matičnih podataka budući da je vozilo na koje se odnosi INA kartica prodano drugom trgovačkom društvu, no tužitelj nije postupio sukladno svojoj obvezi te o nastaloj promjeni nije obavijestio tuženika. Nadalje, Općim uvjetima je izričito propisano i da se korisnik obvezuje koristiti izdane INA kartice u skladu s ugovornim uvjetima i odredbama Općih uvjeta te da se obvezuje nadzirati način i opseg korištenja svih INA kartica koje su mu izdane. Općim uvjetima je propisano i da je korisnik odgovoran za sve troškove evidentirane po izdanim INA karticama, uključujući i one troškove nastale uslijed neovlaštene uporabe i/ili uporabe INA kartice protivno ugovorenim uvjetima. Tuženik ističe i kako Opći uvjeti propisuju kako je gubitak ili otuđenje INA kartice potrebno odmah dojaviti INA-i, kao i da korisnik snosi svu odgovornost i rizik neovlaštenog korištenja INA kartice izdane na njegov zahtjev (odgovornost korisnika uslijed gubitka/otuđenja INA kartice prestaje nakon prispijeća pisane potvrde, potpisane i ovjerene od strane ovlaštene osobe korisnika). Dakle, iz navedenih odredbi Općih uvjeta kojih se tužitelj kao korisnik INA kartice mora pridržavati je razvidno kako odgovornost, rizik i troškove eventualnog neovlaštenog korištenja INA kartice snosi evidentirani korisnik iste, a to je u konkretnom slučaju tužitelj IZBOR TRGOVINA d.o.o. S obzirom da tužitelj nije obavijestio tuženika niti o promjeni matičnih podataka niti o okolnosti da INA kartica više nije u posjedu ovlaštene osobe, tuženik je osnovano od tužitelja potraživao naknadu troškova evidentiranih po INA kartici te je osnovano pokrenuo postupak izravne naplate svog potraživanja temeljem valjane zadužnice koja je kao sredstvo osiguranja izdana i ovjerena od strane tužitelja. Tužitelj nije dokazao osnovanost žalbenog razloga zbog kojeg je upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno nije dokazao da tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije bio ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužitelja. Stoga iz svega navedenog proizlazi zaključak kako je neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih po zahtjevu za izravnu naplatu koji je 03.07.2019. godine podnesen Financijskoj agenciji temeljem bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Branki Rački iz Svetog Ivana Zeline pod poslovnim brojem OV-1755/2013 od 18.03.2013. godine. Zaključno, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

3.

Rješenjem Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 1387/2035-5 od 9. travnja 2024.g ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P- 2188/2019 od 9. lipnja 2022. i predmet je vraćen na ponovno suđenje i u fazu pripremnog ročišta.

4.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja prileži spisu, i to: zahtjev za izravnu naplatu (list 7. spisa), Bjanko zadužnica (list 8 spisa), potvrda privatne isprave (list 9 spisa), specifikacija potraživanja (list 10 spisa), e mail korespondencija (list 11 spisa), evidencija kilometara i potrošnje goriva (list 12-13 spisa), Opći uvjeti poslovanja za INA kartice (list 24-29 spisa), preslike računa s specifikacijom (list 37-42 spisa), saslušao kao svjedoka BG ( list 63-64 spisa), zz. tužitelja CG ( list 64 spisa), proveo prometno vještačenja ( list 72-73 spisa).

5.

Na održanom pripremnom ročištu dana 22. rujna 2025. godine stranke nisu predlagale nove dokaze već su se usuglasile da se koriste svi provedeni dokazi u ovom postupku.

6.

Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno kao i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP ) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7.

Predmet spora jest proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika, temeljem bjanko zadužnice, nedopuštenim, te povrat novčanih sredstava koja su temeljem iste naplaćena.

8.

Među strankama, nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u ugovorenom odnosu na način da je tužitelj bio korisnik INA kartice broj 377602613063 za teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], da je izdao tuženiku bjanko zadužnicu ovjerenu po javno bilježniku broj OV-1755/2013 od 18. ožujka 2013., a predmetnu bjanko zadužnicu je tuženik podnio na naplatu 3. srpnja 2019. Nadalje, nesporno je da protekom roka od 60 dana FINA blokirani iznos uvećan zateznu kamatu isplatila tuženiku, odnosno ukupan iznos od 3.601,23 eura ( ranije 27.133,53 kn).

9.

Sporno je da li je tuženik osnovano podnio bjanko zadužnicu na izravnu naplatu i time od tužitelja naplatio ukupan iznos od 3.601,23 eura ( ranije 27.133,53 kn).

10.

Rješenjem ovog suda od 15. lipnja 2020. obavješten je o parnici BMD LOG d.o.o. radi eventualnog sudjelovanja u postupku kao umješač na strani tužitelja, te je isti podneskom od 17. kolovoza 2020. naveo da nema potrebe da sudjeluje u postupku kao umješač.

11.

Iz saslušanja svjedoka BG ( saslušanog na raspravi dana 17. veljače 2021.g ) proizlazi da je od tužitelja kupio teretno vozilo u ožujku 2019.g. a da isto vozilo koristi euro diesel gorivo. Isto vozilo im je tužitelj predao dana 3. travnja 2019.g. i nije dobio upozorenje da je za predmetno vozilo izdana ININA kartica za točenje goriva. Navodi da njegovo društvo posjeduje vlastitu pumpnu stanicu za točenje goriva, stoga nije postojala potreba da se gorivo za vozila u vlasništvu njegove tvrtke, toče izvan toga. Također navodi da je gsp. AG, a koji je upravljao tim vozilom radio prvo kod tužitelja, a kasnije je zaposlen kod njega. Isti je dobio izvanredni otkaz u svibnju 2019.g. Nadalje navodi da se predmetno vozilo od 20. travnja do 25. travnja 2019.g. nije korišteno i istim se nije upravljalo, a bilo je parkirano unutar skladišnog prostora u Koprivnici, a zatim u Bedenicu je premješteno vozilo i tamo je stajalo duži vremenski period.

12.

Iz saslušanja zz. tužitelja CG ( saslušane na raspravi dana 17. veljače 2021.g ) proizlazi da se u cijelosti pridružuje navodima i iskazu zz. BMD-a BG i potvrđujem navode što je rekao gospodin BG u pogledu da su oni preuzeli firmu a između ostalog i da su kupili predmetno teretno vozilo te da je dio zaposlenika prešao u radni odnos kod njih. Mi smo u firmi dugo koristili predmetnu karticu, ista se koristila samo za plaćanje cestarine. Mi smo preuzeli sve dokumente koji su bili u kamionu od šofera ali ta ININA kartica nam je jednostavno promakla. Kartica je glasila na registraciju teretnog vozila [registarska oznaka]. Navodi da zna da je jednom prilikom došlo da je bila potreba jedan kamion za kojeg još nismo dobili karticu točiti gorivo na drugu karticu te su nam to na INI odbili i rekli da se gorivo može točiti i platiti karticom samo za registarsku oznaku na koju ona glasi. Tek kada sam dobila račun od INE tada sam saznala da je ta kartica korištena, odmah sam ih zvala, oni su mi rekli da pišem odjelu reklamacije te kada sam primila račune vidjela sam da je gorivo točeno u Koprivnici i tada sam povezala da je došlo do zlouporabe kartice jer znam da gospodin AG živi u [adresa] i taj kamion je bio tamo. Ističe da je sklapanjem ugovora za korištenje kartice prihvatila opće uvjete poslovanja tuženika. U trenutku kada je firma prodala vozilo nije o promijeni vlasnika obavijestila tuženika. Navodi da je uvijek zaprimala račune od tuženika putem pošte i po opomeni kontaktirala da vidi o čemu je riječ te je kasnije zaprimila račune.

13.

Sud vjeruje iskazima svjedoka BG i zz. tužitelja CG obzirom da su isti iskazivali životno i logično te u skladu s drugim provedenim dokazima.

14.

Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. prometa ĐG ( list 72-73 spisa), a kojemu sud vjeruje u cijelosti jer je decidiran, izrađen u skladu s pravilima struke, u bitnome proizlazi da u tehničkom smislu da u predmetno vozilo nije moglo biti utočeno gorivo prema specifikaciji računa tuženika za mjesec travanj i svibanj 2019.g. osim stavke od 25.04.2019.g. za 111,86 litara goriva eurodiesel po cijeni od 1.100,70 kn s PDV-om na prodajnom mjestu Koprivnica kolodvor.

15.

Iz preslike računa s specifikacijom (list 37-42 spisa) za travanj i svibanj 2019.g. proizlazi da su isti izdani za dizelsko gorivo i benzinsko gorivo.

16.

Općim uvjetima tuženika i to pod pasusom Korištenje INA kartice je propisano da je korisnik ovlašten koristiti INA karticu za kupnju one vrste roba i usluga za koju je INA kartica izdana sukladno Zahtjevu.

17.

Slijedom iznijetoga, a temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj s tuženikom bio u ugovorenom odnosu kao korisnik INA kartice broj 377602613063 za teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] i to za dizelsko gorivo. Utvrđeno ja da je teretno vozilo reg. [registarska oznaka] prodano i predano s danom 31 ožujka 2019. trgovačkom društvu BMD LOG d.o.o., što proizlazi iz iskaza svjedoka BG i zz. tužitelja CG. Nadalje, sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. prometa ĐG da u predmetno vozilo nije moglo biti utočeno gorivo prema specifikaciji računa tuženika za mjesec travanj i svibanj 2019.g. osim stavke od 25.04.2019.g. za 111,86 litara goriva eurodiesel po cijeni od 1.100,70 kn s PDV-om na prodajnom mjestu Koprivnica kolodvor. Također, iz računa koje je tuženik dostavio tužitelju za travanj i svibanj 2019.g., a kojim računima je tužitelj prigovarao, razvidno je da je na INA karticu broj 377602613063 za teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] točeno i dizelsko i benzinsko gorivo, time sud zaključuje da je nepoznata treća osoba došla u posjed predmetne kartice i istu uz suradnju djelatnika tuženika koristila suprotno općim uvjetima tuženika, kojima je propisano da je korisnik ovlašten koristiti INA karticu za kupnju one vrste roba i usluga za koju je INA kartica izdana sukladno Zahtjevu, a to je dizelsko gorivo, a ne benzinsko. Također, kako iz saslušanja svjedoka BG proizlazi da je vozilo predano dana 3. travnja 2019.g. društvu BMD LOG d.o.o., da isto nije korišteno odnosno da je bilo parkirano unutar skladišnog prostora u Koprivnici, a zatim u Bedenicu gdje je duži vremenski period stajalo, te da društvo posjeduje vlastitu pumpnu stanicu za točenje goriva, stoga nije postojala potreba da se gorivo za vozila u vlasništvu društva BMD LOG d.o.o, toče izvan toga, stoga zaključak je suda da isto vozilo nije točeno kod tuženika dana 25.04.2019.g. odnosno za stavku od 25.04.2019.g. za 111,86 litara goriva eurodiesel po cijeni od 1.100,70 kn s PDV-om na prodajnom mjestu Koprivnica kolodvor. Zaključno, valja naglasiti da sukladno Općim uvjetima tuženika, "INA kartica koja je izdana na poslovni subjekt i registarsku oznaku ne može se prenositi na drugo vozilo i može se koristiti za točenje goriva u spremnik vozila čije su reg. oznake naznačene na INA kartici", što ukazuje da je tuženik je bio dužan provjeravati da li se toči gorivo upravo u spremnik vozila čije se registarske oznake nalaze na INA kartici, a isti je to propustio učiniti jer je tijekom postupka utvrđeno da se je točilo i benzinsko gorivo a kartica je bila izdana za dizelsko vozilo, time je sud utvrdio da je došlo do isključivog propusta djelatnika tuženika koji nije vršio kontrolu Inine kartice. Nadalje, iz svega iznijetoga sud je utvrdio da ne postoji doprinos tužitelja u zlouporabi Inine kartice jer upravo kontrolu iste vrše i dužni su obavljati djelatnici tuženika, što ovdje nesporno nisu učinili stoga je i došlo do zlouporabe predmetne kartice, stoga je valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje da su u konkretnom slučaju pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika temeljem predmetne bjanko zadužnice nedopušteni i odlučeno je kao u toč. I. izrijeke.

18.

Tužitelju bi pripadao povrat nepripadno isplaćenih sredstava s njegova računa na račun tuženika u iznosu od 3.601,23 eura ( ranije 27.133,53 kn), u okviru instituta stjecanja bez pravne osnove s zateznim kamatama od dana kada je tuženik taj iznos stekao, i to na iznos od 1.846,25 eura ( ranija 13.910,60 kn), od 17. svibnja 2019.g. pa do isplate i iznos od 1.754,98 eura ( ranije 13.222,93 kn) od 18. lipnja 2019.g. pa do isplate, pa su mu iste od tog datuma i dosuđene, i to po stopi koja se primjenjuje na izvanugovorne obvezne odnose (čl. 210. st. 1., 2. i 4. OZ-a u vezi čl. 50. st. 1. t. 9. i čl. 52. st. 1. i 3. OZ-a, čl. 1111. st. 1., čl. 1115., čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1086. te čl. 29. st. 2. ZOO-a), te je odlučeno kao u toč. II. izrijeke.

19.

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, zastupanja na ročištima 12.03.2020., 30.11.2020., 17.02.2021., 11.05.2022. i 22.09.2025. za svaki po iznos od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav podneska od 27.03.2020., 28.09.2020., 02.11.2020. za svaki po 100 bodova, sve uvećano za iznos PDV- a 450,00 eura. Nadalje u parnični trošak ulazi sudska pristojba na tužbu i presudu svaka u visini 82,42 eura sukladno Tbr. 1 st. 2 Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), te predujam za prometno vještačenje u iznosu od 265,44 eura što sveukupno iznosi 2.680,28 eura i odlučeno je kao u toč. II. izrijeke ove presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025. godine

SUDAC

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.