Poslovni broj: P-3281/2023-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovoga suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Privredna banka Zagreb, d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 zastupan po punomoćniku Krunu Peronji, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 02. rujna 2025 u nazočnosti tužitelja osobno sa punomoćnikom Alen Đapić, odvjetnik u Splitu te zamjenika punomoćnika tuženika Marte Šimurine, odvjetnice u Splitu , na ročištu za objavu dana 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br. 9010790583 od 21. listopada 2005.g. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 54.270,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, članak 5., u dijelu u kojem se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 6. u dijelu u kojem se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 7., u dijelu u kojem se kredit u iznosu 54.270,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu br. 9010790583 od 21. listopada 2005.g. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, članak 7., u dijelu u kojem u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos rate, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene rate, te u dijelu u kojem je obavijest o tome sastavni dio ovog ugovora.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos 6.095,49 eura sa zateznom kamatom koja teče:

0.82 eura od 30.11.2005.

18.85 eura od 31.10.2008.

12.51 eura od 31.12.2008.

10.47 eura od 31.01.2009.

16.91 eura od 28.02.2009.

8.84 eura od 31.03.2009.

11.64 eura od 30.04.2009.

11.72 eura od 31.05.2009.

3.59 eura od 31.07.2009.

4.74 eura od 31.08.2009.

3.90 eura od 30.09.2009.

7.66 eura od 30.11.2009.

10.55 eura od 31.12.2009.

15.50 eura od 31.01.2010.

16.16 eura od 28.02.2010.

25.09 eura od 31.03.2010.

22.00 eura od 30.04.2010.

28.53 eura od 31.05.2010.

40.61 eura od 30.06.2010.

37.60 eura od 31.07.2010.

61.01 eura od 31.08.2010.

54.73 eura od 30.09.2010.

46.48 eura od 31.10.2010.

63.28 eura od 30.11.2010.

77.17 eura od 31.12.2010.

70.57 eura od 31.01.2011.

74.10 eura od 28.02.2011.

68.02 eura od 31.03.2011.

68.76 eura od 30.04.2011.

95.69 eura od 31.05.2011.

23.08 eura od 30.06.2011.

33.77 eura od 31.07.2011.

32.58 eura od 31.08.2011.

22.54 eura od 30.09.2011.

23.17 eura od 31.10.2011.

20.74 eura od 30.11.2011.

23.59 eura od 31.12.2011.

24.84 eura od 31.01.2012.

23.41 eura od 29.02.2012.

24.09 eura od 31.03.2012.

23.60 eura od 30.04.2012.

25.10 eura od 31.05.2012.

0.81 eura od 01.06.2012.

106.03 eura od 31.07.2012.

103.94 eura od 31.08.2012.

4,596.70 eura od 20.09.2012.

po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.700,00 Eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dana 16. listopada 2025., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 14. lipnja 2023. tužitelj je naveo:

Da je dana 21. listopada 2025 zaključio ugovor o kreditu s tuženikom u iznosu od 54.270,00 CHF koji iznos je isplaćen protuvrijednosti u kunama. Da se radilo o tipskom ugovoru , da je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa te da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne o čemu se već izjasnio Trgovački sud u Zagrebu u svojoj presudi pod brojem P-1401/2012. u kolektivnoj tužbi. Da tužitelj u ovoj tužbi predlaže utvrditi ništetnim ugovornu odredbu u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, Isto tako je navedeno ta treba primijeniti radi utvrđivanja visine srednji tečaj CHF tečajne liste i Hrvatske narodne banke.

2.U svom odgovoru na tužbu od 13. listopada 2023 tuženik je naveo:

Tužitelj je prvo podnio stupnjevitu tužbu da bi, nakon što je primio od tuženika podatke, uredio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 10.08.2023.g.

Tuženik se protivi i ovako uređenoj tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanima u cijelosti, predlaže stoga iste odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka.

Svojim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva u toč. I. petita tužbe utvrđenje ništetnima odredbi ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, u toč. II. utvrđenje ništetnima odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a u točki III. isplatu iznosa od 6.394,69 EUR-a/47.281,35 kn sa zz kamatom koja na navedeni iznos teče od dospijeća pa do isplate na ime ništetne valutne klauzule, dok u toč. IV. potražuje naknadu prouzročenog parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Tako tužitelj u historijatu tužbe navodi da Ugovor o kreditu broj 9010790583 koji su stranke zaključile dana 21.10.2005.g., a kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 54.270,00 CHF po srednjem tečaju tečajne liste banke na dan korištenja kredita, sadrži ništetne odredbe odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a koja ništetnost je utvrđena u postupcima koji su vođeni pod brojem P 1401/12 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem Pž- 6632/17 pred Visokim trgovačkim sudom RH i Vrhovnim sudom RH pod brojem Rev 2221/18.

U istim presudama da je utvrđeno kako je tuženik povrijedio kolektivna prava i interese potrošača iz razloga što prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao potrošače o svim bitnim parametrima, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Tuženik drži da je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, i u pogledu osnove, a i u pogledu visine potraživanja.

U odnosu na osnovu potraživanja:

Nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj 9010790583 dana 21.10.2005. godine.

Međutim, sporno je da bi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile nepoštene i ništetne.

Dodatno tuženik ističe kako je Vrhovni sud RH zauzeo stav kako su tužitelji koji su ustali tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope zakasnili, budući je u odnosu na ovog tuženika rok za pokretanje takve tužbe istekao još 13.06.2019.g.

Nadalje, valutna klauzula je predviđena čl. 22 Zakona o obveznim odnosima, te do danas, isti zakonski članak nije stavljen van snage, pa nema govora o tome da bi ista bila uzrokom nejednakosti u ugovornom odnosu budući navedena klauzula djeluje isto prema svim sudionicima pravnog posla.

Također, dosadašnja sudska praksa čvrsto stoji na stajalištu kako su ugovori sklopljeni u RH, a koji sadrže valutnu klauzulu, dopušteni i zakoniti.

Nadalje, nesporno je da je predmetni Ugovor o kreditu potvrđen ( solemniziran) po javnom bilježniku te kao takav ima snagu javnobilježničkog akta.

Dakle, strankama je prilikom sklapanja isti ugovor pročitan, protumačen te su iste upozorene na posljedice sklapanja istog, nakon čega su se iste ipak odlučile na njegovo sklapanje, zbog čega se ima smatrati da je tužitelj sve svoje eventualne nedoumice otklonio već prilikom sklapanja samog ugovora.

Ono što tuženik smatra posebno spornim jest činjenica da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom i zatvaranjem kredita s danom 20.09.2012. godine dakle, više od 10 godina prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

Ovo je bitno istaknuti iz sljedećih razloga:

1) Predmetni ugovor je ispunjen prije nego što je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) dana 30. rujna 2015.g.

2) Tužitelj je prekludiran u isticanju ništetnosti u smislu odredbe članka 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

3) Tužiteljevo potraživanje je zastarjelo.

Činjenica da je predmetni Ugovor o kreditu ispunjen u cijelosti prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) dana 30. rujna 2015.g., bitna je u kontekstu shvaćanja da je Zakonodavac odredbom članka 19.a st. 3. ZID ZPK/15 izrijekom isključio sve korisnike CHF kredita koji su svoje kredite već isplatili.

Dakle, očito je da je Zakonodavac smatrao da korisnici CHF kredita koji su svoje kredite već isplatili nisu pretrpjeli štetu, te da između ugovornih strana, banaka i potrošača nije postojala znatnija neravnoteža na strani potonjih, zbog čega nije bilo potrebno da im pruži pravnu zaštitu.

Naime, većinom se radilo o kratkoročnim, nenamjenskim CHF kreditima koji su otplaćeni do 2015.g., a kod kojih nije ni došlo do značajnog rasta vrijednosti švicarskog franka u odnosu na početni tečaj, zbog čega je tim potrošačima Zakonodavac izrijekom uskratio pravo na konverziju.

U tom smislu, jasno je da je pozivanje tužitelja na štetu nastalu obzirom na nepoštenost odredbi bespredmetno.

Tuženik smatra da je tužitelj prekludiran u isticanju ništetnosti, pozivom na čl. 326. St. 2 Zakona o obveznim odnosima budući je ugovor o kreditu br. 9010790583 dana 20.09.2012. godine u cijelosti ispunjen od strane obje ugovorne strane, a uzrok ništetnosti bi bila zabrana manjeg značenja.

Pritom treba imati na umu da zabrana manjeg značenja, sukladno tumačenju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci pod posl.br. Rev 3010/1994 od 08.10.1998. godine predstavlja zabranu čija svrha ide za zaštitom nekih pojedinačnih interesa ugovornih stranaka, a ne i zabrana čiji se cilj tiče zaštite javnih interesa.

Tuženik smatra da je tužiteljevo potraživanje, unatoč izraženom stajalištu Vrhovnog suda RH, u cijelosti zastarjelo, imajući u vidu da tužitelj svoju tužbu zasniva na institutu stjecanja bez osnove u svezi sa čl. 1111 i čl. 1115 ZOO-a.

U odnosu na stjecanje bez osnove nije propisan poseban zastarni rok, pa u primjenu dolazi isključivo opći zastarni rok od pet godina, predviđen odredbom čl. 225 ZOO-a, a koji, sukladno čl. 215 ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Zakonodavac nigdje nije propisao da podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava prekida zastaru.

Štoviše, u Zakonu o zaštiti potrošača jasno je navedeno da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava.

Ta odredba sasvim jasno pokazuje da podnositelj kolektivne tužbe ne ostvaruje povrijeđeno subjektivno pravo potrošača pa ne može izazvati ni prekid zastare tog prava, a posebno imajući na umu da ni tužba potrošača na utvrđenje da je ugovor ništetan (ili pojedine njegove odredbe) ne prekida zastaru jer se takvom tužbom ne traži utvrđenje postojanja tražbine, njezino osiguranje ili ostvarivanje u smislu čl. 241. ZOO-a i čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača uz obrazloženje: … jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Očito je namjera zakonodavca bila upozoriti potrošača da podnositelj kolektivne tužbe ne ostvaruje njegovo povrijeđeno subjektivno pravo niti traži utvrđivanje postojanja njegove tražbine ili njezino osiguranje.

Kolektivnom se tužbom, u načelu, štite interesi i prava građana i cilj joj je prije svega spriječiti fizičke i pravne osobe koje obavljanjem svoje djelatnosti teže vrijeđaju ili ozbiljno ugrožavaju interese neodređenog broja osoba.

Dakle, cilj je kolektivne zaštite prije svega preventivan, ukloniti s tržišta nepoštene ugovorne odredbe i prije nego li se počnu primjenjivati, ako se primjenjuju, zabraniti njihovu daljnju upotrebu te spriječiti da i svi drugi trgovci primjenjuju takve ili slične odredbe za koje se u postupku kolektivne zaštite utvrdi da su nepoštene. Međutim, svojom tvrdnjom da kada se zastara ne bi prekidala podnošenjem kolektivne tužbe, vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla, VSRH navodi kako smatra da je jedini smisao i cilj kolektivne zaštite prekid zastare u pogledu individualnih restitucijskih zahtjeva, što nije točno, te je ovakvo shvaćanje VSHR prije svega protivno pozitivnim zakonskim propisima.

Podredno, ukoliko bi se i uzelo da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, što ovaj tuženik negira, odnosno pretpostavka prekida zastare jest da zastarni rok još uvijek teče, a da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa u predmetu P-1401/2012 podnesena dana 4. travnja 2012. godine, to je i prije podnošenja tužbe temeljem čl. 226 i u svezi sa čl. 245 ZOO-a nastupila zastara u odnosu na sve anuitete koji su dospjeli do dana 04. travnja 2009.godine Iako tužitelj u svojoj tužbi ne spominje izrijekom Direktivu 93/13, obzirom da je u predmetnom sporu riječ o Ugovoru o kreditu broj 9010790583 zaključenom između stranaka dana 21.10. 2005.g., tuženik želi navesti da je dana 05. svibnja 2022.g. objavljena odluka pred sudom Europske unije u predmetu broj C-567/2020 po zahtjevu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a vezano uz tumačenje Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. godine, te se sudu ukazuje kako je sukladno navedenoj odluci utvrđeno sljedeće:

-kako se Direktiva 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne primjenjuje na (osnovne) Ugovore o kreditima primjenom ratione temporis jer je riječ o ugovorima o kreditu koji su sklopljeni prije datuma pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji 01. srpnja 2013.g.

-polazeći od prethodnog utvrđenja, područje primjene Direktive 93/13 jesu (samo) Dodaci originalnim ugovorima o kreditu koji su zaključeni između stranaka postupaka nakon pristupanja RH Europskoj uniji 01. srpnja 2013.g.

- članak 1. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjenu njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive. Prema tome, iz Odluke suda Europske unije u predmetu C-567/2020, a koja se primjenjuje na sporove potrošača proizašle iz kolektivne tužbe P-1401/12, nedvojbeno proizlazi kako ugovorne odredbe onih Ugovora o kreditu koji su zaključeni prije 01. srpnja 2013.g. ne mogu biti predmetom kontrole niti je sud ovlašten provoditi test nepoštenosti tih ugovornih odredaba.

Nadalje, ukoliko sud bude smatrao potrebnim saslušati tužitelja, skreće se istom pažnja na recentnu praksu drugostupanjskih sudova koji drže svrsishodnim izvesti dokaz saslušanjem stranaka (potpisnika ugovora o kreditu) u skladu s ustavnim načelom o jednakosti oružja, na okolnosti obavješćivanja korisnika kredita o rizicima fluktuacije u tečaju CHF, a koja praksa se dostavlja sudu na uvid, zbog čega tuženik ustraje i u dokaznom prijedlogu za saslušanjem djelatnika Banke koji je sudjelovao u zaključenju predmetnog ugovora o kreditu.

U odnosu na visinu potraživanja:

Tuženik pored osnove, u cijelosti osporava i visinu predmetnog potraživanja, budući nije jasno temeljem čega i kojom metodologijom je tužitelj došao do utuženih iznosa, odnosno, iako je izračun vršio sudski vještak, jasno je da isto vještačenje nije rađeno po sudskom nalogu, pa se isto ukazuje bespredmetnim.

Slijedom naprijed navedenoga, tuženik predlaže kao uvodno, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovan, a tužitelju naložiti da naknadi tuženiku trošak postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao: ugovor o kreditu od, početni otplatni plan, karticu kredita od dana plasmana kredita do dana anuiteta, te nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marijana Jovića te iskaz tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Stranke su popisale parnični trošak.

6. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu i da predmetni ugovor nije konvertiran.

7.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama se ukazalo spornim da li tužitelj imao pravo zahtijevati isplatu preplaćenog iznosa na ime valutne klauzule i promjenjive kamatne stope,

8. U svom odgovoru na tužbu tužena osporava osnovu i visinu navodeći u bitnome da je tužba neuredna, da je promjena kamate izvršena u skladu za zakonom i ugovorom, da tužitelj želi kredit s promjenjivom kamatnom stopom pretvoriti u kredit s fiksnom kamatnom stopom, te je istaknut prigovor zastare. Navodi iznijeti u odgovoru na tužbu, tumačenje zakonskih propisa i postupanje tužene u konkretnom slučaju su u suprotnosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZPK-a), Direktivi 93/13 EEZ, te stavu sudske prakse. U odnosu na prigovor neurednosti tužbe, odnosno da u konkretnom slučaju tužitelj nije odredio vrijednost predmeta spora, a niti su ispunjeni uvjeti za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe, jer se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženoj za dostavom kreditne dokumentacije, tužitelj ističe da je navedeni prigovor nesonovan i neistinit. Naime, u konkretnom slučaju da bi tužitelj mogao postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, a time odrediti i vrijednost predmeta spora, potreban mu je podatak (kreditna dokumentacija) vezana uz zaključeni Ugovor o kreditu, s kojim podacima (kreditnom dokumentacijom) tužena kao banka nedvojbeno raspolaže sukladno odredbi iz čl.160 Zakona o kreditnim institucijama, prema kojem su banke dužne čuvati kreditnu dokumentaciju najmanje jedanaest godina nakon isteka godine u kojoj je poslovni odnos prestao. Tužitelj ima pravo na pristup kreditnoj dokumentacije sukladno odredbama iz čl.15. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženoj svojim zahtjevom od 15.svibnja 2019.g. i zatražio dostavu kreditne dokumentacije (prvi otplatni plan, otplatne planove po promijenjenoj kamatnoj stopi, promjene kamatnih stopa, te evidenciju uplata po predmetnom kreditu), kojem zahtjevu tužena do danas nije udovoljila.

9. Iz odredbe čl. 6 predmetnog ugovora jasno proizlazi da je ugovorena namjena predmetnog kredita isključivo za kupnju stana dalje isključivo za potrošačke svrhe, a nikako u gospodarske svrhe pa su prigovori tuženika u potpunosti neosnovani.

10. U konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja;

Prema odredbi čl.215.st.1.ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava pod posl.br.P-1401/12 prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom RH donošenjem presude pod posl.br.Pž-7129/13 dana 13.lipnja 2014.g. zastara počela teći ispočetka, kada je tužitelj stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata, te mu očito nije protekao opći zastarni rok od pet godina propisan čl.225.ZOO-a.

Naime, izmjenama i dopunama ZPP-a (NN broj 57/11) od 25.svibnja 2011.g. uvedena je nova glava 32. (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), pa je čl.502.a. propisano tko na koji način može podnijeti tužbu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a čl.502.c. je propisano da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz č1.502.a.st.1. ovoga zakona, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Presuda na koju se tužitelj poziva temeljem č1.502.a. je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12.

Bez stupanja na snagu izmjena ZPP-a koje omogućuju kolektivnu tužbu, pojedincu prije stupanja na snagu tih izmjena nije bio moguć pristup sudu na ovakav način radi utvrđenja ništetnosti određenih ugovornih odredbi onako kako je to sada regulirano izmjenama ZPP-a, odnosno novim pravnim mogućnostima zaštite kolektivnih interesa, pa time i zaštitom pojedinačnih interesa fizičkih osoba.

S obzirom na ovu činjenicu zastarni rok za naknadu iz osnova neosnovanog obogaćenja počinje upravo od pravomoćnosti gore navedene prvostupanjske presude u kolektivnoj tužbi.

Ističe se da je Županijski sud u Osijeku u svojoj presudi posl.br.Gž-624/17 od 17. svibnja 2017.g. zauzeo stav da je podnošenjem kolektivne tužbe 04.travnja 2012.g. prekinuta zastara. Takav stav je zauzeo i Županijski sud u Puli u svojoj odluci posl.br. Gž-1382/17 od 05.veljače 2018.g. i konačno, u presudi Vrhovnog suda RH posl.br.Rev-2245/17 od 20.ožujka 2018.g. zauzet je stav da se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara.

Također, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30.siječnja 2020.g. zauzet je stav da „...zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323.stavak 1 ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora...“

Osim toga, valja ukazati da je obveza restitucije u slučaju ništetnosti propisana odredbom članka 323.st.1.ZOO-a pa se obveza restitucije ne može promatrati odvojeno od ništetnosti (Županijski sud u Zadru Gž-913/17-2 od 12.srpnja 2018.g.), slijedom čega u konkretnom slučaju nije, niti je mogla nastupiti zastara potraživanja.

11. Da tuženik neutemeljeno poriče da bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile nepoštene. Sve je to već utvrđeno u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-6632/2017.

12. Prema mišljenju ovog suda o spornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli se nije moglo pregovarati i iste su protivne načelu savjesnosti i poštenja.

13. Sukladno odredbi čl. 323 Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti ugovornoj strani ono što je primala na temelju takvog ugovora.

14. Također u konkretnom slučaju da je za odredbu o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bitno da budu ispunjena dva uvjeta a to je da ugovorena odredba mora biti odraz zakonskih odredbi ali i da te odredbe moraju biti prisilne naravi što svakako nisu.

15. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nejasna i ničim ne dovodi u pitanje osnovanost tužbenog zahtjeva.

16. Također postoje dvije odluke Vrhovnog suda RH kojim se zauzima stav da onaj tko je znao i morao znati da drugome nešto daje bez osnove je nesavjestan zbog čega ima pravo na povrat danog.

17. Tuženikovo potraživanje negativnih anuiteta je u zastari.

18. Tzv. negativni anuiteti dospjeli su najkasnije 2008 god. zbog čega je jasno da pored svega gore navedenog je to potraživanje u zastari jer to potraživanje zastarijeva za 5 godina.

19. Naime podnošenjem kolektivne tužbe Trgovački sudu u Zagrebu prekinut je tijek zastare a zastarni rok iz čl. 225 iznosi 5 godina i u skladu je s pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020.

20.Sudski vještak Marijan Jović u svom nalazu i mišljenju od 14. prosinca 2024.

Dana 14.06.2023.. tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela Ugovora o kreditu koji se odnosi na odredbe o primjeni valutne klauzule tečaja švicarskog franka od strane kreditora.

Kredit pod brojem 9010790583 je ugovoren dana 21.10.2005. godine između tužitelja kao korisnika i Banke kao davatelja kredita na iznos od CHF=54.270 na rok od 132 mjeseca. Isplaćen je u kunama dana 31.10.2005. prema srednjem tečaju kreditora 1CHF=4,767295 Kn, dok je naplata mjesečnih rata vršena po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Početna je ugovorena promjenljiva kamatna stopa iznosila 4,75% postotnih poena godišnje, a otplata se vršila po modelu rata, s fiksnom mjesečnom otplatom glavnice, plativo u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Kamatna stopa se mijenjala kroz otplatno razdoblje. Prva rata je dospjela 30.11.2005. godine. Kredit je bio u počeku otplate glavnice od 31.05.2011. do 30.06.2012. kada se plaćala samo kamata na glavnicu. Kredit je prijevremeno konačno otplaćen 20.09.2012., a uplata na ime zatvaranja kredita je uvrštena u izračun kao i ostali redovni anuiteti jer je izvršena po višem tečaju od početnog.

Dokumentacija u spisu koja prileži tužbi je dostatna za evidenciju rata koje su naplaćene, a mijenjale su se ovisno o iznosu kamatne stope. Tijekom cijelog razdoblja otplate su se rate u kunskoj protuvrijednosti mijenjale sukadno promjeni tečaja švicarskog franka.

U tablici koja prileži ovom nalazu je prikazan obračun više plaćenih mjesečnih rata u kunama zbog promjene tečaja CHF/KN, a prikazani u stupcu br. 7, odnosno u protuvrijednosti Eur po fiksnom tečaju konverzije stupcu br. 8. Dobiveni su razlikom umnoška naplaćene rate i tečaja važećeg na dan plaćanja od umnoška naplaćene rate i tečaja važećeg na dan korištenja kredita.

Datumi od kojeg je tužitelj preplatio rate su po mišljenju vještaka datumi dospijeća rate čime se anulira obostrano zaračunata zatezna kamata. Tečaj po kojem sam obračunavao pojedinačne kunske protuvrijednosti na ime podmirenja rata je primijenjeni tečaj važeći na dan plaćanja kako je i ugovoreno u Ugovoru o kreditu.

M I Š LJ E NJ E

Vještvo je napravljeno sukladno Rješenju Općinskog suda u Splitu od od 23. listopada 2024. godine, u predmetu koji se vodi pod brojem P-3281/2023.

Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu.

Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

Tužitelj (kao korisnik) i Tuženik (kao kreditor) su sklopili ugovor o kreditu broj 9010790583. Za plaćanje rata je korišten srednji tečaj CHF/KN kreditora važeći na dan plaćanja.

Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu platio pojedinačne veće iznose rata od rata koje bi bile plaćene da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu važeći na dan korištenja kredita u ukupnom iznosu 6.095,49 Eur.

21. U svom iskazu tužitelj ŽS je naveo:

Mogu kazati da sam j a2005 odlučio rješiti svoje stambeno pitanje te u te svrhe podići stambeni kredit. Mogu kazati i to da sam za to vrijem bio djelatna vojna osoba i primao sam plaću upravo preko tuženika Privredne banke Zagreb. Mogu kazati i to da sam iz tog razloga odabrao da ću zaključiti ugovor o kreditu upravo s tuženikom.Mogu kazati i to da j e kredit zaključen na razdoblje od 12 god. Sam kredit je zaključen dana 21.10.2005 god. na iznos od nekih 54.270 CHF. Mogu kazati kada sam ja došao u banku meni su nuđeni isključivo krediti u valuti CHF i djelatnik banke mi je kazao da su to najpovoljniji kredit što se tiće kamatne stope te da će tečaj valute CHF biti stabilan. Mogu kazati da meni djelantik banke niti javni bilježnik nisu proćitali ugovor o kreditu. Mogu kazati i to da je meni djelatnik banke dao primjerak ugovora prije potpisivanja i ja sam taj ugovor pročitao kući.Isto tako mogu kazati da ja nisam upozoren od strane djelatnika banke na rizike promjenjive kamatne stope i promjene tečaja niti sam ja u to vrijeme znao što znači pojam promjenjiv a kamatna stopa .Isto tako mogu kazati i to da je meni početna rata bila nekih 450 do 500 CHF a kasnije bi narasla gotovo duplo.Isto tako mogu kazati da ja u vrijeme zaključenja ugovora nisam imao u vlasništvu niti trgovačko društvo niti udjel u istom niti sam imao u vlasništvu obrt.Mogu kazati i to da se radilo o adaptiranju kuće koja je moje vlasništvo i ja do dana današnjeg nisam završio tu kuću odnosno nisam uselio u istu.Ta se kuća nikada nije iznajmljivala niti davala u najam drugim osobama niti u turističke svrhe. Na posebno pitanje pun.tužitelja da li su tužitelju u banci objasnili na koji način će se mjenjati kamatna stopa.Tužitelj odgovaraq da nisu.Na posebno pitanje pun.tužitelja da li se moglo pregovarati o pojedinim odredbama ili se radilo o tipskom ugovoru .Tužitelj odgovara da se nije moglo pregovarati o pojedinim odredbama ugovora nego se radilo isključivo o tipskom ugovoru. Na posebno pitanje zam pun. tuženika da li je tužitelj nakon što je pročitao ugovor tražio od djelatnika banke da mu pojasni pojedinu odredbu ugovora. Tužitelj odgovara da se ne sjeća ali znam da sam pitao kolika će mi biti rata i na koje razdoblje će biti ugovor. Na posebno pitanje zam .pun. tuženika da li je tužitelju bila nejasna još koja odredba ugovora o kreditu.Tužitelj odgovara da ne zna te bankarske stvari niti je stručnjak za financije niti su mi one u tom trenutku bile važne.

22. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskaz tužitelja ŽS iz kojih iskaza bi nedvojbeno proizlazilo da se radilo o tipskom ugovoru, da se nije moglo pregovarati o bilo kojoj odredbi ugovora pa tako i odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Isto tako bi proizlazilo da nisu nuđeni krediti u drugim valutama nego u valuti CHF te da se stan koristi isključivo za stanovanje.

23. Sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka Marijana Jovića čije vještvo je u cijelosti stručno i argumentirano i stranke na isto nisu imale primjedbi a tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

24.Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Odluka o trošku temelju se na odredbi članak 154 st. 1 ZPP-a, a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe 500,00 eura, sastava podneska od 10.10.2023-500,00 eura, sastava podneska od 23.10.2023-500,00 eura, sastava podneska od 10.10.2024-500,00 eura, pristupa na ročište od 23.10.22024-500,00 eura, sastava podneska od 25.10.2024-50,00 eura, sastava podneska od 07.01.2025-500,00 eura, sastava podneska od 21.03.2025-500,00 eura, pristupa na ročište od 12.05.2025- 500,00 eura, pristupa na ročište od 02.09.2025-500,00 eura, pristupa na ročište za objavu presude-100,00 eura odnosno ukupno 4.200,00 eura uvećano za 25% PDV-a odnosno 1.050,00 eura , trošak financijskog vještačenja 300,00 eura, trošak privatnog financijskog vještaćenja-150,00 eura odnosno ukupno 5.700,00 eura.

Split, 16. listopada 2025.,

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u Splitu u 3 primjerka.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

3. u spis