REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-300/2025-17

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja KK pok. ĐK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Matea Burazin Lončar, odvjetnica iz Imotskog, protiv tuženika: 1. EK ud. pok. K, 2. ŽK ud. pok. Đ, 3. NK pok. RK, 4. KK pok. RK, 5. ĆK pok. K, 6. UK ž. K rodom E, 7. TK ž. ŠK rodom E, 8. KKA pok. Đ, 9. HK pok. Đ, 10. RK pok. Đ, 11. ŠK pok. Ž, 12. CK ud. NK, 13. ČK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 14. MK pok. MK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 15. OK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. NK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oni ad/1 – ad/12, zastupani po privremenom zastupniku Silviji Đerek Matković, odvjetnici iz Imotskog, radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 14. listopada 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 16. listopada 2025. god.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj KK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] vlasnik nekretnine u k. o. [katastarska općina] koju tvore dio čest. zem. [katastarska čestica] I z.k.tijelo Z. U. [broj ZK uloška], u pov. 102 m² i dio čest. zem. [katastarska čestica] III z.k.tijelo Z. U. [broj ZK uloška] u pov. 1189 m², dakle, nekretnine ukupne površine 1291 m², baš nekretnine koju je vještak Davor Bubalo, na skici od 9.9.2025. god. koja čini sastavni dio ove odluke, narisao između točaka A-B-C-D-A, pa je stoga isti ovlašten, na osnovi ove odluke i uz ostvarenje ostalih pretpostavki koje zahtijeva zemljišnoknjižno pravo, izvršiti uknjižbeni upis njegovog vlasničkog prava nad uparničenom nekretninom u ovosudnu zemljišnu, uz istodoban izbris su/vlasničkih prava tuženika upisanih u zemljišnu knjigu nad promatranom nekretninom te prava VK pok. ĐK, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da su kroz iznimno dugo razdoblje njegovi prednici vršili efektivnu vlast nad predmetnom nekretninom, a kako da su njemu/tužitelju, nakon diobe ostavina njegovog oca ĐK i brata VK pripali svi pravni učinci ostvareni vršenjem tih vlasti, dakle pravni učinci dosjedanja, on da je sada/u vrijeme zaključenja raspravljanja u ovoj parnici isključivi vlasnik promatrane nekretnine.

1.1.Zahtijevao je da sud deklarira postojanje njegovog vlasničkog prava na posrednom predmetu spora ove parnice i njega ovlasti na upis tog prava u zemljišnu knjigu.

2. Privremena zastupnica tuženika odsutnih i nepoznatih boravišta, dakle onih ad/1 – ad/12, je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, osporila istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost njegovog zahtjeva u onom dijelu u kojem je postavljen prema njezinim kvazimandantima.

3. Ostali tuženici, iako su pozvani na davanje odgovora na tužbu i pozivani da pristupe ročištima, ročištima nisu pristupali niti su podnijeli pisane odgovore na tužbu.

4. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č.zem., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Davora Bubala od 9.9.2025. god., pročitan je popis posjednika u katastru nekretnina koji je vještak ispisao u okviru uratka te su izvedeni dokazi saslušanjima svjedoka IK zv. " N" i SK zv. " R".

5. Pravno je osnovan zahtjev koji je tužitelj postavio u parnici.

6. Počev od osamdesetih godina prošlog stoljeća pa naovamo, izuzev tužitelja, nitko nije vršio kakve akte vlasti na predmetnoj nekretnini, nekretnini u naravi vinograd, niti se samom tužitelju pačao u njegovu vlast.

6.1.Posvjedočili su to, temeljeći posvjedočenja na neposrednom zapažanju okolnosti o kojoj su svjedočili, oba svjedoka saslušana u ovoj parnici.

6.2.Svjedoci DK. "Gusar" i SK. " R" jesu osobe koje su, jer žive na lokalitetu položenosti predmetne nekretnine objektivno mogle kroz tijek života neposredno sagledavati stanje na predmetnim nekretninama i koje – kako kažu

– i jesu sagledavali stanje na predmetnim nekretninama još od osamdesetih godina prošlog stoljeća pa naovamo, dakle oni su osobe kojima se ne može spočitati neupućenost na okolnost o kojoj su posvjedočili u parnici, a njihova iskazivanja na tu esencijalnu okolnost ove parnice su suglasna i u ničem proturječna s rezultatima radnje uviđaja koji je obavljen u postupku pa utoliko nema ma kakvog razloga ne podariti vjeru iskazivanju tih svjedoka.

6.3.Utoliko je vjera suglasnim iskazivanjima svjedoka u potpunosti podarena pa je na osnovi prethodno izloženog naposljetku i donijet zaključak da mirna, kontinuirana vlast tužitelja (i ne računajući prethodno vršene vlasti njegovih prednika) na predmetnoj nekretnini postoji barem kroz razdoblje prethodnih četrdeset godina.

7. St.3.čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17, dalje: ZV) propisano je – ovo valja posebice uvodno naglasiti – da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja kontinuiranog, mirnog posjedovanja te stvari/nekretnine.

7.1.Iznoseći dokazne rezultate ovog postupka – kazali smo – da je u ovoj parnici utvrđeno da tužitelj osobno predmetnu nekretninu samostalno, mirno i kontinuirano posjeduje kroz barem prethodno četrdesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da je posjedovao i posjeduje nekretninu koja je u mjerodavnoj evidenciji vlasništva nekretnina zavedena kao su/vlasništvo fizičkih osoba i naročito kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njegovo posjedovanje ne bi imala kvalitete poštenja. Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojala isključivo tužiteljeva prava (koja mu, napokon, nisu kroz tijek parnice osporili niti tuženici) naprosto preostalo zaključiti da na promatranoj nekretnini, stečeno baš u smislu prethodno izloženih zakonskih određenja, postoji isključivo tužiteljevo, izvanknjižno stečeno, vlasničko pravo.

7.2.Stoga je i valjalo zaključiti da i deklaratorni zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

8. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, kako u skladu s određenjima čl. 130 ZV, tako i u skladu s određenjima čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24), pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

8.1.Tužitelj je, makar je posjed i na predmetnoj nekretnini stekao na derivativnoj osnovi, samo pravo na toj nekretnini stekao je dosjedanjem, dakle na originarnoj osnovi.

8.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

9. Dakle, u ovoj parnici postavljeni tužiteljevi zahtjevi (deklaratorni i kondemnatorni) imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

9.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci. U [adresa] 16. listopada 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.