REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1551/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Miro Dragović, odvjetnik u Zagrebu, Tkalčićeva 71b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništenja rješenja, 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/22-01/772, URBROJ: 513-04-23-2 od 28. prosinca 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/22- 01/772, URBROJ: 513-04-23-2 od 28. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir KLASA: UP/I-410-20/2022-001/00532, URBROJ: 513-007-01-04-2022-0003 od 8. rujna 2022.

2. Privremenim poreznim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 8. rujna 2022. tužitelju se utvrđuje osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 263.587,41 kn te mu se na tu osnovicu utvrđuje porez na promet nekretnina po stopi od 3 % u iznosu od 7.907,62 kn / 1.049,52 EUR. Tužitelju se nalaže platiti utvrđeni iznos poreza u roku od 15 dana od dana dostave rješenja te se na nepravodobno uplaćen porez na promet nekretnina obračunavaju i plaćaju zatezne kamate. Žalba odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe kako je sa AR sklopio Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], IV. zk tijelo oznake – kuća u [adresa], u kopiji katastarskog plana označena brojem I, tlocrtne površine 51 m2, sagrađena na 121/1028 dijela k. č. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dalje: Nekretnina) te da ima pravo na razvrgnuće suvlasništva isplatom sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14.- dalje: ZV), odnosno da kao suvlasnik predmetne nekretnine ostvaruje pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom, na koji način mu predmetna nekretnina ima pripasti u cijelosti. Poziva se na odredbu članka 13. stavka 1. točka 8. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18. - dalje: ZPPN), smatra da je u konkretnom slučaju riječ o razvrgnuću suvlasništva, a ne o kupoprodaji te da nije dužan snositi porez na promet nekretnina obzirom da se porez ne plaća ako se nekretnina stječe sklapanjem ugovora o razvrgnuću suvlasništva neovisno o omjerima prije i nakon sklopljenog ugovora, odnosno isplatom. Smatra kako je netočan stav tuženika da predmetni sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine po svom sadržaju i pravnom učinku ima karakter kupoprodaje. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela uz naknadu troškova upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražio održavanje rasprave.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelj i AR kao suvlasnici predmetne Nekretnine svaki u ½ dijela, 16. veljače 2022. zaključili Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine ovjeren po javnom bilježniku Željku Krajini iz Umaga 23. veljače 2022. pod poslovnim brojem OV-1657/2022. (dalje: Sporazum), a kojim Sporazumom u članku 2. je ugovoreno da ugovorne strane dobrovoljno razvrgavaju suvlasništvo predmetne Nekretnine isplatom tako što će AR svoj suvlasnički dio predmetne Nekretnine prenijeti u vlasništvo i posjed tužitelju, dok će tužitelj isplatiti AR ugovorenu vrijednost njezinog suvlasničkog dijela predmetne Nekretnine. Člankom 3. navedenog Sporazuma, tužitelj se obvezao u roku 30 dana od dana sklapanja Sporazuma na ime vrijednosti njezinog suvlasničkog udjela u predmetnoj nekretnini isplatiti AR 35.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB za EUR na dan plaćanja na njezin bankovni račun. Nastanak porezne obveze po predmetnom Sporazumu prijavio je Poreznoj upravi dana 23. veljače 2022. javni bilježnik elektroničkim putem, a porezna osnovica utvrđena je prihvaćanjem cijene iz isprave o stjecanju. Nadalje, privremenim poreznim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 8. rujna 2022. tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 263.587,41 kn te mu se na tu osnovicu utvrđuje porez na promet nekretnina po stopi od 3 % u iznosu od 7.907,62 kn / 1.049,52 EUR.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj stekao u vlasništvo ½ predmetne Nekretnine temeljem citiranog Sporazuma od 16. veljače 2022. isplatom.

10. Međutim, sporno je da li je tužitelj u konkretnom slučaju dužan platiti porez na promet nekretnina.

11. Člankom 4. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZPPN-a propisano je:

1. promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj

2. stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba 12. Člankom 6. stavkom 1. ZPPN-a određeno je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine.

13. Člankom 9. stavkom 1. ZPPN-a propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. istog članka propisano je da Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

14. Odredbom članka 16. stavka 1. ZPPN-a, porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina.

15. Odredbom članka 49. stavka 1. ZV-a propisano je da suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućega i dopuštenoga.

16. Odredbom članka 51. stavka 1. ZV-a propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

17. Sukladno članku 13. stavku 8. ZPPN-a, porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.

18. Predmet ovog spora je stjecanje nekretnine razvrgnućem suvlasništva isplatom, što je moguće temeljem ZV-a. Dakle, radi se o tome da jedna osoba stječe dijelove nekretnine, a druga za njih dobiva isplatu u novcu. Nadalje, s aspekta oporezivanja svaka se isprava promatra po svom sadržaju, a ne po svom nazivu. Shodno tome, osoba koje je zaprimila isplatu u novcu ne može biti oslobođena plaćanja poreza na promet nekretnina, već se ta transakcija, u smislu plaćanja poreza, tretira poput kupoprodaje te se na navedeni način i oporezuje. Slijedom navedenog, nesporno je da je navedenim Sporazumom ostvaren promet nekretnina sukladno odredbama članka 4. stavka 1. točkama 1. i 2. ZPPN-a te da je tužitelj prema članku 6. stavku 1. istoga zakona kao stjecatelj ½ dijela nekretnine obveznik poreza na promet nekretnina, a da je porezna obveza sukladno članku 16. stavka 1. ZPPN-a nastala u trenutku sklapanja Sporazuma.

19. Kako je tužitelj stekao suvlasnički dio predmetne nekretnine od drugog suvlasnika AR te istoj za njezin suvlasnički dio isplatio novčanu naknadu u iznosu od 35.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB za EUR na dan plaćanja, predmetni pravni posao ima sva bitna obilježja kupoprodaje jer je drugom suvlasniku isplaćena novčana naknada za njegov suvlasnički dio koji je tužitelj stekao predmetnim razvrgnućem, a što se sukladno članku 4. stavku 1. točkama 1. i 2. ZPPN-a smatra stjecanjem nekretnina i predmetom oporezivanja.

20. Iz navedenog proizlazi da se predmetno razvrgnuće suvlasničke zajednice ne može smatrati razvrgnućem suvlasništva u smislu odredbe članka 13. točke 8. ZPPN-a, slijedom koje bi tužitelj mogao biti oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina. Istovjetno stajalište zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj: Usž-3240/20-4 od 28. travnja 2021., Usž- 1605/22-2 od 21. travnja 2022., Usž-1677/2025-2 od 28. svibnja 2025.

21. Slijedom navedenog, s obzirom da tužiteljevi prigovori nisu osnovani te isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj Sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te provedeni postupak i osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

22. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.

23. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, odluka o troškovima donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Miro Dragović, Zagreb, Tkalčićeva 71b

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis