REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

Poslovni broj: 19. Povrv-1056/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivanu Vladiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva 18, protiv tuženika DEO JUVANTE j.d.o.o., [adresa], OIB: 78557821661, zastupanog po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, S. Radića 14, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 16. rujna 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetnice Mateje Bošnjak i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Valentina Lovrića, s danom objave 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o javnog bilježnika Roberta-Antona Čečetka iz Slavonskog Broda, Trg pobjede 19, poslovni broj Ovrv- 8433/2019, od 13. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 480,00 kn / 63,71 EUR[1] zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi;

- na iznos od 10,62 € / 80,00 kn od 1. veljače 2019.,

- na iznos od 10,62 € / 80,00 kn od 1. ožujka 2019.,

- na iznos od 10,62 € / 80,00 kn od 1. travnja 2019.,

- na iznos od 10,62 € / 80,00 kn od 1. svibnja 2019.,

- na iznos od 10,62 € / 80,00 kn od 1. lipnja 2019. i

- na iznos od 10,062€/80,00 kn od 1. srpnja 2019. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Roberta- Antona Čečetka iz Slavonskog Broda, Trg pobjede 19, poslovni broj Ovrv-8433/2019, od 13. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn/39,82 EUR i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 506,25 kn/ 67,19 EUR, uvećane za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju na ime troškova postupka iznos od 125,00 EUR /941,81 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. rujna 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 107,01 EUR/ 806,25 kuna odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Robert-Anton Čečetka iz Slavonskog Broda, Trg pobjede 19, je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-8433/2019, od 13. prosinca 2019. naložio tuženiku isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu od 480,00 kn / 63,71 EUR[2] na ime radio televizijske pristojbe za razdoblje od veljače do srpnja 2019. godine, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn/39,82 EUR i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 506,25 kn/ 67,19 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kao što je navedeno u toč. I. izreke.

2. Tuženik, ranije ovršenik, je protiv tog rješenja pravodobno podnio prigovor u kojem je naveo da osporava tražbinu tužitelja u cijelosti s obzirom da je 1. veljače 2018. tuženik prestao koristiti poslovni prostor na adresi [adresa] u odnosu na koji tužitelj traži plaćanje sporne pristojbe i da je o istom obavijestio tužitelja putem elektroničke pošte. Navodi da je tuženik primio obavijest putem elektroničke komunikacije i zatražio ispunjenje dokumenata koje tuženik nije mogao poslati jer nije imao uređaj za ispis niti skeniranje tih dokumenata. Tuženik ističe da prilikom ugovaranja usluge tužitelj od njega nije tražio dodatne podatke i da je greškom tužitelja tužitelj nastavio ispostavljati račune, iako je tuženik prijemnik odjavio.

3. Po prigovoru tuženika, ranije ovršenika, Općinski sud u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Novoj Gradiški je rješenjem Povrv-136/20-4 od 10. kolovoza 2020. pobijano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Općinski sud u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Novoj Gradiški se rješenjem Povrv-136/20-7 od 16. rujna 2024. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u tom predmetu te isti ustupio ovom sudu.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da je provjerom u svojoj poslovnoj evidenciji utvrdio kako je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik/posjednik tv prijamnika, a nije podmirio niti odjavio dužnu pristojbu, pa tužitelj osnovano potražuje naplatu iznosa pristojbe.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da nije bio vlasnik niti posjednik TV prijamnika u Caffe baru Monaco na adresi [adresa] u razdoblju za koje su ispostavljeni pobijani računi, budući da je Caffe bar Monaco prestao poslovati 1. ožujka 2018. godine, o čemu je tuženik odmah izvijestio tužitelja. Navodi da je prestanak rada odnosno obavljanja djelatnosti na adresi prijave prijamnika osnovan je razlog za odjavu prijamnika. Ističe da je iz dostavljene dokumentacije tužitelja evidentno je da se radi o odjavljenom obvezniku plaćanja RTV pristojbe za Caffe bar Monaco, kao i da je status obveznika za brisanje. Tuženik je naime u međuvremenu promijenio i adresu sjedišta, koje je sada u [adresa], kao i podmirio sve obveze tužitelja, a što je jasno vidljivo i iz dostavljene saldakonti kartice tužitelja.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitan je izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 3. prosinca 2019. tužitelja (list 2 spisa), korespondencija tuženika i tužitelj a putem elektroničke pošte od 13. ožujka 2018. (list 7-8 i 40-41 spisa), prijava prijamnika (list 26 spisa), izvadak iz evidencije pretplatnika (list 27 spisa), saldakonti kartica (list 28- 31 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 31-38 spisa). Sud nije proveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka, imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupanja, a budući da je činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno za donošenje odluke.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je osnovanost i visina tražbina tužitelja za isplatu pristojbi za korištenje radio televizijskog prijemnika u razdoblju od veljače do srpnja 2019.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik prijavio 1. prosinca 2016. prijamnik na adresi [adresa] za Caffe bar Monaco niti da je 13. ožujka 2018. putem elektroničke pošte obavijestio tužitelja o činjenici da prestaje poslovati na lokaciji na kojoj je imao prijavljen prijemnik i da zbog toga isti odjavljuje.

11. Među strankama je sporno je li tuženik na navedeni način valjano odjavio prijamnik i prestao biti obveznik plaćanje pristojbe za prijemnik tužitelju.

12. Iz sadržaja elektroničke pošte od 13. ožujka 2018. (list 7-8 i 40-41 spisa), proizlazi kako je tužitelj tražio odjavu prijemnika za sebe kao korisnika na adresi [adresa] Sesvete, zbog prestanak poslovanja. U odgovoru na zahtjev za odjavu tužitelj je isti dan obavijestio tuženika o načinu odjave prijamnika koja je propisana Odlukom o načinu odjave prijemnika tužitelja od 27. kolovoza 2015. (u nastavku: Odluka o načinu odjave prijemnika ).Tužitelj je u odgovoru detaljno naveo da se sukladno navedenoj odluci zahtjev za odjavu podnosi na propisanom obrascu koji se predaje neposredno ili putem pošte, da isti mora biti potpisan od strane odgovorne osobe i pečatiran. Nadalje , tužitelj je obavijestio tuženika da se odjava ne može tražit retroaktivno, nego s prvim slijedećim mjesecom od zaprimanja valjane dokumentacije za odjavu. Kao privitak, tužitelj je dostavio i obrasce zahtjeva za odjavu prijemnika.

13. Sud je čitanjem Odluke o načinu odjave prijemnika i čitanjem zahtjeva za odjavu prijemnika, koji je sastavni dio te odluke, utvrdio da pravna osoba odjavu prijemnika može tražiti zbog neposjedovanja prijemnika (te da se tada odjava može provesti na temelju potpisane izjave sadržane u zahtjevu za odjavu ovjerene potpisom i pečatom odgovorne osobe) ili zbog prestanka rada pravne osobe (te da se odjava u tom slučaju može izvršiti na osnovi dostavljene preslike rješenja o prestanku rada pravne osobe).

14. Dakle, da bi tuženik pravovaljano odjavio prijemnik, trebao je ispuniti zahtjev za odjavu prijemnika, potpisati ga i ovjeriti pečatom te ovisno o razlogu odjave priložiti ili rješenje o prestanku rada pravne osobe ili dostaviti izjavu o neposjedovanju prijemnika potpisanu od odgovorne osobe i ovjerenu pečatom.

15. Navodi tuženika da nije bio u mogućnosti na navedeni način postupiti jer u to vrijeme nije imao dostupan uređaj za ispis i skeniranje kao i navod da je prijavu prijemnika mogao učiniti puno jednostavnije nego odjavu, nisu odlučni za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja, budući da je tuženik mogao rukom napisati izjavu koja sadržajno odgovara predmetnom zahtjevu za odjavu, potpisati je, ovjeriti pečatom i priložiti naveden priloge pa istu putem pošte ili osobno predati tužitelju.

16. Stoga je ovaj sud utvrdio da tuženik dopisom putem elektroničke komunikacije od 13. ožujka 2018. nije valjano odjavio prijemnik pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

16. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 3. prosinca 2019. tužitelja (list 2 spisa), proizlazi kako tuženik zbog neplaćenih pristojbi za razdoblje od veljače do srpnja 2019. duguje ukupno 480, 00 kn/63,71 EUR.

17. Sud je navedenu materijalnu dokumentaciju ocijenio kao istinitu budući da tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje vjerodostojnost iste.

18. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine br. 137/2010, 76/2012, 78/2016, 46/2017, 73/2017, 94/2018),propisano je kako svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2 ovog Zakona. Čl. 36. st.1. istog Zakona propisano je kako se pristojba plaća dok se prijamnik ne odjavi, a Odlukom o načinu odjave propisan je način odjave prijamnika.

19. Člankom 3. stavkom 3.1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji propisano je kako je obveznik plaćanja dužan platiti mjesečnu pristojbu najkasnije do datuma dospijeća navedenog u računu za tekući kalendarski mjesec.

20. Kako je u postupku utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik/posjednik prijamnika, budući da isti nije valjano odjavio, tuženik je dužan tužitelju na ime neplaćene HRT pristojbe za razdoblje od veljače do srpnja 2019. isplatiti iznos od 480,00 kn / 63,71 EUR zajedno s zateznim kamatama tekućim od prvog dana nakon dana dospijeća pa do isplate, te je u tom dijelu pod točkom I. izreke presude održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

21. Na dosuđeni iznos glavnice, tužitelj sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a ima pravo na zateznu kamatu koja teče od prvog dana nakon dospijeća naznačenog u utuženim računima po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

22. Zaključkom broj 3. od 2. lipnja 2017. na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova navedeno je kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s nastalim troškovima u dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je platni nalog ukinut u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, o čemu je odlučeno pod točkom II. izreke presude.

23. Budući da je u cijelosti uspio u parnici u odnosu na glavnu stvar, odluka o troškovima postupka nakon temelji se na odredbi čl. 155. i 154. st. 1. ZPP-a.

23. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako vrijednost predmeta spora iznosi manje od 100,00 EUR, u skladu s Tbr. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. , 126/22., 138/23,107/25 – dalje u tekstu: Tarifa) tužitelju pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, a koja nagrada uključuje i radnje poduzete u ovršnom postupku, odnosno trošak sastava prijedloga za ovrhu. Kako vrijednost boda sukladno Tbr. 50. iznosi 2 EUR, tužitelju pripada pravo na 100,00 EUR, a što uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 EUR/. Tužitelju ima pravo i na trošak sudske pristojbe na presudu, međutim tužitelj istu nije tražio. Stoga je pod točkom III. izreke presude naloženo tuženiku naknaditi tužitelju navedeni iznos uvećan za zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak javnog bilježnika u za sastav prijedloga za ovrhu jer je isti obuhvaćen jednokratnom naknadom, nije mu priznat niti trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi budući da u spisu nema dokaza o plaćanju iste. Tužitelju nisu niti priznati predvidljivi troškovi ovršnog postupka jer isti nisu niti nastali. Stoga je preostalom dijelu u iznosu od 107,01 EUR/ 806,25 kuna zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan, o čemu je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Sudac

Ivan Vladić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i

11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.