Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-558/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Nikoli Vaiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vaić & Dvorničić Rijeka, Križanićeva 5, protiv tuženika NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava na dom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2067/2024-5 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2067/2024-5 od 28. ožujka 2025. i tužba odbacuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja utvrđuje se da tužiteljica EC ima pravo na dom u odnosu na stan broj 35, koji se nalazi na IX. katu zgrade u [adresa] u [adresa], koji je u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova upisan pod rednim brojem 35 kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-35), koji je iz [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina]-Sušak prenesen temeljem zapisnika – rješenja broj Z-1/2009/5199 od 15. studenog 2016., koji je opisan kao četverosobni stan koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, izbe, hodnika, lođe, degažmana i drvarnice, ukupne površine 83,21 m2, suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan posebni dio, a koji je uknjižen kao suvlasništvo tužiteljice EC i tuženika NC, svakog u ½ dijela.
1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da tužiteljica EC ima pravni interes za podizanje tužbe s tužbenim zahtjevom o kojem je taj sud odlučio kroz izreku presude.
2. Protiv navedene presude i rješenja tuženik je izjavio žalbu, navodeći da navedene odluke pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti navedenu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno odbaciti tužbu.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i predlaže potvrditi prvostupanjske odluke.
4. Žalba tuženika je osnovana, ali ne iz razloga koje ističe u žalbi, već iz razloga na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
5. Donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koju sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.
5.1. Prema čl. 16. st. 1. ZPP, sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.
5.2. Odredbom čl. 34. st. 1. ZPP propisano je da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima:
1. o uzdržavanju,
2. o postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka,
3. o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva,
4. o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno odlučuje o rastavi braka, postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka,
5. o stvarnim i osobnim služnostima,
6. zbog smetanja posjeda,
7. iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz članka 34.b točke 1.),
8. za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije, 9. radi naplate:
- naknada za opskrbu pitkom vodom, plinom, toplinskom i električnom energijom,
- naknada za održavanje čistoće,
- naknada iz pretplatničkog ugovora javnih komunikacijskih usluga,
- naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma,
- naknada za pristojbu Hrvatske radio-televizije,
- naknada za parkiranje,
- regresnih zahtjeva iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja,
10. iz radnih odnosa.
5.3. Prema st. 2. toga članka, općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz čl. 1. toga Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.
5.4. Odredbom čl. 1. ZPP propisano je da se tim Zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (suvlasnice nekretnine) za utvrđenjem da ima pravo na dom u odnosu na stan u [adresa], (E-35) upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova.
7. Pravo na dom sadržano je u čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine-Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija), koju je Republika Hrvatska ratificirala 5. studenoga 1997. pa u skladu s čl. 134. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 48/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) predstavlja dio njezinog unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj snazi su iznad zakona.
7.1. Pravo na dom u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl. 34. st. 1., u vezi s čl. 35. i čl. 16. st. 2. Ustava, prema kojima je dom nepovrediv, svakome se jamči poštovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
8. Prema tome, pravo na dom je ustavno i konvencijsko pravo koje (kao i sva ostala ustavna odnosno konvencijska prava) pripada svakome na koga se Ustav i Konvencija odnose.
8.1. Kao takvo, ne može biti predmet spora i o njegovom se postojanju ili nepostojanju ne može odlučivati u parničnom postupku u povodu samostalnog tužbenog zahtjeva na utvrđenje. Takvim tužbenim zahtjevom tužitelj traži pružanje pravne zaštite deklariranjem (utvrđenjem) postojanja odnosno nepostojanja određenog sadržaja – konkretnog prava ili pravnog odnosa (ili istinitosti odnosno neistinitosti neke isprave, što za konkretan slučaj nije relevantno).
8.2. Sudskim deklariranjem (utvrđivanjem) postojanja (pripadanja) ustavnog i/ili konvencijskog prava ne postiže se ni stvarni, niti pravni učinak koji bi bio različit ili "jače" pravne snage od učinaka koje već sama po sebi proizvode, prema svima, ustavna odnosno konvencijska jamstva.
8.3. Zbog navedenog, postojanje odnosno nepostojanje ustavnog odnosno konvencijskog prava ne može biti razmatrano u sudskom postupku ni kao prethodno pitanje, a ne može biti govora ni o postojanju pravnog interesa za sudskim deklariranjem postojanja (ili nepostojanja) ustavnog odnosno konvencijskog prava.
8.4. Ustavna odnosno konvencijska prava predstavljaju jamstva nadzakonske pravne snage upućena građanima, to jest fizičkim i pravnim osobama, ali su u ustavnim i konvencijskim odredbama sadržane i razrađene temeljne vrednote demokratskog ustavnog poretka o kojima su, prije svega, dužna voditi računa državna i javnopravna tijela, uključujući sudove i tijela državne uprave, i to po sili samog Ustava odnosno Konvencije.
8.5. Ustavne i konvencijske odredbe sadrže načela postupanja tih tijela i obveze kojih su se dužna pridržavati u postupcima koji se pred njima vode. Pridržavajući se tih načela i ispunjavajući te obveze u postupcima u kojima odlučuju o pravima i obvezama građana, koja proizlaze iz zakona, navedena tijela pružaju zaštitu (i) prava koja proizlaze iz Ustava odnosno Konvencije, ili tu zaštitu, u konačnici, pruža Ustavni sud, u povodu ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka ovih tijela (čl. 125. al. 4. Ustava).
8.6. Drugim riječima, uloga ustavnih i konvencijskih jamstava jest pružiti sigurnost građanima da će postupci u kojima se odlučuje o njihovim pravima i obvezama koji proizlaze iz zakona biti provedeni u skladu sa zaštićenim ustavnim i konvencijskim vrijednostima.
8.7. Stoga svaka stranka u sporu o pravima i obvezama, o osobnim i obiteljskim odnosima, u radnom, trgovačkom, imovinskom ili drugom građanskopravnom sporu, odnosno u sporu za koji je zakonom određeno da u njemu sud rješava po pravilima nekog drugog postupka, može istaknuti prigovor povrede ustavnog ili konvencijskog prava ako smatra da mu je ono tijekom tog postupka povrijeđeno odnosno da ga sud nije u dovoljnoj mjeri ili uopće uzeo u obzir.
8.8. Svoj prigovor povrede prava na dom ovdje tužiteljica je upravo i istaknula u izvanparničnom postupku koji se već vodi pred prvostupanjskim sudom pa je o eventualnoj povredi tog njezinog prava, u kontekstu predmeta raspravljanja i odlučivanja u tom konkretnom postupku, ovlašten i dužan odlučiti sud koji taj postupak vodi.
8.9. Međutim, o pravu na dom ovdje tužiteljice ne može se voditi parnični postupak, ono ne može biti samostalan predmet sudskog spora niti se može, u konkretnom slučaju, a ni u bilo kojem drugom, sudskom presudom na utvrđenje postojanja ustavnog ili konvencijskog prava, koja bi imala učinke presuđene stvari, onemogućavati sudove da vode postupke i odlučuju u pravnim stvarima iz svoje nadležnosti koja je zakonom propisana.
9. Budući da pravo na dom nije pravo o kojem se može voditi sudski spor i ne ide u sudsku nadležnost, donošenjem pobijane presude i rješenja počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. ZPP pa je na temelju čl. 369. st. 2. ZPP trebalo ukinuti prvostupanjske odluke i odbaciti tužbu.
U Velikoj Gorici 16. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos