REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-220/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice INH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Doroteji Jurčić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Doroteje Jurčić i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Samoboru Sandri Palinić Čulin, kao sudskog povjerenika, poslovni broj Ovrv- 3084/2021 UPP/OS-Ovrv-105/2021 od 31. siječnja 2022., u dijelu u kojem je tuženiku IN naloženo da tužiteljici UNH isplati iznos 2.557,77 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. listopada 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku 8 dana.

II. Ukida se platni nalog platni nalog iz točke I. u dijelu u kojem je tuženiku IN naloženo da tužiteljici UNH isplati iznos 3.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. listopada 2020. te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tuženiku IN naknaditi tužiteljici UNH trošak postupka u iznosu 940,10 EUR sa zateznim kamatama od 16. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĆNH podnijela je 10. prosinca 2021. javnom bilježniku u Samoboru Sandri Palinić Čulin ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika IN, radi isplate iznosa od 41.875,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28. listopada 2020. do isplate kao i naknadu troškova ovršnog postup u iznosu od 1.437,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Samoboru Sandri Palinić Čulin donio je 31. siječnja 2022. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 3084/2021 UPP/OS-Ovrv-105/2021.

2. Tuženik UN je na rješenje o ovrsi izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu, ističući prigovor zastare i namirenja, odnosno da je predmetni dug plaćen na ruke tužiteljice u cijelosti od strane tuženika, protom navodeći da je tuženika tužiteljica zastupala u kaznenom postupku te je učinila svega tri radnje u zastupanju, koje su radnje istoj i plaćene "na ruke" u visini od 3.000,00 EUR. Predložio je staviti izvan snage pobijano rješenje, ukinuti provedene radnje te postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, uz naknadu troška predmetnog prigovora.

3. Povodom prigovora tuženika ovaj je sud rješenjem od 7. travnja 2022. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužiteljica je u podnesku od 15. svibnja 2023. istaknula kako su prigovor zastare i prigovor namirenja neosnovni. U odnosu na navod prema kojem je: „predmetni dug plaćen na ruke ovrhovoditelja u cijelosti od strane ovršenika“, kao i navod prema kojem je tužiteljica „učinila svega tri radnje u zastupanju“ , tužiteljca je u prilogu svog podneska dostavila troškovnik sa specifikacijom troškova i obavljenih radnji odvjetničkog zastupanja te isprave iz kojih je razvidno da su predmetne radnje odvjetničkog zastupanja zaista obavljene. U odnosu na navod tuženika prema kojem je tužiteljici podmiren iznos od ukupno 3.000,00 EUR „na ruke“, tužiteljica ističe kako nije sporno da je dio iznosa na ime troškova zastupanja podmiren „na ruke“, međutim, da nije točno da je tuženik isplatio iznos od 3.000,00 EUR već je isplatio iznos od ukupno 1.000,00 EUR (u gotovini), a za koji iznos je umanjena ukupna cijena zastupanja što je razvidno iz troškovnika u prilogu. Dalje navodi kako je iz troškovnika u prilogu razvidno da ukupna cijena (na ime obavljenih radnji odvjetničkog zastupanja u kaznenom postupku koji se vodio protiv ovdje tuženika) iznosi 69.375,00 kn, dok je račun izdan na ukupni iznos od 41.875,00 kn iz čega je razvidno da je tužiteljica umanjila ukupni iznos na ime troškova zastupanja za primljeni iznos od 1.000,00 EUR u gotovini te da je povrh toga umanjila ukupni iznos na ime troškova zastupanja za dodatni iznos od 20.000,00 kn. Stoga tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 5.557,77 EUR (41.875,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2020., uz naknadu troška.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun 51- 2020/LMM1/111 od 19. listopada 2020. (list 7 spisa), troškovnik (list 44-46 spisa), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kir-368/2020-3 od 26. lipnja 2020. (list 47-49 spisa), žalbu od 29. lipnja 2020. (list 50-55 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆN od 23. srpnja 2020. (list 56-59 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka PN od 23. srpnja 2020. (list 60 spisa), podnesak od 14. rujna 2020. (list 61 spisa), e-mail korespondencija (list 62 spisa), preslika dozvole za razgovor branitelju od 26. lipnja 2020. (list 63 spisa), pouku o pravima osumnjičenika od 25. lipnja 2020. (list 64-65 spisa), pouku o pravima od 25. lipnja 2020. (list 66-70 spisa), rješenje suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kir- 416/2020-3 od 23. srpnja 2020. (list 72-75 spisa), dopis Hrvatskog Telekoma d.d. od 12. svibnja 2025. (list 531 spisa), saslušani su tužiteljica (list 83-84 spisa) i tuženik (list 525-526 spisa), te svjedoci NN, BN i ĆN (list 526- 528 spisa) te je izvršen uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu poslovni broj K-DO-60/2021.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Slijedom sadržaja računa broj: 51-2020/LMM1/111 od 19. listopada 2020., ovaj je sud utvrdio da tužiteljica specificiranim tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu naknade za odvjetničke usluge za zastupanje u predmetu Kis-DO- 107/2020, a među strankama je sporno je li potraživanje tužiteljice zastarjelo te je li isto podmireno.

8. Saslušana kao stranka, tužiteljica ĆNH iskazala je bila punomoćnica tuženika budući da je tuženiku bio potreban branitelj jer je protiv njega pokrenut kazneni postupak te da je isti preko poznanika stupio sa njom u kontakt te su se ona i tuženik dogovorili da će ga tužiteljica zastupati. Dalje je navela da je kada je tuženik uhićen prvi put ista bila s njim na policiji, zatim na ispitivanju u ODO-u te na ročištu za istražni zatvor kao i da je prvo razgovarala s majkom tuženika koja je rekla da će ona nadoknaditi troškove zastupanja međutim kasnije je s tuženikom dogovoreno da će on nadoknaditi sve troškove s obzirom da je majka tuženika bila oštećena kaznenim djelom. Dalje je navela da je tuženik otišao u Remetinec te se tužiteljica s njim dogovorila da će troškove podmiriti kad izađe iz Remetinca, ali da je to bila greška. Nadalje je navela da je usmeno dogovoreno da će joj tuženik platiti avansno 5.000,00 EUR, a kada premaše taj iznos da će sjesti i razgovarati te je navela da nikada nije bilo riječi o ugovaranju visine nagrade za moj rad već mu je rekla da će sigurno radnje koje će morati poduzimati biti najmanje u visini od 5.000,00 EUR, a ukoliko premaše taj iznos je li razmišljala dati mu popust ili ne navela je da nikad nisu došli do toga jer joj nikada nije platio nagradu za poduzete radnje. Navela je da nije bilo niti volje niti su ikada razgovarali da bi ona i tuženik ugovorili nagradu za njezin rad radi zastupanja u određenoj visini, već da mu je dala do znanja da će se njezin rad naplaćivati sukladno radnji iz Tarife. Navela je da ne postoji pisani ugovor o visini nagrade između mene i tuženika, a ne postoji niti usmeni. Dalje je navela da je tuženik podmirio troškove zastupanja tužiteljice u visini od 1.000,00 EUR te da nije istina da joj je tuženik platio 3.000,00 EUR za njezine usluge. Dalje je navela da se njezin troškovnik odnosi na na zastupanje u kaznenom postupku koji se vodio protiv tuženika za tri kaznena djela koja su potpuno nesrodna, jedno je dilanje droge, drugo je za prijetnju i treće za obiteljsko nasilje te da je nagradu za svoj rad računala kako se inače radi u kaznenim postupcima prema najvećoj zapriječenoj kazni za određeno kazneno djelo, dakle za drogu iz čl. 190. st. 2. KZ-a zaračunavala sam prema 1.4. Tarife 400 bodova jer se kazna zatvora može odrediti od preko 10 godina kao i da je za prijetnju je zaračunala 200 bodova po radnji i za obiteljsko nasilje 100 bodova po radnji. Navela je i da se svaki dodatni sat zaračunava 50 bodova te da je sve radnje zaračunala sukladno Tarifi. Navela je da kada je tuženik izašao iz Remetinca da su se našli te da joj je u prisustvu dva prijatelja i svoje cure dao iznos od 1.000,00 EUR. Navela je da je prije njegovog izlaska iz Remetinca dogovor bio da će odmah isti dan po izlasku isplatiti 3.000,00 EUR tužiteljici. Dalje je navela da su sjedili u kafiću te joj je on dao novac na način na koji nitko nije mogao vidjeti koliko joj je novaca dao. Naime, navela je da su ona i tuženik u kafiću sjedili jedan kraj drugoga te joj je on rukom predao 1.000,00 EUR ispod stola te da oni koji su sjedili preko puta nisu mogli vidjeti. Navela je da je već tada "graknula" jer joj nije dao dogovoreni iznos od 3.000,00 EUR te da mu je nakon što joj je isplatio 1.000,00 EUR slala poruke te zvala njegovu curu, a radi isplate preostale nagrade za zastupanje. Navela je da je kasnije poslala i opomenu i sve je stalo na tome. Navela je i da je tuženik nakon što joj je isplatio 1.000,00 EUR otišao na more i više ju nije kontaktirao.

9. Saslušan kao stranka, tuženik UN iskazao je da je dana 30. svibnja 2020. pobjegao iz kuće kad je došla policija te da je sljedeći dan stupio u kontakt s tužiteljicom preko poznanika i dogovorio se naći s njom u Voćarskom naselju u Zagrebu u njezinom uredu. Naveo je da mu je tužiteljica rekla da ona ovaj slučaj ne bi radila ispod 2.000,00 EUR te da je dogovor je bio da će joj platiti 1.000,00 EUR prije predaje policiji kao avans, a 1.000,00 EUR nakon obrane kod istražnog suca. Dalje je naveo kako je prošlo par dana i onda ga je policija uhitila prije nego što sam uspio sakupiti 1.000,00 EUR, da su iz policije stupili u kontakt s odvjetnicom te da je tužiteljica je došla sljedeće jutro najprije u VI. policijsku postaju, a zatim na sud u Turininu. Dalje je naveo da ga je nakon desetak dana od određivanja istražnog zatvora u Remetincu tužiteljica posjetila i kada je vidjela za što ga se tereti rekla je da će trošak zastupanja ipak biti 3.000,00 EUR. Dalje je naveo da je pri uhićenju imao kod sebe 11.000,00 kuna i taj se novac uplatio na posebnu karticu "kantinu" dok je isti bio u zatvoru, a da je potom nazvao svoju djevojku SN i rekao joj da tužiteljica traži 3.000,00 EUR za obranu da bi potom SN dogovorila s majkom tuženika da potonja da 3.000,00 EUR za njegovu obranu te je ista dala 3.000,00 EUR NN. Dalje je naveo da je na sljedećem ročištu pred sucem istrage pušten na slobodu uz mjere opreza te da su ga po izlasku iz Remetinca pokupili autom SN i BN. Dalje je naveo da je tužiteljica tražila potom da se nađu isti dan u kafiću na Šalati te da je tuženik na tom piću na kojem su bili on, tužiteljica, SN i BN stavio tužiteljici u torbu "buntić" novaca u iznosu od 3.000,00 EUR u torbu koje je njegova majka predala NN. Naveo je da je sljedećih desetak dana živio s NN kod BN budući da se zbog mjere opreza prema majci nije mogao vratiti svojoj kući. Naveo je da je nakon par dana tužiteljica NN poslala poruku u kojoj zahtijeva sveukupno 5.000,00 EUR te da je tužiteljica rekla da je zavrijedila više jer je napravila čudo što je izvadila tuženika van iz zatvora. Naveo je da se potom nisu više čuli nego je tužiteljica nakon otprilike pola godine poslala poštom račun sa opomenom za plaćanje, da je potom išla javnom bilježniku za naplatu duga te da nakon toga među njima više nije bilo komunikacije. Na posebno pitanje pun. tužiteljice tuženik je naveo da nikada nisu potpisali nikakav ugovor u kojem bi bili definirani troškovi zastupanja te da se ne sjeća u kojim apoenima su bili novci koje sam platio tužiteljici u kafiću u kojem su bili samo tužiteljica, ja, SN i BN, odnosno da se ne sjeća da li je bio još netko. Naveo je i da je radnje prikupljanja dokumentacije što medicinske što potvrde o studiranju i sl. obavljala tuženikova djevojka SN te da si tužiteljica svojata te radnje. Naveo je da ne sporim da su poduzete radnje koje je tužiteljica navela u svom troškovniku.

10. Saslušana kao svjedokinja VN, djevojka tuženika, iskazala je da je po pozivu tuženika iz zatvora otišla do njegove mame po novac u iznosu od 3.000,00 EUR za zastupanje istoga po tužiteljici te da budući da tada nije imala vozački zvala je prijatelja BN te su zajedno prebrojali novac, a potom otišli po tuženika u Remetinec, nakon čega su otišli na Jarun, popili kavu te su se čuli sa tužiteljicom jer su imali dogovor naći se s njom poslije podne. Navela je da su se našli s tužiteljicom u Voćarskom naselju na Šalati u kafiću na terasi čijeg se imena ne sjeća te da je tužiteljica inzistirala da joj IN stavi novce u torbu što je on i napravio te smo potom popili piće do kraja i razišli se. Dalje je navela da se joj se nakon par dana tužiteljica počela javljati na WhatsApp tražeći više novaca budući da se radilo o tri kaznena djela pa je rekla da je to po odvjetničkom cjeniku više novaca nego što su joj platili. Dalje je navela da joj je tužiteljica, kada smo se prvi puta vidjele u vjerojatno srpnju 2020. godine netom prije ili poslije predaje tuženika policiji, rekla da je dogovorena cijena 1.000,00 EUR sada i 1.000,00 EUR poslije te da se za vrijeme dok je tuženik bio u zatvoru našla s tužiteljicom tri-četiri puta na kavi i uvijek je od nje tražila prikupljanje razne dokumentacije kao što je medicinska dokumentacija, potvrda o studiranju i sl. Na izravan upit pun. tužitelja svjedokinja je navela da je vidjela kad je IN stavio novce u torbu tužiteljice, a u odnosu na apoene da joj se čini da se radilo o apoenima od 50,00 EUR. Također je navela da su na toj kavi bili prisutni ona, tuženik, tužiteljica i BN.

11. Saslušan kao svjedok, BN iskazao je da ga je na dan puštanja tuženika iz Remetinca nazvala SN da ju pokupi autom pa da odu po tuženika, a prije toga su stali kod tuženikove mame da pokupe neke novce. Naveo je da je dok su se vozili u autu SN brojala novac te da je tada vidio da se radi o 3.000,00 EUR. Naveo je da su pokupili tuženika iz zatvora, otišli do Jaruna na piće i zatim su išli naći se na Šalati s odvjetnicom s kojom su sjeli za stol u kafić te je SN izvadila novac i dala ga tuženiku, a tuženik je novac potom stavio u torbu kod tužiteljice po njezinoj uputi. Na izravan upit pun. tužiteljice, naveo je da je taj novac bio u apoenima od pedeset, sto i dvjesto eura.

12. Saslušana kao svjedokinja ĆN, majka tuženika, iskazala je da je njezin sin angažirao tužiteljicu da ga brani u postupku do kojeg je došlo zbog njihovih obiteljskih nesuglasica te da ne zna kako je njezin sin došao do tužiteljice. Navela je da nije upoznata s dogovorom oko plaćanja troškova zastupanja te da može reći da se našla s odvjetnicom na kavi dok je IN bio u zatvoru te da joj je ona rekla da će trošak zastupanja biti poprilično velik. Navela je da se čula s NN na kraju cijelog tog postupka te da joj je ponudila novčanu pomoć i da je novac u iznosu od otprilike 3.000,00 EUR dala na ruke, a SN joj je rekla da tim novcem treba platiti odvjetnici za njezino zastupanje. Navela je da vjeruje da je taj novac i plaćen odvjetnici, li da ne može sa sigurnošću reći jer nije bila prisutna kad je bila primopredaja novca.

13. Prije svega, valja reći da je pravo na naknadu troškova i nagradu odvjetnika uređeno Zakonom o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011; dalje u tekstu: ZO). Odredbom čl. 18. st. 1. ZO-a propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora. Sukladno Tbr. 39. t. 1. tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015) odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad, a ugovor je valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da su tužiteljica i tuženik suglasno iskazivali da nisu sastavljali pisani ugovor u pogledu visine nagrade za rad tužiteljice kao braniteljice u kaznenom postupku protiv tuženika, stav je ovog suda kako tužiteljica kao odvjetnik ima pravo na obračun troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14. Tomu se dodaje i sljedeće. Kako je u konkretnoj procesnoj situaciji u kojoj tuženik navodi da je postojao usmeni ugovor (o visini nagrade od 3.000,00 EUR), na tuženiku teret dokazati tu svoju tvrdnju (tako i VSRH u odluci Rev 664/07-2 od 2. ožujka 2008.), a ovaj sud stava da istu tuženik nije dokazao. Naime, svjedokinja SN u svom je iskazu navela da je joj je tužiteljica rekla da je dogovorena cijena sveukupno 2.000,00 EUR, dok je tuženik iskazao da mu je tužiteljica prvotno rekla da ona njegov slučaj ne bi radila za ispod 2.000,00 EUR pri čemu je dogovor je bio da će joj platiti 1.000,00 EUR prije predaje policiji kao avans, a 1.000,00 EUR nakon obrane kod istražnog suca. Međutim, ovakvo dogovaranje cijene u kojem jedna strana poručuje drugoj da ne bi poduzimala kakav posao za ispod određenog iznosa nagrade ne može se prema mišljenju ovog sud uzeti kao fiksan dogovor oko iste, pogotovo uzimajući u obzir dio iskaz tužiteljice kojem ovaj sud vjeruje jer je isti životan i logičan, a iz kojeg proizlazi da je dogovor između njih bio avansno plaćanje minimalnog iznosa za radnje koje će prema procjeni tužiteljice trebati poduzeti u kaznenom postupku, s time da će kada se premaši taj iznos uslijediti daljnji dogovori. Štoviše, tuženik je iskazao da mu je tužiteljica kasnije rekla da će trošak zastupanja ipak biti 3.000,00 EUR, a koji je navod potrebno dokazati s obzirom da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je se spomenuti iznos u iskazu tužiteljice pojavljuje tek u kontekstu plaćanja istog po izlasku tuženika iz zatvora, a ne kao ugovoreni iznos. Prema tome, tuženik nije dokazao da je između istoga i tužiteljice sklopljen usmeni ugovor o tome da njezina nagrada bude fiksirana na određeni iznos, slijedom čega tužiteljica ima pravo na obračun troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (tako i VSRH u odluci Rev 2773/2016-2 od 18. svibnja 2020.).

15. Imajući u vidu do sad izneseno ovaj sud u pogledu tuženikova prigovora zastare prije svega ističe kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zakonom za tražbine koje odvjetnici obračunavaju na temelju tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015) nije propisan neki drugi početak tijeka zastare. Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora. Prema citiranoj Tarifi, za pojedine radnje (kao što su sastavljanje podnesaka, zastupanje stranke na ročištima i sl.), odvjetniku pripada određena naknada. Kada nema posebnog sporazuma između odvjetnika i klijenta kojeg zastupa o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, kao što je to utvrđeno u konkretnom slučaju, odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena, a kako to proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Zastarijevanje pak počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO-a). Stoga i zastarijevanje zahtjeva odvjetnika za obavljanje radnje zastupanja počinje teći od kada su te radnje obavljene, odnosno odvjetnik ima pravo zahtijevati plaćanje naknade, jer zakonom nije za potraživanje odvjetnika za obavljene odvjetničke usluge nešto drugo propisano (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 953/12-2 od 26. veljače 2013. i u odluci poslovni broj Rev 2129/2016-2 od 12. svibnja 2020.). Imajući u vidu da kazneni postupak koji se vodio protiv tuženika nesporno datira iz 2020. godine kada je tuženik angažirao tužiteljicu kao braniteljicu te da je prema stanju spisa zastupanje tuženika od strane tužiteljice u tom postupku otkazano te iste godine, a da je tužiteljica predmetni prijedlog za ovrhu podnijela 10. prosinca 2021., slijedi da zastarni rok od pet godina nije protekao, dok je podnošenjem navedenog prijedloga za ovrhu sukladno čl. 241. ZOO-a došlo do prekida zastare.

Stoga je prigovor zastare neosnovan.

16. Nadalje, s obzirom da je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na obračun troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, valja se osvrnuti na troškovnik tužiteljice te prije svega istaknuti da je tuženik u svom iskazu naveo da ne spori da su poduzete radnje navedene u troškovniku tužiteljice. U slučaju kada odvjetnik zastupa okrivljenika za više kaznenih djela, Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nije propisano posebno povećanje naknade branitelju za vođenje postupka zbog dva ili više kaznenih djela (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Kvm 32/2018-3 od 12. prosinca 2018.). Prema stavu ovog suda naknada se određuje prema najtežem predviđenom kaznenom djelu u postupku, odnosno prema odgovarajućim tarifnim stavkama za to djelo, a kako proizlazi iz troškovnika tužiteljice na listovima 44-46 spisa te iz samog iskaza tužiteljice. Pritom se napominje, a u vezi s iskazima tuženika i svjedokinje NN da je radnje prikupljanja dokumentacije obavljala potonja, da iz troškovnika tužiteljice koji prileži spisu ne proizlazi da bi stavka pribavljanja dokumentacije bila navedena pod radnjama koje je obavila tužiteljica kao braniteljica tuženika pa je navedeni prigovor bespredmetan. Slijedom toga, a kako proizlazi da su navedene radnje obračunate u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica u skladu s troškovnikom ima pravo na 41.875,00 kuna, odnosno 5.557,77 EUR.

17. Nadalje, u vezi s prigovorom da je tuženik podmirio svoju obvezu prema tužiteljici u cijelosti time što joj je predao 3.000,00 EUR, valja reći sljedeće. Iz iskaza tuženika proizlazi da su se isti, SN i BN našli s tužiteljicom u kafiću te da je tuženik tom prilikom stavio tužiteljici u torbu "buntić" novaca u iznosu od 3.000,00 EUR koje je njegova majka predala NN Iz iskaza svjedokinje NN proizlazi da je ista po pozivu tuženika iz zatvora otišla do njegove mame po novac u iznosu od 3.000,00 EUR za zastupanje istoga po tužiteljici, a da je budući da tada nije imala vozački zvala prijatelja BN te da su zajedno prebrojali novac. Iz iskaza svjedokinje dalje proizlazi da su se potom ona, tužiteljica i BN našli s tužiteljicom u kafiću te da je tužiteljica inzistirala da joj IN stavi novce u torbu što je on i napravio. Iz iskaza svjedoka BN proizlazi da je za vrijeme vožnje u automobilu SN brojala novac te da je tada vidio da se radi o 3.000,00 EUR. Iz iskaza svjedoka dalje proizlazi da su pokupili tuženika iz zatvora, otišli u kafić s odvjetnicom te da je SN izvadila novac i dala ga tuženiku, a tuženik je novac potom stavio u torbu kod tužiteljice po njezinoj uputi. Iz iskaza svjedokinje ĆN proizlazi da je ista ponudila novčanu pomoć i da je novac u iznosu od otprilike 3.000,00 EUR dala na ruke NN, a SN joj je rekla da tim novcem treba platiti odvjetnici za njezino zastupanje.

18. Sud je opisanim dijelovima iskazima tuženika, svjedoka NN i svjedoka BN povjerovao obzirom su suglasni i jasni te logični i stoga uvjerljivi. Iskaz svjedokinje ĆN ovaj sud je, budući da ista nije bila prisutna primopredaji novca, cijenio kao indicij koji podupire suglasne dijelove iskaza tuženika, svjedoka NN i svjedoka BN. Tako iz navedenih iskaza proizlazi da su se tuženik, SN i BN sastali s tužiteljicom u kafiću te da je tom prilikom SN predala tuženiku 3.000,00 EUR koje je joj je prvotno dala ĆN te da je potom tuženik navedeni iznos prema uputi tužiteljice stavio u njezinu torbu. Nasuprot toga, dio iskaza tužiteljice prema kojem oni koji su sjedili preko puta od tužiteljice i tuženika nisu mogli vidjeti da joj tuženik ispod stola predaje 1.000,00 EUR ne potvrđuje niti jedan drugi dokaz u spisu, a teret dokaza za konkretan navod je na tužiteljici.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tuženik na ime odvjetničke nagrade u ukupnom iznosu od 5.557,77 EUR tužiteljici isplatio 3.000,00 EUR, slijedom čega je platni nalog u dijelu koji se odnosi na razliku u iznosu od 2.557,77 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama valjalo održati na snazi, dok je u odnosu na dio koji se odnosi na iznos od 3.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama platni nalog valjalo ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev.

20. U odnos na tijek kamata na dosuđeni iznos čitanjem računa broj 51- 2020/LMM1/111 od 19. listopada 2020. ovaj sud je utvrdio da je kao vrijeme dospijeća plaćanja istoga osam dana slijedom čega je tuženik sukladno odredbama čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. ZOO-a, obvezan tužiteljici isplatiti zakonske zatezne kamate na iznos od 2.557,77 EUR tekuće od prvog dana zakašnjenja do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a kako je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od 28. listopada 2020., to je ovaj dio tužbenog zahtjeva ocijenjen osnovanim.

21. Slijedom navedenog, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

22. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora (5.557,77 EUR) te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, 107/25 – dalje: OT), a u okviru postavljenog zahtjeva za naknadu parničnog troška. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

22.1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjela 100%, a s visinom je uspjela s 46,02% (od ukupno traženih 5.557,77 EUR uspjela je s 2.557,77 EUR) te je shodno tome uspjeh tužitelja u parnici ocijenjen je s 73,01% (100% + 46,02 % = 146,02 % / 2 = 73,01 %), a tuženika s 26,99 % pa kada se ti postotci oduzmu dobije se postotak koji odgovara postotku razmjernog uspjeha tužiteljice u parnici od 46,02%.

22.2. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav podnesaka od 15. svibnja 2023, 29. veljače 2024. i 23. prosinca 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT – po 200,00 EUR) te zastupanje na ročištima 25. listopada 2023., 1. veljače 2024., 6. lipnja 2025. i 2. rujna 2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT – po 200,00 EUR), uz PDV u visini od 25%, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR koji se sastoji od troška sastavljanja prijedloga za ovrhu (Tbr. 11. toč. 1. OT – 166,00 EUR) te troška naknade javnog bilježnika (čl. 5 Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - „Narodne novine“ br. 9/2021, 18/2022, 154/2022 – 24,79 EUR), sve uz uračunati PDV u visini od 25%, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 102,03 EUR, što ukupno iznosi 2.042,82 EUR. Kada se uzme u obzir omjer razlike uspjeha u sporu, tužiteljica ima pravo na iznos od 940,10 EUR.

22.3. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 16. listopada 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

22.4. Slijedom navedenog, odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

23. Napominje se da se preračunavanje iznosa u kunama u iznose u eurima vršilo prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun. (uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu)

- tuženiku