REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-322/2015-151

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ŠB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Tončić-Bota, odvjetnica u Zagrebu, Teslina 3, protiv tuženika: Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Ravlić & Partneri d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 31, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 25. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljeve opunomoćenice i zamjenice tuženikovih opunomoćenika, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u ukupnom iznosu 14.888,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2017. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 17.798,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zatraženim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba predana ovome sudu neposredno 27. siječnja 2015. (list 1), u kojoj se navodi da je tužitelj od 11. siječnja 2012. do 10. veljače 2012. boravio kod tuženika na liječenju zbog obrade i operacijskog liječenja lezije u trupu L2 kralješka. Stoga je 16. siječnja 2012. učinjena operacija na tužitelju i to putem desne lumbotomije učinjena je dijagnostička biopsija desnog psoas abcesa nakon koje operacije Phd ukazuje na nespecifične fibrozne promjene. S obzirom na nedefiniranu dijagnozu tužitelj je podvrgnut novom operacijskom zahvatu 26. siječnja 2012. kada je učinjena prednja resekcija trupa L2, te je učinjena rekonstrukcija kralješka s rebrom tužitelja i fiksacija titanskim implantantima. Nakon operacije 26. siječnja 2012. utvrđena je lezija uretera kod tužitelja, kao posljedica grješke u liječenju tužitelja. Tužitelju je postavljen ''JJ'' kateter te je isti upućen u Kliniku za zarazne bolesti. Nakon 6 mjeseci na kontrolnom pregledu utvrđena je umjerena desnostrana hidronefroza i błaža depresija globalne bubrežne funkcije te nadalje desnostrana hidronefroza u progresiji kao i oslabljena funkcija desnog bubrega, a sve kao posljedica lezije uretera te je uveden ureteralni kateter u desni ureter. Tužitelj je ponovno hospitaliziran 13. ožujka 2013. te je učinjena ureteroskopija desno i ponovno uvedena JJ proteza. Tužitelj je ponovno hospitaliziran 17. rujna 2013. i učinjena je ureteroskopija desno i uvedena JJ proteza a nakon koje se odustaje od daljnjih pokušaja endoskopskog rješavanja strukutre uretera te se indicira klasiční operativni zahvat. Tužitelj je ponovno hospitaliziran 18. listopada 2013., kada je učinjena eksploracija desnog bubrega i ureterea, resekcija stenoziranog dijela uretera i reanastomoza desnog pijelona i uretera uz protekciju anastomoze JJ protezom. Nadalje, 10. travnja 2014. učinjena je citoskopija i odstranjena JJ proteza, nakon toga učinjena je retrogradna ureteropijelografija desno i ponovno postavljena JJ proteza. Radi lezije uretera kod tužitelja je tijekom operacije 26. siječnja 2012. tužitelju je učinjena šteta te je isti za posljedicu imao teške komplikacije zdravstvenog stanja tužitelja, a koje i dan danas trpi te će trpjeti u ubuduće. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da mu je tuženik dužan naknaditi štetu koju je isti u predmetnom štetnom događaju pretrpio. Tužitelj od tuženika zahtijeva naknadu štete: za tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja u iznos 10.000,00 HRK te za povredu prava osobnosti i to: za pretrpljene fizičke boli u iznosu 40.000,00 HRK, za pretrpljeni strah u iznosu 35.000,00 HRK, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu 80.000,00 HRK, dakle ukupno u iznosu 165.000,00 HRK, sve sa zateznim kamatama. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev u iznosu 165.000.00 HRK sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2012., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu neposredno 5. ožujka 2015. (list 73), u kojoj se navodi da tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, kako osnovu, tako i visinu. S obzirom na sadržaj tužbe, tuženik ističe kako je točno da je tužitelj liječen kod tuženika. Naime, tužitelj je primljen kod tuženika zbog patološkog prijeloma kralješka L2, a koji prijelom je bio posljedica destrukcijskog postupka koji je razorio kralješak, te se počeo širiti u kanal kralješnice gdje se nalazi leđna moždina, te prema krvnim žilama, trbušnim organima, prema bubregu i mokraćovodima. Kako je kao moguća dijagnoza postupka dolazio u obzir tumor, tuberkuloza ili kronična gnojna upala, učinjen je prvi operacijski zahvat s ciljem uzimanja uzorka za analizu, a kojom prilikom nije potvrđen niti tumor niti tuberkuloza. Nakon postavljene dijagnoze (kronična nespecifična upala), učinjen je novi, izrazito složeni zahvat s ciljem dekompresije leđne moždine, resekcije promijenjenog trupa kralješka, te rekonstrukcije istoga pomoću titanskog implantata i transplantirane kosti. Tuženik osporava da bi prilikom naprijed navedenog zahvata došlo do liječničke grješke, te ističe kako su djelatnici tuženika pravovremeno poduzeli sve mjere u smislu pregleda, dijagnostičkih i terapijskih postupaka potrebitih u ovom slučaju, a sve u skladu sa stanjem i simptomima tužitelja. Tuženik, također, ističe kako je riječ o izrazito složenom zahvatu, koji nosi određene rizike u smislu komplikacija, a koji rizici su izraženiji kod ponovnog operacijskog zahvata, te kod patološkog postupka fibroze zbog kronične upale, kao u ovom slučaju. Tuženik stoga osporava nastanak štetnog događaja (u smislu grješke u liječenju), odgovornost, kao i postojanje uzročno-posljedične sveze između postupanja njegovih djelatnika i štete koju tužitelj opisuje u tužbi. Kako iz same tužbe, odnosno dostavljenih isprava proizlazi da je tužitelj liječen i u drugim zdravstvenim ustanovama, tuženik predlaže dostaviti cjelokupne medicinske isprave, kao i cjelokupni osobni zdravstveni karton tužitelja. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, po svim vidovima navodno nastale štete, kao i zatraženi tijek kamata. Tuženik ujedno izvješćuje da je s Croatia osiguranje d.d., Zagreb, sklopio policu osiguranja, pa se stoga sukladno čl. 211. ZPP-a, o predmetnoj parnici predlaže obavijestiti Croatia osiguranje d.d., Zagreb. Slijedom svega navedenoga, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Podneskom predanim 2. travnja 2024. (list 676 i 677) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s medicinskim vještačenjima, zahtijevajući naknadu štete u ukupnom iznosu 14.888,00 EUR, od toga iznos 14.600,00 EUR za neimovinsku štetu i iznos 288,00 EUR za nenovnčanu imovinsku štetu (tuđa pomoć), sa zateznim kamatama od završetka liječenja, tj. od 4. srpnja 2017., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

4. Podneskom predanim 18. travnja 2024. (list 678-680) se tuženik protivio preinaci tužbe učinjenoj potonjim podneskom predanim 2. travnja 2024. No, na ročištu 25. rujna 2025. (list 788 i 789) se tuženik upustio u raspravljanje o tako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, slijedom čega proizlazi pristanak na preinaku tužbe, odnosno ista je dopuštena. To stoga što je tužitelj prvotno, u tužbi postavio zahtjev za naknadu štete u iznosu 165.000,00 HRK sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2012., dok je podneskom predanim 2. travnja 2024. tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu 14.888,00 EUR, od toga iznos 14.600,00 EUR za neimovinsku štetu i iznos 288,00 EUR za nenovnčanu imovinsku štetu (tuđa pomoć), sa zateznim kamatama od 4. srpnja 2017. (završetak liječenja), s obzirom da je tek po izvedenim medicinskim vještačenjima utvrđena težina narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, kao i potreba i opseg primanja tuđe pomoći, dakle time je utvrđena visina iste tražbine, pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo usklađenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u medicinske isprave (list 5- 69, 88-274, 279-402, 404-431, 559 i 560, 566) i dokaz saslušanjem tužitelja osobno kao stranke na ročištu 5. travnja 2016. (list 438-441), te je izveden dokaz medicinskim vještačenjima po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Miroslavu Lisiću, spec. infektologu, prof. dr. sc. AB, spec. ortopedu, prof. dr. sc. Snježani Miškov, spec. neurologu i doc. dr. sc. Josipu Španjolu, spec. urologu, koji su 15. rujna 2016. predali pisani nalaz i mišljenje (list 451-458), te su isto usmeno iznijeli i obrazložili te se očitovali na istaknute primjedbe na ročištu 25. travnja 2017. (list 526-531), te je stalna sudska vještakinja prof. dr. sc. Snježana Miškov 9. studenoga 2020. predala pisano očitovanje na istaknute primjedbe (list 620), te je stalni sudski vještak prof. dr. sc. Robert Kolundžić predao 24. srpnja 2020. pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 614 i 615) i usmeno se očitovao na istaknute primjedbe na ročištu 7. ožujka 2023. i naposljetku doc. dr. sc. Josip Španjol predao 16. siječnja 2024. pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 671), 21. listopada 2024. drugu pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 708 i 709) te 5. svibnja 2025. treću pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 762-764).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale prilikom liječenja tužitelja tijekom 2012. g. kod tuženika

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Na temelju iskaza tužitelja, saslušanog osobno kao stranke na ročištu 5. travnja 2016. (list 438-441), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih tužiteljevih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, u bitnom, je utvrđeno da je tužitelj imao boli u kralješnici. Inače se je bavio športom, pa je unatoč tome nastavio trenirati, no, boli nisu prolazili. Otišao je KB Dubrava, no, tamo su mu rekli da je sve u redu. Ali je tužitelj i nadalje osjećao boli, pa ga je liječnik poslao na CT, na kojem su našli nešto u lumbalnom dijelu, ne zna se točno izraziti jesu li našli oštećenje ili frakturu. Tužitelj je nakon toga otišao u bolnicu gdje mu je liječnik specijalist rekao da treba operirati oštećenje na kralješnici i još mu je rekao da se operacija mora izvršiti tako da se otvori abdomen jer je potrebno operaciju izvršiti na unutarnjoj strani kralješnice. Prilikom operacije liječnik koji je operirao je vidio natečen mišić i on je mislio da je riječ o raku, pa je samo nakon što je to vidio zatvorio rez na tužiteljevom tijelu kroz koji je htio operirati. Poslao je uzorak na vještačenje, no tamo je utvrđeno da je samo riječ o upali mišića. Za 10 dana po istom rezu je tužitelj ponovno otišao na operaciju. Liječnik koji je operirao došao je do kralješnice i zaključio da oštećenje nije veliko, te mu je odsjekao dio rebra i stavio prirodni materijal, materijal iz srži rebra u kralješnicu. Tijekom operacije porezao ureter, a da to nije vidio, zašio je ranu i na mjestu rane stavio dren, a tijekom noći primijetili su žutu tekućinu pa je nastala panika. Žuta tekućina, a bila je riječ o mokraći, slijevala se po abdomenu. Zatim je tužitelj hitno bio upućen na operaciju koja nije bila obavljena fizičkim rezanjem tijela, jer su liječnici zaključili da se može izvesti i na drugi način. Riječ je o operaciji koja se obavlja na način da se šipka ugura kroz spolovilo, u ureter, a iz te šipke druga šipka prolazi do bubrega, i ta šipka je trebala proći kroz mjesto gdje je prekinut ureter. Liječnik koji je radio operaciju radio je to oko 2 i pol sata i ističe da se operacija radi pod zračenjem kojem je bio tijekom operacije izložen. Na kraju taj zahvat nije bio dobro napravljen. Ujutro su vidjeli da nešto nije uredu, jer metalni dio koji se trebao zakačiti za bubreg nije bio zakačen. Drugi liječnik je ponovno ponovio cijeli zahvat. Ističe da se cijela operacija radi pri svjesnom stanju i da je riječ o užasno neugodnom, iritantnom zahvatu. Taj liječnik je dobro napravio sam zahvat i premosnica je bila napravljena kako treba, međutim bila je u tužiteljevom tijelu samo pet tjedana, a tada je ponovno izvađena pa se porezotina koja je trebala biti premoštena i nije dobro prilagodila, već je na njoj nastao ožiljak koji je sfrkao ureter pa kroz ureter ponovno nije prolazio urin. Isti liječnik koji je to radio rekao je da tužitelj ima hidronefrozu, što znači da bubreg vraća urin natrag pa urin ne može otjecati. Rekao je da to nije problem i da će takvo stanje ostaviti i pratiti, a naručio je tužitelj za kontrolu za 6 mjeseci. Za to vrijeme bubreg je odumirao. Tužitelj je bio u jednom društvu i tada mu je jedan liječnik rekao da se mora napraviti premosnica, jer da bubreg odumire. Otišao je tužitelj u bolnicu i tražio drugog liječnika i taj ga je liječnik ponovno operirao istim zahvatom kojeg je već opisao. On je ugradio premosnicu, ali nakon 6 mjeseci bilo je potrebito istu premosnicu izvaditi. Liječnik mu je rekao da je to potrebito zbog toga što je pretrpio oštećenje bubrega i oštećenje jetre. Ističe da je oštećenje istih organa dobio zbog mrse, a koju sam dobio u bolnici. Pri ponovnom mijenjanju zbog sfrkanog ožiljka jedva su ugradili premosnicu, a nakon 6 mjeseci su je ponovno mijenjali i više nisu mogli premostiti ožiljak na ureteru pa su pokušali taj zahvat još tri puta, a 4. put su to učinili na način da su s vanjske strane ušli do bubrega, a drugom šipkom ponovno ponovili zahvat kroz spolovilo i ureter pa su ovom šipkom koja je bila stavljena s vanjske strane tijela uvukli šipku koja je bila u ureteru i na taj način izvršili premoštenje. Nakon 6 mjeseci ponovno je vadio premosnicu i nije više se moglo istim zahvatom staviti premosnicu. Ne zna koliko puta su pokušavali, nekih 6-7 puta. Nakon toga stavili su tužitelj kateter u bubreg s vanjske strane tijela. Držali su to 1 mjesec kako bi se vidjelo je li bubreg uopće funkcionalan. Zaključili su da bubreg ima slabu funkciju i rekli su da je bubreg u lošem stanju, te da mora donijeti odluku hoću li pustiti da se bubreg osuši, no da i u tom slučaju mora ponovno na operaciju jer se i takav bubreg mora izvaditi s obzirom da ukoliko ostane u tijelu može izazvati štetne posljedice za organizam ili da pristane da izrežu ožiljak na uretri, a koji je uzrokovao frkanje, pa da ga pokušaju spojiti ako bude dovoljno za spajanje. Tužitelj je odlučio spasiti bubreg. Liječnik je uspio spojiti ureter i stavio premosnicu i tužitelj dan danas istu premosnicu vadi svakih 6 mjeseci i to zahvatom na isti ovaj način provlačenjem šipke kroz spolovilo i ureter. Što se tiče mrse liječnik Š koji je radio operaciju kralješnice i koji mu je rekao da ima rak došao je tužitelju u sobu i ležerno rekao da se to liječi laserom. Međutim, tužitelj je poznavao i neke druge liječnike u bolnici i raspitao se je te su mu oni rekli da nema govora o tome da bih imao rak. Tužitelj je prilikom operacije na kralješnici dobio mrsu. Misli da sam je dobio tako da su pri uzimanju uzorka tkiva našli mrsu na mjestu rane gdje su operirali. Kada je saznao da ima mrsu liječnici su mu dali terapiju. Ističe da je bio dobro građen, jer se je bavio športom te sam imao oko 100 kg, a spao je na 80 kg. Izgubio je mišićnu masu. U KB Dubrava su mu rekli da nemaju lijekova za njegovo liječenje, iako zna da je drugi pacijent tamo primao lijekove protiv mrse. Poslali su ga u zaraznu. Liječnik mu je rekao da je imao sreće što sam se bavio športom, jer je protiv mrse primao trostruko jaču dozu lijekova, jer su mislili da je zahvatila cijeli stup kralješnice. Tužitelj trpi posljedice mrse, jer zbog uzimanja tako jake doze lijekova imam oštećenje, oba bubrega, jetre, dobio je visok tlak, ima kiselost organizma, izbjegava piti lijekove, pokušava se kretati, no ne smijem trčati, a ni istezati se, sve to zbog premosnice u uretri, jer se ona pri takvom pomicanju tijela pomiče i onda dolazi do krvi u urinu.

10. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Miroslavu Lisiću, spec. infektologu, prof. dr. sc. AB, spec. ortopedu, prof. dr. sc. Snježani Miškov, spec. neurologu i doc. dr. sc. Josipu Španjolu, spec. urologu, predanog 15. rujna 2016. (list 451-458), u bitnom, je utvrđeno da su isti vještaci mišljenja glede upita je li tužitelj pri liječenju kod tuženika zadobio kakvu infekciju, ukoliko je, kakvu i je li uzrokovana zdravstvenim stanjem tužitelja ili je riječ o bolničkoj infekciji, da tužitelj pri liječenju kod tuženika nije zadobio Stafilokoknu infekciju slabinske kralješnice. Infekciji slabinske kralješnice u tužitelja pogodovala su prijašnja oštećenja slabinske kralješnice tužitelja koja je zadobio tijekom života (vidljivo iz zdravstvenog kartona tužitelja-3. ožujka 2000. St. post fract. proc. transv. vert. L4, Discopathia L5-S1; - 11. lipnja 2012., prometna nesreća, St. post Spondylodesis L1- L3.), te teške kronične degenerativne promjene LS kralješnice. Ove promjene su zbog upale i jače prokrvljenosti predstavljale predispoziciju za infektivno žarište u svakoj bakterijemiji (prodoru bakterija u krvnu struju) iz bilo kojeg razloga. Na upit jesu li tegobe tužitelja u vidu lezija uretera, te kasnije s tim povezani medicinski zahvati u uzročnoposljedičnoj vezi s operativnim zahvatima učinjenima kod tuženika odnosno operacijom od 26. siječnja 2012. i je li, u slučaju postojanja uzročnoposljedične veze, do lezije uretera došlo zbog grješke u liječenju odnosno jesu li operativni zahvati i liječenje provedeni u skladu s pravilima struke, navodi se da spondilodiscitis ili osteolitički postupci na kralješnici predstavljaju izazov kako u diajgnostici, tako i u liječenju, a difencijalnodijagnostički dolaze u obzir nespecifične bakterijalne upale, specifične upale, najčešće tuberkuloza i tumori kralješnice. Temelj uspješnog liječenja je točna dijagnoza iz razloga što se npr. specifične upale kirurški se liječe tako da se izvrši stražnja fiksacija, specifična upala se tretira prednjim pristupom, a tumori s jedne i druge strane jer zahtijevaju radikalnu eksciziju tumora. lako rijedak, spondilodiscitis je glavna manifestacija haematogenog osteomijelitisa u bolesnika starijih od 50 godina, a predstavlja 3-5% svih slučajeva osteomijelitisa. Spondilodiscitis se liječi konzervativno, ali slučajevi koji uključuju prijeteći ili postojeći neurološki ispad, nestabilnost i deformitet kralježnice, jake bolove, epiduralni apsces i neuspjeh konzervativnog liječenja zahtijevaju kirurško liječenje. Ciljevi operativnog liječenja spondilodiscitisa su odstranjenje nekrotičnog tkiva i dekompresija neuralnih struktura, uzimanje tkiva za patohistološku dijagnozu i mikrobiološki dokaz uzročnika što omogućuje ciljanu i uspješniju antibiotsku terapiju, te stabilizacija kralježnice. Suvremena kirurška tehnika koristi stražnji pristup, prednji pristup i kombinirani pristup u jednom ili dva stupnja, a kirurg je voden lokalizacijom spondilodiscitisa i individualnim pristupom pacijentu. Prednji pristup ili lumbotomija je retroperitonealni pristup na kralješnicu, a koriste ga još urolozi i vaskularni kirurzi. Ovaj pristup ima svoje komplikacije, a jedna je i oštećenje uretera što se može pročitati u knjizi A. Minimal Invasive Spine Surgery, Surgical Manual, Second Edition 2006 Springer strana 410. Lezije uretera opisane su u niz zahvata u retroperitoneumu i maloj zdjelici (kolektomija, operacije gušterače, ekstirpacije retroperitonealnih tumora, ginekološke operacije, radikalna ekscizija retroperitonealnih limfnih čvorova. Lezija uretera kada se dogodila zbrinuta je na stručan način, a zbog poremećaja u vaskularizaciji na mjestu lezije često nastaje fibroza s posljedičnom stenozom. Stabilnost kralježnice se postiže fiksacijom titanskim vijcima i stupićima, a prednja kolumna torakolumbalne kralježnice se nakon odstranjenja nekrotičnog tkiva rekonstruira koštanim presatkom. Najčešći uzročnik spondilodiscitisa su bakterije i to zlatni stafilokok staphyloccocus aureus. Tegobe tužitelja u vidu lezije uretera, te kasnije s tim povezani medicinski zahvati su u izravnoj uzročnoposljedičnoj vezi s operativnim zahvatom učinjenim kod tuženika, odnosno operacijom od 26. siječnja 2012. Postoji jasna uzročnoposljedična veze između lezije uretera nastale tijekom operacije 26. siječnja 2012. do koje je došlo zbog komplikacije u tijeku liječenju. Komplikaciju u liječenju predstavlja činjenica da se u ovom slučaju dogodilo uzdužno oštećenje stijenke uretera tijekom operativnog zahvata zbog čega su kod bolesnika bili potrebiti dodatni operacijski zahvati urinarnog trakta pa je nastupila šteta za bolesnikovo zdravlje. Na upit očitovati se kada je završilo liječenje tužitelja, sve vezano za posljedice grješke u liječenju, navodi se da liječenje tužitelja, sve u svezi posljedice komplikacije u liječenju nije završeno. O ishodima liječenja, tj. definitivni sud o potrebitosti daljnjeg urološkog liječenja (redovite zamjene ''Double J'' endoproteze, nadomještanje oštećenog uretera vijugom tankog crijeva- pijeloileocistoplastika itd.) moguće je dati unutar 1 godine računavši od siječnja 2016. Dakle definitivno mišljenje o potrebitosti daljnjeg liječenja moguće je dati početkom 2017. godine nakon učinjene slijedeće urološke obrade po odstranjenju ''Double J" endoproteze, retrogradne ureteropijelografije i dinamičke scintigrafije bubrega (MAG- 3). Na upit ukoliko je došlo do grješke u liječenju potrebito je očitovati se i na okolnost postojanja trajanja i opsega fizičkih boli i straha, te postojanje i stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja, zatim na okolnost je li tužitelju bila potrebita tuđa pomoć i njega, a ukoliko je, u kojem opsegu. lako se radi o komplikaciji, a ne grješci u liječenju, vještaci iznose mišljenje o trajanju i opsegu fizičkih boli i straha, te postojanju i stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja, te je li bila potrebita tuđa pomoć i njega. Prilikom procjene trajanja i opsega fizičkih boli i straha, te postojanja i stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja i okolnosti je li tužitelju bila potrebita tuda pomoć i njega vještaci nisu uzeli u obzir hospitalizaciju od 11. siječnja-10. veljače 2012. u Kliničkoj bolnici Dubrava (osim okolnosti postavljanja "JJ" katetera) i Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu, jer bi to liječenje moralo biti provedeno zbog prirode bolesti tužitelja i nije posljedica nastale komplikacije. Fizičku bol jakog intenziteta tužitelj je trpio kumulativno tijekom 6 dana (zbog 4 operativna zahvata i višekratnih pokušaja postavljanja ''Double J" proteze i postavljanja nefrostome). Bol srednjeg intenziteta trpio je kumulativno tijekom 12 dana (višekratna kateterizacija urinarnog trakta, ureteroskopija, uvadanje žice u kanalni sustav bubrega), te boli slabog inteziteta koji su kumulativno bili prisutni tijekom 1 mjeseca. I dalje će biti prisutne povremene boli zbog promjene i postavljanja ''Double J" proteze koji su ocijenjeni kroz smanjenje životne aktivnosti. Tijekom liječenja bolesnik je trpio nelagodu tijekom 18 dana hospitalizacije, 4 operativna zahvata, vezanosti za krevet, rengenskog, MR i CT snimanja, perfuzijskih scintigrafija bubrega, diuretskih dinamičkih scintigrafija bubrega, postavljanja ''JJ" katetera, brojnih uroloških pregleda, cistoskopija i izmjena „Double J proteza, postavljanja nefrostome i dva mjeseca mokrenja na nefrostomu, primanja infuzija i injekcija, brojnih vađenja krvi za pretrage, posjećivanja ambulanti. Primarni strah tužitelj nije trpio. Kod tužitelja je bio prisutan sekundarni strah jačeg intenziteta zbog straha hoće li se bolest dalje pogoršavati i hoće li izgubiti desni bubreg zbog hidronefroze te povezano s operacijama kumulativno u trajanju od 8 dana. Sekundarni strah srednjeg intenziteta zbog zabrinutosti za ishod liječenja kumulativno u trajanju od 60 dana. Sekundarni strah slabog intenziteta zbog zabrinutosti za ishod liječenja kumulativno tijekom 14 mjeseci. Sekundarni strah nije ostavio trajne posljedice. Ukupno smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja iznosi ukupno realno 10% zbog smanjenog desnog bubrega, smanjene funkcije desnog bubrega i izmjena ''Double J" proteze. U toj će mjeri tužitelj, koji je u trenutku kada je obolio imao 46 godina, morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Kod tužitelja je prisutno naruženje srednjeg stupnja zbog postoperacijskih višekratnih ožiljaka, vidljivih drugim osobama, neravnih rubova različite pigmentacije u dužini od 35 cm i prisutne hernije u prednjem dijelu ožiljka u području kose abdominalne muskulature nakon nefrostome i naknadnih uroloških operativnih zahvata. Tuđa pomoć i njega bila je potrebita po otpustu s bolničkog liječenja u trajanju od 3 sata dnevno tijekom 14 dana radi pomoći kod prijevoza, odlaska u trgovinu po namirnice, pripremanja hrane i obavljanja kućanskih i drugih fizičkih poslova, pomoći pri oblačenju, svlačenju i održavanju osobne higijene. Potom je tuđa pomoć bila potrebita 1 sat dnevno tijekom 1 mjeseca. Ne postoji trajna potreba za tuđom pomoć.

11. Navedeni stalni sudski vještaci dr. Josip Španjol, dr. Miroslav Lisić, dr. Robert Kolundžić i dr. Snježana Miškov, na ročištu 25. travnja 2017. (list 526-531), isti pisani nalaz i mišljenje su usmeno iznijeli i obrazložili te se očitovali na istaknute primjedbe, u bitnom, navodeći da ostaju kod prethodno danog pisanog nalaza i mišljenja. Na upit s obzirom na pisani nalaz i mišljenje vještaka da bi ocjenu trajnih posljedica bilo moguće dati tek u siječnju 2017., a da je pisani nalaz i mišljenje rađen prije toga, vještakinja dr. Snježana Miškov navodi kako i ocjena straha ovisi o činjenici kada je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano i kakvi su završni nalazi učinjenih pretraga. Vještakinja dr. Snježana Miškov ističe da je ocjenu straha u nalazu od 15. rujna 2016. dana sukladno težini ozljeda, težini bolesti, tijeku liječenja, kao i operacijama kumulativno (list 348) i pri tome ostajem. Dr. Josip Španjol navodi da je za konačnu ocjenu glede trajnih posljedica kod tužitelja potrebito napraviti pretrage i to retrogradnju ureteropijelografija i dinamičku scintegrafiju bubrega, s time da je ova prva pretraga invazivna, a ova druga nije. Ističe kako navedene pretrage su potrebite da bi se vidjelo je li bubreg ima funkciju, a ukoliko bubreg nema funkciju da je riječ o gubitku bubrega, pa da tako treba i cijeniti vezano za trajne posljedice. Na upit je li jatrogrena ozljeda ili bolest u korelaciji samo s liječničkom grješkom ili samo sa komplikacijom u liječenju ili se može pojaviti u oba slučaja dr. Robert Kolundžić navodi da je zbog spondilodistitisa potrebito napraviti biopsiju. Dr. Miroslav Lisić ističe kako operacija kralješnice i uzimanja uzorka je nesporno bila indicirana diferencijalno dijagnostičkim potrebama je li se moglo raditi o tuberkuloznoj upali kralješka (bolesnikov otac bolovao je od TBC), moglo se raditi o zloćudnom postupku i na kraju bakterijskoj upali što je bio i slučaj i s time je postavljena jasna dijagnoza i omogućena odgovarajuća etiološka terapija. Ističe kako je kirurg operater pravilno postupio kada je pri operaciji kralješnice uzeo uzorak i poslao ga na citološku i mikrobiološku pretragu. Dr. Robert Kolundžić odgovara da operativni tijek kod pacijenta poput tužitelja kada se kralježnica operira s prednje strane tijela teče tako da se napravi rez kože, negdje u visini kuka, zatim rez potkožja, te se vrši odmicanje muskulature, pri čemu je potrebno naglasiti da je tužitelj osoba s jakom muskulaturom pa je bilo vjerojatno potrebno intenzivno razdvojiti kukama, odnosno držačima tkiva kožu, potkožje i mišiće, pa i crijeva tužitelja da bi se imalo pristup na problem. Ističe da je prilikom ovog drugog operativnog pristupa kada je zaista i došlo do operacije kralješnice operater naišao do gnojenja, ne samo kralješka, već i mišića psoasa koji se laički rečeno nalazi kraj kralježnice. Dr. Miroslav Lisić ističe da je u ovom slučaju operater kirurg mehanički odstranio što veći dio gnoja i nekrotičnog tkiva, a da se ne ide u potpuno radikalno čišćenje zbog toga što bi to napravilo više štete nego antibiotsko liječenje. U tom smislu dr. Lisić ističe da se očisti dio tkiva što se može, a da se ostalo sanira antibioticima. Dr. Robert Kolundžić odgovara da se ovaj gnoj nalazio ispred L2 kralješka, te da prema ispravama se ne može točno reći što je sve operater kirurg radio, no da se nakon čišćenja pristupilo spondilodezi odnosno spajanju L1 do L3 kralježnika kako bi se stabilizirala kralješnica i korištena je autotransplatacija kosti. Nakon toga vršilo se zatvaranje svih slojeva, odnosno mišića fascia mišića, potkožja te potom kože i stavljanja drena. Dr. Robert Kolundžić odgovara da ureter nije presječen već uzdužno oštećen što odgovara načinu držanja tkiva kukama tijekom operacije jer jedna kuka vuče tkivo prema bubregu odnosno tom ureteru. Dr. Josip Španjol odgovara da on nije mjerodavan za tehniku operacije kralježnice, ali da je ovo što je dr. Robert Kolundžić naveo logično te da je vjerojatno kuka potegla uzdužno ureter tijekom operacije. Dr. Josip Španjol odgovara da je ako ga se traži, a ako ga se ne traži da nije jer je pokriven masnim tkivom koje je neprozirno, te da svi ljudi imaju ovo masno tkivo. Dr. Robert Kolundžić navodi kako je moguće ako bi rez bio velik, no, da danas postoji tzv. miniintrezivna kirurgija koje se očito držao kirurg operater, a da je rez bio veći da je za pretpostaviti da bi bilo manje opterećenje na mišiće, ali bi bila veća mogućnost drugih komplikacija, veća mogućnost krvarenja, da se povećava područje podložno infekciji, a da u svakom slučaju može doći do oštećenja unutarnjih organa i bubrega. Dr. Robert Kolundžić odgovara da je mini rez u pravilu bolje napraviti kod onih osoba koje nisu debele i čiji su mišići istezljivi, a istezljivost se može utvrditi putem nekih testova istezljivosti mišića i figure. Dr. Robert Kolundžić odgovara kako pravila struke nalažu da se ide na minimalni rez. Svi vještaci ističu kako se odluka o veličini reza donosi ad hoc, te da se tijekom operacije rez može povećati. Dr. Robert Kolundžić odgovara da nije uobičajeno ni često da prilikom operacije kralježnice s prednje strane kakvu je imao tužitelj da dolazi do ozljede uretra, te da se to pojavljuje oko 1-2 % slučajeva. Dr. Josip Španjol i dr. Robert Kolundžić odgovaraju da je nekoliko sati nakon operacije uočeno ozljeđivanje uretera, te da nije uočeno prilikom operacije, jer da je da bi u tom slučaju bilo i sanirano. Dr. Josip Španjol odgovara da je uočeno da je u drenu koji skuplja sukrvicu nakon operacije tkiva bilo uočeno pojave urina, što je bio neizravan znak da je došlo do oštećenja mokraćnog trakta odnosno u ovom slučaju uretera. Dr. Josip Španjol odgovara da pod jatrogenom ozljedom se podrazumijeva ozljeda koja je nastala kao posljedica liječnika, bilo da je riječ o liječničkoj grješci ili komplikaciji u liječenju. Na upit zbog čega su vještaci u nalazu i mišljenju oštećenja uretera ocijenili kao komplikaciju, a ne kao grješku u liječenju dr. Robert Kolundžić odgovara da je njegovo shvaćanje do sada bilo da je riječ o komplikaciji i da je to podrazumijevao u svim slučajevima kada je došlo do neželjenog ishoda tijekom operacije, a nije postojala svijest operatera da napravi štetu. Ističe kako u literaturi ovakav problem je navedeno kao komplikacija, a ne kao grješka, te da je navedeno nezgodno što bi išlo prema kaznenoj odgovornosti. Dr. Josip Španjol odgovara kako je upala morala promijeniti normalno anatomsko stanje tužitelja. Dr. Josip Španjol odgovara da takva upala ne može sanirati bez operacije. Dr. Josip Španjol odgovara kako ovisi o oštećenju kako će se reagirati nakon što se utvrdi postojanje urina u drenu, a da je u ovom slučaju liječnik ocijenio da je dovoljno postaviti cjevčicu te da će po njoj uretar zacijeliti, a do čega je i došlo, no da se razvila stenoza što se događa u 90% traumatskih oštećenja uretera, te da bi se stenoza razvila da je oštećenje uretera sanirano i kirurškim putem, te da je tako nešto teško izbjeći jer ureter ne dobiva uslijed oštećenja dovoljno krvi pa da je to uzrok stenoze. Ističe kako je nakon nekog vremena npr. godinu dana nakon oštećenja moguće razmišljati kako će se zbrinuti oštećenje pa da postoje različite kirurške tehnike primjerice resekcija uretere zbog koje dolazi do isjecanja ožiljkastog tkiva, a nešto slično je kasnije napravljeno i kod tužitelja. Resecija uretera je blaži tip operativnog zahvata, dok postoje i drugi tipovi operativnih zahvata kada je oštećenje na ureteru duže pa je moguće napraviti autotransplataciju kada se bubreg spusti u zdjelicu, a moguće je napraviti i spajanje slijepe vijuge tankog crijeva na mjehur. U tom slučaju se izreže dio tankog crijeva za potrebe ovog spajanja. Dr. Josip Španjol odgovara da je kod tužitelja anatomski bilo sve na svom mjestu, ali da je mali razmak između oštećenog kralješka tužitelja i oštećenog uretera te da je riječ o razmaku od 5 cm. Dr. Robert Kolundžić odgovara da se možebitno oštećenje uretera može spriječiti samo većim rezom. Dr. Miroslav Lisić odgovara da tužitelj tijekom liječenja nije zadobio nikakvu bolničku bakteriju. Dr. Miroslav Lisić odgovara da tužitelj nije zadobio MRSA bolničku infekciju. Dr. Miroslav Lisić odgovara da je bolest tužitelja započela 2 mjeseca prije operacije kralješnice te da je bilo riječ o upalnoj bolesti kralješka, te ističe da je CRP bio 129 prije dolaska u bolnicu, a već na MR od 9. siječnja 2012. lubosakralne kralježnice utvrđeno da postoji upalni postupak u području L1, L2 kralješka. Ističe kako je upala L2 kralješka postojala prije operacije kralješnice. Dr. Robert Kolundžić odgovara kako u operacijskom protokolu nije navedeno kako je došlo do oštećenja uretera jer je u operacijskom protokolu naveden tijek operacije i što je u operaciji poduzimano. Ističe da je tijekom operacije operater išao u recesiju desnog jedanaestog rebra kako bi osigurao što veći prostor u abdomenu za obavljanju zahvata. U ovom slučaju je riječ o traumatskom oštećenju uretera. Dr. Josip Španjol odgovara kako su radnje liječenja vezano za ureter od 2012. g. pa nadalje u uzročnoposljedičnoj vezi s ozljedom uretera tijekom operacije, te da nije bilo ozljede uretera da ne bi došlo niti do stenoze. Dr. Josip Španjol odgovara kako ozljeda uretera nije dio očekivane tijeka operacije već da je to neželjena posljedica odnosno komplikacija. Dr. Robert Kolundžić odgovara da misli da nije na drugi način moglo doći do ozljede uretera nego od kuke kako je to naprijed navedeno. Dr. MB odgovara kako smatra da je kirurg operater postupio u skladu s pravilima struke.

12. Na temelju pisane dopune nalaza i mišljenja dr. ČB, od 24. srpnja 2020. (list 614 i 615), utvrđeno je da isti ostaje kod svojih navoda danih na ročištu te u pisanim nalazima i mišljenjima. Tužitelj u potpunosti pogrješno, s medicinskog stajališta, shvaća značenje pojma pogrješke i komplikacije. U ovom slučaju nije bilo skrivljenog ponašanja liječnika prilikom operativnog zahvata, a sama ozljeda uretera posljedica je okolnosti na koje liječnik u trenutku operativnog zahvata nije mogao utjecati iako je postupao savjesno i učinio sve što je zahtijevalo pacijentovo zdravlje, te ne postoji odgovornost liječnika. Činjenica što se u ostalih 98 ili 99% slučajeva ozljeda uretera nije dogodila ne znači da operater nije postupao s dužnom pažnjom dobrog stručnjaka, već da je unatoč takvoj primijenjenoj dužnoj pažnji takva ozljeda moguća i događa se u 1 do 2 slučaja na svakih 100 učinjenih operacija.

13. Navedeni stalni sudski vještak dr. Rober Kolundžić je na ročištu 7. ožujka 2023. usmeno se očitovao na istaknute primjedbe, u bitnome, navodeći da u cijelosti ostaje kod prethodno danog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na istaknute primjedbe tužitelja ističe da je grješka nešto što je urađeno u slučajevima kada se moglo ispravno, a nije se napravilo, a komplikacija je kada se radi ispravnom metodom, ali se može dogoditi neželjeni događaj, i onda to u struci nazivaju komplikacija. U literaturi općenito se sve to stavlja pod pojam komplikacija. Na upit je li u knjizi na koju se pozvao stalni sudski vještak kao izvor za vještačenje u ovom postupku, se definiraju liječničke pogrješke ili se koristi pojam isključivo komplikacije bez obzira na postupke iste, odgovara da je to više pravno pitanje definicija, pogrješke, propusta, komplikacije. U ovom slučaju fini detalji operacije nisu navedeni, a što je uobičajeno u svakodnevnoj praksi. Na pitanje na temelju kojih medicinskih isprava je utvrđeno na koji način je došlo do ozljede mokraćovoda prilikom izvođenja zahvata, odgovara da je na temelju svoje dosadašnje edukacije spoznao metode liječenja gdje se vrši korekcija lumbalnog dijela kralježnice s prednje strane. Na pitanje je li u medicinskim ispravama, postoji pisana suglasnost tužitelja, za izvođenje operativnog zahvata 26. siječnja 2012. u kojoj bi tužitelj bio upućen na mogućnost zadobivanja ovakvih ozljeda, odgovara da s obzirom na stanje spisa predmeta nema uvid u postojanje suglasnosti, postoji jedna suglasnost za medicinske intervencije bez datuma, odnosno u spisu predmeta prileži suglasnost u kojem nije naznačen datum izdavanja iste suglasnosti, pa se stoga ne može odrediti na što se odnosi (list 139 i 140). Na upit koliko je izvršeno operativnih zahvata odnosno medicinskih intervencija kod tuženika za vrijeme liječenja, odgovara da je izvršeno ukupno šest operacijskih zahvata.

14. Na temelju pisanog očitovanja stalne sudske vještakinje prof. dr. sc. Snježane Miškov, predanog 9. studenoga 2020., kojim se očitovala na istaknute primjedbe (list 620), utvrđeno je da na navode tužitelja od 6. ožujka 2019. iskazene na ročištu, te upite tužitelja u podnescima od 25. srpnja 2018. i 1. veljače 2018. ne spadaju u područje vještaka neurologa.

15. Na temelju pisane dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc. dr. sc. Josipa Španjola, predanog 16. siječnja 2024. (list 671), u bitnom, je utvrđeno da se nalaz i mišljenje temelji uvidom i pregledom novopristiglih medicinskih isprava u spis predmeta. U tužitelja DB nedvojbeno je nalazom scintigrafije bubrega od 4. srpnja 2017. utvrđena afunkcija desnog bubrega uz normalnu funkciju lijevog slijedom toga radi se o konačnom stanju te je s tim nalazom završeno urološko liječenje. Posljedično gubitku funkcije desnog bubreg procjenjuje temeljem Orijentacijskih tablica ukupno smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja za ukupno 30%.

16. Na temelju druge pisane dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc. dr. sc. Josipa Španjola, predanog 21. listopada 2024. (list 708 i 709), u bitnom, je utvrđeno, kao očitovanje na tuženikove primjedbe istaknute podneskom od 19. travnja 2024., da isti vještak u cijelosti ostaje pri danoj dopuni nalaza i mišljenja od 16. siječnja 2024., tj. smanjenje opće životne aktivnosti procijenjenom na 30%. Slažem se da Orijentacijske tablice za procjenu smanjenja životne aktivnosti, tj. invaliditeta, kao posljedice daju samo okvir i prijedlog smanjenja, ali napominje kako i sve osiguravajuće kuće u svojim tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta upravo navode vrijednost od 30% kod gubitka jednog bubrega uz normalnu funkciju drugog. Razlozi za upravo takav postotak su slijedeći: Osoba s jednim bubregom u dobi i zdravstvenog statusa u kojem je tužitelj kako bi očuvala funkciju istog mora unositi značajno veću količinu tekućine od one uobičajene radi prevencije infekcija, stvaranja kamenaca i poticanja funkcije preostalog bubrega što znači da će takva osoba značajno češće morati ići mokriti pa tako primjerice ako ode u kino gledati film morati će tijekom gledanja filma koji prosječno traje 2 sata izaći na zahod najmanje 2- 3 puta. Ako odlazi u šetnju dulje od 30 min također će morati ići mokriti barem jednom pa će se šetati isključivo u blizini i tamo gdje postoje sanitarni čvorovi. Budit će se noću mokriti najmanje 2-3x što će može uzrokovati kronični umor i neispavanost. Osoba mora izbjegavati svaku okolnost u kojoj može doći do dehidracije, tj. svaku izloženost povišenoj temperaturi, primjerice odlasku na plažu za vrućih i ljetnih dana. Mora uvijek imati odgovarajuću količinu tekućine uz sebe ili dostupnost iste što predstavlja dodatni napor, teret i brigu prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti, primjerice dugotrajnih vožnji automobilom i ostala putovanja. Trebala bi izbjegavati teži fizički napor, primjerice športske treninge sl. Trebala bi paziti na prehranu i jesti prilagođenu hranu koja neće dodatno opteretiti bubrežnu funkciju. Pojava bilo koje patologije, tj. bolesti na preostalom bubregu a na čiju pojavnost osoba sama nema utjecaja, npr. pojava tumora, kamenaca, apscesa i sl. može u konačnici dovesti do gubitka preostalog bubrega i potrebe za nadomjesnim liječenjem tj. dijalizom, a što naravno ne bi bilo potrebno kada bi imala funkcionalan bubreg kojeg je izgubila uslijed komplikacije kirurškog zahvata opisanog u ovom predmetu.

17. Na temelju treće pisane dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc. dr. sc. Josipa Španjola, predanog 5. svibnja 2025. (list 762-764), u bitnom, je utvrđeno je, kao očitovanje na tuženikov podnesak od 26. ožujka 2025., utvrđeno je da tijekom pregleda kao ni u medicinskim ispravama vještak nije uočio učestalo noćno mokrenje niti kronični umor i neispavanost u tužitelja, ali ista će se javiti ukoliko se tužitelj bude pridržavao uputa o konzumiranju većih količina tekućine tijekom dana. Fiziologija svakog čovjeka pa tako i tužitelja nas uči (Guyton and Hall Textbook of Medical Physiology, Elsevier 2020.) kako neminovno unoseći veću količinu tekućine morate više i ćešće i mokriti, naravno ukoliko tužitelj bude pio manje, manje će i mokriti dali će se noću zbog toga dizati 1x, 2x, 3x ili 4x nije moguće proročanski predvidjeti, a još manje je predvidivo hoće li zbog toga biti neispavan, ali neupitno je da će unoseći više tekućine, što je preporuka za sve bolesnike s jednim bubregom pa tako je to preporuka i za tužitelja, češće mokriti, pa tako i noću. Opće upute i preporuke koje vrijede za bolesnike s gubitkom jednog bubrega sve odreda su preporuke i za tužitelja, a personalizirani pristup bi samo značio uvođenje nekih dodatnih mjera obzirom na druge zdravstvene poteškoće. No, temeljem medicinskih isprava i stanja tužitelja ne smatra vještak kako su dodatne mjere osim navedenih općih mjera u vještakovim podnescima potrebite, ali se nabrojane opće mjere moraju primjenjivati kako ne bi došlo do oštećenja funkcije jedinog preostalog bubrega u tužitelja. Češće mokrenje koje nastaje posljedično većem unosu tekućine svakako je jedno od mjerila za umanjenje životne aktivnosti što može zorno prikazati na nekoliko primjera. Dakle, povećani unos tekućine kod svake osobe dovodi do češćeg mokrenja pa tako i kod tužitelja, samo što tužitelj za razliku od ljudi koji imaju oba funkcionalna bubrega mora piti, tj. s medicinske strane mu je preporučeno da pije značajno veću količinu tekućine preporuka je od 2.5 do 3 l dnevno, dok ostatak populacije to ne mora činiti. Naravno ukoliko ne uzima veće količine tekućine neće učestalo mokriti ali se izlaže riziku da s vremenom nastupi i oštećenje ostatnog bubrega i potreba za nadomjesnim liječenjem. Logika i medicinska znanost nam kaže da čovjeku nisu potrebna 2 bubrega za normalno obavljanje svih životnih funkcija i aktivnosti onda bi se svi rađali s jednim bubregom. Vještak nije utvrdio takve dokaze niti poteškoće, ali napominjem kako su iste povezane s činjenicom hoće li i u kojoj mjeri tužitelj pridržavati općih uputa koje imaju za cilj čuvati funkciju ostatnog bubrega. Vještak nije zaključio da ne može, već je zaključio da ukoliko se bude pridržavao mjera za očuvanje funkcije ostatnog bubrega isti će zasigurno imati ograničenja u navedenim aktivnostima zbog fiziologije ljudskog organizma, povećan unos tekućine neminovno dovodi do čestog mokrenja, što je objašnjeno u odgovorima na prethodna pitanja. Tužitelj mora izbjegavati začinjenu i zasoljenu hranu što mu može onemogučiti hranjenje na većini mjesta osim kod kuće gdje može ciljano ne soliti i ne začinjavati hranu, znači dok, primjerice, dok je s društvom u restoranu svi biraju s menija, a tužitelj vadi svoju zdjelicu s nezasoljenom i nezačinjenom hranom što će svakako izazvati nelagodu i sram te će tužitelj izbjegavati takva druženja i odlaske u većinu restorana. U ovom slučaju tužitelju su preporučene mjere koje ciljano čuvaju funkciju bubrega, a strah od gubitka jedinog bubrega sigurno će prisiliti tužitelja da se mjera pridržava što će dovesti do svih ranije navedenih smetnji pa samim time i do umanjenja životne aktivnosti, primjerice osoba s oba funkcionalna bubrega može normalno jesti i piti tj. preporuka je da unosi od 1L do 1.5L tekućine dnevno da izbjegava presoljenu hranu a ne da ista uopće ne bude soljena i začinjena itd., itd. zbog čega ista neće češće mokriti, izbjegavati restorane itd. Ako se tužitelj bude pridržavao preporuka (povećani unos tekućine, izbjegavanje zasoljene i začinjene hrane itd.) zasigurno će imati sve ranije navedene smetnje pa će samim time biti i umanjena njegova životna aktivnost i slaže se da nije logično umanjiti životnu aktivnost temeljem hipotetske buduće bolesti, ali ovdje je umanjio životnu aktivnost temeljem smetnji koje će izazvati mjere za sprječavanje buduće bolesti, a ne temeljem same buduće bolesti koja još nije nastupila. Vještak nije uočio, da se tužitelj pridržava navedenih mjera, s obzirom je pregled bio prije definitivnog završetka liječenja i definitivne potvrde afunkcije bubrega, dakle očekuje kako će se sve poteškoće manifestrirati u svoj svojoj punini od trenutka kada tužitelj počne primjenjivati navedene mjere za očuvanje funkcije preostalog bubrega. Pregled tužitelja je bio prije definitivnog završetka liječenja, a sve smetnje i tegobe očekuje u tužitelja po početku primjene mjera za očuvanje bubrežne funkcije, a pa samim time tada nastupa i smanjenje životne aktivnosti.

18. Navedeni pisani nalazi i mišljenja liječnika vještaka, kao i pisana dopune istoga te dopunska očitovanja i obrazloženje istoga na ročištu za glavnu raspravu, prihvaćeni su u cijelosti, ocijenivši isti sveobuhvatnim, uvjerljivim, stručnim i objektivnim, temeljenim na medicinskim ispravama tužitelja, te dugogodišnjem iskustvu u struci, kao i sudjelovanja u brojnim sudskim postupcima. Također, budući da su razjašnjene i otklonjene sve primjedbe i upiti, odnosno nije se ukazala osnovana sumnja u pravilnost danih mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istih, nije bilo potrebe za određivanjem novog medicinskog vještačenja na iste okolnosti.

19. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer je činjenično stanje bilo dovoljno raspravljeno i utvrđeno, poglavito glede postavljanja dijagnoze te daljnjeg tijeka liječenja tužitelja i posljedice istoga, kao i opsega i visine pretrpljene štete. Ujedno je sud pri tome vodio računa o odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) koja propisuje da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

20. Svi ostali dokazi nisu posebno cijenjeni, jer nisu odlučni za rješenje spornog odnosa.

21. Dovodeći u svezu suglasne dijelove iskaza tužitelja, koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, s podudarnim dijelovima iskaza stalnih sudskih vještaka prof. dr. sc. Miroslava Lisića, spec. infektologa, prof. dr. sc. Roberta Kolundžića, spec. ortopeda, prof. dr. sc. Snježane Miškov, spec. neurologa i doc. dr. sc. Josipa Španjola, spec. urologa, s ostalim (pisanim) dokazima, poglavito izvedenim medicinskim vještačenjima, utvrđeno je istinitost činjeničnih navoda iz tužbe, odnosno da je tužitelj od 11. siječnja 2012. do 10. veljače 2012. boravio kod tuženika na liječenju zbog obrade i operacijskog liječenja lezije u trupu L2 kralješka. Stoga je 16. siječnja 2012. učinjena operacija na tužitelju i to putem desne lumbotomije učinjena je dijagnostička biopsija desnog psoas abcesa nakon koje operacije Phd ukazuje na nespecifične fibrozne promjene. S obzirom na nedefiniranu dijagnozu tužitelj je podvrgnut novom operacijskom zahvatu 26. siječnja 2012. kada je učinjena prednja resekcija trupa L2, te je učinjena rekonstrukcija kralješka s rebrom tužitelja i fiksacija titanskim implantantima. Nakon operacije 26. siječnja 2012. utvrđena je lezija uretera kod tužitelja, kao posljedica grješke u liječenju tužitelja. Tužitelju je postavljen ''JJ'' kateter te je isti upućen u Kliniku za zarazne bolesti. Nakon 6 mjeseci na kontrolnom pregledu utvrđena je umjerena desnostrana hidronefroza i błaža depresija globalne bubrežne funkcije te nadalje desnostrana hidronefroza u progresiji kao i oslabljena funkcija desnog bubrega, a sve kao posljedica lezije uretera te je uveden ureteralni kateter u desni ureter. Tužitelj je ponovno hospitaliziran 13. ožujka 2013. te je učinjena ureteroskopija desno i ponovno uvedena JJ proteza. Tužitelj je ponovno hospitaliziran 17. rujna 2013. i učinjena je ureteroskopija desno i uvedena JJ proteza a nakon koje se odustaje od daljnjih pokušaja endoskopskog rješavanja strukutre uretera te se indicira klasiční operativni zahvat. Tužitelj je ponovno hospitaliziran 18. listopada 2013., kada je učinjena eksploracija desnog bubrega i ureterea, resekcija stenoziranog dijela uretera i reanastomoza desnog pijelona i uretera uz protekciju anastomoze JJ protezom. Nadalje, 10. travnja 2014. učinjena je citoskopija i odstranjena JJ proteza, nakon toga učinjena je retrogradna ureteropijelografija desno i ponovno postavljena JJ proteza. Radi lezije uretera kod tužitelja je tijekom operacije 26. siječnja 2012. tužitelju je učinjena šteta te je isti za posljedicu imao teške komplikacije zdravstvenog stanja tužitelja, a koje i dan danas trpi te će trpjeti u ubuduće.

22. Slijedom navedenog, proizlazi zaključak da je u ovom slučaju riječ o traumatskom oštećenju uretera, odnosno da su radnje liječenja vezano za ureter od 2012. g. pa nadalje u uzročnoposljedičnoj svezi s ozljedom uretera tijekom operacije kod tuženika, te da nije bilo ozljede uretera da ne bi došlo niti do stenoze, no, ozljeda uretera nije dio očekivane tijeka operacije, već da je to neželjena posljedica odnosno komplikacija u liječenju, dok na drugi način moglo doći do ozljede uretera nego od kuke koja se koristila prilikom operativnog zahvata kod tuženika 26. siječnja 2012.

23. Za rješenje spornog odnosa mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) poglavito pretpostavke odgovornosti propisane čl. 1045. ZOO-a pa je tako st. 1. istoga čl. propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

24. Dakle, tuženik (bolnica) za liječničku pogrješku odgovara po načelu predmnijevane krivnje, što znači da tuženik mora dokazati da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke te da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje liječnika.

25. Tijekom pružanja zdravstvene usluge može doći do povrede medicinskog standarda i do povrede dužne pažnje liječnika koja se očituje kao liječnička pogrješka. Riječ je o postupanju liječnika protivno pravilima zdravstvene struke te njenim moralnim i etičkim načelima, kojima se ugrožava zdravlje i život pacijenta. Liječničke pogreške moguće je kvalificirati prema različitim mjerilima. Tako ih je moguće razvrstati na one koje nastaju činjenjem i one koje se sastoje u propuštanju, na grube ili teže i lakše, na dijagnostičke i terapijske pogrješke, na taktičke i tehničke, na opće, elementarne, u organizaciji rada, pogrješke u komunikaciji.

26. Građanskopravna odgovornost liječnika utvrđuje se primjenjujući opća pravila odštetne odgovornosti prema Zakonu o obveznim odnosima, gdje oštećenik mora dokazati štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu, dok se krivnja štetnika predmnijeva. Dakle, odštetna odgovornost za liječničku pogrješku treba prosuđivati po načelu krivnje, odnosno subjektivnoj odgovornosti.

27. Slijedom navedenog, na temelju ovako izvedenih dokaza utvrđeno je da su liječnici tuženika učinili stručni propust, jer je utvrđena lezija uretera (oštećenje) kod tužitelja kao posljedica pogrješke u liječenju tužitelja, poglavito tijekom operativnog zahvata od 26. siječnja 2012., odnosno počinjeno je traumatsko oštećenju uretera, a radnje liječenja vezano za ureter od 2012. g. pa nadalje su u uzročnoposljedičnoj svezi s ozljedom uretera tijekom operacije kod tuženika, te da nije bilo ozljede uretera da ne bi došlo niti do stenoze, no, ozljeda uretera nije dio očekivane tijeka operacije, već da je to neželjena posljedica, dok na drugi način nije moglo doći do ozljede uretera nego od kuke koja se koristila prilikom operativnog zahvata.

28. Dakle, liječnici tuženika nisu proveli sve potrebite preporučane postupke te stoga nisu postupali s pažnjom dobrog stručnjaka, a takva pažnja bi bila očekivana za daljnje postupanje, odnosno potrebi izvođenja operativnog zahvata 26. siječnja 2012., kada je učinjena prednja resekcija trupa L2, te je učinjena rekonstrukcija kralješka s rebrom tužitelja i fiksacija titanskim implantantima, a prilikom koje operacije je učinjena lezija uretera kod tužitelja, kao posljedica grješke u liječenju tužitelja.

29. Zbog izloženog, ovdje se nedvojbeno radi o pogrješci u liječenju tužitelja. Dakle, isti slučaj predstavlja tipičan primjer liječničke pogrješke. Zaključno, predmetni slučaj ne bi se u nikojem slučaju mogao podvesti pod pojam liječničke komplikacije, već predstavlja očiglednu liječničku pogrješku, koja se definira kao svaki postupak liječnika ili drugog zdravstvenog djelatnika koji nije u skladu s prihvaćenim standardima dobre medicinske prakse u njegovoj specijalnosti, a koji postupak rezultira ozljedom, odnosno štetnom posljedicom za pacijenta. Nasuprot tome, liječnička komplikacija predstavlja neželjeni rezultat medicinskog postupka koji nastaje unatoč medicinski ispravnom i pravodobno izvedenom postupku.

30. Stoga, u ovom slučaju je zasigurno došlo do liječničke pogrješke, koja predstavlja temelj građanskopravne odgovornosti, a koje nema u slučaju liječničke komplikacije.

31. Kako se ovdje radi o liječničkoj pogrješci, bolnice, ovdje tuženik, odgovara po načelu subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja predmnijeva, u smislu čl. 154. st. 1. ZOO/91., te je stoga za odgovornost bolnica za štetu dovoljno postupanje djelatnika bolnica s običnom nepažnjom, dok je ovako izvedenim dokazima utvrđeno da su liječnici tuženika postupali s običnom nepažnjom.

32. Slijedom navedenog, na temelju ovakvih utvrđenja i citiranih zakonskih odredbi utvrđeno je postojanje odgovornost tuženika za provedeno liječenje tužitelja, jer su očigledno učinjeni stručni propusti u liječenju, pa stoga postoji krivnja na strani tuženika za tijek i ishod liječenja tužitelja (čl. 1045. st. 1. ZOO-a). Dakle, tužitelj je postupajući s potpunim povjerenjem u stručnost liječnika tuženika pristao na predmetni operativni zahvat, a pri tome tužitelj nije znao da je tuženici nisu u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o nužnosti operativnog zahvata poglavito mogućim oštećenju-leziji uretera.

33. Ovako izvedenim dokazima, poglavito medicinskim vještačenjima, koji liječnici vještaci su opširno i temeljito odgovorili na sve upite te se očitovali na sve primjedbe, pa je činjenično stanje potpuno i dovoljno utvrđeno u svezi svih istaknutih vidove neimovinske štete, kao i uzročno-posljedičnu sveza između propuštanja tuženika, jer djelatnici tuženika nisu u potpunosti stručno izveli predmetni operativni zahvat, uslijed počinjene lezije uretera.

34. Slijedom navedenog, tužitelj je dokazao odštetnu odgovornost tuženika i to po kriteriju krivnje, u smislu čl. 1045. u svezi čl. 10. st. 2. ZOO. i čl. 2. st. 3., čl. 15. toč. 3., čl. 26. st. 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, br. 1/97. -pročišćeni tekst), jer odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, po pravilima struke. Tako se i od bolničke djelatnosti, kojom se tuženik profesionalno bavi, očekuje da, u uvjetima kada znaju da postoji mogućnost lezije uretera, poduzmu sve raspoložive i ''standardom postupanja'' predviđene mjere i radnje, u cilju ostvarenja najbolje moguće razine zdravlja pacijenta, a što je ovdje u slučaju tužitelja izostalo.

35. Zbog izloženog, valjalo je u cijelosti prihvatiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev, kao u podnesku predanom 2. travnja 2024., po svim vidovima neimovinske štete i dosuditi zatraženi novčani iznos 14.600,00 EUR, kao pravičnu novčanu naknadu tužitelju za propust tuženika, jer navedeni novčani iznos predstavlja činidbu zadovoljenja u smislu čl. 1100. ZOO-a. Pri tome vodeći računa o realnom padu vrijednosti novca te posljedično usklađenju-promjeni Orijentacijskih kriterija na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5, kao i daljnjoj stopi inflacije mjerenom indeksom promjena potrošačkih cijena, odnosno stopi inflacije za daljnje razdoblje od pet godina (lipanj 2020.-lipanj 2025.) od 30,7%, a s obzirom na javno objavljene podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Dakle, pri određivanju/dosudi naknade štete potrebito je uzeti u obzir promjenu vrijednosti valute uzrokovanu inflacijom, odnosno iznose naknade štete uskladiti sa stopom umanjenja vrijednosti novca iskazanog kroz stopu inflacije (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/7796/2014 od 11. veljače 2016.). Medicinskim vještačenjima je utvrđena težina ozljeđivanja tužitelja. Nadalje, utvrđeno je i da je tužitelju kao posljedicu pogrješke u liječenju odnosno oštećenja (lezija uretera) trpio fizičke boli i strah, te da su zaostale trajne posljedice u omjeru od 30%, kao i naruženost srednjeg stupnja, opisane medicinskim vještačenjem. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, to su stoga tužitelju dosuđene zatezne kamate od dana završetka liječenja, kako to utvrđuje liječnik vještak, tj. od 4. srpnja 2017. do isplate (toč. I. izreke).

36. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a, tužitelju pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć. Među strankama nije sporno da tužitelj za pruženu pomoć nije plaćao cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla, kao i da su istu pomoć tužitelju pružali ukućani. Po slobodnoj ocjeni, temeljem čl. 223. ZPP-a, procijenjena je vrijednost sata tuđe pomoći u zahtijevanom iznosu 4,00 EUR. Pri tome vodeći računa o realnom padu vrijednosti novca te posljedično usklađenju-promjeni Orijentacijskih kriterija na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5, kao i daljnjoj stopi inflacije mjerenom indeksom promjena potrošačkih cijena, odnosno stopi inflacije za daljnje razdoblje od pet godina (lipanj 2020.-lipanj 2025.) od 30,7%, a s obzirom na javno objavljene podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Dakle, pri određivanju/dosudi naknade štete potrebito je uzeti u obzir promjenu vrijednosti valute uzrokovanu inflacijom, odnosno iznose naknade štete uskladiti sa stopom umanjenja vrijednosti novca iskazanog kroz stopu inflacije (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/7796/2014 od 11. veljače 2016.). Imajući na umu broj sati potrebite tuđe pomoći kako su to utvrdili liječnici vještaci (14 dana x 3 sata dnevno = 42 sata, potom 30 dana x 1 sat = 30 sati, dakle ukupno 72 sata), računajući 1 sat takve pomoći u iznosu 4,00 EUR, dakle ukupno u zahtijevanom iznosu 288,00 tužitelju temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada naknada u zahtijevanom iznosu 288,00 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2017., kada je završeno liječenje. Naime, navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a smatraju se imovinskom štetom, a zatezne kamate na imovinsku štetu se, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a teku od dana nastanka štete (toč. I. izreke presude).

37. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena naknada štete u ukupno zahtijevanom iznosu 14.888,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2017., od toga iznos 14.600,00 EUR po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i iznos 288,00 EUR po osnovi nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć), kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

38. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

39. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 26. ožujka 2015., 7. svibnja 2015., 4. studenoga 2016., 27. listopada 2017., 9. siječnja 2018., 25. srpnja 2018., 26. rujna 2019., 23. siječnja 2020., 13. studenoga 2020., 23. veljače 2024., 5. prosinca 2023., 2. travnja 2024., 16. svibnja 2024., 15. studenoga 2024., 13. prosinca 2024. i 16. lipnja 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 7. svibnja 2015., 5. travnja 2016., 25. travnja 2017., 6. ožujka 2019., 5. travnja 2022., 7. ožujka 2023. i 25. rujna 2025., za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 12.000,00 EUR, te sastava podnesaka od 25. svibnja 2015., 12. studenoga 2015., 6. travnja 2016., 5. ožujka 2018. i 18. kolovoza 2021., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), dakle ukupno u iznosu 250,00 EUR, te zastupanja na ročištima 10. studenoga 2015., 22. rujna 2022., 12. siječnja 2023., 16. veljače 2023., 19. rujna 2024. i 25. ožujka 2025., za svaku radnju u iznosu 100,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 600,00 EUR, odnosno sveukupno u iznosu 12.850,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (3.212,50 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u zahtijevanom iznosu 265,45 EUR. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak medicinskih vještačenja od 28. travnja 2016. u iznosu 796,34 EUR / 6.000,00 HRK, vještačenja 29. studenoga 2016. u iznosu 245,54 EUR / 1.850,00 HRK, razlike vještačenja od 15. ožujka 2017. u iznosu 146,00 EUR / 1.100,00 HRK, te trošak pristupa vještaka uplaćen 9. lipnja 2017. u iznosu 216,36 EUR / 1.630,16 HRK i 10. srpnja 2017. u iznosu 33,18 EUR / 250,00 HRK i 14. ožujka 2024. u iznosu 33,18 EUR / 250,00 HRK, dakle ukupno u iznosu 1.470,60 EUR. Međutim, nije priznat trošak sastava podnesaka od 28. travnja 2016. u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR uvećanog za PDV 25% jer se istim dostavlja dokaz o pologu predujmu, 29. studenoga 2016. u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR uvećanog za PDV 25% jer istim dostavlja dokaz o razlici troška vještačenja, 15. ožujka 2017. - u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR uvećanog za PDV 25% jer se istim dostavlja dokaz o pologu predujmu. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 17.798,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

40. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 21. travnja 2015., 4. listopada 2016., 23. studenoga 2016., 5. srpnja 2017., 14. studenoga 2017., 4. travnja 2018., 23. svibnja 2018., 1. veljače 2019., 22. srpnja 2019., 24. prosinca 2019., 24. ožujka 2020., 13. listopada 2020., 26. studenoga 2020., 14. rujna 2022., 15. svibnja 2023., 10. siječnja 2024., 18. travnja 2024., 19. travnja 2024., 18. lipnja 2024., 11. rujna 2024., 25. studenoga 2024. i 16. prosinca 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 7. svibnja 2015., 10. studenoga 2015., 5. travnja 2016., 6. ožujka 2019., 5. travnja 2022., 22. rujna 2022., 12. siječnja 2023., 16. veljače 2023., 7. ožujka 2023., 19. rujna 2024. i 25. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, te sastava podnesaka od 6. svibnja 2015. i 21. svibnja 2015., kojima dostavlja daljnje isprave, za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevano iznosa 200,00 EUR (Tbr. 8./4. OT) i zastupanja na ročištu 25. ožujka 2025. u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 17.150,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (4.287,50 EUR). Međutim, nije priznat trošak sastava podneska od 19. ožujka 2018. jer isti nije odobren s obzirom na promjenu tuženikovog opunomoćenika i podneska od 15. srpnja 2019. jer isti ne prileži spisu predmeta, niti zastupanja na ročištu 26. travnja 2017. jer nije održano istoga dana, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR uvećanog za PDV 25%, niti je priznat trošak sudske sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u zahtijevanom iznosu 265,44 EUR, jer obveza plateža istoga nastaje po pravomoćnom završetku postupka i ovisno o uspjehu u sporu i za presudu u zahtijevanom iznosu 265,44 EUR, jer obveza plateža istoga tereti tužitelja. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 21.437,50 EUR nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zatraženim zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.

41. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) dvojno su iskazane novčane vrijednosti, u ukupnosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 kn / 1 eur.

42. Zbog izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave odluke, odnosno od dana dostave prijepisa ove odluke u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se odluka objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 195,33 EUR i - opun. tuženika.