REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3191/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić u pravnoj stvari tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223474, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 18. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Luke Mardešića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika ZS, odvjetničkog vježbenika, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 29. studenog 2006., sklopljenog između tuženika Zagrebačke banke d.d., kao kreditora i tužitelja ĐS, kao korisnika kredita u dijelu kojim je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke.

II. Utvrđuju se ništetnima odredbe sadržane u čl. 1. i čl. 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 29. studenog 2006., sklopljenog između tuženika Zagrebačke banke d.d., kao kreditora i tužitelja ĐS, kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužitelju ĐS, iznos od 2.001,74 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,54 EUR od 1.3.2008. do isplate,

- na iznos od 0,18 EUR od 1.4.2008. do isplate,

- na iznos od 2,55 EUR od 1.10.2008. do isplate,

- na iznos od 4,33 EUR od 1.11.2008. do isplate,

- na iznos od 8,16 EUR od 1.1.2009. do isplate,

- na iznos od 9,38 EUR od 1.2.2009. do isplate,

- na iznos od 13,37 EUR od 1.3.2009. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 1.4.2009. do isplate,

- na iznos od 8,20 EUR od 1.5.2009. do isplate,

- na iznos od 5,56 EUR od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 6,87 EUR od 1.7.2009. do isplate,

- na iznos od 4,92 EUR od 1.8.2009. do isplate,

- na iznos od 7,09 EUR od 1.9.2009. do isplate,

- na iznos od 4,98 EUR od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,03 EUR od 1.11.2009. do isplate,

- na iznos od 6,06 EUR od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 9,76 EUR od 1.1.2010. do isplate,

- na iznos od 11,37 EUR od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 1.3.2010. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 14,48 EUR od 1.5.2010. do isplate,

- na iznos od 18,55 EUR od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 23,98 EUR od 1.7.2010. do isplate,

- na iznos od 18,09 EUR od 1.8.2010. do isplate,

- na iznos od 29,59 EUR od 1.9.2010. do isplate,

- na iznos od 26,08 EUR od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 26,56 EUR od 1.11.2010. do isplate,

- na iznos od 32,20 EUR od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 39,96 EUR od 1.1.2011. do isplate,

- na iznos od 30,79 EUR od 1.2.2011. do isplate,

- na iznos od 35,26 EUR od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 31,31 EUR od 1.4.2011. do isplate,

- na iznos od 37,53 EUR od 1.5.2011. do isplate,

- na iznos od 45,09 EUR od 1.6.2011. do isplate,

- na iznos od 52,86 EUR od 1.7.2011. do isplate,

- na iznos od 73,42 EUR od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 48,56 EUR od 1.9.2011. do isplate,

- na iznos od 43,48 EUR od 1.10.2011. do isplate,

- na iznos od 43,50 EUR od 1.11.2011. do isplate,

- na iznos od 43,96 EUR od 1.12.2011. do isplate,

- na iznos od 48,16 EUR od 1.1.2012. do isplate,

- na iznos od 50,31 EUR od 1.2.2012. do isplate,

- na iznos od 49,76 EUR od 1.3.2012. do isplate,

- na iznos od 48,65 EUR od 1.4.2012. do isplate,

- na iznos od 49,30 EUR od 1.5.2012. do isplate,

- na iznos od 50,50 EUR od 1.6.2012. do isplate,

- na iznos od 48,93 EUR od 1.7.2012. do isplate,

- na iznos od 49,23 EUR od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 46,53 EUR od 1.9.2012. do isplate,

- na iznos od 47,21 EUR od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 49,51 EUR od 1.11.2012. do isplate,

- na iznos od 48,31 EUR od 1.12.2012. do isplate,

- na iznos od 49,73 EUR od 1.1.2013. do isplate,

- na iznos od 46,27 EUR od 1.2.2013. do isplate,

- na iznos od 46,37 EUR od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 49,05 EUR od 1.4.2013. do isplate,

- na iznos od 44,72 EUR od 1.5.2013. do isplate,

- na iznos od 44,74 EUR od 1.6.2013. do isplate,

- na iznos od 43,52 EUR od 1.7.2013. do isplate,

- na iznos od 44,58 EUR od 1.8.2013. do isplate,

- na iznos od 45,91 EUR od 1.9.2013. do isplate,

- na iznos od 47,43 EUR od 1.10.2013. do isplate,

- na iznos od 47,48 EUR od 1.11.2013. do isplate,

- na iznos od 49,26 EUR od 1.12.2013. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĐS koji glasi: ''Nalaže se tuženiku, ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju ĐS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 613,50 EUR/4.622,39 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od: 5,93 € od dana 01.11.07.

5,94 € od dana 01.12.07.

5,89 € od dana 01.01.08.

5,93 € od dana 01.02.08.

8,91 € od dana 01.03.08.

8,94 € od dana 01.04.08.

8,59 € od dana 01.05.08.

8,42 € od dana 01.06.08.

8,44 € od dana 01.07.08.

8,17 € od dana 01.08.08.

8,11 € od dana 01.09.08.

8,14 € od dana 01.10.08.

8,73 € od dana 01.11.08.

8,12 € od dana 01.12.08.

8,58 € od dana 01.01.09.

8,54 € od dana 01.02.09.

8,47 € od dana 01.03.09.

8,28 € od dana 01.04.09.

8,15 € od dana 01.05.09.

7,91 € od dana 01.06.09.

7,69 € od dana 01.07.09.

13,06 € od dana 01.08.09.

13,02 € od dana 01.09.09.

12,75 € od dana 01.10.09.

12,48 € od dana 01.11.09.

12,46 € od dana 01.12.09.

12,42 € od dana 01.01.10.

12,39 € od dana 01.02.10.

12,13 € od dana 01.03.10.

12,20 € od dana 01.04.10.

11,91 € od dana 01.05.10.

11,83 € od dana 01.06.10.

12,34 € od dana 01.07.10.

11,94 € od dana 01.08.10.

12,30 € od dana 01.09.10.

11,74 € od dana 01.10.10.

11,26 € od dana 01.11.10.

11,70 € od dana 01.12.10.

11,83 € od dana 01.01.11.

11,28 € od dana 01.02.11.

11,05 € od dana 01.03.11.

10,57 € od dana 01.04.11.

10,36 € od dana 01.05.11.

10,72 € od dana 01.06.11.

10,51 € od dana 01.07.11.

10,86 € od dana 01.08.11.

10,31 € od dana 01.09.11.

9,64 € od dana 01.10.11.

9,32 € od dana 01.11.11.

8,97 € od dana 01.12.11.

8,76 € od dana 01.01.12.

8,57 € od dana 01.02.12.

8,24 € od dana 01.03.12.

7,82 € od dana 01.04.12.

7,52 € od dana 01.05.12.

7,21 € od dana 01.06.12.

6,82 € od dana 01.07.12.

6,48 € od dana 01.08.12.

6,09 € od dana 01.09.12.

5,69 € od dana 01.10.12.

5,40 € od dana 01.11.12.

5,06 € od dana 01.12.12.

4,68 € od dana 01.01.13.

4,24 € od dana 01.02.13.

3,92 € od dana 01.03.13.

3,56 € od dana 01.04.13.

3,16 € od dana 01.05.13.

2,73 € od dana 01.06.13.

2,33 € od dana 01.07.13.

1,96 € od dana 01.08.13.

1,59 € od dana 01.09.13.

1,22 € od dana 01.10.13.

0,81 € od dana 01.11.13.

0,40 € od dana 01.12.13.

do 31. prosinca 2007. godine prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.''

V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika Zagrebačke banke d.d. u iznosu od 74,41 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 1,46 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,

- 2,04 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,

- 1,53 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,

- 2,18 EUR od 02.04.2007. pa do isplate,

- 4,58 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,

- 4,17 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,

- 5,87 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,

- 4,75 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,

- 4,56 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,

- 7,07 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,

- 5,46 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,

- 5,33 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,

- 3,13 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,

- 1,62 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,

- 3,24 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,

- 2,90 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,

- 4,30 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,

- 5,12 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,

- 3,94 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,

- 1,16 EUR od 02.12.2008. pa do isplate.

VI. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. naknaditi tužitelju ĐS parnični trošak u iznosu od 1.345,79 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Zagrebačke banke d.d. za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.900,00 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 3. svibnja 2023. tužitelj navodi kako je 4. prosinca 2016. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3207968577 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.145,60 CHF obračunatom po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Ističe kako je kredit otplaćivan u mjesečnim anuitetima do 1. prosinca 2013. kad je otplaćen u cijelosti. Navodi kako je odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da je tužitelj tuženiku dužan platiti redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, a koja odredba je ništetna što ima za posljedicu primjenu navedenog ugovora o kreditu oslobođenog učinka promjenjivosti kamatne stope. Nadalje navodi kako je odredbama čl. 1. i 6. Ugovora o kreditu ugovorena obveza tužitelja povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plaćanja. Navodi kako je i ta odredba Ugovora o kreditu ništetna, a što ima za posljedicu primjenu navedenog ugovora o kreditu oslobođenog učinka promjenjivosti kamatne stope. Upućuje na sadržaj presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Navodi kako su sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača navedene presude obvezujuće i u predmetnom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane tuženika. Predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnima dijelovi odredbi čl. 1., 2. i 6. Ugovor o kreditu te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 613,50 EUR uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 1.799,73 EUR uslijed ništetne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je 26. lipnja 2023. podnio odgovor na tužbu. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za one navodne preplate koje nisu vršene od strane tužitelja jer proizlazi da su uplate vršene i od strane DS. Osporava tužitelju status potrošača. Ističe prigovor zastare. Smatra da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača, u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Navodi kako je tužitelj tužbu za utvrđenje ništetnim načina promjene kamatne stope i potraživanja s tog osnova mogao podnijeti od 16. lipnja 2019. Ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Konkretno, iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu vidljivo je da je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Tužitelju je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga je ta odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Nadalje navodi kako je prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, što je i činio. Ističe kako nije moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa. Navodi kako su stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Osporava tijek zateznih kamata. Na pripremnom ročištu istaknuo je prigovor radi prebijanja za tražbinu koju ima prema tužitelju u iznosu od 73,97 EUR, a s osnova negativnih tečajnih razlika, koju je specificirao podneskom od 14. svibnja 2024., nakon provedenog financijskog vještačenja. Predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 5. lipnja 2024. tužitelj je preinačio tužbu s obzirom da je povećao svoj tužbeni zahtjev radi isplate uslijed ništetne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu. Sud je preinaku dopustio na ročištu održanom 19. rujna 2024., sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja. S tim u vezi valja reći da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. broj Su IV-162/2021 prihvaćen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 5. lipnja 2024. s osnova preplate uslijed ništetnosti odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF potražuje iznos od 2.001,74 EUR.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3207968577 od 29. studenog 2006. (list 22-26), promet po kreditu (list 27- 34), otplatni plan (list 35-38), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 39), potvrdu tuženika od 25. travnja 2023. (list 40), obavijest o promjeni kamatne stope (list 41-43), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću (list 171-176) i dodatnim financijskim vještačenjem po istom vještaku (list 280-294) te saslušanjem tužitelja (list 272-273).

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan i djelomično neosnovan, dok je u pogledu istaknutog prigovora radi prebijanja sud utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi čl. 1., čl. 2. i čl. 6. Ugovora o kreditu i za isplatu preplaćenih iznosa s osnova razlike u obračunatim anuitetima uslijed ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

7. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja. U odnosu na navedeni prigovor valja reći da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među ostalim, i spram tuženika pa zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

8. Dakle, zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i VSRH u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.). Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, to je petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) protekao 14. lipnja 2019. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja VSRH sa sjednice Građanskog odjela održane 31. siječnja 2022. broj Su-IV-33/2022-2.

9. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. svibnja 2025., dakle po proteku navedenog roka, to je djelomično osnovan istaknuti prigovor zastare, a u odnosu na zahtjev za isplatu uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 613,50 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.

10. Tužitelj je u podnesku od 5. lipnja 2024. specificirao svoj zahtjev za isplatu uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način da s tog osnova potražuje iznos od 533,38 EUR. Tim smanjenjem tužbenog zahtjeva tužitelj je djelomično povukao tužbu, a za što je, nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, uvijek potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik u podnesku od 11. lipnja 2024. protivio djelomičnom povlačenju tužbe to je sud ovom presudom odlučio o tom dijelu tužbenog zahtjeva onako kako je bio postavljen u tužbi.

11. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. to do dana podnošenja ove tužbe nije protekao petogodišnji rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a te zastara utuženog potraživanja na ime isplate uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli nije nastupila. Stoga u tom dijelu, istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

12. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3207968577 od 29. studenog 2006. na iznos 15.146,60 CHF (dalje: Ugovor o kreditu).

13. Sporno je, je li je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije korisnika kredita kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

14. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena kamata od 5,00% godišnje, promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika.

15. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je odobren kredit za kupnju motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.145,60 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Odredbom čl. 6. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

16. Presudom VSRH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03 - dalje: ZZP) u razdoblju od 01. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

20. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

21. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji u članku 2. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u čl. 1. i 6. spornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu prema tečaju za CHF na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Navedene odredbe Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH roj Revt-249/14, presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13, presudom VSRH broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

22. U svrhu utvrđivanja činjenice informiranosti tužitelja prilikom zaključenja Ugovora o kreditu i utvrđivanja njegovog svojstva potrošača, saslušan je tužitelj, U svom iskazu navodi da je trebao kredit i otišao je kod tuženika raspitati se za kredit. Novac mu je trebao za kupnju auta. Nije se raspitivao za kredite u drugim bankama, primao je plaću kod tuženika. Ovaj kredit mu je ponuđen kao najpovoljniji iako su se spominjali krediti u drugim valutama. Kod ovog je kredita bila najmanja rata. U banci mu prethodno zaključenju ugovora nisu govorili o rizicima ugovaranja s valutnom klauzulom, nisu mu govorili da bi rata mogla rasti ili padati. Nisu mu rekli da bi se ugovorena kamatna stopa mogla mijenjati niti o čemu bi ta promjena ovisila. Kupio je auto novcem koji je dobio od kredita, a auto je koristio za svoje potrebe. Nije imao u vlasništvu obrt niti trgovačko društvo. Kredit je u cijelosti otplatio, a otplaćivao ga je na način da je nosio novac svaki mjesec u banku, ponekad on, ponekad njegova supruga. Prije potpisivanja ugovora, ugovor je prolistao, nije ga detaljno pročitao.

23. S obzirom na iskaz tužitelja i sadržaj Ugovora o kreditu, uz uvažavanje činjenice da tuženik nije predložio saslušati djelatnika banke koji je sudjelovao pri zaključenju ugovora o kreditu, odnosno osobu koju je zastupala banku pri zaključenju predmetnog Ugovora, sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je korisnik kredita mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, odnosno promjene visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Te okolnosti tuženik nije dokazao.

24. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

25. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

26. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015, presudu Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s odlukom banke te čl. 1. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita prema tečaju CHF naspram kune na dan plaćanja pojedinih anuiteta je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. ZOO-a).

27. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem predlaže utvrditi dijelove odredbi čl. 1., čl. 2. i čl. 6. Ugovora o kreditu ništetnima te je odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude. Pri tom treba reći kako, iako je ovom presudom tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate uslijed ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odbijen kao neosnovan, tužitelj ima pravni interes da se odluči i o njegovom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu. Naime, u postupku kolektivne zaštite potrošača odlučeno je o ništetnosti kako odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i o valutnoj klauzuli u CHF, ali zakonsko ovlaštenje na podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti (čl. 327. i 328. ZOO-a) oslobađa tužitelja dužnosti dokazivanja svog konkretnog pravnog interesa i jer se deklaratornom zaštitom pruža samo mogućnost za zasnivanje ili ostvarivanje novih pravnih odnosa, kojima pravni odnos, čiji je sadržaj deklaratornom sudskom presudom pravomoćno razriješen, služi kao temelj i pravna pretpostavka (odnosi čiji sadržaj se utvrđuje deklaratornom zaštitom postoje nezavisno o njoj i prije nje). Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim naravno u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom stopom redovne kamate i valutnom klauzulom (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci posl. br. Gž-835/2024 od 15. travnja 2025.)

28. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. U svrhu utvrđenja visine tražbine tužitelja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću.

29. U svom nalazu i mišljenju vještak mr. sc. Zrinko Ručević navodi kako su tužitelj kao kreditor i tuženik 29. studenog 2006. zaključili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 7103422595. Iznos kredita je kunska protuvrijednost od 15.145,60 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca uz promjenjivu kamatnu stopu redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,00%. Dospijeće prve obveze bilo je 1. siječnja 2007., a slijedećih svakog prvog dana u mjesecu. Ugovoreno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanim u valuti, a plativim u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja da razlika između obveza od dana dospijeća prve obveze do dana konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 2.001,74 EUR (pozitivni iznosi), odnosno iznosi ukupno 1.927,33 EUR, uzimajući u obzir i negativne tečajne razlike (-74,41 EUR).

30. S obzirom na istaknuti prigovor radi prebijanja, vještaku je dano u zadatak i da izvrši prijeboj pozitivnih i negativnih razlika primjenom pravila o uračunavanju prijeboja propisanih čl. 202. u svezi čl. 171. i 172. ZOO-a. Iz dodatnog vještačenja tako proizlazi da je vještak mišljenja kako razlika obveza od dana dospijeća prve obveze do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 1.911,18 EUR nakon prijeboja pozitivnih tečajnih razlika s negativnim tečajnim razlikama i pripadajućim zateznim kamatama (izračun u kojem kamate na tražbinu tuženika teku prema dospijeću mjesečnih obveza); pojedine preostale tečajne razlike iznose 5,22 EUR s dospijećem 16. prosinca 2009. ili ukupno 4.738,68 EUR (od čega se 2.001,74 EUR odnosi na glavnicu, a 1.840,52 EUR na dospjele nepodmirene zatezne kamate); na iznos od 2.001,74 EUR dospjele nepodmirene glavnice obračunavaju se daljnje zatezne kamate za razdoblje od 6. ožujka 2004. do isplate.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića, jer je isti jasan, obrazložen i neproturječan. Uostalom tužitelj nalazu i mišljenju nije prigovorio, a ni tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka.

32. Tužitelju su dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju vještaka, uzimajući u obzir samo tzv. pozitivne razlike, odnosno samo iznose koje je tužitelj više platio. Sud smatra da tužitelju pripadaju oni iznosi koje je stvarno preplatio u tijeku otplate kredita bez uračunavanja negativnih razlika koje su nastale s osnova nižeg tečaja od početno ugovorenog, jer tužitelj nije nepošteni stjecatelj. Ovo iz razloga što je u postupku utvrđeno da je tuženik sam propustio tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Osim toga, plaćanjem anuiteta, prema nižem tečaju od početnog, tužitelj nije ništa primio, niti je bilo što stekao po osnovi ništetnih ugovornih odredbi pa da bi se tim iznosima trebala umanjivati njegova tražbina.

33. U vezi s istaknutim prigovorom radi prebijanja treba reći sljedeće. Odredbom čl. 1112. ZOO-a propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. S obzirom da je tuženik taj koji je svojim jednostranim odlukama određivao visinu kamatne stope, upravo iz kojeg razloga je i odredba ugovora kojom je ugovoren takav način obračuna kamate utvrđena ništetnom, to je tuženik jednostrano donio odluku i da kamatna stopa iznosi manje od one početno ugovorene od 5,00%. Kako se radi o odluci tuženika, to je tuženik znao da kamatna stopa može biti određena i u visini početno ugovorene kamatne stope pa i višem iznosu pa, s obzirom na citiranu odredbu čl. 1112. ZOO-a, tuženik nije ovlašten tražiti iznos za koji se imovina tužitelja u tome razdoblju eventualno uvećala, uslijed sniženja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu. Iz toga razloga utvrđeno je da tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji, jer je tuženik znao da nije dužan potraživati kamatnu stopu u visini manjoj od početno ugovorene, dok tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je zadržao pravo na povrat, da je to učinio kako bi izbjegao prisilu ili da je navedeno zavisilo od ispunjenja kakva uvjeta. Uslijed navedenog sud je utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja u iznosu od 74,41 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama.

34. Stoga je tužitelju dosuđen iznos od 2.001,74 EUR, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a s osnova preplate uslijed ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, uzimajući u obzir samo više plaćene anuitete, odnosno razdoblja kad je tečaj za CHF bio viši od početno ugovorenog. Kako je već navedeno, sud je odbio zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 613,50 EUR, a na ime preplate uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

35. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

36. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koja su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem srednjeg tečaja HNB-a za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa, odnosno od slijedećeg dana od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta (sukladno utvrđenim datumima plaćanja svakog pojedinog anuiteta iz nalaza i mišljenja vještaka).

37. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog anuiteta pa do 31. srpnja 2015. određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. temeljem odredbe čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

38. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o namjenskom kreditu za kupnju motornog vozila, a sklopio ga je tužitelj kao fizička osoba. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je kredit iskorišten upravo za ugovorenu svrhu, a kupljeni automobil tužitelj je koristio za svoje osobne potrebe. Niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi kredit bio korišten u svrhu obavljanja bilo kakve poslovne djelatnosti. Stoga sud zaključuje da tužitelj ima svojstvo potrošača, a da je predmetni ugovor potrošački ugovor, dok tuženik svojim paušalnim navodima taj zaključak nije doveo u sumnju.

39. Tuženik osporava da bi tužitelj imao pravo potraživati isplatu preplaćenih iznosa za one uplate koje nije osobno izvršio. Tužitelj je iskazao da je sve uplate izvršio na način da je novac nosio u poslovnicu tuženika, ponekad on, ponekad njegova supruga. U odnosu na sporne uplate koje je umjesto tužitelja u poslovnicu nosila njegova supruga (DS), sud zaključuje da su izvršene u ime i za račun tužitelja, jer se radi o uplatama izvršenim u svrhu otplate predmetnog kredita. Stoga, u tom smislu nije osnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te je tužitelj ovlašten potraživati preplate i za te uplate koje je u svrhu otplate kredita u njegovo ime i za njegov račun izvršio netko drugi.

40. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je tužitelj uspio sa 76,54% svog zahtjeva, dok je tuženik uspio u preostalom dijelu od 23,46%. Kad se od postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u sporu oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u sporu, tada se utvrđuje da je preostali postotak 53,08%.

41. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1., 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa), a sukladno troškovniku tužitelja predanom na ročištu održanom 18. rujna 2025. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 5. lipnja 2024., 5. srpnja 2024. i 20. prosinca 2024. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 5. ožujka 2024., 19. rujna 2024. i 18. rujna 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), odnosno 750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (1.500,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (375,00 EUR) te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 35,29 EUR, ukupno iznosi 1.910,29 EUR.

42. Sukladno uspjehu tužitelja u sporu pripada mu pravo na naknadu navedenih troškova u iznosu od 1.013,98 EUR kojem iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, koji je tužitelju dosuđen u cijelosti jer je isti bio neophodan za predmetni postupak.

43. Na tako ukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.345,79 EUR tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku od 16. listopada 2025. do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

44. Uslijed toga, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

45. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 16. listopada 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude i rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku