REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-735/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Tiberius Group Ag, Švicarska Konfederacija, 6300 Zug, Bahnhofstrasse 32, OIB: nepoznat i 2. West African Mineral Trading Ltd, Savezna Republika Nigerija, Lagos State, Ikeja, Adeniyi Jones, 4 Odegbami Street (ranije Plateau State, Jos, Zaria Road 14), OIB: nepoznat, koje zastupa opunomoćenik Jan Gebauer, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 24, protiv tuženice:

HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Marčan & Partneri d.o.o., Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 25. rujna 2025. u nazočnosti opunomoćenika 1. i 2. tužitelja i opunomoćenika tuženice, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, koji glasi:

"1. Nalaže se HI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima 1. Tiberius Group AG, sa sjedištem u [adresa], Bahnhofstrasse 32, Šivcarska Konfederacija, 2. West African Mineral Trading Ltd, sa sjedištem u [adresa], Nigerija, naknadi štetu u iznosu od 8.138.359,73 EUR s zateznim kamatama od dana 1.2.2019. do isplate, sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se HI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljima 1. Tiberius Group AG, sa sjedištem u [adresa], Bahnhofstrasse 32, Šivcarska Konfederacija, 2. West African Mineral Trading Ltd, sa sjedištem u [adresa], Nigerija, troškove postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, i to sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se 1. i 2. tužiteljima naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu 175.437,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tuženičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je predan ovome sudu e-komunikacijom 26. siječnja 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da tužitelji ustaju predmetnom tužbom, radi naknade štete koju je tuženik prouzročio tužiteljima. Sukladno čl. 46. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine, br. 101/17. i 67/23., dalje: ZMPP), u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti i priznavanju te izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (dalje: Uredba 1215/2012). Prema čl. 4. Uredbe 1215/2012, osobe s domicilom u državi članici, poput tuženice, bit će tužene pred sudovima te države članice, odnosno u Republici Hrvatskoj. Prema čl. 26. ZMPP mjerodavno pravo za izvanugovorne obveze određuje se po Uredbi (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (dalje: Rim II). Prema čl. 4. st. 1. Rim II pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja bit će pravo države u kojoj šteta nastane, bez obzira na to u kojoj državi je nastao događaj koji je prouzročio nastalu štetu te bez obzira na državu ili države u kojoj nastanu posredne posljedice tog događaja. Prema čl. 4. st. 3. Rim II, ako je iz svih okolnosti slučaja jasno da je protupravno postupanje očito jače povezano s državom različitom od one iz čl. 4. st. 1. Rim II, primjenjuju se propisi te druge države. Tužitelji ističu da tuženica ima prebivalište i nekretninu na području Republike Hrvatske. Tuženica je hrvatska državljanka, koji se služi hrvatskim jezikom, upoznata je s lokalnim običajima, kulturom i pravnom tradicijom, te sfera njezinih interesa leži u Republici Hrvatskoj. Zbog navedenog, tužitelji utvrđuju da je za predmetni spor mjerodavno hrvatsko pravo. Stoga, temeljem prethodno navedenih odredaba i čl. 34. u svezi čl. 46. i 52. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), Općinski građanski sud u Zagrebu je nadležan za odlučivanje u sporovima između pravne i fizičke osobe u svezi s izvanugovornom odgovornošću za štetu. Sukladno čl. 186. st. 2. ZPP-a tužitelji određuju vrijednost predmeta spora u iznosu 6.618.840,41 EUR. Naime, 1. tužitelj je društvo sa sjedištem u [adresa], čija je primarna djelatnost ulaganje i trgovanje robom, dok je 2. tužitelj društvo specijalizirano za upravljanje sirovinom kositra, dok je 1. tužitelj jedini član društva 2. tužitelja, a osim 2. tužitelja 1. tužitelj je i vlasnik drugih trgovačkih društava unutar iste grupacije koja društva sva zajedno surađuju u ispunjenju svojih poslovnih djelatnosti. Tuženica je bračni drug i jedini nasljednik iza pok. II iz [adresa], koji je bio zaposlenik 1. tužitelja te član uprave 2. tužitelja. Pok. II imao je udjele u društvima S&M Pan African Mining and Logistics Limited sa sjedištem u [adresa] (dalje: S&M) i BlackMetal s.r.o. sa sjedištem u [adresa] (dalje: BlackMetal). Uz to, pokojnik je imao vlasničke udjele u društvima Maclomines GmbH sa sjedištem u [adresa] i Malcomines Minor Metals Ltd sa sjedištem u [adresa]. Dodatno, pokojnik i tuženica imali su udjele u društvu Raw Steel Global Ltd. sa sjedištem u [adresa]. Glede protupravnih radnji tuženice i II navodi se da je u razdoblju 2016.-2019. g. pok. II, kao član uprave 2. tužitelja pronevjerio s računa 2. tužitelja iznos 7.189.000,00 USD. Pronevjereni novac je s računa 2. tužitelja prenesen na račun društva S&M u kojem je II bio jedini član. S društva S&M novac je prenesen na društva u kojima je II imao udjele, te na privatne bankovne račune otvorene u korist II i u korist tuženice. U svezi potonjeg je 1. tužitelj proveo istragu koja je utvrdila da je II s računa 2. tužitelja na račun društva S&M pronevjerio 1.000.000,00 USD u 2016. godini, 3.007.000,00 USD u 2017. godini, 1.109.000,00 USD u 2018. g. i 1.623.000,00 USD u 2019. g. Nadalje, II je u razdoblju 2018.-2019. g. s računa 2. tužitelja prenio 450.000,00 USD na svoje privatne račune i na račune s njime povezanim društvima. Naime, II je u razdoblju u kojemu je bio direktor 2. tužitelja s računa 2. tužitelja na račun društva S&M pronevjerio znatne iznose financijskih sredstava na način da je krivotvorio teretnice i druge isprave, čime je 1. tužitelja doveo u zabludu navevši ga da vjeruje kako su ti iznosi isplaćeni dobavljačima 2. tužitelja. Društvo S&M je II osnovao u Nigeriji, kako bi tako nezakonito isplaćene iznose dalje isplaćivao, kako na svoje privatne račune, tako i na račune društva BlackMetal, Malcomines Minor Metals Ltd., kao i društva kojima su vlasnici II i tuženica. Za otkrivanje opisanog tijeka novca, 1. tužitelj je angažirao odvjetnike i druge stručnjake te mu je plaćanjem stručnih usluga nastala dodatna šteta. Tako je 1. tužitelj angažirao odvjetničko društvo u New Yorku radi ishođenja naloga/sudskih poziva bankama u Sjedinjenim Državama, kao što su JP Morgan, Deutsche Bank, Bank of America i Citizens Bank, kojima se tim bankama nalaže otkrivanje informacija o svim transakcijama koje uključuju društva i pojedince kojima je S&M prenio sredstva, budući da se svi prijenosi sredstava u američkim dolarima u cijelom svijetu obavljaju preko američkih-korespondentnih banaka. Sudovi u New Yorku su izdali su naloge/sudske pozive gore navedenim bankama radi otkrivanja informacija koje se odnose na prijenose koje je izvršio II s računa 2. tužitelja na račune osoba povezanih s njime. Banke u New Yorku postupile su u skladu s danim nalogom te su dostavile preglede plaćanja koji detaljno opisuju transakcije naložene od strane g II na račune s njime povezanih osoba. Po saznanju za postupanja II, 1. tužitelj je protiv njega podnio kaznenu prijavu u Švicarskoj Konfederaciji i pokrenuo građanski postupak u Nigeriji. Uz to, 1. tužitelj je pokrenuo postupke protiv II i tuženice u [adresa]. Međutim, s obzirom na to da je II preminuo, tužitelji su primorani pokrenuti postupak protiv ovdje tuženice, kao jedinog njegovog nasljednika. Glede primjenjivog prava se navodi da je dužnost članova uprave štititi interese društva i ne poduzimati radnje kojima mogu nanijeti bilo kakvu štetu društvu. Ukoliko povrijede ovu dužnost, odgovaraju za štetu društvu i vjerovnicima društva. Pok. II je korištenjem svojeg položaja namjerno oštetio tužitelje s ciljem stjecanja imovinske koristi za tuženicu i sebe, pa odgovora tužiteljima za naknadu štete temeljem odredbi čl. 252., 273. i 430. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11., 111/12., 125/11., 68/13. i 110/15., dalje: ZTD) i temeljem odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO). Tako je čl. 252. st. 3. toč. 5. ZTD-a propisano kako su članovi uprave naročito odgovorni za štetu ako razdijele imovinu društva. Kako je II umanjio imovinu tužitelja isplatom značajnih novčanih sredstava, bez da je za navedene isplate dobio bilo kakvu protuuslugu, nesporno je da bi se navedene radnje trebale smatrati razdjelom imovine društva. Navedeno posebno dolazi do izražaja i činjenicom da ovako velike isplate nije odobrila skupština 1. tužitelja niti skupština 2. tužitelja. Sukladno čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje: ZN) nasljednik odgovora za ostaviteljeve dugove. Tuženica odgovara za ostavitelje dugove budući da je jedina nasljednica iz pok. II. Ostavitelj tuženice prouzročio je tužiteljima štetu, pa tuženica kao nasljednik odgovara za ostavitelje dugove do visine naslijeđene imovine. Tužitelji su u postupku dokazali štetu, štetnu radnju i uzročnu vezu, pa predlažu donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za naknadu štete tužiteljima u iznosu 6.618.840,41 EUR sa zateznim kamatama od 1. veljače 2019., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Na pripremnom ročištu 12. rujna 2024. (list 395) su tužitelji povećali tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, zahtijevajući naknadu štete u iznosu 8.138.359,73 EUR.

Istom se je tuženica protivila, no, preinaka tužbe je dopuštena jer je učinjena do zaključenja prethodnog postupka, to tim više što povodom istog nisu izložene nove činjenice niti predloženi novi dokazi radi utvrđenja istih.

3. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu e-komunikacijom 18. travnja 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 381), u kojem se navodi da tuženica, prije upuštanja u raspravu, prije svega postavlja zahtjev za aktorskom kaucijom i osiguranjem troškova postupka. Tužitelji su strane pravne osobe, vrijednost predmeta spora je velika i tuženica mora imati sigurnost da će u slučaju uspjeha moći naplatiti svoje troškove postupka. Radi se o dva tužitelja, složenom sporu koju zahtijeva posebna stručna znanja iz posebne oblasti pa će biti potrebito najmanje 15 radnji pa tuženica, s obzirom na vrijednost predmeta spora, postavlja zahtjev za polaganjem osiguranja parničnih troškova u iznosu 350.000,00 EUR. Tuženica osporava tužbu u cijelosti. Tuženica ne duguje tužiteljima apsolutno ništa. Tuženica, ni uz najbolju volju, ne razumije što tužitelji traže od nje, ne razumije pravnu i činjeničnu osnovu tužbe te isprave koje su podnesene, no zna da nije logično i životno da bi netko nekome navodno uzeo toliki novac, a ovaj onda čekao 7 godina da ga tuži. Valjda bi ga tužio odmah kada je novac navodno nestao i odmah se s njime razračunavao. U svakom slučaju ne bi čekao 7 godina, ne bi čekao da ovaj umre i zatim ustao tužbo. Kada je to točno novac uzet, na koji način, što je to njezin pokojni suprug točno uradio? Koja je to osnova, činjenice i dokazi koji bi potvrđivali navode tužbe? Koliko tuženica vidi, tužitelji u tužbi barataju pukim špekulacijama i nabacivanjem, znajući da je tuženičin suprug mrtav i da na to sada ne može odgovoriti. Tuženica smatra da se radi o pravnim frazama kojima tužitelji očito žele izvršiti pritisak i iznudu nje kao samohrane majke dvoje malodobne djece. Tužena zato predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan, uz naknadu tuženici parničnih troškova.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 26. siječnja 2024. (list 8 i 9), putovnicu II (list 16), popratni dopis i uvjerenje o podacima upisanim u maticu umrlih, od 8. kolovoza 2023. (list 17 i 18), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. II, od 22. rujna 2023. (list 19-22), podnesak 1. i 2. tužitelja predan 4. rujna 2024. s priloženim ispravama sastavljenim na stranim jezicima, neke i nelatiničnom pismom, ali bez ovjerovljenog prijevoda na hrvatski jezik, uz neznatan izuzetak za pojedine isprave uz ovjerovljeni prijevod na hrvatski jezik (list 427-988), ovjerovljeni prijevod s engleskog jezika odluke Visokog suda Savezne države Lagos, od 4. srpnja 2024., naloga Okružnog suda južnog okruga New York-a, SAD-a (list 399-426), kao i daljnjih isprava sastavljenih na stranom jeziku, bez ovjerovljenog prijevoda za hrvatski jezik (list 10-15, 23-374), te je izveden dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika 2. tužitelja HIŽ, direktora, uz sudjelovanje stalnog sudskog tumača za engleski jezik, na ročištu 26. studenoga 2024. (list 1019-1023).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete, prema tuženici, kao nasljednici, uslijed prijevarnog postupanja odnosno pronevjere tuženičinog prednika, korištenjem upravljačkog položaja kod 2. tuženika, kao trgovačkog društva, a kojeg je vlasnik 1. tužitelj.

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Zakonski zastupnik 2. tužitelja HIŽ, generalni financijski direktor, saslušan na ročištu 26. studenoga 2024., uz sudjelovanje stalnog sudskog tumača za engleski jezik (list 1019-1023), koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih navoda 1. i 2. tužitelja istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, u bitnom, je iskazao da ima neposredna saznanja o predmetu spora jer je bio zaposlen na mjestu generalnog financijskog direktora 1. tužitelja u razdoblju od početka 2018. do današnjeg dana. Sada pok. II je bio zaposlenik Tiberuus Group AG od početka 2018. g. do otprilike srpnja/kolovoza 2019. Bio je jedini direktor 2. tužitelja od 2016. do polovice 2019. godine. Glavna dužnost II je bila opskrbiti 2. tužitelja rudom-kositrom te je isto nabavljao od trgovačkog društva Malcomines Ltd., Nigerija. Zna da je II bio direktor Malcomines Ltd. i to 50%-tni dioničar i to u razdoblju od travnja 2019. II i g. H, misli, I, osnovali su novo društvo Malcomines Minerals. Ovdje 2. tužitelj je tvrtka kći od ovdje 1. tužitelja. II je pronevjere radio u razdoblju 2016.-2019. godine. Prva saznanja da je II počinio pronevjeru datiraju od 30. kolovoza 2019. Naime, isti je toga dana putem elektroničke pošte i to u svojem inboxu zaprimio e-poruku koja je poslana, vjeruje, i to od špediterskog društva za Malcomines Ltd., Nigerija, koja je upućena na društvo Gerald Trading, misli, sjedište [adresa]. Iz iste poruke sadržajem proizlazi da je četiri kontejnera kositra trebalo biti isporučeno iz Nigerije u Maleziju. Naime, II je prethodno u srpnju 2019. rekao IIŽ da društvo Malcomines Ltd., Nigerija, više ne postoji te da sav dugovani materijal i novac više ne postoji to iz razloga što je srpnju 2019. bio pad cijene kositra na svjetskom tržištu. Naime na londonskoj burzi se vidi kretanje cijena kositra, a što tužitelji koriste u njihovom poslovanju, a to je pokazatelj 1. i 2. tužitelju u svezi kretanja cijena kositra. Pad cijena kositra na londonskoj burzi je razotkrilo II odnosno njegovo postupanje. Naime, isti je potonju e- poruku primio jer je pogrješkom kopirana njegova e-mail adresa pa je isto primio kao "cc". II je počinio pronevjere u razdoblju 2016. -sredina 2019. godine. u kojem razdoblju je II bio zaposlen na mjestu direktora 2. tužitelja i istovremeno je bio zaposlenik 1. tužitelja od 2018. do kolovoza 2019. Uslijed postupanja II je 1. tužitelj Tiberius Group AG pretrpio štetu i to u tri vida: 1) Temeljem mehanizma cijena, naime, II je kao jedini direktor 2. tužitelja bio zadužen za određivanje cijena s dobavljačem, ali II je 1. tužitelju rekao da postoji varijabilno određivanje cijena. Naime način je da se plaća dobavljaču Malcomines Ltd, Nigerija, 80% cijene te se kasnije naknadno određuje cijena. Kada raste cijena kositra na londonskoj burzi II uzima razliku cijene za sebe, u svoju korist, a kada cijena kositra pada tada 1. tužitelj trpi štetu, osim u slučaju kada dobavljač vrati novac odnosno materijal. U razdoblju 2018. do srpnja/kolovoza 2019. je II dogovorio posao u vrijednosti od preko 230 kontejnera kositra i to od dobavljača Malcomines Ltd., Nigerija. Stoga, tužitelji nisu imali razloga za sumnju i ne vjerovati u osobni odnos s II što se tiče cijena. II je izgradio povjerenje kod 1. tužitelja pa stoga je povjerenje se odnosilo i na varijabilne cijene kako je to izlagao II, a kada su utvrdili pronevjeru i obavili daljnje izvide kod Malcomines Ltd., Nigerija, utvrdilo se da II nije govorio istinu kada je govorio o varijabilnim cijenama kositra. Način štete je ilegalni bankovni transfer novca. Naime, II je jedini imao kontrolu i pristup bankovnim računima 2. tužitelja. II je tražio sredstva od 1. tužitelja sa svrhom kupnje kositra, potkrijepio bi isto odgovarajućim ispravama pa bi stoga 1. tužitelj odobrio isti zahtjev II, a uplata je išla u korist Malcomines Ltd., Nigerija. Smisao je bio da 2. tužitelj ima novčana sredstva za platiti Malcomines Ltd., Nigerija, koji je prodavao kositar. Povodom postupanja II je provedena istraga te se utvrdilo da su Novčana sredstva su bila namijenjena za korist Malcomines Ltd., Nigerija, za kupnju kositra, no transfer novca je bio u korist računa trećih osoba- društava u vlasništvu II, spominjala se i HI, dakle i u korist ovdje tuženice, ponekad i u korist osobnog računa II. 1. tužitelj nije imao nikakvih saznanja o potonje navedenim nezakonitim transferima, te su prva saznanja o tome bila tek kada je pokrenuta istraga. Nikada 1. tužitelj nije primio nikakve pisane dokaze niti je potkrijepljena osnova za navedeni transfer novca u korist navedenih trećih osoba, s obzirom da te treće osobe nisu pružile nikakve usluge niti dobra-robu u korist 1. i 2. tužitelja; 2) Krivotvorenje isprava-od primitka 230 kontejnera kositra i to u razdoblju 2018. - srpanj/kolovoz 2019., 1. tužitelj bi uredno platio 80% cijene kositra nakon što bi zaprimili teretni list, certifikat o analizi isporučene robe i popis isporučene robe. No, nakon saznanja o pronevjeri odnosno istragom se utvrđuje da potonje tri isprave su bile krivotvorene, a odnosile su se na svih 7 isporučenih kontejnera kositra i to tijekom srpnja 2019. Zaključno, 1. i 2. tužitelj nisu primili navedenih 7 kontejnera kositra, premda je II predočio navedene isprave za navedenih 7 kontejnera. Za vrijeme postupka odnosno nagodbe s Malcomines Ltd., Nigerija, ispostavilo se da su navedene tri vrste isprava za svih 7 kontejnera koji su neistinito prikazani da su isporučeni tužiteljima u srpnju 2019., bili krivotvoreni. Odmah po saznanju, poglavito primitkom e-poruke upućene od Malcomines Ltd., prema L pokušali su tužitelji poduzeti sve kako bi spriječili daljnju štetu. Također, primitkom e-poruke u svezi 4 kontejnera, poduzeto je u rujnu 2019. to da je predloženo određivanje privremene mjere u odnosu prema Malcomines Ltd., Nigerija, s obzirom da je isto društvo se spominjalo u navedenoj e- poruci. No, nakon provedene istrage utvrdilo se da je glavni i odgovorni počinitelj upravo II. Naime, prva sumnjiva e-poruka o kojoj je već prethodno iskazao, odnosila se na 4 kontejnera, a u istoj poruci mu je bilo sumnjivo da Malcomines Ltd., Nigerija i dalje isporučuje rudu-kositar, iako je II rekao 1. tužitelju da više nema društva Malcomines Ltd., Nigerija, niti ima kositra. Kada su tužitelji utvrdili da je II odgovoran za pronevjeru poduzeli su tužitelji sve moguće pravne radnje, pokušali su započeti sudske postupke protiv II, no prijavljene adrese odnosno prebivališta II, nisu postojala, pa su tako pokušali pronaći II na adresi prijavljenoj u Švicarskoj, no ista adresa je postojala, ali se radilo se o poštanskom pretincu za primanje pismena. Tijek novca od 1. tužitelja preko 2. tužitelja do nabavljača je bio na način da II bi istoga zatražio određena novčana sredstva za kupnju kositra, isto bi potkrijepio ispravama, zatim 1. tužitelj uplaćuje novac u korist računa 2. tužitelja, a s obzirom da je II imao neograničene ovlasti za upravljanjem i raspolaganjem novčanim sredstvima 2. tužitelja, II bi obavio prijenos novčanih sredstava u korist računa Malcomines Ltd., Nigerija, a potom je II bio zadužen da prijevoz- transport materijala-kositra s kopnenog dijela Nigerije dođe do luke u Nigeriji. Isti je na mjestu direktora 2. tužitelja u razdoblju od travnja 2022. do danas. Do travnja 2022. isti je bio zaposlen kod 1. tužitelja od 2018. g., do današnjeg dana, s time da je istovremeno direktor 2. tužitelja u navedenom razdoblju, od travnja 2022. Spomenuta sporna e-poruka, koju je isti primio očito je pogrjeeškom pošiljatelja, bila je upućena od strane špediterskog društva koje je radilo za potrebe Malcomines Ltd., Nigerija, je bio kao pošiljatelj, a glavni primatelj je bio COSCO, kao špeditersko društvo, dok je isti primio predmetnu e-poruku u kopiji iste poruke te ne zna je li L, bio naznačen kao izravan primatelj ili u kopiji iste poruke. U navedenoj e- poruci nije bilo spomenuto ime II. Isti je nazočio kada je II rekao IIŽ da ne postoji više Malcomines Ltd., Nigerija, kao niti da ima više kositra. Isti je bio u odvojenoj prostoriji, no, netom potom mu je g. IIŽ, prenio istu vijest od II, te je nakon tjedan dana od II primio, istu poruku osobno putem WhatsApp-a od II. 1. tužitelj ima odjel za kontrolu trgovanja odnosno poslovanja, odnosno ima Odjel za procjenu rizika, Operativni odjel i Odjel za financije i računovodstvo. 1. tužitelj redovito godišnje obavlja reviziju poslovanja od strane neovisnog revizora Grand Forton, Švicarska. Odjel knjigovodstva i financija 1. tužitelja je moglo odmah utvrditi manjkove u predmetnom poslovanju i to na temelju prve navedene stavke, dakle mehanizma cijena. Dok po ostale dvije osnove-nezakoniti transferi i krivotvorenje isprava, moglo se saznati tek po primitku navedene sporne e-poruke u svezi 4 kontejnera. Tužitelju su ustali tužbom protiv II i to na sudu u Švicarskoj. Međutim tužitelji nisu ustali tužbom protiv II kod suda u Nigeriji i Republici Hrvatskoj niti su ustali tužbom pred sudom Ujedinjenog Kraljevstva ni Ujedinjenih Arapskih Emirata. Potonje što je iskazao u svezi pokretanja sudskog postupka kod suda u Švicarskoj odnosi se na kazneni postupak, ali nisu kod istog suda ustali građanskom tužbom. Švicarski sud je odbio teret počinjenja kaznenog dijela koji mu se optužnicom nametao kod navedenog suda te uputio tužitelje da ustanu građanskom tužbom. Povodom navedenog postupanja II i utvrđene pronevjere su tužitelji sklopili nagodbu s Malcomines Ltd., Nigerija, ali isti nije nazočio istom sklapanju nagodbe niti je istu potpisao-sklopio niti je upoznat sa sadržajem potonje nagodbe niti ju je pročitao.

8. Raspravnim zapisnikom je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem z. z. 1. tužitelja IIŽ, kao i u svojstvu svjedoka, i to izvođenjem istog dokaza na daljinu, uz korištenje odgovarajućih audiovizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu, jer nisu ispunjeni tehnički uvjeti za isto, to tim više što se je istom protivila tuženica.

9. Uvidom u dopis financijskog vještaka Zrinka Ručevića, od 31. ožujka 2025. (list 1034), utvrđeno je da isti vještak navodi da je rješenjem ovoga suda posl. br. P- 735/2024-25 pozvan isti vještak preuzeti spis predmeta te dostaviti pisani nalaz i mišljenje na određene okolnosti istaknute na pripremnom ročištu od 12. rujna 2024., uz napomenu da je podnesak tužitelja predan 4. rujna 2024. s privicima izuzet iz razmatranja u skladu s određenjem s pripremnog ročišta od 12. rujna 2024., s time da predmet razmatranja, odnosno vještačenja, mogu biti isprave sastavljene na hrvatskom jeziku. U toč. 12. tužbe (list 3) tužitelji su predložili financijsko vještačenje na okolnost prijenosa novčanih sredstava i visini novčane štete, a koja se, prema navodima tužbe, sastoji od iznosa koje je pok. II pronevjerio s računa 2. tužitelja, i to:

- 1.000.000,00 USD koliko je pok. II pronevjerio tijekom 2016. g.,

- 3.007.000,00 USD koliko je pok. II pronevjerio tijekom 2017. g.,

- 1.109.000,00 USD koliko je pok. II pronevjerio tijekom 2018. g. i

- 1.623.000,00 USD koliko je pok. II pronevjerio tijekom 2019. g. Pregledom spisa predmeta, izuzev podneska tužitelja predanog 4. rujna 2024. s privicima (koji podnesak je u skladu s rješenjem suda izuzet iz razmatranja), vještak je utvrdio da spisu predmeta nisu priložene mjerodavne isprave na hrvatskom jeziku, a na temelju koje bi se vještak mogao dati odgovor na postavljene zadaće. Stoga je spis predmeta vraćen sudu na daljnje postupanje, uz prijedlog vještaka u skladu s odredbom čl. 259. st. 2. Zakona o parničnom postupku, da sud službenim putem od 2. tužitelja ili poslovnih banaka 2. tužitelja s čijih računa su sporne transakcije obavljane, pribavi ovjerovljene izvatke o prometu po istim računima, za razdoblje od 2016. do 2019. g., a zatim da se tako pribavljene isprave prevedu po ovlaštenom sudskom tumaču za odgovarajući jezik, a nakon toga da se spis predmeta ponovno uputi na vještačenje.

10. Međutim, tuženica se istom vještakovom prijedlogu izričito protivila, navodeći da je vještačenje dokazno sredstvo, pa stoga vještak nema ovlasti stavljati dokazne prijedloge, već je isto isključivo na parničnim strankama, dok su tužitelji isto pravo predlaganja dokaza izgubili, s obzirom na zaključenje prethodnog postupka.

11. S obzirom na potonje vještakove navode, ostali dokazi, poglavito priložene isprave na koje se pozivaju 1. i 2. tužitelji nisu posebno cijenjenje, budući da se istim ne utvrđuju odlučne činjenice glede postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. Daljnji dokazi nisu izvedeni, poglavito predloženi po tužiteljima, jer isti tužiteljevi dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi, na koje se poziva tužitelj u prilog svojih tvrdnji, pa stoga ostali dokazi nisu izvedeni, dok je izvedenim drugim dokazima predmet dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

Naime, u ovoj pravnoj stvari je tužba s brojnim prilozima (ukupno 374 list) podnesena 26. siječnja 2024., te je rješenjem od 7. ožujka 2024. pozvan tužitelj na dostavu tužbe s prilozima u fizičkom obliku radi dostave istoga tuženici koja nije u e- komunikaciji, čemu su tužitelji udovoljili podneskom od 15. ožujka 2024. te isto 18. ožujka 2024. otpravljeno tuženici, uz zakazano pripremno ročište za 9. svibnja 2024., a odgovor na tužbu je podnesen unutar dodijeljenog roka od 30 dana, tj. 18. travnja 2024. Međutim, 3. svibnja 2024. tužitelji su predložili odgodu pripremnog ročišta zbog spriječenosti opun. tužitelja te ujedno pribave i dostave daljnjih isprava. No, tuženica se je potonje izričito protivila podnescima predanim 7. i 8. svibnja 2024. te pristupom na ročište 9. svibnja 2024. te podneskom predanim 17. svibnja 2024. Stoga, pripremno ročište zakazano za 9. svibnja 2024. odgođeno je na prijedlog tužitelja, a protivljenje tuženice, za 12. rujna 2024. Zatim, tužitelji su 30. kolovoza 2024. predali podnesak s daljnjim ispravama, koji je koji je 4. rujna 2024. otpravljen tuženici po opun. Naposljetku, tužitelji su 4. rujna 2024. predali obrazloženi podnesak s brojnim prilozima (list 427-987, dakle ukupno 560 listova) te je isto otpravljeno opun. tuženice 9. rujna 2024. Međutim, tuženica se je izričito protivila uzimanju u obzir potonjeg podneska s prilozima.

Slijedom navedenog, radi sprječavanja zlouporabe postupovnih ovlasti i radi održavanja postupovne stege, te poglavito sprječavanja daljnjeg odugovlačenja postupka, rješenjem s ponovljenog pripremnog ročišta održanog 12. rujna 2024. (list 989-991) odlučeno je da se potonji podnesak predan 4. rujna 2024., s prilozima, neće uzeti u obzir u ovom postupku, sukladno čl. 299.a ZPP-a. Poglavito stoga što isti nije predan u primjerenom roku, dakle isti nije bilo moguće dostaviti tuženici osam dana prije održavanja ročišta 12. rujna 2024., a kako je to tuženica istaknula, a pri tome imajući na umu i dotadašnji način postupanja tužitelja, poglavito opetovano naknadno dostavljanje novih isprava odnosno novih dokaza, dakle isticanje novih činjenica, dok tužitelji ne tvrde niti dokazuju da se radi o dokazima nastalim naknadno, dakle nakon podnošenja tužbe odnosno davanja odgovora na tužbu.

13. Za rješenje spornog odnosa mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) poglavito pretpostavke odgovornosti propisane čl. 1045. ZOO-a.

14. Međutim, tužitelji nisu uspjeli dokazati osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva po osnovi naknade štete zbog protupravnih radnji tuženice poglavito tuženičinog prednika.

15. Naime, prije svega ostala je neutvrđena visina pretrpljene štete koju su prema navodima tužitelja prouzročili tuženica i tuženičin prednik, odnosno kako navodi financijski vještak ne raspolaže se mjerodavnim vjerodostojnim ispravama odnosno nema objektivnih podataka temeljem kojih bi se financijskim vještačenjem mogla utvrditi visina štete u ovom slučaju.

16. Slijedom navedenog, proizlazi zaključak da tužitelji nisu pridonijeli niti predložili odgovarajuće dokaze temeljem kojega bi sud na nedvojben način utvrdio stvarnu visinu tražbine po navedenoj osnovi, odnosno nisu utvrđene odlučne činjenice glede visine predmetne tražbine tužitelja prema tuženici.

17. Stoga, tužitelji tijekom postupka nisu dokazali na nesporan način visinu tužbenog zahtjeva.

18. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19. Kako u ovom slučaju to tužitelji nisu učinili u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan.

Naime, prema čl. 221a. ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Naime, na temelju raspoloživih isprava nije bilo moguće izvesti financijsko vještačenje na okolnost visine tražbine, čime nisu otklonjene primjedbe tuženice, odnosno na temelju vještačenja niti na temelju ostalih izvedenih dokaza nisu nedvojbeno utvrđeni mjerodavni podaci, tako da nema podataka temeljem kojih bi se mogla utvrditi visina tražbine.

21. Zbog izloženog, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, valjalo je temeljem citiranih odredbi odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

23. Slijedom navedenog, 1. i 2. tužiteljima je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podneska od 28. listopada 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 12. rujna 2024., 26. studenoga 2024., 12. veljače 2025. i 25. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 20.000,00 EUR, te sastava podnesaka od 15. ožujka 2024., 3. svibnja 2024. kojim predlaže odgodu ročišta, 30. rujna 2024. kojim dostavlja daljnje isprave, 12. studenoga 2024., 15. studenoga 2024., 26. studenoga 2024., 5. veljače 2025. i 6. svibnja 2025., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), dakle ukupno u iznosu 120.400,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (30.100,00 EUR). Međutim, nije priznat trošak sastava podneska od 4. rujna 2024. u zahtijevanom iznosu 20.000,00 EUR uvećanog za PDV 25%, jer isti podnesak nije uzet u obzir. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 150.500,00 EUR sa zatraženim zateznim kamatama nisu dosuđeni 1. i 2. tužiteljima, s obzirom na neuspjeh istih u sporu.

24. Također je i tuženici valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 7. listopada 2024. i 8. studenoga 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 12. rujna 2024., 26. studenoga 2024., 12. veljače 2025. i 25. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 20.000,00 EUR, te sastava podnesaka od 7. svibnja 2024. kojim se protivi odgodi ročišta, 8. svibnja 2024. kojim se ponovno protivi odgodi ročišta, 17. svibnja 2024., 23. travnja 2025. i 19. svibnja 2025., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 20.000,00 EUR (Tbr. 8./4. OT) i zastupanja na ročištu 9. svibnja 2024. u iznosu 100,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 20.000,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 140.350,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (35.087,50 EUR). Međutim, nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u zahtijevanom iznosu 666,00 EUR, jer obveza plateža istog nastaje po pravomoćnom završetku postupka i ovisno o uspjehu u sporu. Stoga je tuženici valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 175.437,50 EUR, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

25. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

26. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu-solidarno 1. i 2. tužitelji u iznosu 995,42 EUR i

- opun. tuženice.