Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2268/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jurica Jelinić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Barbarić, odvjetnik iz Vinkovaca, radi utvrđenja zajedničkog vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-643/2020-19 od 15. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice a koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je dograđeni dio na istočnoj strani, gledajući iz smjera jug- sjever, dvorišne stambene zgrade sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se nalazi na adresi [adresa], ukupne površine cca 8,9 m2, a koji je dograđen na dijelu nekretnine koji predstavlja zajedničko vlasništvo svih vlasnika stanova u toj zgradi te koji su vlasnici koristili za pristup svojim podrumskim i tavanskim prostorijama, predstavlja zajedničko vlasništvo svih vlasnika stanova u istoj zgradi, te je tuženik ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan svoje vlasničke ovlasti na tim zajedničkim dijelom nekretnine izvršavati samo zajedno s ostalim zajedničarima.

2. Nalaže se tuženiku AO iz [adresa], da tužiteljici CO iz [adresa], plati trošak postupka u iznosu od sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana."

2. Ujedno je sud prvog stupnja obvezao tužiteljicu da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.507,10 Eur.

3. Žali se tužiteljica i pobija prvostupanjsku odluku zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istom.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog postupka je utvrđenje da dograđeni dio površine od 8,9 m2 na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja zajedničko vlasništvo svih vlasnika stanova zgrade [adresa], kao pristup podrumu i tavanskom prostoru, te da je tuženik dužan svoje ovlasti izvršavati na zajedničkom dijelu nekretnine zajedno sa ostalim vlasnicima stanova.

7. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da je tuženik postao vlasnik predmetne nekretnine u prosincu 2016.,

- da za predmetne nekretnine posjeduje pravomoćno rješenje o izvedenom stanu izdanom od Grada Osijeka, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje od 3. kolovoza 2015. kojom se ozakonjuje dovršena rekonstrukcija – prenamjena postojećeg prostora dijela zgrade u prostor stambene namjene u prizemlju, tlocrtnih dimenzija 5,80 x 6,48 m plus 1,70 m x 4,80 m plus 1,39 m x 3,51 m i dogradnje u prizemlju tlocrtnih dimenzija 2,80 m x 15,25 m plus natkrivena terasa 3,10 m x 2,80 m koje čine jednu stambenu cjelinu u manje zahtjevnoj zgradi stambenog poslovne namjene, višestrešnog krova koji se sastoji od prizemlja i kata, a koja je izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da su u tom postupku vlasnici i nositelji drugih stvarnih prava na citiranoj čest. zem. kao i vlasnici i nositelji drugih stvarnih prava na čest. zemljišta koje neposredno graniče sa tom čest. zem. i jedinica lokalne samouprave na kojem se području nalazi čestica pozvani na uvid radi izjašnjenja povodom rješenja od 27. siječnja 2015., a navedene stranke pozvane na uvid radi izjašnjenja za dan 6. veljače 2015. , pozivu se nisu odazvali niti osobno niti putem punomoćnika,

- da je tužiteljica suvlasnica stana broj 2 u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, nužnika i hodnika površine 65,39 m2 koja se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], a sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] upisana u knjigu položenih ugovora broj [broj poduloška] zk. uložak [broj ZK uloška], a tuženik samovlasnik stana u prizemlju koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje i kupaonice sa 45,52 m2 te drvarnice, koji se stan vodi pod E-4 i nalazi se u stambenoj zgradi u [adresa], broj zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik dogradio svoju nekretninu u prizemlju, za što je imao odobrenje nadležnog tijela,

- da iz izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] proizlazi da je DO vlasnica stana u prizemlju, koji se sastoji od jesne sobe, kuhinje, kupaonice, sa 45,52 m2, te drvarnice, te da je vlasnikom navedenog stana postala na temelju kupoprodajnog ugovora, odnosno kupnjom od tuženika BO dana 30. kolovoza 2022.,

- da prema vještvu vještaka za građevinarstvo Vilima Capića zaprimljenim u Općinskom sudu Osijeku od 11. ožujka 2019. između ostalog proizlazi da vještak ne odbacuje mogućnost da je postojao slobodni prostor između sadašnjeg stana tužiteljice i stana tuženika. Međutim, da ne može nedvojbeno utvrditi da li je tuženik dogradnjom onemogućio tužiteljici korištenje zajedničkih dijelova nekretnine koji su potrebni za pristup tavanskim i podrumskim prostorijama tužiteljice.

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i iz iskaza tužiteljice, tuženika i svjedoka, nije moguće utvrditi da je postojao dio nekretnine koji je potreban za pristup tavanskim i podrumskim prostorijama.

9. Nadalje, sud je također zaključio da se ni očevidom ne može utvrditi je li postojao dio nekretnine – zajedničko vlasništvo koji je potreban za pristup tavanskim i podrumskim prostorijama, niti postoji li uopće podrum ispod tužiteljičine i tuženikove nekretnine, odnosno tužiteljica nije niti dokazivala da bi navedeni podrum bio njezin dio nekretnine ili pak da je zajedničko vlasništvo svih vlasnika, pod uvjetom da isti postoji i da je dograđivanjem nekretnine tuženika onemogućen pristup istom.

10. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud unatoč žalbenim navodima tužiteljice glede utvrđenja činjeničnog stanja.

11. Naime, prema stanju u spisu (fotografije) nepobitno proizlazi da su nekretnine stranaka spojene (u obliku slova L) tako da jedna nekretnina je u vlasništvu tužiteljice

– stan od 65,39 m2 (prizemlje), te stan tuženika od 45,52 m2 (prizemlje) i teret dokaza na okolnosti navoda iz tužbe je na tužiteljici – članak 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21, dalje: ZPP).

12. Osim navedenog nepobitno iz spisa proizlazi (očevid i iskaz tužiteljice) da iz stana tužiteljice ista ima pristup na tavan (otvor u stropu iz kuhinje tužiteljice povezan ljestvama), koji se nalazi iznad stana tužiteljice i na koji tavan je u mogućnosti pristupiti samo tužiteljica.

13. Prema tome govoriti o pristupu tavanu kojeg onemogućava tuženik, očito ne proizlazi prema stanju u spisu, jer ni očevidom ni na osnovu dokumentacije u spisu i vještva, nije moguće nepobitno utvrditi da je postojao dio nekretnine koji je potreban za pristup tavanskim prostorijama.

14. Potrebno je ukazati, što ni vještvo u spisu ne isključuje da su na predmetnom objektu promjenom vlasnika, obavljanjem raznih rušenja, dogradnjama, rekonstrukcijama, adaptacijama i prenamjenama i na taj način onemogućeni navodi tužiteljice da je, kako ona tvrdi, ulaz u tavan zazidan od strane tuženika prije njenog dolaska (list 58 spisa).

15. Prema rješenju o izvedenom stanju ne proizlazi (list 88 spisa) da rekonstruirani dio nema otvor na zid, a koji je izgrađen na međi sa susjednim česticama i da taj dio čini jednu stambenu cjelinu, s tim da je raniji vlasnik stana tuženika dobio rješenje o izvedenom stanju na koje ostali vlasnici nisu imali primjedbu.

16. Uostalom iz iskaza svjedoka ZO proizlazi, a koji živi na predmetnoj adresi duže od tužiteljice, da se iznad stana tužiteljice nalazi tavan- tavanski prostor i da ulaz u taj prostor ima iz stana tužiteljica, a da se raniji otvor za tavanski prostor ne može koristiti jer je izmijenjen od strane prednika tuženika - vlasnika stana površine od 45,52 m2, što ukazuje da tužiteljica nije sudu predočila relevantne dokaze na okolnosti uzurpiranja ulaska u tavanski prostor od strane tuženika, kad u vrijeme kupnje nekretnine tužiteljica već tada nije mogla koristiti tavan, nego iz svoga stana.

17. U odnosu na podrumske prostorije sama tužiteljica ističe da ona nije nikada vidjela vanjski ulaz u podrum, niti je očevidom na licu mjesta to utvrđeno, kao ni vještačenjem. Tužiteljica je kao i drugi stanari mijenjala karakteristiku stana i fizički je podijelila stan u dva stana sa dva zasebna ulaza, tako da se iz njenog stana ulazi u tavanski prostor.

18. Tužiteljica navodi da je podrum vidjela kada je tuženiku propao pod u stanu, koji je u konačnici očito korišten radi spajanja cijevi iz stana tuženika sa kanalizacijskim sustavom (tako tvrdi i svjedok ZO).

19. Uostalom navedeni svjedok (list 201 spisa), izričito navodi da u vrijeme doseljavanja tužiteljice u predmetni stan ista nije mogla koristiti ni tavan ni podrum, upravo iz razloga što su se mijenjale karakteristike predmetnog objekta. Tužiteljica uostalom u svom iskazu ukazuje da je ulaz u podrum bio u dijelu gdje je vlasnica C dogradila svoju nekretninu. To zasigurno ukazuje da isto nije učinjeno od strane tuženika, odnosno da isti nije onemogućio tužiteljicu u korištenju podruma.

20. Pravilnom zaključku suda prvog stupnja ide iskaz svjedoka PO koji je bio raniji stanodavac i nema nikakvih saznanja o podrumu nego o kanalizaciji ispod objekta. U odnosu na tavan i pristup istome, prije 40 godina, postojala je šupa iz koje se moglo ići na tavan, da je bila riječ o ravnom krovu šupe i tavan je bio iznad stana obitelji Š, ali da isti nije imao pristup na tavan, ali očito u vrijeme kupnje nekretnine tužiteljice, isti više ne egzistira i tužiteljica kupuje nekretninu u stanju kako je očito vidjela.

21. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da u vrijeme kupnje stana nije imala pristup tavanskim i podrumskim prostorijama, a bivša vlasnica stana rekla joj je da je ona bespravno dogradila svoj stan, pa da može preko krova s ljestvama doći do prozora kroz koji može ući u tavan što nikada nije učinila već je unutar svoje nekretnine napravila otvor za tavan koji ne može koristiti, budući da je invalidna osoba.

22. Uostalom iz spisa ne proizlazi da tužiteljica raspolaže dokumentacijom za otvaranjem pristupa na tavan odnosno da je isti sastavni dio njenog stana.

23. Stoga, očito tužiteljica tijekom dokaznog postupka nije dokazala a pozivajući se na odredbe članka 61. i 62. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), osnovanost tužbenog zahtjeva i žalbeni navodi iste da se legalizacijom ne stječe vlasništvo, da sud prvog stupnja pogrešno tumači utvrđeno činjenično stanje s obzirom na izvedene dokaze tijekom postupka, te da je trebalo provesti ponovno očevid nakon što je tuženik prodao svoju nekretninu, nisu osnovani, ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja.

24. Naime, ponovnim očevidom se ne bi utvrdile činjenice koje bi ukazivale na osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice.

25. Prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tužiteljica nije dokazala da dograđeni dio nekretnine predstavlja zajedničko vlasništvo svih vlasnika stanova, i da je tužiteljica ometana u korištenju istoga.

26. Kako novi vlasnik stana tuženika nije htio stupiti u parnicu (članak 195. ZPP- a), to se zasigurno od tuženika ne može tražiti izvršavanje vlasničkih prava s ostalim vlasnicima na zajedničkom dijelu nekretnine što pravilno zaključuje i sud prvog stupnja kod odbijanja tužbenog zahtjeva tužiteljice.

27. Stoga odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja u potpunosti prihvaća žalbeni sud i na isto upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, pa je odlučeno kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić