Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2445/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i mr.sc. Zrinke Tironi, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ad 1. ĐA, [adresa] , ad 2. NA, [adresa], ad 3. FA, [adresa], ad 4. AA, [adresa], ad 5. CA, [adresa], tužitelji od ad 3. do ad 5. zastupani po punomoćniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku u Supetru, ad 6. ĐAB, [adresa], ad 7. NAB,[adresa], ad 8. ĐABC, [adresa], Ad 9. FAB, [adresa], ad 10. AAB, [adresa], ad 11. CAB, [adresa], ad 12. GA, [adresa], ad 13. TA, [adresa], odsutan i nepoznatog boravišta, zastupan po privremenom zastupniku Milanu Šariću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: ad 1. JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2. ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Miji Jeličiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru od 16. svibnja 2025. godine pod poslovnim brojem P-3464/24, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025 godine,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se sudi:

I. Utvrđuje se da je zbog neispunjenja uvjeta iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 12. 11. 1990. godine, kojeg su tuženici JA i ČA, oboje iz [adresa], sklopili s Općinom Brač, prestalo njihovo pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], površine 435 m2, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je pretvorbom društvenog vlasništva Grad Supetar, [adresa], postao vlasnik te nekretnine za cijelo, te je tužitelj temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini u korist Grada Supetra, [adresa], uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika JA iz [adresa] za ½ idealnog dijela i s imena ČA iz [adresa] za ½ idealnog dijela.

II. Utvrđuje se da je Grad Supetar vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 435 m2, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo.

III. Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak tužiteljima u iznosu od 776,54 EUR-a dok se za više zatraženo do iznosa od 850,00 EUR-a zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje je da je zbog neispunjenja uvjeta iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 12. studenog 1990. godine prestalo pravo vlasništva tuženih na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i da je pretvorbom društvenog vlasništva grad Supetar postao vlasnik te nekretnine za cijelo, te da je tužitelj ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini u korist grada Supetra uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženih, uz dodatno posebno utvrđenje kako je grad Supetar vlasnik predmetne nekretnine.

2. Odlukom o troškovima prvostupanjski sud je obvezao tužitelje nadoknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 2.003,43 EUR-a.

3. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žale tužitelji osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23).

4. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

5. Nakon što je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365 stavak 2. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe članka 373a ZPP-a odlučiti kao u izreci.

6. Predmet postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da bi tuženicima prestalo pravo vlasništva, a da je to vlasnik predmetne nekretnine grad Supetar.

7. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev jer je zaključio kako nije doneseno rješenje iz odredbe članka 46 (u biti nakon pročišćenja teksta radi se o odredbi članka 53) Zakona o građevinskom zemljištu (dalje ZGZ - Narodne novine br. 54/1980, 42/1986, 41/1988, 16/1990, 53/1990, 44/1992 i 91/1996), a koje rješenje bi bilo konstitutivne prirode.

8. Kao prvo ovaj sud smatra potrebnim istaći kako su po pravnom shvaćanju ovog suda tužitelji jedinstveni suparničari. Naime, tužbu je 21. veljače 2011. podnio MA pok. CA, a koji je preminuo 2017. godine, pa su tužitelji,nakon što je postupak bio prekinut, kao nasljednici po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Dinka Martinovića od 10. veljače 2020. (list spisa 102-104) pozvani na preuzimanje postupka po pravomoćnom rješenju o nastavku od 10. prosinca 2021. (list spisa 108-109).

9. Kako se postavio zahtjev kako je navedeno u izreci ove presude, jasno je da je moguće donijeti jedino odluku koja može biti jednaka za sve tužitelje.

10. Stoga neovisno o činjenici da su žalbu podnijeli isključivo tužitelji od 3/ do 5/ jer je žalbu izjavio njihov punomoćnik ovaj sud smatra kako je morao donijeti odluku glede prava i obveza svih tužitelja.

11. Nadalje ovaj sud smatra potrebnim istaći kako je odredba članka 365 stavak 2. ZPP-a pretrpjela određene izmjene te sada ista glasi: "Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka."

12. Ova odredba je mijenjana na način da je umjesto naznake: "u granicama razloga navedenih u žalbi" sada naznačeno:" u granicama razloga određenih u žalbi" a predlagatelj zakona (Vlada) je ovu izmjenu iz članka 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) utemeljila na procjeni kako drugostupanjski sud i nadalje pokušava paziti na materijalnu istinu iako je još od 2003. godine i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj 117/03) sud ne utvrđuje istinu već ga samo zanima činjenični supstrat kojeg su predložile stranke.

13. Tužitelji u žalbi nesuvislo navode kako su odbijeni u zahtjevu zbog nedostatka aktivne legitimacije što uopće ne odgovara stvarnosti, jer je prvostupanjski sud odbio zahtjev primjenom odredbe članka 46 ZGZ-a smatrajući kako rješenje mora biti konstitutivne prirode.

14. Procesno pravni zaključak ovog suda glede tumačenja odredbe članka 365 stavak 2. ZPP-a jest kako je ovaj sud ovlašten kroz primjenu materijalnog prava, neovisno o nekvalitetnoj žalbi i manjkavim razlozima iste, pravilnom primjenom materijalnog prava izreći pravorijek.

15. Glede primjene materijalnog prava kojeg je iznio prvostupanjski sud u svezi primjene članka 46 (53) ZGZ-a ovaj sud ističe kako ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda te smatra rješenje iz članka 46 (53) ZGZ-a deklaratornim.

16. Naime, člankom 41 stavak 1. ZGZ-a propisano je kako o oduzimanju građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika kao i o davanju toga zemljišta na korištenje prema ovom ZGZ-u odlučuje skupština općine rješenjem nakon provedenog postupka određenog ZGZ-om. Zatim se slijedećim odredbama propisuje postupak, pa tako i sklapanje ugovora između novog korisnika i općine u članku 51-om da bi konačno odredbom članka 53 ZGZ-a bilo propisano kako će Skupština općine (ili komisija iz člana 41. stava 2.) rješenjem utvrditi da je prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta i da ga je korisnik dužan predati u posjed općini ako nije u određenom roku izgradio predviđeni objekt ili nije na njemu izveo znatnije radove u odnosu na prirodu objekta koji je bio dužan izgraditi na tom zemljištu. Prije donošenja rješenja utvrdit će se koji radovi i u kojoj vrijednosti su izvedeni. Rješenjem iz stava 1. ovoga člana utvrdit će se prestanak prava korištenja i u slučaju kada je u roku za građenje objekta izmijenjen provedbeni plan, a korisnik zemljišta nije izgradio objekt ili na njemu izveo znatnije radove. Rok iz stava 1. ovoga člana određuje skupština općine prilikom davanja građevinskog zemljišta na korištenje. Protiv rješenja iz stava 1. ovoga člana ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Prestankom prava korištenja raskida se ugovor iz člana 44. ovoga zakona. U slučaju iz stava 1. ovoga člana općina i prijašnji korisnik građevinskog zemljišta utvrdit će sporazumno međusobna prava i obveze koje proistječu iz gubitka prava korištenja. Ako se takav sporazum ne postigne, stranke ostvaruju svoja prava putem suda.

17. Zaista je ranija sudska praksa smatrala rješenje iz odredbe članka 53 ZGZ-a konstitutivnim no zbog izmjene zakonodavnog okvira sudska praksa je odustala od ovakvog tumačenja i smatra rješenje deklaratornim što naravno omogućuje sudu da kao prethodno pitanje razmatra ostvarenje pretpostavki za prestanak prava korištenja.

18. S obzirom da je odredbom članka 53. stavak 1. ZGZ-a propisano kako će skupština Općine ili Komisija rješenjem utvrditi da je prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta i da ga je korisnik dužan predati u posjed Općini ako nije u određenom roku izgradio predviđeni objekt ili nije na njemu izveo znatnije radove u odnosu na prirodu objekta koji je bio dužan izgraditi na tom zemljištu. Prije donošenja rješenja utvrditi će se koji radovi i u kojoj vrijednosti su izvedeni, a ujedno će se i rješenjem utvrditi prestanak prava korištenja i u slučaju kada je u roku za građenje objekta izmijenjen provedbeni plan, a korisnik zemljišta nije izgradio objekt ili na njemu nije izveo znatnije radove; prema ustaljenoj sudskoj praksi potpuno je jasno da nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV- Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014) kojim je ukinut ZGZ više jedinica lokalne samouprave ne može donositi valjane pravosnažne akte, kojima utvrđuje prestanak prava korištenja (tako Visoki Upravni sud Republike Hrvatske u odlukama u US-3297/07, US-5410/08 ili US-2885/10).

19. Stoga nakon 1. siječnja 2007. godine ne postoji procesno pravna mogućnost da bilo jedinica lokalne samouprave, bilo neko upravno tijelo donosi akte po odredbi članka 53 ZGZ-a.

20. Međutim, odredbom članka 20. točka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj Narodne novine br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023 i 36/2024 )propisano je kako Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

21. Ovu odredbu članka 20. točka 1. Zakona o sudovima Ustavni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka protumačio je na način da bi niže stupanjski sudovi trebali biti vezani pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a sve kao bi bila osigurana jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u primjeni prava; a pri tome ovaj sud to ne smatra odstupanjem od odluke Suda Europske unije od 11. srpnja 2024. u povezanim predmetima Hann-Invest, Mineral-Sekuline i Udruga KHL Medveščak (C-554/21, C-622/21 i C-727/21), posebno jer se slaže s konkretnim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-844/09 od 10. srpnja 2013. zaključuje da bi pravo korištenja na temelju rješenja o desposedaciji, a u kojem je bio određen rok za gradnju prema Ugovoru iz odredbe članka 51. ZGZ-a bio bitan, te da pravo korištenja u smislu odredbe članka 53. ZGZ-a prestaje po sili zakona protekom roka u kojem je trebalo izvršiti izgradnju, te da su rješenja po odredbi članka 53. ZGZ-a samo deklaratorne prirode, s time da je naravno rok za izgradnju trebao isteći do stupanja na snagu ZV-a odnosno prestanka ZGZ-a.

23. Sukladno odredbi članka 20. točka 1. Zakona o sudovima, te naprijed iznesenom pravnom shvaćanju ovaj sud smatrajući kako je vezan pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a i slažući se ovim pravnim shvaćanjem od kojeg Vrhovni sud očito nije odustao što je vidljivo iz odluka Revd- 3014/22 i posredno Rev-3269/19, ovaj sud zaključuje kako se u ovom konkretnom predmetu moglo utvrđivati jesu li tuženici na predmetnoj nekretnini izgradili objekt, odnosno izveli znatnije radove, a o kojem pitanju se prvostupanjski sud nije očitovao i time počinio bitnu povredu odredbe članka 354 stavak 2 točka 11 ZPP, no koju povredu je s obzirom na dokaze koje je upravo izveo prvostupanjski sud moguće otkloniti i to primjenom odredbe članka 373a ZPP-a.

24. Naime, prvostupanjski sud je saslušavši tuženike od istih dobio informaciju kako isti nisu praktično ni ušli u posjed (jer samo povremeno obiđu nekretninu) a kamoli izveli neke radove jer da im je to verbalno branio prvobitni tužitelj, a i da nisu mogli ishoditi potrebne dozvole.

25. Iz rješenja Skupštine općine Brač Klasa: UP/I-944/05/90-01/06, Urbroj:2104- 04-05/1-90-1 od 5.3.1990. (list spisa 51) proizlazi kako je predmetna nekretnina dodijeljena tuženima na korištenje, te između ostalih uvjeta pod uvjetom da izvrše znatnije radove u roku od dvije godine od dana potpisivanja ugovora (pod znatnijim radovima podrazumijeva se stavljanje zgrade pod krov ili izvršenje većeg dijela radova obzirom na veličinu i vrijednost cijelog objekta).

26. Iz ugovora o međusobnim pravima i obavezama (list spisa 48) je razvidno kako je isti sklopljen između Općine Brač i tuženih, na temelju ranije citiranog Rješenja Skupštine općine Brač u svezi davanja na korištenje predmetne nekretnine, te je u ugovoru ponovno naznačeno da tuženici moraju izvršiti znatnije radove u roku od dvije godine od dana potpisivanja ugovora (pod znatnijim radovima podrazumijeva se stavljanje zgrade pod krov ili izvršenje većeg dijela radova obzirom na veličinu i vrijednost cijelog objekta). Posebno je naznačeno ukoliko korisnici ne izvrše znatnije radove, kako je to u ugovoru i rješenju navedeno da isti gube dato im pravo korištenja te se predmetna nekretnina vraća općini Brač na slobodno raspolaganje. Razvidno je kako je ugovor zaključen 12. studenog 1990.

27. Dakle, rok za izgradnju je istekao do 12. studenog 1992., jer upravo prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženici nisu izveli nikakve radove na predmetnoj nekretnini pa je pravo korištenja u smislu odredbe članka 53. ZGZ-a tuženicima prestalo po sili zakona protekom roka u kojem je trebalo izvršiti izgradnju odnosno 12. studenog 1992.

28. Odredbom članka 365 stavak 6. ZV-a propisano je tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu odnosno prvenstveno pravo korištenja toga zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred sudom da bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo.

29. Ponovno prema stanju prvostupanjskog spisa proizlazi kako je prednik tužitelja (prvobitni tužitelj) podnio zahtjev pred nadležnim upravnim tijelom u smislu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (dalje Zakon o naknadi - Narodne novine br. 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002 i 98/2019), te je upravno tijelo (list spisa 241-246) jasno iskazalo kako ovisno o rezultatu ove parnice će biti donesena odluka hoće li se tužiteljima izvršiti naturalni povrat i dati predmetna nekretnina u vlasništvo (ako uspiju u ovom sporu) ili će imati pravo na novčanu naknadu.

30. Odredbom članka 9. Zakona o naknadi propisano je kako se prava iz ZN-a priznaju se fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda .U pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju se odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako ZN-om nije drukčije propisano. Nasljednici prijašnjega vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjima o nasljeđivanju prednika, ako se drukčije ne sporazume (naknadno pronađena imovina).

31. Iako je iz rješenja o nasljeđivanju na temelju kojeg je prvostupanjski sud donio pravomoćno rješenje o nastavku razvidno kako tužitelji nisu zakonski nasljednici prvoga nasljednoga reda prvobitnog tužitelja prema ustaljenom pravnom shvaćanju ustaljene sudske prakse bitno je tko je podnositelj prijedloga za povrat/naknadu, a to je bio zaista prijašnji vlasnik koji je ujedno bio i prvobitni tužitelj. Stoga neovisno što tužitelji nisu zakonski nasljednici prvog nasljednog reda prvobitnog tužitelja MA pok. CA, isti su aktivno legitimirani jer će se u odnosu na iste donijeti rješenje o povratu od nadležnog upravnog tijela, sve sukladno Zakonu o naknadi.

32. S obzirom da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženih, jer to tako proizlazi iz mnogobrojnih z.k. izvadaka koji se nalaze u spisu, a i između stranaka ova činjenica nije bila sporna, jer je zemljišnoknjižni sud upisano pravo korištenja tuženih na temelju rješenja o dodijeli neizgrađenog građevinskog zemljišta "pretvorio" u vlasništvo to je po pravnom shvaćanju ovog suda u ovoj pravnoj stvari ipak valjano postavljen tužbeni zahtjev. Naime, tužitelji niti ne mogu postaviti deklaratorni zahtjev za utvrđenjem prestanka prava korištenja tuženih kada je to pravo već prestalo time što se pretvorilo u pravo vlasništva. Stoga neovisno o određenoj nezgrapnosti, cijeneći stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-844/09 ovaj sud smatra kako je prestankom prava korištenja zbog proteka zakonskog roka došlo posredno i do prestanka prava vlasništva u smislu odredbe članka 173 ZV-a (sumarno ali sadržajno slično propisuje i odredba članka 48 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima). Cijeneći i mnogobrojne odluke Europskog suda za ljudska prava glede potrebe ne podlijeganju pretjeranom strogo formalnom tumačenju prava, te činjenice da je Europski sud za ljudska prava nedvojbeno istaknuo kako je smisao donošenja pretvorbenih propisa u svezi društvenog vlasništva upravo zaštita prijašnjih vlasnika kojima je to pravo oduzeto (Trgo protiv Hrvatske - Zahtjev br. 35298/04, i dr.) valjalo je pružiti zaštitu tužiteljima upravo po ovako postavljenom zahtjevu.

33. Slijedom navedenog s obzirom kako je odredbom članka 373a ZPP-a propisano kako će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, valjalo je sukladno naprijed navedenom preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev.

34. Sukladno odredbi članka 166 stavak 2. ZPP-a valjalo je donijeti novu odluku o troškovima postupka.

35. Sukladno postavljenom zahtjevu, jer je sud istim vezan u smislu odredbe članka 2 stavak 1. ZPP-a, s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora od 3.000,00 kuna (398,16 EUR), a sve u svezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023) valjalo je tužiteljima priznati troškove postupka za sastav tužbe i pristup na pet ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 100 EUR-a po radnji odnosno ukupno 600 EUR što uvećano za PDV od 150 EUR iznosi 750 EUR kako su tužitelji i postavili zahtjev (list spisa 265). Tužiteljima je umjesto zatraženih ukupno 100 EUR na ime pristojbe tužbe i presude, jer su tužitelji platili po 100,00 kuna na ime pristojbi valjalo priznati trošak pristojbe od 26,54 EUR, dok je za više zatraženo zahtjev odbijen.

36. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Nediljka Radić