REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U
ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna
Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-3227/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika VALERIUS d.o.o., Zagreb, Božidara Magovca 69, OIB: 96409355118, kojeg zastupa punomoćnik Edin Muminagić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja osnovanosti tražbine osporene u predstečajnom postupku, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 2. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja OŠC i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Denisa Mirića, 16. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I/ U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje osnovanom tražbina tužitelja-predstečajnog vjerovnika, u iznosu od 1.515,01 EUR, a koja je prijavljena u predstečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom-predstečajnim dužnikom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-487/2023.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove, u iznosu od 750,00 eur, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1./ Tužitelj je 28. studenog 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, na temelju rješenja ovog suda donesenog u predstečajnom postupku koji se nad tuženikom vodio pod poslovnim brojem St-487/2023 od 7. srpnja 2023. Naime, u predmetnom je predstečajnom postupku tužitelj prijavio potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 2.382,99 eur (17.954,65 kn), po osnovi Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 1. kolovoza 2019. Pri tome, za dio potraživanja prijavljenog po ovoj osnovi (ugovoru o postavljanju reklama) naveo je da je između stranaka već u tijeku parnični postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv- 2518/2021. Uz tražbinu po rečenoj osnovi (ugovor o postavljanju reklama), da je tužitelj prijavio i daljnja potraživanja (po osnovi naknade za korištenje bez valjanog pravnog osnova). Stoga da je za ukupno osporenu tražbinu od 29.858,60 eur upućen pokrenuti, odnosno nastaviti već pokrenute parnice. Nadalje, navodi da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-487/2023 od 8. studenog 2023. potvrđen tuženikov plan restrukturiranja. S obzirom da se Ugovorom o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 1. kolovoza 2019. tuženik obvezao plaćati tužitelju mjesečnu naknadu u iznosu od 403,20 kn, i to sve dok njegova reklama bude postavljena na javnoj površini (nogostupu), a što da je tuženik propustio učiniti, iako je reklamu držao postavljenu na javnoj površini, to smatra da je njegova tražbina neosnovano osporena pa je predlaže utvrditi je osnovanom u iznosu od 1.515,01 eur.
2./ U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu zahtjeva. Prije svega, ističe prigovor dvostruke litispendencije, jer da se o istoj tražbini već vodi parnica između stranaka (pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv-2518/2021). Nadalje, tvrdi da je tužitelju u predstečajnom postupku priznat dio prijavljenog potraživanja. Osnovanost zahtjeva osporava jer tvrdi da je ugovor na kojem tužitelj osniva utuženo potraživanje u spornom razdoblju tuženik otkazao (otkazom od 19. ožujka 2020.). Osim toga, da je nakon otkaza ugovora tuženik predmetni poslovni prostor prestao koristiti te da je iz njega iselio 31. kolovoza 2020., nakon čega da svakako reklamu na nogostupu ispred ovog prostora nije držao postavljenu niti je za navedeno imao razloga. Konačno, osporava visinu potraživanja, jer smatra da nakon prestanka važenja ugovora isti ne može biti osnova za određivanje visine naknade, a osporava i pravilnost obračunatih zateznih kamata.
3./ Očitujući se na prigovore tuženika, tužitelj je pojasnio da je u predstečajnom postupku po osnovi predmetnog Ugovora o o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 1. kolovoza 2019. prijavio ukupno potraživanje, po osnovi glavnice i pripadajućih zateznih kamata, u iznosu od 2.382,99 eur. Cjelokupna tražbina prijavljena po ovoj osnovi da je osporena, a priznati iznos na ko ji tuženik ukazuje (432,45 eur) da se odnosi na tražbinu prijavljenu po drugoj pravnoj osnovi. U parnici koja je, u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka između stranaka već bila u tijeku, da je tužitelj po osnovi predmetnog Ugovora potraživao naknade za reklamu postavljenu u razdoblju od studenog 2019. do prosinca 2020. Međutim, prijavom da je obuhvatio i tražbinu naknade za postavljenu reklamu u razdoblju od siječnja 2021. do kraja veljače 2023., a koja da je utužena u ovoj pranici.
4./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: prijava tražbine s prilozima (list 4-21 spisa), ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama (list 22-24 spisa), isprave iz parnice koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Povrv-2518/2021 (list 25-29, 95-140 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj St- 487/2023-44 od 8. studenog 2023. (kojim je potvrđen plan restrukturiranja (list 30-37 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj St-487/2023-22 od 7. srpnja 2023. (o utvrđenim i osporenim tražbinama (list 38-42 spisa), dopis tužitelja od 26. svibnja 2020. (list 45 spisa), dopis tužitelja od 20. svibnja 2020. (list 46 spisa), fotografija (list 47, 144, 173-174 spisa), tužiteljeva knjigovodstvena dokumentacija i kamatni list (list 48-55 spisa), dopis tuženika od 18. ožujka 2020. (list 64 spisa), zapisnici o primopredaji (list 65-67 spisa), izjava (list 68 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 69-77 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj St-638/2025 od 6. lipnja 2025. (poziv vjerovnicima na uplatu predujma za provođenje stečajnog postupka nad tuženikom) (list 162-164 spisa). Nadalje, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka OŠ, tužiteljevog komunalnog redara (list 168-170 spisa).
5./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
6./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje tražbine koja mu je osporena u predstečajnom postupku nad tuženikom, a po osnovi naknade na temelju Ugovora zaključenog između stranaka o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 9. kolovoza 2019., i to za razdoblje plaćanja naknade od početka siječnja 2021. do kraja veljače 2023.
7./ Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu, na temelju Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 9. kolovoza 2019. Sporno je da li je tuženik u spornom razdoblju držao postavljenu reklamu na javnoj površini, dakle da li je dužan tužitelju podmiriti naknadu po ovoj osnovi, a ako jest, sporna je visina utužene naknade (može li je tužitelj i nakon prestanka ugovornog odnosa obračunavati visinu naknade na temelju ugovora) i pravilnost obračunatih zateznih kamata. Nadalje, sporna je osnovanost prigovora dvostruke litispendencije i nedopuštenosti tužbe, s obzirom na tvrdnju tuženika da bi dio predmetnog potraživanja tužitelju bio priznat u predstečajnom postupku.
8./ Rješenjem ovog suda poslovni broj St-487/2023-22 od 7. srpnja 2023. (o utvrđenim i osporenim tražbinama (list 38-42 spisa)), upućen je tužitelj pokrenuti (nastaviti) parnicu radi utvrđenja osporene tražbine u ukupnom iznosu od 29.858,60 eur, u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja . Uvidom u eSpis utvrđeno je da je rješenje ovog suda poslovni broj St-487/2023-44 od 8. studenog 2023., kojim je potvrđen plan restrukturiranja (list 30-37 spisa), pravomoćno 28. studenog 2023., slijedom čega je utvrđeno da je predmetna tužba pravovremeno podnesena, u skladu s odredbom čl. 68. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24., dalje SZ).
9./ Neosnovano tuženik prigovara nedopuštenosti tužbe, pozivajući se na prigovor dvostruke litispendencije, odnosno priznanja dijela predmetnog potraživanja u predstečajnom postupku.
10./ Naime, iz tužiteljeve prijave tražbine u predstečajnom postupku razvidno je da je isti prijavio ukupnu tražbinu u iznosu od 2.382,99 eur (glavnica 2.089,46 eur i zatezne kamate 256,54 eur) i to po osnovi Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama, pri čemu je naveo da se za dio prijavljenog potraživanja između stranaka pred ovim sudom već vodi parnica pod poslovni brojem Povrv-2518/2021. Iz izvatka iz knjigovodstvene kartice od 14. ožujka 2023., priloženog uz prijavu tražbine, razvidno je da se prijavljeno potraživanje po ovoj osnovi odnosi na razdoblje od studenog 2019. do veljače 2023. Iz isprava koje je tužitelj priložio u parnici koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Povrv-2518/2021 razvidno je da je predmet odnosnog spora dio potraživanja prijavljenog u predstečajnom postupku, i tu za razdoblje od studenog 2019. do prosinca 2020. Nadalje, razvidno je da je tužitelj u odnosnoj parnici predložio nastavak postupka i to radi utvrđenja osnovanosti tražbine koja je prethodno bila predmetom raspravljanja (za razdoblje kako je navedeno), u ukupnom iznosu od 830,99 eur. Iz tužiteljevog izvatka iz knjigovodstvene kartice od 9. studenog 2023., razvidno je da za razdoblje od siječnja 2021. do veljače 2023. obračunati iznos naknade za postavljanje reklame iznosi 1.515,01 eur (glavnica 1.391,26 eur i zatezne kamate 123,75 eur). Slijedom navedenog, utvrđeno je da se u odnosnoj i ovoj parnici raspravlja o potraživanjima koja se odnose na različita razdoblja obračuna naknade za postavljenu reklamu pa nije osnovan tuženikov prigovor dvostruke litispendencije. S obzirom da je iz prethodno citiranog rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama razvidno da je tuženikov povjerenik osporio tužiteljevu tražbinu prijavljenu po osnovi naknade na temelju Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama u iznosu od 2.382,99 kn, dakle u ukupnom iznosu koji je tužitelj temeljem predmetnog Ugovora i prijavio, to je nedvojbeno da tužitelju po ovoj osnovi niti jedan dio njegovog potraživanja nije priznat pa je i ovaj prigovor tuženika neosnovan.
11./ Međutim, osnovano tuženik osporava obvezu plaćanja naknade za postavljanje reklame u razdoblju koje je predmet spora (od 1. siječnja 2021. do 2. veljače 2023.).
12./ Naime, Ugovorom od o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 9. kolovoza 2019. tužitelj je dopustio tuženiku postaviti reklamu (obostrani neosvijetljeni pokretni reklamni pano veličine 0,60 m x 1,20 m po stranici), na javnu površinu – nogostup u [adresa], a tuženik se za postavljenu reklamu obvezao plaćati tužitelju naknadu, u visini propisanoj tužiteljevim Pravilnikom o kriterijima za određivanje naknada za postavljanje ploča s natpisom, plakata, zastavica na jarbolima, reklama i reklamnih panoa ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 14/15 i 14/16), u mjesečnom iznosu od 403,20 kn. Naknadu je tuženik dužan plaćati unaprijed, do 10 - og dana u mjesecu za tekući mjesec, i to počevši od 1. kolovoza 2019. pa sve dok je reklama na nekretnini postavljena. U slučaju otkaza ugovora, na koji tuženik ima pravo ne navodeći razloge otkaza, uz otkazni rok od 30 dana, korisnik je dužan naknadu plaćati sve dok reklamu ne ukloni, odnosno dok se reklama ne ukloni na njegov trošak.
13./ S obzirom da je tuženik dopisom od 18. ožujka 2020. izjavio tužitelju otkaz predmetnog Ugovora, a koji je dopis tužitelj zaprimio 19. ožujka 2020. (što je razvidno iz njegovog dopisa od 26. svibnja 2020.), to je protekom roka od 30 dana od tužiteljevog primitka obavijesti o otkazu, dakle 19. travnja 2020., predmetni ugovorni odnos prestao, a u skladu s prethodno citiranim ugovornim ovlaštenjem korisnika na otkaz ugovora. Po shvaćanju ovog suda, neosnovano tužitelj u svojem dopisu od 26. svibnja 2020. navodi da, s obzirom da je utvrdio da se tuženikova reklama i dalje nalazi na nogostupu, nema osnove za otkaz (pogrešno raskid) predmetnog Ugovora. Naime, takva je tvrdnja suprotna ugovornim dispozicijama stranaka, o pravu korisnika na otkaz ugovora. Pri tome, s obzirom na ugovoreno, nije dvojbeno da je korisnik, i nakon otkaza, dužan plaćati naknadu za reklamu postavljenu na javnoj površini, sve dok reklamu sam ne ukloni, odnosno dok je tužitelj ne ukloni na njegov trošak.
14./ Dakle, s obzirom da je prije početka razdoblja za koje tužitelj naknadu za postavljenu reklamu potražuje u ovoj parnici (od 1. siječnja 2021. do kraja veljače 2023.), predmetni ugovorni odnos prestao tuženikovim otkazom, to je na tužitelju dužnost dokazivanja odlučne činjenice, da je i u spornom razdoblju postojala obveza plaćanja naknade jer da je, unatoč otkazu ugovora, tuženik i dalje reklamu držao postavljenu na javnoj površini (nogostupu).
15./ Naime, iz tužiteljevog dopisa od 26. svibnja 2020., a navode iz kojeg dopisa potvrđuje i tužiteljev dopis od 20. svibnja 2020., nedvojbeno je da je tužitelj, nakon što je od tuženika obaviješten o otkazu ugovora uputio komunalnog redara provjeriti da li je reklama s javne površine uklonjena, a tužiteljev komunalni redar OŠ očevidom na terenu izvršenim 5. svibnja 2020. utvrdila da je predmetni tuženikov reklamni pano, postavljanje kojeg je predviđeno predmetnim Ugovorom, i dalje na nogostupu u [adresa]. Da je očevidom provedenim na opisani način utvrdila da se 5. svibnja 2020. tuženikov reklamni pano nalazio na nogostupu, OŠ iskazala je i prilikom saslušanja kao svjedok u ovoj parnici. Naime, iskazala je da je u spornom razdoblju kod tužitelja obavljala poslove komunalnog redara, koje poslove da i dalje obavlja. Na zahtjev komunalnog odjela tužitelja da je u svibnju 2020. izašla na teren, kojom prilikom da je utvrdila da je na predmetnoj adresi postavljen tuženikov reklamni pano, na nogostupu, kojeg da je tom prilikom i fotografirala. Međutim, ista je dalje iskazala da prilikom učinjene provjere na zahtjev tužiteljevog komunalnog odjela nije imala saznanja da bi provjeru vršila vezano uz tuženikov otkaz predmetnog Ugovora te da kasnije niti je od tužitelja bila upućena niti je vršila provjere kojima bi utvrdila da li se i u daljnjem razdoblju tuženikov reklamni pano i dalje nalazi na javnoj površini – nogostupu.
16./ Na temelju zapisnika o primopredaji, utvrđeno je da je tuženik poslovni prostor u Zagrebu, na adresi u [adresa], ispred kojeg se dakle, na nogostupu, nalazila reklama (pano) za postavljanje koje je tužitelju bio dužan plaćati ugovorenu naknadu, počeo koristiti 2. listopada 2018., kada mu je zakupodavac Državne nekretnine d.o.o. predao ključeve od ovog poslovnog prostora. Nadalje, na temelju zapisnika o očevidu prilikom primopredaje utvrđeno je da je tuženik 31. kolovoza 2020. ključeve predmetnog poslovnog prostora predao zakupodavcu (Državne nekretnine d.o.o.) čime mu je zakupljeni poslovni prostor vratio u posjed.
17./ Logični su stoga i životno uvjerljivi navodi tuženika, koji tvrdi da, nakon što je u poslovnom prostoru u [adresa] prestao obavljati djelatnost te je ovaj prostor predao zakupodavcu 31. kolovoza 2020., svakako nije imao razloga nastaviti držati pokretni reklamni pano, kojim je nedvojbeno reklamirao djelatnost koju je u predmetnom poslovnom prostoru obavljao, na nogostupu ispred ovog poslovnog prostora. Svakako nije niti logično niti životno uvjerljivo da bi se predmetni tuženikov reklamni pano na nogostupu nalazio i nekoliko mjeseci pa čak i godina kasnije, kako to tužitelj tvrdi, odnosno od siječnja 2021. pa sve do kraja veljače 2023., unatoč tome što je tuženik 31. kolovoza 2020. djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru prestao obavljati i prostor predao zakupodavcu.
18./ S obzirom da tužitelj, iako je imao mogućnosti putem komunalnog redara i u kasnijem razdoblju izvršiti provjeru stanja na terenu (radio utvrđenja nalazi li se i nakon otkaza predmetnog Ugovora reklama i dalje na javnoj površini), što očito nije učinio, a svjedokinja OŠ nije potvrdila da bi i nakon izvršenog očevida 5. svibnja 2020. predmetni tuženikov reklamni pano primijetila na javnog površini, to tužitelj, po ocjeni ovog suda, nije iznesenim činjenicama i predloženim dokazima doveo u sumnju istinitost tuženikove tvrdnje da najkasnije po prestanku korištenja poslovnog prostora u [adresa] 31. kolovoza 2021. predmetni pano nije postavljao na nogostup, odnosno tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu da bi se i u razdoblju od 1. siječnja 2021. do kraja veljače 2023. predmetni pano i dalje nalazio na nogostupu pa da bi postojala obveza tuženika, unatoč otkazu predmetnog Ugovora, plaćati ugovorenu naknadu tužitelju.
19./ Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj nije dokazao da bi se u spornom razdoblju predmetni pano nalazio na javnoj površini, a što je bio dužan učiniti (razlog iz odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a), to je njegova tražbina po osnovi plaćanja naknade za reklamu postavljenu na javnoj površini u razdoblju od 1. siječnja 2021. do kraja veljače 2023. utvrđena neosnovanom.
20./ S obzirom na izloženo, prigovori tuženika vezani uz visinu naknade i pravilnost obračunatih zateznih kamata nisu od utjecaja pa ih sud nije razmatrao te je kao nepotreban odbijen tužiteljev dokazni prijedlog financijskog vještačenja na ove okolnosti. Ocjenjujući da su na opisani način odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene, sud je kao nepotreban odbio tuženikov dokazni prijedlog saslušanja svjedoka AŠ, koji je u spornom razdoblju bio osoba ovlaštena zastupati tuženika, na okolnosti vezane uz postavljanje, odnosno uklanjanje predmetnog reklamnog panoa. Pri tome, s obzirom da je tuženik dostavio izjavu ovog svjedoka, koja međutim nije bila ovjerena u skladu s odredbom 492.c ZPP-a, sud navedenu ispravu nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke.
21./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka (razlog iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a).
22./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za:
- sastav odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife),u iznosu od 200,00 eur,
- zastupanje na ročištu 4. lipnja 2024. (na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, T.br. 9/2 Tarife), u iznosu od 100,00 eur,
- zastupanje na ročištima 28. listopada 2024. i 30. travnja 2025. (odgođena prije početka raspravljanja zbog nedolaska svjedoka, T.br. 9/5 Tarife), u iznosu od po 50,00 eur,
- zastupanje na ročištu 2. rujna 2025. (T.br 9/1 Tarife), u iznosu od 200,00 eur,
dakle ukupno 600,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 750,00 eur. Trošak ročišta za objavu nije priznat jer punomoćnik na ovo ročište nije pristupio.
23./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 16. listopada 2025.
Sutkinja:
Tina Šimović
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.
U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.
