Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2005/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnici u Garešnici, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja upisa u zemljišnoj knjizi, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj: P-11/2025-9 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj: P-11/2025-9 od 24. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke u presudio:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj TB iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik čkbr [katastarska čestica] livada u ravnici sa 110 čhv i čkbr [katastarska čestica] oranica u ravnici sa 769 čhv iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što mu je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti upis njegovog prava vlasništva u zemljišne knjige temeljem sudske presude po njezinoj pravomoćnosti."

U točki II. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je s ovog osnova naložio tužitelju da isplati tuženici iznos od 600,00 eura sa zateznim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama oznake čk.br. [katastarska čestica] livada u ravnici 110 čhv i čk.br. 368/3 oranica u ravnici 769 čhv. zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] i ovlast za uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da su predmet spora nekretnine oznake čk.br. [katastarska čestica] i čk.br. [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina],

- da su predmetne nekretnine bile obuhvaćene postupkom arondacije radi okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta i stvaranja zemljišnih blokova za korist Poljoprivredno industrijskog kombinata Nova Gradiška kao korisnika arondacije, te su pripojene PIK-u Nova Gradiška, što proizlazi iz dopunskog rješenja Komisije za arondaciju Općine Pakrac br. 07-UpI-515/83 od 7. srpnja 1983.,

- da su bivšim vlasnicima pripojenog zemljišta sporazumno određene novčane naknade, što proizlazi iz dva rješenja Komisije za arondaciju Općine Pakrac 07-UPI-

515/83 od 2. kolovoza 1983.,

- da je za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] suvlasnicima CB, VB, T C, ČB, HB, V C, OB, Pupak Č, Pupak mldb. H, mldb. O i mldb. MB svi iz [adresa], zastupanima po majci i zakonskoj zastupnici MB naknada sporazumno određena u iznosu od 1.964,05 dinara,

- da je za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sporazumno određena naknada u iznosu od 93,50 dinara bivšem vlasniku pripojenog zemljišta TBT iz [adresa],

- da su navedeno rješenje o arondaciji i rješenja o određivanju naknade za arondaciju provedena u zemljišnoj knjizi 1984. pod brojem Z-348/84,

- da su do 1984. tj. do provedbe navedenih rješenja Komisije za arondaciju Općine Pakrac, u zemljišnoj su kao (su)vlasnici predmetnih nekretnina bili upisani CB, BB, T M, LB, HB, V M, OB, Pupak Č, Pupak mldb. B i O te Pupak MB, svi iz [adresa], kao i CBT iz [adresa], a nakon provedbe rješenje o arondaciji kao vlasnik je bio upisan SOUR PIK Nova Gradiška, RO Poljoprivreda Lipik,

- da je 1990. brisan SOUR PIK Nova Gradiška, RO Poljoprivreda Lipik, a uknjiženo društveno poduzeće "Poljoprivreda" Lipik, kao vlasnik za cijelo,

- da je 1998. kao vlasnik za cijelo uknjižena Republika Hrvatska,

-da je SOUR PIK Nova Gradiška, RO Poljoprivreda Lipik, u katastru evidentiran kao posjednik prije 1971.,

- da unatoč sadržaju navedenih rješenja Komisije za arondaciju Općine Pakrac iz 1983. na području k. o. [katastarska općina] u stvarnosti nije došlo do stvaranja zemljišnih blokova koji bi bili u posjedu Poljoprivredno industrijskog kombinata Nova Gradiška kao korisnika arondacije,

- da je nakon 1983. obitelj tužitelja nastavila obrađivati predmetne.

8. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da u predmetnom slučaju na strani tužitelja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Svoj zaključak prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da su predmetne nekretnine bile obuhvaćene postupkom arondacije radi okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta i stvaranja zemljišnih blokova za korist Poljoprivredno industrijskog kombinata Nova Gradiška kao korisnika arondacije. Stoga su osobama koje su do 1983. bile u zemljišnoj knjizi upisane kao (su)vlasnici navedenih nekretnina, među kojima su bili i pravni prednici tužitelja MB i ZB, sporazumno određene novčane naknade. Nakon toga je izvršen i upis u zemljišnoj knjizi u korist SOUR PIK Nova Gradiška, a potom RO Poljoprivreda Lipik. Eventualnu neupućenost samog tužitelja u nekadašnji postupak arondacije i sporazume postignute u tom postupku prvostupanjski sud ne smatra presudnima za ocjenu kvalitete njegovog posjeda jer mu stanje u javnim knjigama (zemljišnoj knjizi i katastarskoj evidenciji) nije moglo ostati nepoznato.

9. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

10. Žalbenim razlozima tužitelja, koji se svode na osporavanje zaključka i razloga zbog kojih prvostupanjski sud smatra da na strani tužitelja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

11. Naime, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi, da je predmetna nekretnina bila obuhvaćena postupkom arondacije, čime je postala društveno vlasništvo, kako to propisuje odredba članka 40. stavak 3. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (Sl. list SFRJ br. 26/65 i 12/67 – u daljem tekstu: ZIPZ) u svezi s odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP). Po pravomoćnosti rješenja o arondaciji nadležno upravno tijelo donijelo je rješenje o naknadi (članka 46. stavak 1. ZIPZ-a) a predaja tog zemljišta korisniku arondacije u posjed izvršena je po pravomoćnosti rješenja o naknadi (članak 48. stavak 1. ZIPZ- a).

Nadalje, stjecanje vlasništva arondacijom je originarno, dakle neovisno i o vlasništvu prethodnika i o tome da li je vlasniku isplaćena naknada utvrđena pravomoćnim rješenjem. Upravo zato rješenje o naknadi za svako pripojeno zemljište donosi se po završenom postupku, odnosno nakon donošenje rješenja o arondaciji (članka 46. stavak 1. ZIPZ-a), a protiv tog rješenja nije dopuštena žalba niti se može voditi upravni spor. Također se predaja zemljišta pripojenog arondacijom privrednoj organizaciji u posjed vrši po pravomoćnosti rješenja(članak 48. stavak 1. istog Zakona).

Budući da se postupak arondacije zemljišta provodi u upravnom postupku, to se odluka o arondaciji ne može osporavati pred sudom, već jedino u postupku pred ovlaštenim upravnim tijelom.

12. Predmetno rješenje o arondaciji Komisije za arondaciju Općine Pakrac br. 07-UpI-515/83 od 7. srpnja 1983. postalo je pravomoćno i izvršno 28. srpnja 1983., što proizlazi iz klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na samom rješenju. Kako se radi o pravomoćnom upravnom aktu za navesti je slijedeće.

13. Odredbom članka 12. stavak 1. i 2. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

Iz odredbe članka 12. stavak 1. ZPP-a proizlazi zaključak da su sudovi vezani za pravomoćne upravne akte u granicama njihove pravomoćnosti.

Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-350/2006 od 20. svibnja 2008. navodi da je parnični sud na temelju odredbe članka 12. stavak 1. ZPP-a vezan ne samo za odluku upravnog tijela u granicama njezine pravomoćnosti nego i za činjenična utvrđenja u toj odluci koja supstanciraju sadržaj izreke te odluke Nakon navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske Vrhovni sud Republike Hrvatske promijenio je pravni stav o nevezanosti parničnog suda upravnim rješenjem, ako parnične stranke nisu sudjelovale u donošenju tog upravnog akta (subjektivne granice pravomoćnosti - inter partes). Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (Rev-1404/09-2 od 22. siječnja 2013., Revr-127/06 od 9. svibnja 2006., Rev-138/07 od 30. svibnja 2007., Revr-160/08 od 4. veljače 2009., Revr-501/08 od 25. studenoga 2009., Revr-1547/10 od 26. siječnja 2011., Rev- 1719/09 od 18. svibnja 2010., Rev-196/10 od 21. veljače 2012., Revx-471/10 od 29. veljače 2012.) izrazio pravni stav da je sud u parničnom postupku vezan pravomoćnim rješenjem nadležnog upravnog tijela donesenog u upravnom postupku kao prethodnom pitanju (članak 12. stavak 1. ZPP-a) i nije ovlašten preispitivati pravilnost upravnog akta.

Iz izložene sudske prakse razvidno je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio stav da su parnični sudovi u pogledu prejudicijelog djelovanja vezani pravomoćnim upravnim aktima (objektivne granice pravomoćnosti – erga omnes), što je sukladno zahtjevu za očuvanje jedinstvenog pravnog poretka i pravne sigurnosti.

14. Za ukazati je i na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju tog suda donijetog povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti br. Gzz.3/06-2 od 08. veljače 2006.g., prema kojem se arondacijom na originaran način stječe pravo vlasništva zemljišta, neovisno o činjenici da li je isplaćena utvrđena naknada, pri čemu se odluka o arondaciji (pa time niti njene pravne posljedice) ne može osporavati pred sudom, nego u postupku pred ovlaštenim upravnim tijelom.

15. U iznijetoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kad su pravomoćnim rješenjem o arondaciji nekretnina kao pravomoćnim upravnim aktom predmetne nekretnine arondirane i time postale društveno vlasništvo (članak 45. stavak 3. ZIPZ-a), koje je odredbom članak 3. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/91.) postalo vlasništvo Republike Hrvatske, nije osnovan tužbeni zahtjev da je tužitelj postao vlasnik predmetnih nekretnina dosjelošću tj. samostalnim i kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme.

Naime, kako je naprijed objašnjeno, korisnik arondacije postaje vlasnikom arondirane nekretnine trenutkom pravomoćnosti rješenja o arondaciji. Radi se o originarnom (izvornom) stjecanju prava vlasništva kod kojeg je upis u zemljišnu knjigu deklaratoran. Time što je stekao pravo vlasništva korisnik arondacije je dobio i sve vlasničke ovlasti, što uključuje i ovlast posjedovati svoju stvar (tzv. pravo na posjed). Međutim, sukladno posebnim pravilima o arondaciji to pravo se tek kad korisnik arondacije isplati naknadu osobi kojoj je nekretnina arondirana. Upravo zato, u predmetnom slučaju, su na temelju pravomoćnog rješenja o arondaciji od 7. srpnja 1983. dana 2. kolovoza 1983. donesena dva rješenja o utvrđivanju naknade za zemljište koje je arondirano. U oba rješenja u točki I. izreke se utvrđuje da se radi o naknadi za zemljište koje je arondirano. U točki II. izreke određena je visina naknade, dok je u točki III. izreke određeno da se naknada mora isplatiti u roku 15 dana pod prijetnjom izvršenja (ovrhe). Točkom IV. izreke određeno je pravo na posjed na način da je riješeno da će predmetne nekretnine korisniku arondacije predati PIK Nova Gradiška u trenutku dostave rješenja zainteresiranoj stranci. Konačno, u točki V. izreke dana je ovlast za uknjižbu korisnika arondacije. Navedena rješenja o naknadi ne sadrže klauzulu pravomoćnosti iz razloga što protiv tih rješenja nije bilo dopušteno podnošenje žalbe niti se mogao voditi upravni spor. Prijašnji vlasnik ili korisnik arondacije koju su bi bio nezadovoljan visinom naknade mogao je pred općinskim sudom pokrenuti vanparnični postupak radi određivanja visine naknade za arondirano zemljište.

Slijedom navedenog iz navedenih pravomoćnih upravnih akata (rješenje o arondaciji te dva rješenja o naknadi i uzimanju u posjed) jasno proizlazi kako je korisnik arondacije u posjedu predmetnih nekretnina od 1983. do danas zajedno sa svojim pravnim slijednicima ("Poljoprivreda" Lipik i Republika Hrvatska).

16. Ovdje je za pojasniti pravni pojam posjeda stvari. Posjed stvari podrazumijeva faktičnu vlast na stvari (članak 10. stava 1. ZVDSP-a). Faktična vlast na stvari znači da se prema društvenom i prometnom shvaćanju gospodari stvari. Da smo doista njeni gospodari, pokazujemo to na način da njome ili na njoj obavljamo sve one akte koji u normalnom gospodarskom životu znače faktično raspolaganje stvarju, možemo je, npr. upotrijebiti, popraviti, uništiti itd. Faktična vlast postoji kad osoba ima realnu mogućnost faktičnog raspolaganja stvarju. To znači da se osoba može nalaziti i prostorno udaljena od stvari, ali ima mogućnost da u svakom trenutku gospodari stvari.

17. U predmetnom slučaju tužitelj i njegova obitelj nemaju, niti su nakon arondacije imali, mogućnost gospodarenja predmetnim nekretninama, što znači da nisu u posjedu tih nekretnina. Tužitelj i njegovi roditelji su, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, i nakon arondacije nastavili poljoprivredno obrađivati predmetne nekretnine. Međutim, to ne znači da su u posjedu tih nekretnina, jer oni nemaju mogućnost gospodarenja tim nekretninama u smislu otuđenja, opterećenja, uništenja i sl. predmetnih nekretnina. Takvu mogućnost u pogledu predmetnih nekretnina ima vlasnik - korisnik arondacije, dakle SOUR PIK Nova Gradiška odnosno njegov pravni slijednik Republika Hrvatska.

18. Za istaknuti je i to kako je pošteni posjed pravni termin koji se odnosi na posjed nekretnine koji je stekao posjednik na zakonit i pošten način. To znači da posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja i da je posjed stečen bez upotrebe sile, prijevare ili tajnosti. U slučaju poštenog posjeda, posjednik ima pravo da se smatra vlasnikom nekretnine, čak i ako nema pravno valjanu ispravu koja to potvrđuje.

19. U predmetnom slučaju kako je već navedeno zakonit posjed predmetnih nekretnina ima Republika Hrvatska, kao pravni slijednik korisnika arondacije i to temeljem pravomoćnih upravnih akata - rješenja o naknadi za arondaciju Komisije za arondaciju Općine Pakrac 07-UPI-515/83 od 2. kolovoza 1983. S druge pak strane, tužitelj nije mogao označiti zakonitost svog posjeda.

20. Odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

Iz citirane odredbe proizlazi da je posjednik unatoč svom nezakonitom posjedovanju pošten, ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to je njegovo neznanje ispričivo. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali je ta predmnijeva oboriva.

21. U predmetnom slučaju, dostavljanjem u spis pravomoćnog i izvršnog rješenje o arondaciji i pravomoćnih rješenja o određivanju naknade za arondaciju i preuzimanju posjeda, Republika Hrvatska je dokazala svoju tvrdnju da tužitelj uopće nije posjednik predmetnih nekretnina, a i kad bi bio posjednik (a nije jer to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka) njegov posjed nije pošten, jer s obzirom na arondaciju koja je provedena u odnosu na njegove pravne prednike (roditelje) zna i mora znati da mu ne pripada pravo na posjed.

22. Pravilno prvostupanjski sud navodi kako neznanje tužitelja o provedenoj arondaciji nije ispričivo. Naime, tužitelja kao univerzalnog pravnog slijednika njegovih prednika koji su bili stranke u predmetnom postupku arondacije obvezuju navedena rješenja o provedenoj arondaciji te on preuzima njihovu poziciju u postupku.

23. Slijedom svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako na strani tužitelja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer tužitelj nema posjed predmetnih nekretnina, a i kad bi ga imao nema potrebnu kvalitetu.

24. U odnosu na žalbene navode da tužiteljevim pravnim prednicima naknada za zemljište koje je arondirano nikada nije isplaćena, za navesti je slijedeće. Već je objašnjeno kako je stjecanje prava vlasništva arondacijom originalno stjecanje u trenutku pravomoćnosti rješenja o arondacije neovisno o tome je li prethodnom vlasniku isplaćena naknada utvrđena pravomoćnim rješenjem. Arondacijom prijašnji vlasnik stječe pravo na naknadu koju može naplatiti u izvršnom (ovršnom) postupku. U predmetnom slučaju pravni prednici tužitelja pok. ZB i MB raspolagali su ovršnom ispravom (točka III. izreke rješenja o naknadi) te su u slučaju neisplate naknade istu mogli naplatiti u ovršnom postupku, odnosno izvršnom kako se tada zvao ovršni postupak. Kod takvog stanja stari navodi tužitelja da njegovim pravnim prednicima naknada za arondirane nekretnine nije isplaćena ukazuje se kao nelogičan i neargumentiran.

25. Navod tužitelja da na području k. o. [katastarska općina] u stvarnosti nije došlo do stvaranja zemljišnih blokova koji bi bili u posjedu Poljoprivredno industrijskog kombinata Nova Gradiška kao korisnika arondacije nije odlučan za odluku u ovoj pravnoj stvari.

Odredbom članka 37. stavak 1. ZIPZ-a propisano je da se arondacija može vršiti samo u korist poljoprivredne organizacije ili u korist druge privredne organizacije koja koristi poljoprivredno zemljište u poljoprivredne svrhe.

U predmetnom slučaju arondacija je izvršena u korist korisnika arondacije Poljoprivredno industrijskog kombinata Nova Gradiška. Nadalje, ako nakon arondacije nije došlo do stvaranja zemljišnih blokova, dakle ako nije došlo do krajnje svrhe zbog koje je arondacija izvršena, onda je bilo potrebno u upravnom postupku, po važećim pravilima upravnog postupka, tražiti poništenje pravomoćnog upravnog akta kojim je provedena arondacija. Međutim, iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da su pravni prednici tužitelja tražili poništenje pravomoćnog rješenja o arondaciji zbog neostvarivanja svrhe provedene arondacije. Također, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako tužitelj i njegovi pravni prednici nisu tražili ni povrat imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

26. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

27. Slijedom svega navedenog trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 16. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović