REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-132/2023-5
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OZ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 23. siječnja 2023. br. K-21/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog OZ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zadru pod brojem K-21/2021 od 23. siječnja 2023. optuženi GZ proglašen je krivim zbog dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. te mu je za svako kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Zatim je na temelju članka 51. KZ/11 optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, time da je imenovanom optuženiku primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci neće izvršiti ako isti u roku kušnje od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da je optuženik obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 100,00 eura/ 753,45 kn[1] , u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.
3. Pobijana presuda je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zadru pod brojem K-21/2021 od 27. travnja 2023.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku Luki Šimčeviću iz Zadra, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu u cijelosti i donese presudu kojom se optuženika oslobođa od optužbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
7. Žalba nije osnovana.
8. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako istu žalbenu osnovu ne konkretizira i ne navodi koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom, niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Također nije u pravu niti optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, iako navedenu žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže. To iz razloga što su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, a ispitivanjem presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene niti povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Stoga, u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.
10. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi tvrdi da je inkriminirani događaj zapravo „verbalni okršaj u kojem jedni drugome psuju mater“. Pri čemu ističe da inkriminirane riječi prijetnje nisu bile ozbiljne u prilog čemu ide i činjenica da se oštećenici nakon inkriminiranog događaja nisu uplašili optuženika, a što proizlazi iz činjenice da su oštećenici srušili svoj ogradni zid i napravili vrata koja izlaze na pristupni put u vlasništvu optuženika. Osim toga optuženik u žalbi tvrdi da inkriminirane prilike uopće nije vidio oštećenog BZ, a posebno mu nije prijetio.
10.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio vjerodostojnim i uvjerljivim suglasne iskaze oštećenika PZ i BZ, a koji su u skladu sa zapisnikom o očevidu od 27. srpnja 2020. i snimkom sa mobitela inkriminiranog događaja te na temelju tih dokaza utvrdio sporne činjenice. Naime, iz iskaza oštećenika PZ i BZ proizlazi da je optuženik inkriminirane prilike rekao oštećenom PZ, a to je sve čuo njegov sin oštećeni BZ koji je bio u blizini i kojeg je optuženik vidio, da će ih sve pobiti, a potom je počeo mahati rasklopnim nožem te je više puta ponovio „da će ga zaklati i njega i njegovu obitelj“, umetnuo je baterijske škare za živicu u ogradu te je bacao kamenje na balkon kuće od oštećenika. Ovo potvrđuju i snimke s mobitela, koje su u skladu sa zapisnikom o očevidu od 26. srpnja 2020., a iz kojih je vidljivo da je inkriminirane prilike optuženik vikao i bacao kamenje prema oštećenicima, no iz nje se ne može raspoznati što je optuženik u kritično vrijeme govorio, te da je optuženik držao nož u ruci, ali s kojim nije prijetio. Također, iz iskaza svjedoka MZ proizlazi da su se inkriminirane prilike optuženik i oštećenici svađali te da su njihovi odnosi duži vremenski period narušeni zbog čega je u više navrata intervenirala policija. Prema tome pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika u kojoj je demantirao da bi oštećenicima prijetio te u kojoj tvrdi da inkriminirane prilike nije vidio oštećenog BZ, a koju je potvrdila svjedokinja AZ supruge optuženika čiji je iskaz pravilno prvostupanjski sud cijenio neuvjerljivim i pokušajem ekskulpacije optuženika.
10.2. Slijedom navedenog, u kontekstu samog događaja u kojem optuženik u alkoholiziranom stanju, držeći nož u ruci, uputio riječi prijetnje oštećenom PZ „da će ga zaklati i njega i njegovu obitelj“ dok je njegov sin oštećeni BZ bio u blizini i sve to čuo, a imajući u vidu da su odnosi između oštećenog PZ i optuženika dug niz godina narušeni te da je između njih u više navrata intervenirala policija tada su i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda inkriminirane riječi prijetnje u svemu podobne da na strani oštećenika izazovu strah i bojazan za vlastiti život i tijelo te sigurnost njima bliskih osoba, što se uostalom i dogodilo budući da su oštećenici neposredno nakon inkriminiranog događaja podnijeli kaznenu prijavu protiv optuženika zbog kaznenog djela prijetnje koje je optuženik počinio inkriminirane prilike. U tako opisanom ponašanju optuženika, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ostvarila su se sva bitna obilježja dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Pri tome treba napomenuti da za postojanje bitnog obilježja kaznenog djela prijetnje nije nužno da onaj kome je prijetnja upućena bude uplašen. Bitna je namjera koju ima optuženik jer to kazneno djelo čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti.
10.3. Zbog svega naprijed iznesenog nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Iako optuženik pobija prvostupanjsku presudu i u odluci o kazni taj žalbeni osnov posebno ne obrazlaže. Stoga, polazeći od toga da odluka o kazni uvijek mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Tako je pravilno optuženiku otegotnim cijenio način počinjenja predmetnog kaznenog djela jer su verbalne prijetnje popraćene držanjem noža u ruci, bacanjem kamenja te ostavljanjem baterijskih škara te pobude za optuženikovo postupanje, dok je olakotnim cijenio neosuđivanost optuženika prije i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela. Stoga se po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo u trajanju od po sedam mjeseci, te izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci time da je optuženiku primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci neće izvršiti ako isti u roku kušnje od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo ukazuje se primjerenom težini kaznenih djela u njihovoj ukupnosti i ocjeni optuženikove ličnosti. Upravo tako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora postići će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
12. Kako razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.
Šibenik, 16. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Nives Nikolac
