REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-132/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog IŽ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenog IŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 9. veljače 2021., broj K-252/19 i presuda Županijskog suda u Sisku od 2. ožujka 2023., broj Kž-138/2021-12, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog IŽ za izvanredno preispitivanje osnovan, ukida se pobijana drugostupanjska presuda Županijskog suda u Sisku od 2. ožujka 2023., broj Kž-138/2021-12 i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom IŽ proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. u vezi stavka 1. KZ/11, za koja su mu na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 utvrđene kazne zatvora u trajanju od po pet mjeseci te mu je na temelju članka 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci čije je izvršenje izricanjem uvjetne osude iz članka 56. stavka 1. KZ/11 odgođeno kroz period provjeravanja u trajanju od tri godine.

1.1. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika drugostupanjski je sud uvodno citiranom presudom preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je osuđenika za dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 4. KZ/11, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora u trajanju od po pet mjeseci, na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

2. Osuđenik je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) podnio putem branitelja Ante Ćurkovića, odvjetnika iz Splita, „zbog razloga iz čl. 517. Zakona o kaznenom postupku i to zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u članku 469. točke 5. Zakona o kaznenom postupku i povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku koje su počinjene u žalbenom postupku“. Iako uvodno osuđenik ističe da pobija obje presude koje čine pravomoćnu odluku, iz obrazloženja zahtjeva proizlazi da on pobija samo drugostupanjsku presudu, a to proizlazi i iz prijedloga koji je istaknut u zahtjevu, da Vrhovni sud Republike Hrvatske „svojom presudom preinači pravomoćnu presudu Županijskog suda u Sisku posl. broj Kž-138/2021-12 od 02.ožujka 2023.godine kojom je u odluci o kazni preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj K-252/2019 od **.**.2021. te IŽ zbog svakog od dva kaznena djela iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona utvrdi i izrekne pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 5 (pet) mjeseci nakon čega temeljem čl. 51. Kaznenog zakona istom izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci pa temeljem odredbe čl. 56. stavak 1. Kaznenog zakona IŽ izrekne uvjetnu osudu da kazna zatvora neće biti izvršena ako osuđenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, odnosno podredno, da se usvajanjem ovog zahtjeva ukine presuda Županijskog suda u Sisku posl. broj Kž- 138/2021-12 od 02.ožujka 2023. godine te predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje po izjavljenoj žalbi zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu te odgovora na žalbu koji je podnesen od strane branitelja osuđenika".

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25, dalje: ZKP), Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev osuđenika, predlažući da se zahtjev odbije kao neosnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i branitelju.

4. Zahtjev je osnovan.

5. Osuđenik tvrdi da je drugostupanjski sud na njegovu štetu počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP-a. Međutim, kada ovu osnovnu obrazlaže on u zahtjevu (str. 2., 9. odlomak), nakon što citira zakonski tekst ove zakonske odredbe i nakon što je iznio dijelove obrazloženja prvostupanjske presude vezane za odluku o kaznenoj sankciji (str. 3., 1. odlomak obrazloženja zahtjeva), u odnosu na ovu povredu kaznenog zakona ističe (str. 3. odlomak 2. i 5.) "…[o]bzirom da je pobijana drugostupanjska presuda u odluci uslijedila pogrešnim utvrđenjem određenih okolnosti koje su bile odlučne za donošenje valjane i zakonite presude, to je nedvojbeno da je drugostupanjski sud u odluci o kazni povrijedio kazneni zakon na štetu osuđenika…, [m]eđutim, drugostupanjski sud niti jednom rečenicom se nije osvrnuo na ove okolnosti, te je time nedvojbeno povrijedio kazneni zakon na štetu osuđenika a ujedno i pravo osuđenika na pravično suđenje".

6. Iz izloženog nedvojbeno slijedi da osuđenik u zahtjevu u biti ne iznosi razloge koji bi se odnosili na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP-a zbog prekoračenja ovlasti koje sud u odnosu na odluku o kazni ima po zakonu, niti se o toj povredi u ovom kaznenom postupku radi.

6.1. Naime, drugostupanjski je sud prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, koji je prvostupanjsku presudu pobijao samo zbog odluke o kazni s prijedlogom da se osuđeniku umjesto uvjetne osude izrekne bezuvjetna kazne zatvora, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je osuđeniku najprije za svako od počinjenih kaznenih djela utvrdio kazne zatvora u trajanju od po pet mjeseci, dakle, vrstu kazne koja je za predmetno kazneno djelo propisana zakonom i mjeru kazne unutar zakonom propisanog okvira kazne (za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11 je zapriječena kazna zatvora do tri godine), te mu je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. I izricanje jedinstvene kazne zatvora je učinjeno na zakonit način, u skladu s odredbom iz članka 51. stavka 2. KZ/11 koja, između ostalog, propisuje da se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najveće pojedinačne utvrđene kazne, ali da ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni. Nadalje, sud drugog stupnja je osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu bez primjene uvjetne osude i niti u tom dijelu nije prekoračio ovlasti, jer je takvu jedinstvenu kaznu zatvora u navedenim okolnostima po zakonu bio ovlašten izreći.

6.2. Iz navedenih razloga nije osnovan ovaj dio zahtjeva osuđenika koji se odnosi na prigovor povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP-a.

7. Osuđenik u zahtjevu uz povredu kaznenog zakona ističe i povredu prava na pravično suđenje. Međutim, osim što uvodno citira odredbu članka 468. stavka 2. ZKP-a kao drugu osnovu iz koje zahtjevom pobija pravomoćnu presudu, u obrazloženju uopće ne konkretizira koju je to povredu prava na pravično suđenje iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10., dalje: Konvencija), odnosno članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav) drugostupanjski sud počinio. Prema tome, kako se radi samo o paušalnom i nekonkretiziranom prigovoru to zahtjev niti u ovom dijelu nije osnovan.

8. Međutim, iako osuđenik to izrijekom ne ističe, sadržajno iz zahtjeva proizlazi da je njegov temeljni prigovor da je drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao izvan granica koje ima u žalbenom postupku te da je u sjednici vijeća na njegovu štetu utvrdio nove odlučne činjenice vezane za odluku o kazni, a što sve da je utjecalo na drugostupanjsku presudu kojom je on strože kažnjen. Kada se u zahtjevu, između ostalog, navodi da je pogrešno utvrđenje drugostupanjskog suda da bi osuđenik u međuvremenu počinio još dva istovrsna kaznena djela, ukazujući da o tome nema podataka u prvostupanjskoj presudi niti u žalbi i da o toj okolnosti u razlozima sud drugog stupnja ne navodi niti jedan dokaz, time osuđenik implicite ukazuje da je sud drugog stupnja u konkretnom slučaju prekoračio granice koje ima drugostupanjski sud kada po službenoj dužnosti ispituje pobijanu presudu i da je u sjednici vijeća na njegovu štetu utvrđivao nove odlučne činjenice. Na taj se način u biti ukazuje da je sud drugog stupnja počinio povrede iz članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi članka 476. stavka 1. i članka 450. stavka 1. ZKP-a i ti su prigovori osnovani.

9. Naime, kao što je naprijed navedeno, sud prvog stupnja je osuđeniku nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci čije je izvršenje primjenom uvjetne osude odgodio kroz period provjeravanja u trajanju od tri godine. U obrazloženju svoje presude sud prvog stupnja posebno ne obrazlaže okolnosti vezane za svako od kaznenih djela, niti se posebno iznose razlozi vezani za jedinstvenu kaznu, već se odluka o izrečenoj kaznenoj sankciji zajednički obrazlaže na način da se najprije (str. 4., 3. odlomak) navodi koje su na strani osuđenika utvrđene olakotne okolnosti (korektno držanje na sudu, nezainteresiranost žrtava za kazneni progon, kajanje i verbalizacija želje za promjenom načina života), zatim se navode otegotne okolnosti (dosadašnja osuđivanost zbog drugih težih kaznenih djela, ali ne istovrsnih), te se potom (str. 4., 5. i 6. odlomak obrazloženja) ukazuje da će, uz utvrđeni stupanj krivnje, pobude te svrhu kažnjavanja, upravo izrečena uvjetna osuda utjecati na osuđenika da više ne čini kaznena djela i da će se njome svim drugim mogućim počiniteljima ukazati na neprihvatljivost ovakvog postupanja.

9.1. Državni odvjetnik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu navodeći u uvodu da se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi na temelju članka 467. točka 4. u svezi s člankom 471. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku. U obrazloženju je žalbe istaknuo da su prilikom odmjeravanja sankcije olakotne okolnosti precijenjene jer je korektno držanje uobičajni standard ponašanja osoba pred sudom, a da s druge strane nije dovoljno uvažena osuđenikova kaznena osuđivanost kako prije tako i nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela (referirajući se pri tom samo na dvije osude koje proizlaze iz izvoda iz kaznene evidencije od 17. studenog 2020., list 201., kojeg je zastupnik optužbe dostavio u spis na zadnjem ročištu rasprave i kojeg je prvostupanjski sud na kraju dokaznog postupka pročitao, list 197.). Nadalje, žalitelj ističe i da je osuđenik posljednje evidentiranom pravomoćnom presudom zbog kaznenog djela prijetnje osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora, a uz to da je bio i prekršajno osuđivan. Stoga je žalbeni prijedlog bio da se osuđeniku umjesto uvjetne osude koja neće ispuniti svrhu individualne i generalne prevencije, izrekne kazna zatvora.

9.2. Sud drugog stupnja je nakon održane sjednice vijeća na naprijed navedeni način preinačio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju svoje presude sud drugog stupnja je u točki 7. ponovio koje je olakotne i otegotne okolnosti utvrdio sud prvog stupnja te je u točki 7.1. dao svoju ocjenu otegotnih i olakotnih okolnosti prihvaćajući u biti navedene žalbene prigovore da su otegotne okolnosti podcijenjene, a olakotne precijenjene.

9.3. U pogledu okrivljenikove osuđivanosti, u točki 7. 2. obrazloženja ukazano je da je osuđenik prema izvodu iz kaznene evidencije prije bio dva puta osuđivan presudama Općinskog suda u Splitu i to zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. KZ/11 na uvjetnu osudu (2018.) te za kaznena djela prijetnje i oštećenja tuđe stvari (2020.) na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro. Radi se podacima koji doista proizlaze iz naprijed navedenog izvoda iz kaznene evidencije od 17. studenog 2020., koji je i pročitan na raspravi na kraju dokaznog postupka i na čiji je sadržaj upućivala žalba državnog odvjetnika.

9.4. Međutim, sud drugog stupnja u nastavku obrazloženja navodi i sljedeće: „[u] međuvremenu nakon završetka suđenja u ovom predmetu [okrivljenik je] presudama Općinskog suda u Splitu osuđen, prvo zbog počinjenja tri kaznena djela prijetnje, nasilja u obitelji i oštećenja tuđe stvari (2021.) na djelomičnu uvjetnu kaznu, uz obvezan psihosocijalni tretman te zbog kaznenog djela prijetnje na uvjetnu kaznu (2021.). Navedene dvije osude nakon donošenja nepravomoćne presude u ovom predmetu stoga treba cijeniti kao ponašanje počinitelja nakon počinjenog djela u smislu članka 47. stavak 1 KZ/11.“

10. Kako se iz ovakvog obrazloženja ne može zaključiti temeljem čega je drugostupanjski sud naveo ove podatke o naknadnoj osuđivanosti počinitelja, od Županijskog suda u Sisku, koji je u ovom predmetu kao postupao drugostupanjski sud, je zatražen spis broj Kž-138/21 iz kojeg proizlazi da je sudac izvjestitelj prije donošenja naloga od 30. siječnja 2023. o zakazivanju tzv. javne sjednice određene za 2. ožujka 2023. kontaktirao (ne pismenim putem) Ministarstvo pravosuđa i uprave, Upravu za kazneno pravo, Odjel za kaznene evidencije i Odjel za prekršajne evidencije te su navedena upravna tijela na njegovu e-mail adresu dostavila izvatke iz kaznene i prekršajne evidencije od 29. odnosno 28. siječnja 2023. Iz tako pribavljenog izvoda iz kaznene evidencije koji se odnosi na IŽ proizlazi da su u njemu, osim već navedenih osuda koje se navode i u prethodnom izvodu evidentirane još i dvije kaznene presude Općinskog suda u Splitu. Radi se o presudi broj K-1161/20 od 9. prosinca 202. (pravomoćna 22. veljače 2021.) kojom je on osuđen zbog počinjenja jednog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i jednog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 za koja mu je izrečena djelomične uvjetna osuda s bezuvjetnim dijelom u trajanju od jedne godine i jedan mjesec i uvjetovani dio u trajanju od jedne godine i dva mjeseca uz rok kušnje u trajanju od pet godina te mu je uz to i izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana i presudi broj K- 240/21 od 15. srpnja 2021. (pravomoćna 8. kolovoza 2021.), kojom je osuđenik zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci čije je izvršenje izricanjem uvjetne osude odgođeno kroz period provjeravanja u trajanju od tri godine.

10.1. Dakle, utvrđenje suda drugog stupnja o naknadnoj osuđivanosti IŽ koje se u kontekstu otegotne okolnosti obrazlaže u drugostupanjskoj odluci u točki 7.2. proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije koji je sud drugog stupnja samoinicijativno pribavio i koji se odnosi, osim na osuđujuće presude koje je imao u vidu prvostupanjski sud, i na dvije osuđujuće presude koje su postale pravomoćne nakon što u ovom kaznenom predmetu bila donesena prvostupanjska presuda.

10.2. Iz navedenog slijedi da sud drugog stupnja na opisan način nije postupao sukladno postupovnim odredbama koje se odnose na žalbeni postupak.

10.3. Prije svega, time što se sud drugog stupnja upustio po službenoj dužnosti na osuđenikovu štetu naknadno utvrđivati nove otegotne okolnosti time je u žalbenom postupku povrijedio odredbu članka 476. stavka 1. ZKP-a koja jasno propisuje da drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 467.), a u pogledu ispitivanja pobijane presude po službenoj dužnosti ova zakonska norma imperativno propisuje da sud drugog stupnja ex offo mora uvijek ispitati jesu li počinjene postupovne povrede koje su taksativno navedene u točki 1. citiranog propisa (iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11., iz članka 468. stavka 2. i je li rasprava protivno odredbama ovog Zakona održana u odsutnosti optuženika i njegova branitelja) te je li u smislu odredbe iz točke 2. citiranog propisa na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. Dakle, nakon ispitivanja prvostupanjske presude u okvirima podnesene žalbe, sud drugog stupnja je pobijanu presudu mogao ispitati po službenoj dužnosti samo u odnosu na striktno propisane povrede, a nikako na osuđenikovu štetu utvrđivati nove odlučne činjenice. Postupajući upravo na taj način, sud drugog stupnja je u žalbenom postupku povrijedio odredbu članka 476. stavka 1. ZKP-a.

10.4. Nadalje, sud drugog stupnja je kroz opisano postupanje povrijedio i odredbu kaznenog postupka iz članka 450. stavka 1. ZKP-a, koja se smislenim tumačenjem odnosi ne samo na prvostupanjski već i drugostupanjski postupak, jer nije mogao u sjednici vijeća na štetu osuđenika utvrđivati nove odlučne činjenice, dakle, činjenice koje nisu bile utvrđene od strane prvostupanjskog suda.

11. Slijedom navedenog, kako su navedene povrede koje je počinio sud drugog stupnja u žalbenom postupku, prema navodima obrazloženja drugostupanjske presude, mogle utjecati na odluku kojom je osuđeniku umjesto uvjetne osude izrečena bezuvjetna kazna zavora, time je u žalbenom postupku počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a. zbog čega je trebalo zahtjev osuđenika prihvatiti te drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovnu odluku.

12. U ponovljenom postupku sud drugog stupnja će, imajući u vidu sve naprijed navedeno, ponovo zakazati sjednicu vijeća o kojoj će obavijestiti stranke budući da je osuđenik u odgovoru na žalbu u smislu odredbe članka 475. stavka 2. ZKP-a zahtijevao da ga se o sjednici izvijesti, pri čemu će u odlučivanju o podnesenoj žalbi pobijanu presudu ispitati sukladno odredbama iz članka 476. stavka 1. i članka 450. ZKP-a te će donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

13. Slijedom navedenoga, na temelju članka 513. stavka 1. u vezi članka 519. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja