REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2800/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u Zagrebu, [adresa] i to : 1. TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. Državnih nekretnina d.o.o., OIB: 79058504140 i 3. EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tužitelji iz [adresa] i svi zastupani po upravitelju Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o., koje zastupa direktor LV, a njega punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa privremeni zastupnik Vedran Miličević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja DV, odvjetničke vježbenice i privremenog zastupnika tuženika Vedrana Miličevića, odvjetnika, istog dana,

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog ovog suda poslovni broj Pl-822/2025-5 od 31. ožujka 2025. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tužiteljima 1. TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. Državnim nekretninama d.o.o., OIB: 79058504140 i 3. ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja položiti daljnji iznos od 62,50 EUR na ime pokrića troškova rada privremenog zastupnika na žiro račun ovog suda broj [broj bankovnog računa], Model: HR05, poziv na broj: 213-2800-25.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu tužitelja, ranije ovrhovoditelja, javni bilježnik je spis proslijedio ovom sudu jer tuženik, tada ovršenik, nije imao prijavljeno prebivalište u [adresa], pa je ovaj sud rješenjem Pl-822/2025-2 od 18. ožujka 2025. tuženiku postavio privremenog zastupnika u osobi odvjetnika Vedrana Miličevića i potom 31. ožujka 2025. donio platni nalog poslovni broj: Pl-822/2025-5, kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku, isplatiti tužiteljima iznos od ukupno 86,88 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kao i naknaditi im trošak u iznosu od 25,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, sve u roku od 8 dana. Svoje potraživanje tužitelji temelje na vjerodostojnoj ispravi - izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a isto se odnosi na doprinos za sredstva zajedničke pričuve.

2. Tuženik prigovorom, izjavljenom po privremenom zastupniku, pobija platni nalog u cijelosti, kako osnovu tako i visinu, navodi da osporava postojanje potraživanja tužitelja jer je nedokazano, budući nije jasno na što se točno odnose izvaci iz poslovnih knjiga. Osim toga, ističe i prigovor zastare.

3. U tijeku postupka, podneskom od 18.4.2025. tužitelji navode da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u [adresa], sistemski broj nekretnine 04021983, koji je u utuženom periodu bio u vlasništvu tuženika, a koju činjenicu potkrepljuju izvatkom iz zemljišnih knjiga broj uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 134 spisa). Dalje navode da je zajednička pričuva definirana odredbom članka 90. st 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) kao namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je stavkom 2. istog članka određeno da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi, koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke, koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud. Odredbom članka 89. st. 2. gore citiranog zakona, određeno je da doprinose za zajedničku pričuvu, radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. S obzirom na to da je upravo tuženik u utuženom periodu bio vlasnik navedenog stambenog prostora, u skladu sa zakonom dužan je doprinositi za zajedničku pričuvu.

3.1. Tužitelji nadalje ističu kako je društvo Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. imenovano prinudnim upraviteljem stambene zgrade u [adresa], sukladno odluci Gradske skupštine Grada Zagreba od 23. prosinca 1997., temeljem odredbe članka 385. ZV-a. Sukladno navedenom, a budući da suvlasnici zgrade, u kojoj se nalazi predmetni stan, nisu sklopili međuvlasnički ugovor, kao ni ugovor o upravljanju zgradom, mjesečna pričuva određena je u minimalnom iznosu propisanom odredbom članka 380. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao 0,54 % vrijednosti njihovog posebnog dijela u vlasništvu nekretnine godišnje, točnije kn 1,53 po kvadratnom metru mjesečno, odnosno: etalonska vrijednost po četvornom metru kn 3.400,00 * 0,54% = 18,36 / 12 mj. = 1,53 kn/m2. Slijedom navedenog, razvidno je da utuženo redovno zaduženje odgovara obračunu dobivenom na način da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a tako dobiveni iznos pomnoži s površinom objekta u četvornim metrima. Redovno zaduženje u iznosu od 2,92 eura odnosi se na stambeni prostor sistemskog broja 04021983, površine 57,50 m2 te se s obzirom na gore navedeno izračunava na sljedeći način: 1,53 kn/m2 x 57,50 m2 x 0,25 = 21,99 kn, a 21,99 / 7,5345 = 2,92 EUR. Iznos od 2,88 EUR, naveden u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, proizašao je iz konverzije mjesečnog iznosa na ime zajedničke pričuve iz kuna u eure, dakle 2,92 kn : 7,53450 iznosi 0,39. Dodatno, tužitelji ukazuju na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju, posl. br. Rev-x 30/12-4 od 6. lipnja 2012., u kojem se izrijekom navodi kako je upravitelj zgrade, neovisno o tome je li on imenovan ugovorom ili se pak radi o prinudnom upravitelju, ovlašten ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije što drugo određeno. Također, tužitelji ističu da upravitelj nije evidentirao niti jednu uplatu tuženika na ime utuženih mjesečnih zaduženja po osnovi zajedničke pričuve.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije, koja je priložena spisu, a koja se odnosi na: izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 61 spisa), preslike dva naloga za plaćanje (list 62,63 spisa), neslužbenu kopiju zk izvatka za broj zk uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 134 spisa) te presliku Zaključka o određivanju prinudnog upravitelja zgrada (list 135,136 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale, pa je sud glavnu raspravu zaključio.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je odlučio kao u izreci presude.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za pričuvu za nekretninu, koja se nalazi na adresi [adresa].

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz dokumentacije, koja je pročitana, kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve proizlazi da je navedeni obračun sastavio Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. kao upravitelj stambene zgrade na adresi [adresa],

- da su kao ovrhovoditelji naznačeni Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] te su isti pojedinačno navedeni imenom i prezimenom, a kao ovršenik je naznačen tuženik,

- da je naznačen sistemski broj ovršenika 9000008250874 -stambeni prostor - ST, sistemski broj nekretnine 04021983, adresa nekretnine [adresa],

- da je naznačeno zaduženje u ukupnom iznosu od 86,88 EUR za period od siječnja 2022. do lipnja 2024. s datumima dospijeća svakog 15.-tog u mjesecu,

- da su tuženiku izdana dva naloga za plaćanje, jedan u iznosu od 134,30 EUR te drugi u iznosu od 136,88 EUR, a oba s opisom plaćanja pričuva glav. i troš. GSKG 73190;

- da je tuženik upisan kao vlasnik 3. suvlasničkog dijela 1/4 –u naravi kuća u [adresa]. bez naznake na tom izvatku površine tuženikovog suvlasničkog dijela,

- da je upravitelj Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. prinudni upravitelj stambene zgrade na adresi [adresa] i da je za tu zgradu utvrđena minimalna mjesečna pričuva.

9. Imajući na umu da je tuženik osporio osnov i visinu tužbenog zahtijeva, a time i podatke iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i sam izvadak iz poslovnih knjiga, tužitelj je bio dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, sve kako je propisano odredbom čl. 219. st. 1. ZPP- a, a s obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga, bio je to dužan učiniti najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka prigovora protiv platnog naloga, sukladno odredbi čl. 461.a st. 6. ZPP-a.

10. Naime, prigovorom protiv platnog naloga privremeni zastupnik tuženika izričito je naveo da nije jasno na što se izvadak iz poslovnih knjiga odnosi kao i da je utuženo potraživanje nedokazano i tražio je dostavu kompletne dokumentacije iz koje proizlazi osnovanost zahtjeva, uključivo izvornike računa te ostalu relevantnu dokumentaciju.

11. Podneskom od 18. travnja 2025. tužitelj je naveo, kako je to naprijed navedeno, (toč. 3.-3.1. obrazloženja presude), međutim, nije izložio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev niti je dostavio dokaze za utvrđenje tih činjenica, a navedenim izvodom iz poslovnih knjiga nije dokazao niti visinu niti osnovu na temelju koje tereti tuženika za navedeni iznos. Ovdje svakako valja nadodati, obzirom na naprijed istaknute prigovore tuženika, da je čitanjem priložene dokumentacije kao relevantno utvrđeno da je tuženik vlasnik ¼ suvlasničkog dijela nekretnine na adresi [adresa]-u naravi kuća, ali nepoznate površine te da iz izvatka iz poslovnih knjiga proizlazi da se navedeno zaduženje odnosi na stambeni prostor ST na adresi u [adresa], a nigdje u spisu nema podatka da je navodni stambeni prostor površine upravo 57,50 m2, pa da bi se mogla ispitati točnost tužiteljevih navoda o osnovu i visini utužene pričuve. Također, u spisu nema podataka o tome da je adresa nekretnine za koju je utužena pričuva [adresa] istovjetna adresi nekretnine u zk izvatku, koja glasi drugačije i to [adresa], a nigdje u spisu nema podataka da je riječ o istoj adresi, odnosno nekretnini. Povrh svega, utuženi iznos od 86,88 EUR ne odgovara iznosu niti na jednom od priloženih preslika naloga za plaćanje na listovima 62 i 63 spisa, dostavljenih uz podnesak tužitelja od 7.4.2025.

12. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude, a obzirom na neuspjeh u parnici to je, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka te je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja. Sud nije smatrao potrebnim obrazlagati istaknuti prigovor zastare, imajući u vidu utvrđenu neosnovanost utuženog zahtjeva.

13. Što se pak tiče odluke iz točke I. rješenja za naglasiti je da je ovaj sud rješenjem Pl-822/2025-2 od 18. ožujka 2025. u točci III. izreke pozvao tužitelje predujmiti na ime pokrića troškova rada privremenog zastupnika iznos od 62,50 EUR, međutim, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-169/2021-2 od 11. siječnja 2023. odgovoreno je na postavljeno pitanje o troškovima privremenog zastupnika, kako slijedi:

„Troškove vezane za zastupanje tuženika kome je sud postavio privremenog zastupnika - odvjetnika prethodno snosi tužitelj. O zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja odlučuje sud i koji ga je postavio. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi koje je tužitelj prethodno snosio, vezano za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku, ulaze u ukupne parnične troškove tužitelja, a odluku o tome hoće li ih u konačnici snositi tuženik, kojeg je zastupao privremeni zastupnik, donosi sud ovisno o uspjehu stranaka u postupku.“

14. Imajući na umu gore citirano pravno stajalište najvišeg suda u Republici Hrvatskoj jasno je da privremenom zastupniku, koji je odvjetnik, u konkretnoj situaciji pripada pravo na naknadu cjelokupnog troška zastupanja u prvostupanjskom postupku i to u visini jednokratne nagrade, prema Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) od 50 bodova, koja uz vrijednost boda od 2,00 EUR(Tbr.54.) i 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 125,00 EUR, a kako je polovica tog iznosa već uplaćena od strane tužitelja, naloženo im je uplatiti daljnji iznos od 62,50 EUR na račun ovog suda, a kako je to navedeno u točci II. izreke rješenja.

Zagreb, 16. listopada 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se odluka objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa odluke, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužiteljima po pun. uz rješenje za pristojbu na presudu

2. tuženiku po privremenom zastupniku