REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2533/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja BŽNŠ, rođenog **.**.2000., državljanina Arapske Republike Egipat, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Sedlar, odvjetnica u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/25-06/2231, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 20. lipnja 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Ivani Sedlar, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/25-06/2231, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 20. lipnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kao očito neosnovan.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da predlaže da se usvoji njegov zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći, jer nema sredstava za život niti ima u vlasništvu vrijednije pokretnine ili nekretninu, odnosno ispunjava sve uvjete iz članka 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Dodaje da podnosi ovu tužbu te da traži sudsku zaštitu protiv rješenja tuženika, koje smatra nezakonitim, postupanja prvostupanjskog tijela koje se postupanje očituje u propuštanju utvrđenja svih odlučnih činjenica, odnosno pogrešnog utvrđenja činjenica. Nadalje, navodi da je, osim toga, prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima. Iznosi da je osporavano rješenje nezakonito iz razloga što je tuženo tijelo donijelo pobijano rješenje protivno načelu materijalne istine (članak 8. Zakona o općem upravnom postupku) te načela samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza (članak 9. istog Zakona). Obrazlaže da je tuženo tijelo svoju odluku utemeljilo na činjeničnim utvrđenjima, ujedno navedenima u obrazloženju pobijanog rješenja, koja su u izravnoj suprotnosti s dokazima izvedenima tijekom prvostupanjskog postupka koji je prethodio donošenju gore navedenog rješenja. Opisuje da je on državljanin Arapske Republike Egipat i da se u zemlju podrijetla ne može vratiti zbog straha za vlastiti život. Iznosi da je u zemlji podrijetla prezadužen kod kamatara i da bi po povratku bio izložen mučenju, utjerivanju dugova, a možebitno i ubijen. Nastavlja da mu država Egipat ne nudi i ne može osigurati adekvatnu zaštitu od gore opisanog postupanja. Ističe da se boji za vlastiti život. Smatra da je tuženo tijelo propustilo primijeniti u utvrđivanju relevantnih činjenica kriterije vrednovanja osnovanog straha, koji su propisani Priručnikom Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice. Napominje da se Arapska Republika Egipat nikako ne može smatrati sigurnom zemljom. Navodi da je podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom budući da je saznao da mu u Egiptu prijeti opasnost od kamatara te da mu prijeti smrt. Dodaje da se ne može vratiti u Egipat jer mu prijeti smrtna opasnost. Iznosi da se je kod njega javio ogroman strah zbog mogućeg povratka te ističe kako osjeća osnovani i opravdani strah pri pomisli na povratak u Egipat. Smatra da mu nije omogućeno da smisleno iznese razloge zbog kojih traži međunarodnu zaštitu. Ističe da je tuženik u upravnom postupku koji je prethodio, pogrešno primijenio odnosno propustio primijeniti Direktivu 2011/95/EU od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite. Pojašnjava da se u pobijanom rješenju pokušava sav teret dokazivanja i iznošenja navoda prebaciti na njega kao tražitelja azila, što je potpuno suprotno pravilima unutar europskog sustava azila, budući da je Direktivom određeno kako je na tražitelju azila samo inicijalni teret, dok će se u potpunosti odluka donijeti u suradnji s tražiteljom azila, a isto se odnosi i na naknadni zahtjev. Smatra da navedeno znači da teret dokazivanja u upravnom sporu, kao ni u upravnom postupku, nije na tražitelju azila, već je tuženik sve odlučne činjenice morao utvrditi u suradnji s tražiteljom azila, a ne prebaciti tereta dokaza na tražitelja azila, kako to čini tuženik. Napominje da odredba članka 4. Direktive u pogledu tereta dokazivanja nije u potpunosti prenesena u Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te da je s tim u vezi sud morao neposredno primijeniti Direktivu jer se radi o izravnoj primjeni prava EU. Iznosi da je tuženik umjesto rješavanja zahtjeva u suradnji s njim kao tražiteljom azila, paušalno i neobrazloženo odbio sve njegove navode. Nastavlja da ovakav zaključak predstavlja arbitrarno postupanje koje je protivno članku 4. Direktive. Slijedom svega navedeno smatra da pobijano rješenje nije moguće ispitati jer suštinski nije obrazloženo niti sadrži odlučne činjenice te da nije jasno zašto je zahtjev odbačen bez ulaska u meritum rješavanja. Predlaže da se poništi rješenje tuženika, da mu se odobri besplatna pravna pomoć te da se naloži tuženiku da pružateljici pravne pomoći isplati zatraženi trošak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba neosnovana u cijelosti. Ističe da je tijekom cijelog postupka nastojao utvrditi stvarne i istinite činjenice te pravo stanje stvari i da je tijekom cijelog postupka prikupljao i razmatrao sve relevantne činjenice u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Dodaje da je također u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Opisuje da je tužitelj u svom zahtjevu i tijekom saslušanja ponovio kako je zemlju podrijetla napustio na legalan način sa dozvolom boravka i radnom vizom za Republiku Hrvatsku. Rekao je kako u zemlji podrijetla nije bio proganjan zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju. Napominje da je tijekom postupka utvrđeno kako nije bio izložen proganjanju niti ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla. Smatra kako nije utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Nastavlja da je prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi napravljena procjena općeg stanja gdje je utvrđeno da na području na kojem je tužitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo. Ističe da u skladu sa svime navedenim odbacuje da se tijekom postupka nije vodio važećim međunarodnim standardima o vrednovanu osnova za pružanje međunarodne zaštite. Naglašava da je tužitelj potvrdio da je u Republiku Hrvatsku stigao na legalan način i to sa dozvolom za boravak i rad, a da je, nakon što mu je ista istekla, nastavio boraviti u [adresa] bez dozvole za boravak i rad. Navodi da je tijekom saslušanja izvršen uvid u putovnicu tužitelja. Dodaje da je tužitelj, tek nakon što je dobio rješenje o protjerivanju, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Iznosi da je prema vlastitoj izjavi zemlju podrijetla napustio isključivo zbog ekonomskih razloga. Nastavlja da tijekom postupka nisu iznesene relevantne činjenice i dokazi za ispunjavanje uvjeta za azil i supsidijarnu zaštitu, a da okolnosti u zemlji podrijetla nisu takve da bi tužitelju povratkom u zemlju podrijetla njegov život ili sloboda bili ugroženi te je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Smatra da je tužba neosnovana te predlaže odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tijekom spora razgledan je spis, spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Arapske Republike Egipat te da je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li tuženik pravilno i zakonito odbio navedeni zahtjev kao očito neosnovan.

8. Člankom 38. stavkom 1. točkom 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. 33/23. i 17/25.) propisano je da ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. toga Zakona te postoje okolnosti iz članka 41. stavka 1. toga Zakona.

9. Nadalje, člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje, dok je člankom 21. istoga Zakona propisano da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. toga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (stavak 1.), s time da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (stavak 2.).

10. Također, člankom 41. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. toga Zakona utvrdi da je tražitelj iznio samo one podatke koji nisu važni za procjenu osnovanosti zahtjeva (točka 1.) te da je tražitelj izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke koja bi imala kao posljedicu njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske (točka 7.).

11. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je tužitelj u zahtjevu u bitnome naveo da je zemlju napustio na legalan način, jer je dobio radnu dozvolu u Hrvatskoj, a da je za dobivanje iste morao uzeti zajam kako bi platio troškove agenta koji je posredovao za radnu vizu. Dodano je da je prilikom podnošenja zahtjeva negirao da je u zemlji podrijetla bio kažnjavan, tužen, pritvaran i uhićen te da je bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Izneseno je da je na okolnosti povratka naveo da će imati problema sa kamatarima te da bi ga isti mogli ubiti jer ima dugove. Nastavljeno je da je povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima, tužitelj saslušan na zapisnik 29. svibnja 2025., a da je za potrebe saslušanja dao na uvid putovnicu izdanu od Arapske Republike Egipat pod rednim brojem A30823927 te da je njome potvrdio svoj identitet. Istaknuto je da u postupku ispitivanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije utvrđeno postojanje indikatora ranjivosti. Opisano je da je tužitelj prilikom saslušanja potvrdio da je zemlju podrijetla napustio na legalan način iz ekonomskih razloga, a da mu je ciljana zemlja bila Hrvatska. Navedeno je da je prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu predao preslike dva dokumenta te je tijekom saslušanja dao pojašnjenja na što se iste odnose. Dodano je da je jedna od preslika vezana za njegovo školovanje te da je dokaz da je završio školovanje na fakultetu u Al Gharbeyi, na odjelu za trgovinu i stekao zvanje revizor, a da je dokument izdan 25. srpnja 2023. i da je potpisan od dekana sa pripadajućim pečatom. Izneseno je da je druga preslika potvrda izdana od strane Ministarstva obrane kojom je oslobođen od služenja vojnog roka s obzirom da je sin jedinac u obitelji. Nastavljeno je da je tužitelj tijekom saslušanja potvrdio da u Egiptu uopće nije tražio posao te da je zemlju podrijetla napustio odmah po završetku školovanja 2023. na način da je zatražio radnu dozvolu za Hrvatsku, jer smatra da bi izvan Egipta bolje mogao riješiti svoju budućnost. Opisano je da je u Egiptu živio u krugu obitelji s ocem, majkom i dvije sestre, koje su starije od njega, te da mu je otac u mirovini, da mu je majka domaćica, a da sestre nisu zaposlene. Navedeno je da je, tijekom njegova studiranja, radio razne studentske poslove i na taj način pridonosio kućnom budžetu, jer im je bilo teško živjeti samo sa prihodom koji je ostvarivao otac. Dodano je da je u svakodnevnom kontaktu sa članovima obitelji, koji i dalje žive u [adresa], te da im je i nadalje jedini prihod očeva mirovina. Izneseno je da je tužitelj potvrdio da je u Egiptu život težak, da je jedinac u obitelji te da je na njemu obveza preuzimanja pomaganja i prehranjivanja preostalih članova obitelji. Nastavljeno je da je uvidom u evidencijski sustav MUP vidljivo da je radna dozvola na ime BŽN izdata na godinu dana sa početkom od 22. studenog 2023. do 22. studenog 2024. Opisano je da je tužitelj izjavio da je dolaskom u Hrvatsku bio zaposlen u građevinskoj tvrtki gdje je obavljao završne radove u građevinarstvu, knauf te ostale unutarnje građevinske radove, a da je istaknuo da je po isteku radne dozvole 21. studenog 2024. isto išao prijaviti te da je dobio uputu da mu poslodavac treba produljiti ugovor. Navedeno je da je izjavio da je sve dokumente koje je tom prilikom dobio odnio poslodavcu gdje su to uzeli te da nije znao da ga nisu prijavili i produžili dozvolu boravka. Dodano je da je po njegovim navodima saznao da radi na crno 31. ožujka 2025. kada je policija tijekom rutinske kontrole zaustavila kombi u kojem je bio sa ostalim zaposlenicima tvrtke u kojoj je radio. Izneseno je da je po navodima tužitelja nakon zaustavljanja vozila i provjere od strane policije odveden zajedno sa ostalima iz grupe u Trilj gdje je dobio rješenje o protjerivanju i informaciju da je jedan od načina ostanka u Hrvatskoj podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a što je i učinio. Zaključeno je da se, s obzirom na to da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite, ovaj razlog neće dalje razmatrati. Vezano uz procjenu budućeg rizika navedeno je da je tužitelj tijekom postupka izjavio da je u Hrvatsku došao isključivo iz ekonomskih razloga odnosno zbog posla što nije razlog za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Dodano je da je prema navođenju Ahram Online nezaposlenost u zemlji podrijetla tražitelja u četvrtom tromjesečju 2024. bila u padu te je s 6,7% pala na 6,4%, a da je prema navodima Trading economicsa pad nezaposlenosti nastavljen i u prvom tromjesečju 2025. te je dosegnuo 6,3%. Izneseno je da muškarci čine većinu radne snage u Egiptu te da se nezaposlenost muškaraca prema pisanju Trading Economics u prvom tromjesečju 2025. smanjila s 3,9% na 3,6% što je dodatni pokazatelj da je tužitelj bio u mogućnosti pronaći posao i u zemlji podrijetla. Nastavljeno je da vezano za opću sigurnosnu situaciju u Arapskoj Republici Egipat, u kojem je tužitelj živio, prema podacima iz ACLED-a se je u periodu od ožujka 2024. do ožujka 2025. na području cijele Arapske Republike Egipat dogodilo manje od 5 incidentnih situacija. Zaključeno je da se s obzirom na tako niske prosječne vrijednosti incidentnih situacija može opravdano zaključiti da na području Arapske Republike Egipat ne postoji rizik za život civilnog stanovništva te isti ne doseže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu iz članaka 20. i 21., a vezano uz tužitelja dodatno nisu utvrđene nikakve okolnosti osobnog karaktera radi čega bi mu prijetio rizik od proganjanja pri povratku u zemlju podrijetla. Navedeno je da tužitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Obrazloženo je da je naveo da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno, a da, također, nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Dodano je da je, kako je u slučaju tužitelja utvrđena odsutnost proganjanja, kao i progonitelja, neznatna mogućnost da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Izneseno je da uz navedeno, tužitelju nitko nije pravio probleme prilikom napuštanja zemlje podrijetla, koju je prema vlastitim navodima napustio legalno, služeći se vlastitom putnom ispravom. Istaknuto je da je svoju namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnio kako bi regulirao nezakoniti boravak, a da je nakon toga i formalno podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Zaključeno je da tužitelj zloupotrebljava institut međunarodne zaštite u svrhu sekundarne migracije prema nekoj drugoj europskoj državi, odnosno, radi prolongiranja zadržavanja u Europskom gospodarskom prostoru.

12. Imajući u vidu činjenice utvrđene u upravnom postupku i obrazloženje osporavanog rješenja pravilno je tuženik utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te je pravilno odbio njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kao očito neosnovan, jer je utvrdio da je tražitelj iznio samo one podatke koji nisu važni za procjenu osnovanosti zahtjeva (članak 41. točka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti) te jer je tražitelj izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke koja bi imala kao posljedicu njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske (Članak 41. točka 7. istog Zakona).

13. Također, suprotno tužbenim navodima tuženik je postupio u skladu s člancima 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.), jer je pravilno primijenio načelo utvrđivanja materijalne istine te načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza.

14. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja, budući da tužitelj nije pristupio na ročište, a opunomoćenica ga je obavijestila o terminu ročišta.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točci I. izreke presude.

16. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točci II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15. i 155/22.).

17. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružila odvjetnica Ivana Sedlar, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa). Naime, odvjetnici je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 1. travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja.

Dna:

1. Odvjetnica Ivana Sedlar – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu Zagreb, Ilica 335

3. U spis