Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-41/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća, Katarine Žuk i Božene Perić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Krznarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LK, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika i državnog odvjetnika izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-1190/2022-6 od 21. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog LK i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-1190/2022-6 od 21. rujna 2023., okrivljeni LK proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11. Na temelju članka 326. stavak 2. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11 okrivljeni LK osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljenom LK izriče se djelomična uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, dok se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti po pravomoćnosti presude. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljenom LK uračunava se jedan dan lišenja slobode (16. ožujka 2022.). Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08, 76/09, 80/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/13, 70/17, 126/19 i 80/22 dalje ZKP) okrivljeni LK dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalno utvrđenom iznosu od 132,72 eura (sto trideset i dva eura i sedamdeset dva centa) / 1.000,00 kn (tisuću kuna).
2. Protiv presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Marku Vučiniću, odvjetniku u Rijeci, zbog odluke o kazni kao žalbene osnove iz članka 467. točka 4. ZKP. Predlaže da nadležni županijski sud usvoji žalbu i preinači presudu na način da se okrivljeniku izrekne uvjetna osuda.
2.1. Protiv presude žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog odluke o kazni kao žalbene osnove iz članka 467. točka 4. ZKP. Predlaže da nadležni županijski sud preinači presudu na način da okrivljeniku izrekne strožu kaznu.
3. Spis je temeljem članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku na razmatranje, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO- 44/2024 od 31. siječnja 2024. vratilo ovom sudu.
4. Žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika nisu osnovane.
5. U žalbi okrivljeni LK navodi kako prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o visini kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti koje sud navodi pod točkom 7. obrazloženja pobijane presude. Napominje kako financira školovanje sina, otplaćuje dva kredita, jedan svoj a jedan kao solidarni sudužnik, pobudu zbog koje je djelo počinjeno, što su sve okolnosti koje idu u njegovu korist. Tvrdi i kako je svojim držanjem i ponašanjem uveliko doprinio ubrzanju, ekonomičnosti i jednostavnosti ovog kaznenog postupka što također treba dovoljno cijeniti prilikom odmjeravanja kazne. Ističe kako sve ovdje navedeno su izrazito olakotne okolnosti. Navodi i kako mu je znatno pogoršano zdravstveno stanje i obiteljski odnosi sa suprugom i djecom, zbog svog nepromišljenog poteza izgubio je stalan posao i s obzirom na osudu vjerojatno će biti trajno udaljen iz službe, što već samo po sebi predstavlja kaznu za okrivljenika. Uslijed svega iznesenog predlaže uvažavanje žalbenih razloga te pobijanu presudu preinačiti na način da se izrekne uvjetna osuda.
5.1. U žalbi državni odvjetnik navodi kako je izrečena djelomična uvjetna osuda preblaga sankcija te drži da prilikom odmjeravanja kazne sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio jačinu ugrožavanja, povredu zaštićenog dobra, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, kao i način počinjenja kaznenog djela, odnosno da je sud podcijenio značaj otegotnih okolnosti na strani okrivljenika u vidu samih okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela. Smatra da okolnosti koje je sud cijenio posebno izraženo olakotnim okolnostima u vidu okrivljenikovih ukupnih materijalnih, socijalnih i obiteljskih prilika, činjenice da živi u izvanbračnoj zajednici i da je otac jednog punoljetnog djeteta o kojem skrbi jer financira njegovo školovanje, okrivljenikove nepovoljne materijalne situacije u vrijeme počinjenja kaznenog djela su evidentno bile "okidač" kod okrivljenika za počinjenjem predmetnog kaznenog djela s obzirom da se navedeno kazneno djelo čini iz koristoljublja. Nadalje, smatra da sve olakotne okolnosti koje je kao takve cijenio sud, osim okrivljenikove srednje životne dobi, njegovog iskrenog priznanja o učinu inkriminiranog mu kaznenog djela, izraženog kajanja i obećanja danog pred sudom da ubuduće više neće činiti ista ili slična kaznena djela, njegovog trenutnog zdravstvenog stanja te njegove dosadašnje kaznene neosuđivanosti, ne mogu se u konkretnom slučaju cijeniti olakotnima, s obzirom da se radi o kaznenom djelu počinjenom iz koristoljublja. S obzirom na izneseno, smatra da izrečena djelomična uvjetna osuda sa neuvjetovanim dijelom kazne zatvora od samo 6 (šest) mjeseci neće polučiti učinak specijalne prevencije niti će se istom ostvariti učinak generalne prevencije, te predlažu da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljeniku izrekne strožu kaznu.
6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
7. Prvostupanjski sud je pod točkom 7. obrazloženja pobijane presude jasno obrazložio koje je okolnosti okrivljeniku cijenio kao olakotne te pravilno zaključuje kako sve navedene olakotne okolnosti na strani okrivljenika prema svom značenju u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, što je i osnov za blaže kažnjavanje od onog propisanog zakonom, te su neosnovani žalbeni navodi državnog odvjetništva u odnosu na ocjenu olakotnih okolnosti i naročito olakotnih okolnosti. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika da je sud okrivljeniku trebao kao olakotno cijeniti narušene odnose sa suprugom i djecom nakon počinjenja kaznenog djela te da je ostao bez posla, valja istaknuti da se iste se ne mogu cijeniti kao olakotne. Prvostupanjski sud je okrivljeniku olakotnim cijenio trenutno zdravstveno stanje, stoga nije osnovan žalbeni navod okrivljenika da mu zdravstveno stanje nije cijenjeno olakotnim.
7.1. Nadalje, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi jasno obrazložio otegotnu okolnost a to je da je kazneno djelo počinio kao dugogodišnji djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, a što u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, čime je pokazao visok stupanj kriminalne volje.
8. Stoga, žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika nisu osnovane jer je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude, pod točkama 7. te 8. obrazloženja pobijane presude, dao jasne i dostatne razloge, zašto se odlučio za primjenu odredaba članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11, okrivljeni LK je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te je na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljenom LK izrečena djelomična uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, dok se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti po pravomoćnosti presude, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Zaključno, uzimajući u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, ovakva kazna je primjerena te će se istom ostvariti svrha kažnjavanja, u smislu specijalne i generalne prevencije. Ovako odmjerena i izrečena kazna, odgovara stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja kaznenim djelima zaštićenog dobra i osobi okrivljenika. Po uvjerenju ovog drugostupanjskog suda, izrečena kazna u dovoljnoj mjeri će utjecati na okrivljenika da shvati neprihvatljivost svog postupanja, jasno se izražava društvena osuda počinitelja kaznenih djela, te će se takvom kaznom utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da ne čine kaznena djela, ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a okrivljeniku omogućiti ponovno uključivanje u društvo.
9. Uvažavajući naprijed izneseno, žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nisu osnovane, pobijana presuda je ispitana i u smislu članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalbe nisu osnovane, temeljem članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Sisku 16. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić
