Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-188/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice, kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja IE iz [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Ureku, odvjetniku iz Zagreba, Frankopanska 18, protiv tuženika JAFA PROJEKT d.o.o., Zagreb, Horvaćanska cesta 31, OIB: 81197918258, zastupanog po punomoćnici Anji Juršetić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Juršetić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 271, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 923/2019-80 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 923/2019-80 od 7. ožujka 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 6.946,15 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 19. ožujka 2019. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.574,06 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 7. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisano odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao radnika za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu 19. srpnja 2018. a koju naknadu štete potražuje od tuženika kao svog poslodavca.

7. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio je u bitnom sljedeće:

- da iz prijave o ozljedi na radu (list 5 spisa) proizlazi da se tužitelj ozlijedio u trenutku zidanja pregradnog zida uslijed čega je došlo do rušenja dijela zida,

-da je uzrok ozljede izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu,

- da je radnik poslove zidanja obavljao suprotno uputama voditelja inženjera gradilišta odnosno zidanje je obavljao iznad dozvoljene visine zida za navedeni dan,

- da iz iskaza svjedoka FE proizlazi da da je radio na poslovima zidara, a na dan štetnog događaja, da je posluživao tužitelja, odnosno on mu je pripremao materijal. Tužitelj je zidar i on je zidao stup pod kosinom, a radilo o zidu dužine 70-80 cm, odnosno blok i pol, visine cca 3,5 metara. Navodi da su oni zidali ujutro i došlo se do 4 odnosno 5 reda. Otišli su na gablec i na sedmom redu, kada je nastavio raditi dogodilo se to da je zid pao na tužitelja. Da je upoznat sa sigurnosnim mjerama na radu, svako jutro su ih na to su upozoravali NE i ĆE. Uputstvo za izgradnju konkretnog zida je bilo da se gradi 4-5 blokova (1 metar do 1,20 m) da se onda stane i nastavi kada bude dovoljno čvrsto. Zid je zidan pod kosinom, imao je tendenciju pada. Zid se srušio zato što se prerano počelo zidati višlje.

- da iz iskaza svjedoka VE proizlazi da radi na radnom mjestu zidara odnosno tesara kod tuženika već dvije godine, a nije bio prisutan samom štetnom događaju jer se nalazio van objekta. Zidovi su pod kosinom, jedni su na vanjsku stranu pod kosinom drugi na unutarnju. Uputstva su standardna za zidanje takvih zidova do 4-5 redova se ide nakon čega se prelazi na drugi zid, a s tim zidom se nastavlja sutradan. Na istom se zidu, po pravilu ne radi isti dan, već se nastavlja sutra nakon što se sazida 4-5 redova. Svako jutro su na taj način dobivali uputu od poslovođe, a to je ĆE koji je bio brigadir, a uvijek je na gradilištu bio poslovođa i brigadir koju su obilazili gradilište.

- da iz iskaza svjedoka ĆE proizlazi da radi na radnom mjestu zidara, a inače je voditelj radova po zanimanju. Nije bio na licu mjesta, ali je bio na gradilištu u vrijeme štetnog događaja. Tužitelj je zidao zid po nalogu pomoćnika šefa gradilišta, SE. On je tužitelju davao upute za rad na siguran način i zidanje do 1 metar visine. Upute od šefa gradilišta je on prenosio radnicima. Pisano im nije nikada ništa prenosio. Pisane upute su bile okačene na zidu u prizemlju, a usmene upute im je on prenosio usmeno. Upute su bile svako jutro, tko radi na kojem radnom mjestu, da radi na siguran način, da osigura skelu i da zida do 1 metar i nastavlja slijedeći dan. Navodi da je tužitelj bio na zidanju, rekao mu je na 1 metar visine da se zaustavi sa zidanjem, a on se nije zaustavio zato jer nije slušao, a zid se urušio na 8. ili 9. redu što znači da je to 2 metra visine. Radnici su ujutro u 7.00 sati počeli s radom, a svakih sat vremena netko od nadređenih obiđe radnike.

- i svjedok ŠE iskazao je da su upute dobivali svako jutro, koliko se zida i što se zida. Svako jutro su dobivali zadatke da se jedan zadatak ozida 1 metar visinski i sutradan se nastavlja rad. ĆE je prenosio upute od šefa gradilišta, a ne zna do koje je visine tužitelj zidao zid.

- svjedok NE iskazao je da je u trenutku štetnog događaja bio pomoćnik šefa gradilišta RE. Nije vidio sam štetni događaj, a po pričama radnika koji su bili prisutni, navodno se zidalo zida više nego što je trebalo, visina je cca 53 metara od terena, na toj visini su jaki vjetrovi, zbog specifičnosti samog dizajna odnosno arhitekture objekta je bila preporuka da se zida u fazama. Tehnologija je takva da kada se prvi red naloži i nakon toga 2 i 3, mora se pričekati da se prvi red stvrdne tj. da mort dobije svoju potrebnu čvrstoću. Zna da je tužitelj zidao, a ne zna je li netko još osim njega zidao. Radili su po nalogu šefa gradilišta, a poslovođa radnika je dobio upute na koji način se zida i on je to prenio radnicima.

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da taj dan nije imao upute za rad, zazidao je 5 redova na drugoj strani zgrade i rečeno mu je da ne smije dalje nastaviti. Sutradan kad su došli kolega GE je radio zid koji se tog dana srušio. Kada je tužitelj završio svoj dio, krenuo je na prvi kat u međuvremenu GE zamolio ga je da zamijeni njega na tom zidu pošto je na njemu već nedostajalo nekih 50,60 cm da se završi. Radi se o zidu koji se već jednom srušio. Pošto on nije smio na visinu, obzirom da ga je strah od visine, zamolio je tužitelja da se popne da završi ta 3 reda koja su ostala. Tužitelj navodi da je napravio jedan red, 20 cm visine, u tome je došlo do urušavanja. Smatrao je da je GE bio upozoren na opasnost i upute. Navodi da se mort brzo suši i ne možete znati da li je zid čvrst, a on nije provjeravao čvrstoću zida. Zid preko puta koji je on radio je radio po uputama i završio ga je sutradan. Za zid koji je radio dobio je upute dan prije, ali za ovaj zid nije mogao znati kad je GE počeo zidati. Zid na suprotnoj strani je zidao sam, a zid koji je pao je zidao s još 2 kolega, s FE i g. I. Imao je težak prijelom skočnog zgloba, imao je dvije operacije i mjesec dana je bio u bolnici. Po izlasku iz bolnice ostao je 1 dan u Zagrebu u stanu gdje su stanovali. Nakon toga je otišao kući u [adresa]. Tamo ga je obitelj njegovala. Bila mu je potrebna pomoć, nije sam mogao uzeti niti čašu vode. Navodi da mu tuženik nije osigurao nikakva zaštitna sredstva tj. pojas ili šljem,

-da je radi utvrđenja ozljede koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju provedeno vještačenje po vještaku zaštite na radu dipl. ing. Ivici Juričkom iz Ekspert d.o.o., a kao zadatak vještaku je određeno: utvrditi da li je proces rada bio organiziran u skladu s propisima o zaštiti na radu i u skladu s pravilima struke.,

-da prema utvrđenju vještaka organizacija procesa rada je bila takva da je poslodavac imao uputu kojom se određuje način zidanja kosih zidova na objektu, i ujutro prije početka rada, usmeno je rečeno da se kosi zidovi zidaju do maksimalno 5 reda u jednom danu.

- da je prema Zakonu o zaštiti na radu radnik obvezan obavljati poslove dužnom pažnjom tj. u skladu s pisanim uputama poslodavca, a pridržavanjem uputa, od strane tužitelja, o dozvoljenoj visini zidanja zida u jednom danu ne bi došlo do rušenja zida i ozljeđivanja tužitelja,

-da neovisno od navedenog tuženik nije dostavio nikakav plan izvođenja radova koji je trebao biti napravljen i u kojem bi bili navedeni svi zahtjevi kojih se treba pridržavati prilikom izvođenja radova odnosno postupci koje radnici moraju izvoditi i na koji način. Osim toga, tužitelj nije bio upoznat niti sa posebnim uputstvima za rad dostavljenim u spis od strane tuženika, a što je posebno važno, poslodavac čija je dužnost kontrolirati rad radnika, da je redovito obilazio mjesta gradnje zida bi uočio da se zid gradi više od tri reda cigle odnosno više od 0,8 m. -da je glede osnove tužbenog zahtjeva proveden dokaza vještačenjem ozljeda tužitelja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. Žarku Rašiću kirurgu, iz čijeg nalaza proizlazi da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio više komadni unutar zglobni prijelom donjeg dijela desne goljenične kosti s djelomičnim iščašenjem, te je nakon prijema na bolničko liječenje postavljen vanjski fiksator. Tri tjedna nakon toga vanjski fiksator je zamijenjen tzv. unutarnjom stabilizacijom odnosno pločicom i vijcima. Na odjelu je započeta rehabilitacija, uz učenje hodanja pomoću podlaktičnih štaka. Slijede dvije kirurške kontrole uz rtg. snimanje položaja implantata i koštanih ulomaka.

-da je ocjena trajanja i intenziteta, bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti, potrebe za tuđom pomoći te naruženja je orijentacijska upravo uzimajući kako nije dostavljena kompletna medicinska dokumentacija vezana za tijek liječenja tužitelja. Liječenje je završeno tj. stanje se stabiliziralo kada su se mogle ocijeniti trajne posljedice s kirurškog aspekta ukoliko je post operacijski tijek bio uredan bez komplikacija u vidu usporenog cijeljenja kosti ili mogućih infekcija postoperativne rane za oko 9 mjeseci nakon štetnog događaja – tj. oko 19. ožujka 2019. godine.

-da je trajanje i intenzitet bolova jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 14 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 63 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.,

-da je trajanje i intenzitet straha i to tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija, a uzimajući u obzir način stradavanja, dužinu bolničkog liječenja i operacijske zahvate) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 10 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 28 dana.

-da je smanjenje životnih aktivnosti u navedenom štetnom događaju utvrđeno obzirom na činjenicu da je tužitelj zadobio više komadni unutar zglobni prijelom donjeg dijela desne goljenične kosti s djelomičnim iščašenjem, dakle prijelom u području desnog gležanjskog zgloba. Navedena ozljeda u području desnog gležanjskog zgloba dovodi uobičajeno do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od oko 10% - 15%, a koja se uobičajeno očitije u ograničenoj pokretljivosti desnog gležanjskog zgloba te bolovima u desnom gležanjskom zglobu kod dužeg stajanja, hodanje, penjanja po stepenicama.

-da je tuđa pomoć i njega nakon predmetnog štetnog događaja i napuštanja bolničkog liječenja tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 60 dana po 2 sat dnevno, te još 45 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, uzimajući u obzir vrstu prijeloma u području desnog gležanjskog zgloba te i upotrebu podlaktičnih štaka.

-da je tužitelj zadobio prijelom u području desnog gležanjskog zgloba gdje je prvo postavljena vanjska fiksacija a nakon toga je učinjen još jedan kirurški zahvat gdje je kroz operacijski rez učinjena kirurška stabilizacija prijeloma uz pomoć pločice. Nakon operativnog reza zaostaje ožiljka koji minimalno predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljivo obzirom na lokaciju prijeloma kada ne nosi duge hlače.

-da je tuženik kao poslodavac odgovoran u cijelosti za nastalu štetu tužitelju.

8. U ovoj fazi postupka sporna je odgovornost poslodavca za naknadu štete iz radne nesreće, a sporna je suodgovornost tužitelja kao i visina naknade.

9. Kako se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu valja primijeniti odredbe članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19 – dalje u tekstu: ZR) i članka 25. Zakona o zaštiti na radu (71/14, 18/14, 154/14, 98/18 i 96/18, dalje u tekstu ZZR) koji je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio na snazi te na odredbe članka 19., 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Prema odredbi članka 25. ZR-a poslodavac odgovora radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. Odredbom članka 111. stavak 1. ZR-a određeno je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

10. Odredbom članka 1092. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu s tim da kada je nemoguće utvrditi koji dio štete potiče od oštećenikove radnje ili propusta sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

11. Odredbom članka 25. stavak 1. ZZR-a propisana je odgovornost poslodavca za štetu koju pretrpi radnik na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) znači da postoji oboriva pretpostavka (presumpcija) poslodavčeve krivnje i da teret dokaza suprotno leži na poslodavcu.

12. Iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj ozlijedio nakon što je obavljao poslove zidanja iznad dozvoljene visine zida za navedeni dan iako mu nitko od tuženika nije dao takav zadatak već naprotiv svi radnici pa i sam tužitelj primio je na znanje usmenu uputu o načinu zidanja a to je da u jednom danu zid se ne može izgraditi viši od 1 m visine odnosno 5 redi cigle.

13. Zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika kao poslodavca za nastalu štetu tužitelju u cijelosti, ovaj sud ne može prihvatiti kao pravilan obzirom da je žalbenim navodima tuženika doveden u sumnju.

14. Tako prvostupanjski sud unatoč činjenici što tvrdi da iz iskaza svih saslušanih svjedoka jasno proizlazi je da su svi radnici dobili usmene uputu o načinu zidanja a to je da zbog same konstrukcije predmetnog zida isti nije mogao u jednom danu biti sagrađen više od 1. metra odnosno 5 redova cigli kao i činjenice da je tužitelj bio upoznat sa takvom uputom tuženika, sud isključivu odgovornost tuženika nalazi u činjenici da je isti bio dužan kontrolirati rad radnika odnosno redovito obilaziti mjesto gradnje zida te u slučaju da uoči da se gradi zid viši od 3 reda odnosno cigle odnosno 0,8 m da obustavi takvu daljnju gradnju.

15. Osnovano žalitelj u žalbi navodi kako je pobijana presuda u izričitoj proturječnosti sa svim provedenim dokazima a posebno iskazima svjedoka kao i nalazu i mišljenju vještaka.

15.1. Naime prvostupanjski sud u obrazloženju presude, kao osnovu odgovornosti tuženika navodi da pisanih uputa za rad nije bilo, odnosno da iste nisu bile javno izložene, unatoč činjenici što je utvrdio da su svim radnicima davane isključivo usmene upute za rad i da su svi ti radnici shvatili značaj tih uputa, pa nije jasno temeljem čega se ogleda taj nedostatak pisne upute za rad u smislu odgovornosti tuženika. O tome prvostupanjska presuda uopće nema razloga, iako prolazi da je tuženik svako jutro prije početka rada raznim radnicima davao jasne i dvosmislene usmene upute o ponašanju na građevini odnosno konkretno izgradnju visine predmetnog zida u jednom danu.

16. Osim toga prvostupanjska presuda ne sadrži ni valjane ni jasne razloge glede ocijene u postupku izvedenih dokaza pa tako obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski sud replicira iskaze svjedoka i tužitelja , odnosno što su rekli pojedini svjedoci koja nabraja obrazloženje ali pritom niti jednu riječ prvostupanjski sud izvedene dokaze ne ocjenjuje na valjani način.

17. Naime ocjena dokaza dana je valjano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo onda kada prvostupanjski sud navede uvjerljive i valjane razloge koje se mogu kontrolirati (na osnovu točnog koji određeni dokaz sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojima od provedenih dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto i je li koji od provedenih dokaza ne važan i zašto) a takva je ocjena izostala u konkretnom slučaju.

18. Suviše, iskaz samog svjedoka CE i iskaz tužitelja je proturječan a odlučan je za prosuđenje na ovoj pravnoj stvari obzirom na doprinos tužitelja u vlastitoj šteti u smislu odredbe članka 1902. ZOO-a.

18.1. Tužitelj je znao da se u jednom danu smije zidati do 5 redova jer je iskazao da je na dan stradanja zazidao 5 redova na drugoj strani zgrade i prestao je sa zidanjem jer mu je rečeno da ne smije dalje nastaviti. Tužitelju je u trenutku rušenja zida pomoćnik bio GE koji je to dana započeo zidati predmetni zid i kojeg je tužitelj mogao barem upitati koliko je redova tog dana isti zazidao.

18.2. Izjave GE i tužitelja su proturječne pa nije poznato koliko je redova cigli na predmetnom zidu zazidao tužitelj prije štetnog događaja. Dok GE navodi da je zazidao dva reda zida a tužitelj ostatak, tužitelj navodi da je on zazidao samo jedan red zida prije rušenja istog. Naime svjedok GE, tvrdi da je na dan šetnog događaja posluživao tužitelja odnosno pripremao mu materijal te su zidali zid pod kosinom, a kada su došli do 4. odnosno 5. reda otišli su na pauzu, da bi kasnije nastavili zidati gdje je došlo do pada zida prilikom zidanja 7. reda. S druge strane dok iz iskaza tužitelja proizlazi da je on kritičnog dana sazidao kroz jutarnji period na drugoj strani na istom katu, zid od 5. redova i rečeno mu je da dalje ne smije nastaviti raditi, međutim, kad se uputio na niži kat zaustavio ga je svjedok GE te zamolio da nastavi raditi na zidu kojeg je on zidao tj. da istog dovrši na nekih 50-60 cm pa kada je počeo raditi došlo je do pada zida.

19. Imajući ovako proturječan iskaz, nameće se pitanje koje je sasvim životno i logično je li tužitelj prilikom poziva od strane GE da dovrši njegov zid koji je ovaj zbog visinske razlike nije bio u stanju završiti, upitao se, je li zid dovoljno čvrst, odnosno je li ga GE upozorio do koje visine u tom danu ga je odzidao. Ovo iz razloga što je nedvojbeno da su radnici dakle dobili usmene upute o visini zidanja o čemu je tužitelj bio upoznat, a što uostalom jasno proizlazi iz njegovog iskaza. Isto tako je sasvim jasno da je do rušenja zida, a posljedično i do ozljede tužitelja došlo zbog urušavanja zida koje je uzrokovano previsokim zidanjem

20. Navedenu nejasnoću prvostupanjski sud propustio je razjasniti čime je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji je predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a.

21. Obzirom da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nepotpuno utvrdio činjenično stanje to je valjalo predmetnu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u smislu odredbe iz članka 370. ZPP-a.

25. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega razmotriti iskazana pravna stajališta drugostupanjskog suda i u tom smislu iskoristiti sva procesna rješenje kako bi činjenično stanje točno i potpuno utvrdio sa izvođenjem dokaza te po potrebi predloženih dokaza od strane stranaka a potom će nakon toga i cjelovito provedenog dokaznog postupa vodeći računa odredbom članka 7., 8. i članka 212. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i u cjelokupnom parničnom postupku.

U Splitu, 16. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras-Ivanišević