Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-254/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras- Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska cesta 168, protiv tuženika Zlatni bit d.o.o. za računalne djelatnosti i usluge, Zagreb, Martićeva 67, OIB: 66953362351, kojeg zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić iz Zagreba, Palmotićeva 68, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 378/2024/35 od 10. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-378/2024/35 od 10. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje da nije dopuštena Odluka izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. travnja 2022. tuženika te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (točka I.I. izreke), kao i zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na posao - radno mjesto projektant informacijskih sustava na kojem radnom mjestu se nalazio do otkaza, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe (točka I.II. izreke).

1.1. Istom odlukom naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 497,50 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen (točka I.III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine predmet i vrati na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Isto tako, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 8. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tomu koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svomu uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je taj sud pravilnom primjenom ove zakonske odredbe i učinio i dao valjane i prihvatljive razloge.

4.3. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sa zahtjevom da radni odnos nije prestao i da se tužitelj vrati na radno mjesto na kojem je bio prije otkaza.

6. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:

- da je tužitelj bio radnik tuženika na temelju ugovora o radu koji mu je otkazan odlukom o izvanrednom otkazu od 5. travnja 2022.,

- da je tužitelj u prekluzivnom roku podnio zahtjev za zaštitu prava,

- da tuženik ne zapošljava više od 20 radnika pa da kod njega nije utemeljeno radničko vijeće niti djeluje sindikalni povjerenik, zbog čega da nije u obvezi postupati po navedenoj odredbi sukladno članku 150. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR/14.),

- da iz obrazloženja pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. travnja 2022. proizlazi da je 25., 27. i 29. ožujka 2022. tužitelj kao radnik uputio upravi poslodavca tri elektroničke pošte u kojima je na vrlo neprimjeren način vrijeđao, omalovažavao i povrijedio dostojanstvo, čast i ugled svog poslodavca, a poglavito direktora ĐI kao i cijelu organizaciju rada poslodavca te pokušao iznuditi i ucijeniti poslodavca, zatim namjeravao nanijeti štetu poslodavcu, kao i da je izvršavao privatne poslove u radno vrijeme kod poslodavca i na računalu poslodavca, pa da je uzimajući sve prethodno uništio povjerenje između radnika poslodavca zbog čega da je nastavak radnog odnosa između ugovorenih stranaka nemoguć,

- da iz elektroničke pošte od 25. ožujka 2022. proizlazi da je tužitelj između ostalog naveo: „no Vladino ponašanje danas je van svake pameti…. Maltretirao me godinu dana i na kraju on opet nameće svoje gluposti…. mene pita kako je mogu hodati uokolo, a na bolovanju sam. A mogu doći u ured. Pa to je da vrištiš. Čovjek bi rođenu mater izblamirao da svoje ciljeve ostvari…… Digao mi je opet tlak na 200 i da se to više ne bi ponavljalo u ponedjeljak kad dođem ne želim ga vidjeti…“ ,

- da iz elektroničke pošte od 27. ožujka 2022. proizlazi da je tužitelj između ostalog naveo: „Posavjetujte se s odvjetnikom, ali mislim da je prijedlog s obzirom na to što vas sve može koštati izuzetno povoljan…. Ukoliko ne napravite otkaz, potpišem i predajem odvjetnici. Do nje sam došao preko prijatelja koji je putem nje dobio jednu veliku firmu sna sudu za istu stvar, gdje je prijatelji otpušten kao ja, a zaposlena druga osoba na iste poslove kao i kod nas. Uzelo malo vremena, ali dobio je toliki iznos da je kupio sebi Mercedesa bez da je trepnuo.“,

- da iz elektroničke pošte od 27. ožujka 2022. proizlazi da je tužitelj između ostalog naveo: “šta je reći da se ne javljate 2 dana. ĐI je u četvrtak inzistirao da potpišemo otkaz, a sada tajac. Pretpostavljam da ĐI sad smišlja kako bi izbjegao nagodbu, pod cijenu da falsificira stvari i situacije. Ja mu to ne bi savjetovao….“,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je poslodavac odlučio na njegovo mjesto zaposliti drugu osobu, da su intenzivirali verbalne napade na njega, da su ga primoravali na sporazumni raskid ugovora o radu, a on da je odlučio potpisati ukoliko mu plate otpremninu, te da je spominjanje Popovićeve majke isključivo u metaforičkom značaju, a ne s namjerom da vrijeđa,

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ĐI proizlazi da je ponašanje tužitelja bilo neprimjereno u elektroničkoj pošti jer je tužitelj vrijeđao, prijetio i postavljao uvjete, a u dopunskom iskazu da na mailove koje je slao tužitelj nije odgovarao i da nije bio nikakav verbalni sukob između njih, jer s njim nije niti komunicirao, ali da ih je tužitelj ucjenjivao s isplaćivanjem otpremnine jer ukoliko mu ne plate, da će ih tužiti, a decidirano je naveo da njega ne želi vidjeti, pa da ne vidi kako bi se nakon toga mogao nastaviti radni odnos kada radnik odbija vidjeti svog poslodavca, dok u odnosu na novu radnicu da su s njom potpisali ugovor 21. siječnja 2022. a početak rada da je 21. ožujka 2022.,

- da iz iskaza svjedoka GI, člana Uprave, proizlazi da nije spreman raditi s takvim radnikom,

- da iz iskaza svjedoka ČI proizlazi da nema nikakvih saznanja o razlozima zbog kojih je tužitelj dobio otkaz, da je njegov radni odnos prestao jer su mu rekli da više ne računaju na njega, jer su imali druga očekivanja, da su njegovi konflikti s poslodavcem u vezi radnog vremena bili zato što mu nije omogućeno da ode ranije s posla što bi mu bilo zgodnije zbog prijevoza, da u postupanju ĐI nije bilo omalovažavanja, kao i da se ne sjeća da bi u odnosu na tužitelja odnos poslodavca bio nekorektan.

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je pristojna poslovna i osobna komunikacija neophodna u radnim odnosima između zaposlenika i da se očekuje od svih zaposlenih kako u međusobnom obraćanju tako i u obraćanju prema nadređenima, pa da nepristojna i neprimjerena komunikacija radnika prema nadređenom predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, zbog čega je smatrao da je tužitelj svojim ponašanjem počinio takve povrede koje opravdavaju donošenje najteže mjere o prestanku radnog odnosa.

7.1. Isto tako je prvostupanjski sud smatrao da je za opravdanost odluke o otkazu dovoljno da sud utvrdi da je radnik počinio jednu od povreda koje mu se stavljaju na teret, pa kako je u postupku nesporno utvrđeno da je tužiteljevo ponašanje neprihvatljivo u odnosu na bilo koju osobu, a svakako nije dozvoljeno u odnosu na zakonskog zastupnika tuženika i poslodavca, tim više što nije bilo verbalnog sukoba između njih koji bi izazvao tužitelja na takovo ponašanje, to je smatrao da nije moguć nastavak daljeg radnog odnosa jer takav odnos prema poslodavcu je neprimjeren i nedopustiv i ne može se opravdati nikakvim metaforičkim značenjima kako to prezentira tužitelj. Nadalje, taj je sud smatrao da je uvjetovanje načina prestanka radnog odnosa uz isplatu materijalnih davanja nedopustivo i neprimjereno, a napose vrijeđanje ĐI na način da je spreman manipulirati i falsificirati kako bi ostvario svoje ciljeve.

8. Navedena činjenična utvrđenja, kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda glede dopuštenosti otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju.

9. Naime, prema odredbi članka 116. stavka 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je pravilno postupio tuženik kada je donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju upućuju svi izvedeni dokazi, pa tako i iskazi saslušanih svjedoka i samih stranka jer se u konkretnom slučaju radilo o komunikaciji koja nije primjerena i koja je suprotna obvezi uljudnog i profesionalnog ophođenja prema kolegama i trećim osobama tijekom radnog vremena, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ta komunikacija od 25. ožujka 2022., 27. ožujka 2022. i 29. ožujka 2022. nije bila razlog, što tužitelj ponavlja u svojoj žalbi, posljedica poslodavčeve namjere da na njegovo mjesto zaposli treću osobu ili nekog ranijeg sukoba.

10.1. Navedeno i iz razloga što prema utvrđenju prvostupanjskog suda i prema stanju iz spisa proizlazi da postupanje tužitelja u odnosu na nadređenog predstavlja jednostranu radnju, koja je neprimjerena i neprihvatljiva, pogotovo kada se spominju roditelji i druge bliske osobe na jedan vulgaran način, a izjava tužitelja da ĐI više ne želi vidjeti je krajnje neprimjerena i narušava svaku daljnju mogućnost nastavka radnog odnosa, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

11. Neosnovano tužitelj u svojoj žalbi ističe da je tuženik postupio sukladno članku 119. stavku 1. ZR-a jer nije pozvao tužitelja na iznošenje obrane, iz razloga što u utvrđenim okolnostima nisu ostvarile pretpostavke da bi tuženik pozvao tužitelja na iznošenje obrane, u smislu odredbe članka 119. stavka 1. ZR-a, odnosno da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini (stavak 2. članak 119. ZR-a), tim više što tužitelj i nadalje ne smatra da je postupio pogrešno kada se obraćao poslodavcu.

12. Isto tako neosnovano tužitelj u svojoj žalbi ponavlja navode da je to problema u komunikaciji došlo iz poslodavčeve namjere da na njegovom mjestu zaposli treću osobu jer je prvostupanjski sud utvrdio da poslodavac nije imao tu namjeru, kao i da nije postojao sukob od ranije, a kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka na čijem je saslušanju ustrajao tužitelj.

13. Ujedno je za odgovoriti tužitelju da u smislu odredbi članka 117. stavka 2. ZR-a one povrede koje zbog svoje naravi mogu dovesti do prestanka radnog odnosa, između ostaloga su i druge osobito važne činjenice zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, u koje svakako spada i neprihvatljivo obraćanje poslodavcu, kao i odbijanje daljnje komunikacije, na način kako je to učinio tužitelj.

14. Isto tako, nisu od značaja žalbeni navodi tužitelja o postupanju prvostupanjskog suda po uputi iz ukidnog rješenja, jer je prvostupanjski sud izveo sve predložene dokaze i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno ocijenio izvedene dokaze te zaključke opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Bez utjecaja na pobijanu odluku su i žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje da mu je tuženik pregledom računala povrijedio pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života jer se ne odnose na meritum spora.

16. Ostali žalbeni navodi kojima tužitelj osporava utvrđenja prvostupanjskog suda glede razloga za otkaz ugovora o radu su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su suprotni pravilnom utvrđenju i zaključcima prvostupanjskog suda, pa ti navodi ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijane odluke. Nadalje, ni navodi kojima se tužitelj poziva na sudsku praksu u žalbi nisu od značaja jer po stavu ovog suda svaki slučaj otkazivanja ugovora o radu treba individualizirati kod činjenice da odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

17. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio odluku o troškovima postupka, koju tužitelj posebno žalbom i ne osporava.

18. S obzirom na sve navedeno, na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Split, 16. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras-Ivanišević