Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-146/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-69/2024-4 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16.listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-69/2024-4 od 31. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj Ministarstvu obrane, da tužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime više odrađenih sati rada od 40 tjedno po redovnoj cijeni sata rada u razdoblju od 27. ožujka 2014. do 27. ožujka 2019. isplati iznos od 9.453,71 eura bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate kako slijedi:

- na iznos od 86,64 eura od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 275,64 eura od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 86,64 eura od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 52,74 eura od 16. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 231,04 eura od 16. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 27,56 eura od 16. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 105,48 eura kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 121,87 eura od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 132,48 eura od 16. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 27,33 eura od 16. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 60,12 eura od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 171,79 eura od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 163,98 eura od 16. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 819,91 eura od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 978,15 eura od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 787,90 eura od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 575,38 eura od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.208,30 eura od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 549,15 eura od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 690,46 eura od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 27,46 eura od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 202,31 eura od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 165,54 eura od 16. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 110,36 eura od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 112,57 eura od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 61,91 eura od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 26,92 eura od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 61,91 eura od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 80,75 eura od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 56,29 eura od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 176,88 eura od 16. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 27,46 eura od 16. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 115,35 eura od 16. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 88,25 eura od 16. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 92,45 eura od 16. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 112,55 eura od 16. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 129,43 eura od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 117,67 eura od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 112,55 eura od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 30,82 eura od 16. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 64,72 eura od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 113,08 eura od 16. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 59,11 eura od 16. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 154,81 eura od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj Ministarstvu obrane da tužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.758,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. pa do isplate kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude pod točkom I., II., i IV., izreke, žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu plaće na ime više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni rada u utuženom periodu od 1. lipnja 2014. pa do 27. ožujka 2019.

6. Prije svega, a imajući u vidu žalbene navode i prijedloge žalitelja, valja navesti kako je u ranijem stadiju postupka, rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž R-832/2022 od 14. srpnj 2024. ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj Pr-40/2019 od 6. svibnja 2022., pa je, sukladno u recentnoj praksi i zauzetom pravnom stajalištu o primjeni članka 366. a ZPP, ovaj sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude.

6.1. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrdio je slijedeće:

- da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tužene te je sjedište zapovjedništva njegove ustrojstvene jedinice u Velikoj Buni.,

- da su tužitelj i tuženica učinili nespornim da rad na objektima za elektroničko izviđanje predstavlja rad na izdvojenom objektu.

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na izdvojenom objektu kao analitičar i to da je primarno radio u Velikoj Buni, kao i to da je radio više od 40 sati tjedno u utuženom razdoblju.,

- da je uvidom u Odluku o rasporedu Ministarstva obrane, Glavni stožer Republike Hrvatske od 16. prosinca 2014. razvidno da je tužitelj raspoređen u ustrojbenu jedinicu pristrožne postrojbe, središnjica za obavještajno djelovanje, središte za elektroničko izviđanje, zapovjedništvo odjel za analitiku EI, Analitički odsjek, na ustrojbeno mjesto časnik za upravljanje prikupljanjem, s mjestom službe Velika Buna od 15. prosinca 2014. do 14. prosinca 2018.,

-da je toč. II. istog rješenja odlučeno da se tužitelju određuju i sastavnice za plaću za osobni čin nadporučnik vojni specijalist i ustrojbeni čin natporučnik vojni specijalist i to dodatak A (A04) od 14% te B (B63) 10% uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog staža a koji staž na dan 15. prosinca 2014. iznosi 9-1-19.

- da je uvidom u platne liste tužitelja za utuženo razdoblje utvrđeno da je tužitelju isplaćena plaća za mjesečni fond sati.,

- da je uvidom u dnevnu evidenciju tuženika o prisutnosti tužitelja na rad u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 27. ožujka 2019. utvrđeno da je tužitelj radio duže od 40 sati tjedno, kao i da mu je nadređeni taj njegov rad evidentirao i potvrdio svojim potpisom na navedenoj evidenciji.

- da je u svom iskazu tužitelj iskazao da je djelatna vojna osoba te da je u utuženom razdoblju bio raspoređen na izdvojenom objektu kao analitičar, kao i to da je primarno radio u Velikoj Buni u turnusima., da je u utuženom razdoblju radio u turnusu na način da je radio 12 sati, nakon toga bi se 24 sata odmarao, onda opet 12 sati noćnog rada, pa 48 sati odmora. U tom periodu plaća mu se isplaćivala kao da je radio redovan rad od 8-16 sati, međutim njegov posao analitičara u tom utuženom razdoblju je bio totalno drugačiji i radio je sam i subote i nedjelje i blagdane. Naveo je da je analitičara bilo manjka tj. bilo ih je samo 4-oro, te je stalno morao ostajati izvan radnog vremena, te da nije mogao napuštati radno mjesto. Isto tako je naveo da kada je imao vježbe gađanja ili provjeru motoričkih sposobnosti, ili testiranja znanja jezika, ili liječnički pregledi sve mu se to vodilo kao slobodni sati, međutim da je on tamo morao biti, kao i da to vrijeme nije mogao koristiti kao svoje slobodno vrijeme koje mu je zakonom propisano, a u utuženom razdoblju vodila se 8-satna evidencija radnog vremena, iako je on stvarno odradio duže od 8 sati. Nadalje je iskazao da je u utuženom razdoblju oko 10-tak puta kao analitičar bio upućen na teren na izdvojeni objekt, te da je tamo išao po zapovijedi.

-da je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Vatroslavu Zovko od 17. prosinca 2020, koji je u svom nalazu (list spisa 269- 315) mišljenja da:

„I. Kod rada na izdvojenom objektu tužitelj nema potraživanja s naslova neisplaćene razlike koja pripada tužitelju za 8 sati redovnog rada uvećanog za 10% za rad u drugoj smjeni, 40% za rad noću, 25% za rad subotom, 35% za rad nedjeljom, 150% za rad na blagdane i neradne dane te 4 sata x sedam dana po 50% za prekovremene sate rada, od 27. ožujka 2014. do 31. svibnja 2014.

II. Potraživanja tužitelja s naslova više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 27. ožujka 2019. sveukupno iznose 71.228,88 kn bruto,/9.453,71 eur, a pojedinačni mjesečni iznosi navedeni su u tablici 2. nalaza s dospijećem svakog 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

III. Tužitelj prema tuženoj nema potraživanja s naslova neisplaćene naknade za 2 dana i to subote i nedjelje nakon 7-dnevnog rada na izdvojenom objektu.

IV. Tužitelj prema tuženoj u utuženom razdoblju nema potraživanja s naslova neplaćenog dežurstva unutarnje službe.“

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 9.453,71 eur-a, poklanjajući u cijelosti vjeru nalazu i mišljenju vještaku dipl. oec. Vatroslavu Zovko obzirom da je izrađen stručno i objektivno kao i temeljem dokumentacije koje je tuženik dostavio u spisu knjigovodstvene kartice dnevne evidencije radnog vremena, mjesečne evidencije radnog vremena, mjesečna izvješća ostvarenih satima posebnih dodataka.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio odredbe članka 7. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17 – da ZR) gdje je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

9. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud kako u ovom slučaju valja razlikovati period do 31. svibnja 2014., kad su vrijedile odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09 i 73/13, dalje: ZSOS/02), u svezi s Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 118/09 i 118/12, dalje: Odluka/09), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj: 118/09, u daljnjem tekstu: Pravilnik/09), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 73/13, 75/15 i 50/16, u daljnjem tekstu: ZSOS/13), Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15, u daljnjem tekstu: Pravilnik/14), Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj: 66/14, 23/15 i 84/15, u daljnjem tekstu: Odluka/14).

10. Naime, od 1. lipnja 2014. pa nadalje organizaciju radnog vremena regulira nova Odluka/14 koja poznaje radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. III. Odluke/14), i to kao poseban rad u turnusu. To je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izdvojenim lokacijama (čl. XII. st. 1.), zvan PORT. U takvom režimu rada, prema odredbama čl. XII. Odluke/14, smatra se da djelatna vojna osoba ostvaruje redoviti mjesečni fond radnih sati i nema pravo na uvećanje plaće (po osnovi prekovremenog rada, rada noću, u smjenama, u turnusima, po osnovi dežurstva, stražarske službe, po osnovi stanja pripravnosti, ili slično), već ima pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima koji reguliraju pravo na dodatke na plaću.

11. S druge pak strane, suprotno žalbenim navodima pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 155. ZSOS/13, iz razloga što je navedenim Zakonom izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine", brojevi: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15), pa obzirom da tužitelj u konkretnom slučaju to nije niti tražio, već je tužitelj u konkretnom slučaju tražio isplatu plaće po cijeni redovnog sata rada unutar mjesečnog fonda radnih sati, to se žalba tuženika u tom pravcu smatra neosnovana.

12. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski suda poziva se na odredbu članka 7. stavak 1. ZR smatrajući kako prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u tuženom razdoblju odradio veći broj sati u odnosu na obračunati broj radnih sati koje su prikazani platnim listama odnosno da tužitelj nije u cijelosti plaćen za obavljeni radu u utuženom predmetu zbog čega je u cijelosti osvojio tužbeni zahtjev.

13. Tužitelj je u tuženom razdoblju radio veći broj sati u odnosu na obračunati broj radnih sati koji su prikazani u platnim listama koje činjenice je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza tužitelja smatrajući ga logičnima i uvjerljivim kao i evidencijom tuženika o prisutnosti tužitelja na radu. Uostalom i stalni sudski vještak za javne financije i računovodstvo, poreze i informatiku dipl. oecc. ĐU u svom pisanom nalazu i mišljenju od 17. prosinca 2020. koje sačinjeno na temelju dokumentacije koju je tuženica dostavila u spis (knjigovodstvene kartice, dnevne evidencije radnog vremena o prisutnosti tužitelja na radu u utuženom razdoblju, i mjesečne evidencije radnog vremena, mjesečno izvješće o ostvarenim satima posebnih dodataka, te platne liste za tužitelja u utuženom razdoblju), detaljno je izložio i obrazložio svaki od izračuna prema nalogu suda, koje je zatim posebno predočio u zasebnim tablicama.

14. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud cijeneći izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, prihvatio potraživanje tužitelja prema tuženoj s naslova više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 27. lipnja 2019. sveukupno iznos od 71.228,88 kuna/9.453,71 eur-a, bruto, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka dipl. oecc. Vatroslava Zovko od 11. prosinca 2020. (list 269-280 spisa), kojeg cijeni kao stručnog i istinitog i danog po pravilima struke. Dakle, viškovi sati koje je tužitelj odradio i koji nisu kompezirani slobodnim danima, a evidentirani su u evidenciji tužene, nisu plaćeni tužitelju.

15. Ostali su žalbeni navodi tuženika bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

16. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovi čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu, 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras- Ivanišević