REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U ZABOKU
Matije Gupca 22, Zabok
Pp-2279/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Mariji Bračun, uz sudjelovanje Ivanke Vinković kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika 1. SŽ i 2. SŽ, oboje državljani RH, radi prekršajnog djela iz članka 22.st.1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Zabok, broj: Klasa:211-07/24- 05/27286, Urbroj:511-17-05-24-1 od 3.11.2024., nakon glavne rasprave provedene javno i dovršene 16. listopada 2025., u prisutnosti 1. i 2. okr., a u odsutnosti punomoćnika ovlaštenog tužitelja, te Presude javno objavljene istog dana u odsutnosti 1. i 2. okrivljenika, te opunomoćenika ovlaštenog tužitelja,
p r e s u d i o j e
I.
Okrivljenici:
1. AŽ, bez nadimka, sin ĆŽ i S, rođ. **.**.1992. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], pismen, SSS, po zanimanju vodoinstalater, zaposlen u Austriji u privatnoj firmi, oženjen 1.2.2025., otac djeteta u dobi 5 mjeseci, s mjesečnim primanjima od 1.800,00 eura bez druge vrijednije imovine, nije odlikovan, prekršajno osuđivan zbog prometnog prekršaj i prekršaja protiv javnog reda i mira, kazne podmirio, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak,
2. SŽ, djev. A, kći Ć i O, rođ. **.**.1957. u [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], pismena, SSS, umirovljenica, udana, majka 12 djece, s mirovinom od 1.150,00 eura , suvlasnica obit. kuće u [adresa], suvlasnica obiteljske kuće u [adresa], neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak,
k r i v i s u
što su:
05. listopada 2024., subota, oko 12,00 sati, u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući, kao punoljetni članovi obitelji, 1. okr. AŽ je počinio nasilje u obitelji prema svojoj majci, 2. okr. SŽ, koja je osoba starije životne dobi, na način da je istu obim rukama izgurao van iz kupaonice kojom prilikom nije zadobila tjelesne ozljede, a 2. okr. SŽ počinila je nasilje u obitelji prema nevjenčanoj supruzi svog sina, OŽ, na način da je na nju vikala riječima: “Odi van, nemaš kaj tu delati!“ te ju tjerala van iz kuće, a navedeni događaj je kod SŽ i OŽ izazvao osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva,
dakle, 1. okr. kao punoljetni član obitelji, sin, počinio je nasilje u obitelji prema 2. okr. majci, osobi starije životne dobi, primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a 2. okr. kao punoljetni član obitelji počinila je psihičko nasilje prema izvanbračnoj družici svog sina, prouzročenjem osjećaja uznemirenosti i povrede dostojanstva,
čime je 1. okr. počinio prekršaj iz članka 10.t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po čl. 22.st.5. istog Zakona i 2. okr. počinila prekršaj iz članka 10.t.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po čl. 22.st.1. istog Zakona,
II. pa se 1. okr. SŽ i 2. okr. SŽ, na osnovu čl. 12.st.2. i čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,
i z r i č e
samostalna zaštitna mjera zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koja se sastoji u tome da se 1. okr. AŽ, sin, ne smije približavati, 2. okr. SŽ, majci, u obiteljskoj kući na adresi [adresa], a 2. okr. SŽ, majka, ne smije se približavati 1. okr. SŽ, sinu, u obiteljskoj kući na adresi [adresa], na udaljenosti manjoj od 100 metara i u drugim mjestima ispod 100 metara, a ista se zaštitna mjera primjenjuje po pravomoćnosti ove presude, u koju se uračunava mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja i održavanje veze prema Rješenju od 5.9.2025., pravomoćno 16.9.2025.
III. Okrivljenici 1. AŽ i 2. okr. SŽ se upozoravaju da su dužni postupiti po izrečenoj zaštitnoj mjeri pod prijetnjom sankcija iz odredbe čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
IV. Okrivljenici 1. i 2. su dužni, temeljem čl. 138.st. 1. i st. 2. t. 3. u svezi s čl. 139. Prekršajnog zakona, u svezi s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), platiti paušalne troškove ovog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) SVAKI, a koji se imaju uplatiti uplatom na državni proračun u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom naplatiti ovrhom, temeljem čl. 152.st.4. Prekršajnog zakona.
V. Odbija se tužitelj PP Zabok sa zahtjevom da se okrivljenicima 1. i 2. izrekne zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Zabok, pod brojem: Klasa:211-07/2405/27286, Urbroj:511-17- 05-24-1 od 3.11.2024., podnijela je Optužni prijedlog protiv okrivljenika 1. i 2. zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik 1. AŽ, očitujući se na navode optuženja očitovao se da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. U obranu je iskazao da nije istina da bi prema svojoj majci SŽ primijenio fizičku silu na način da bi ju, kao osobu starije životne dobi, objema rukama izgurao van iz kupaonice. Naime, događaj je vezan uz narušene odnose njega i roditelja, SŽ i ĆŽ, već duži niz godina, te je te zgode, ne može točno reći datum, ne zna u kojem pokušaju seljenja iz kuće koji su suvlasnici njegovi roditelji, a on je uložio sredstva u adaptaciju kuće i sređivanja stana za sebe i namjeravanu obitelj, jer je u međuvremenu 1.2.2025. sklopio brak sa OŽ i postao roditeljem. Iskazao je da nije dao da ga roditelji ometaju u njegovom stanu na način da mu ograničavaju kretanje, da mu stalno dolaze, mijenjaju brave, jer je navodno to njihova kuća. Dodao je da ne osporava njihovo vlasništvo, ali treba uvažiti sva uložena njegova sredstva u adaptaciju kuće, po njegovom mišljenju oko 45.000,00 eura. Naime, oko 12,00 sati, otac njegove žene OŽ, HŽ došao mu je pomoći iseliti njegove stvari i njegov namještaj, jer su imali namjeru otići iz kuće u miru, međutim, majka i otac to nisu dozvolili. Događaj se prije svega nije dogodio u kupaonici nego na ulaznim vratima u kuću i to na način da je majka stala na ulaznim vratima, raširila ruke i nije dozvolila niti njemu, niti OŽ, niti ocu OŽ, da uzmu svoje privatne stvari. Iskazao je da nije naguravao svoju majku, nije primijenio nikakvu fizičku silu prema njoj, nego je preko nje svoje stvari davao PŽ, pri tome je njemu majka vikala na njega da je to njezina kuća, da one nema ništa tu i nije dozvolila da uzme svoje stvari. Još je iskazao da je tom prilikom sa ocem došla i OŽ, pozvao ju je da mu pomogne iznositi stvari iz kuće, njihove stvari koje su oni kupili i koristili, ali je njegova majka na dvorištu ispred ulaza, došla iza kuće i vikala prema OŽ da ne smije ući u kuću da "nemaš tu kaj raditi, makni se iz dvorišta van", tjerala ju je iz dvorišta, te su vozilima zagradili dvorište ona i otac da nisu mogli izvršiti utovar njihovog namještaja na tom dvorištu obiteljske kuće, već na dvorištu susjede. Znao je da to nije u redu i rekao je da će zvati policiju da im osigura mir pri iznošenju njihovih stvari, onda je majka brzo zgrabila telefon i zvala policiju, ali ne zna točno što je pri tom pozivu policiji rekla. Posebno je iskazao da u toj kući, stambeni prostor on ima na katu, te koriste svaki svoju polovicu dvorišta, jer brat sa svojom obitelji živi u prizemlju te zgrade, zove se ĐŽ.
3. Okrivljenica 2. SŽ u spis je dostavila svoju pisanu obranu 4.7.2025. u kojoj navodi da se ne smatra krivom zbog prekršaja kako joj se stavlja na teret, a u usmenoj obrani očitujući se na navode optuženja, očitovala se da se ne smatra krivom za djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret. U obranu je iskazala da se točno sjeća da je to bilo 4 ili 5. 10.2024., u 11,00 sati, najprije je došla posjetiti unuke u prizemlju te kuće, sina IŽ pa je onda išla i na kat i zatekla sina SŽ da trga elemente kupaonske opreme sa zida. Prigovorila mu je da to ne radi, na to je sin AŽ nju obim rukama gurnuo na zid kupaonice. U kupaonicu je došla tada njegova cura OŽ, govorila je da otac i ona nisu roditelji SŽ, da su "gadi", pa je onda ona OŽ rekla da "neka ide van", da "nema tu kaj delati," da "ide na dvorište da će joj AŽ donijeti što treba", jer je AŽ taj dan vršio selidbu iz stana kojeg je koristio, iz kuće koja je u suvlasništvu nje i supruga. Istakla je da je OŽ prema njoj upotrebljavala uvrjedljive riječi, da nije dobro odgojila sina, zbog toga je rekla OŽ da izađe iz kupaonice van. Otac OŽ na stepenicama ju je odgurnuo u stranu iako je ona koristila štake. Dodala je da je na dvorištu AŽ krenuo prema ocu ĆŽ, pa joj je NŽ rekao da zove policiju, to je osobno vidjela, a prisutan je bio i sin ĐŽ. Posebno je iskazala da je doista sin AŽ uložio u kat kuće u uređenje stana, da su bili goli zidovi sa ugrađenom stolarijom, tako da je kupaonicu uredio doista AŽ a pri građevinskim radovima su mu pomagali braća, koje nije plaćao.
Okrivljenik 1. AŽ prigovorio je obrani 2. okrivljene da je on uložio u tu kuću više od 45.00,00 do 50.000,00 eura, a nije mu ništa dano, niti je vlasnik stana u koji je uložio sredstva.
Okrivljena 2. SŽ iskazala je da sin AŽ doista nije vlasnik stana i da mu stan nije dala iz razloga što ima jako puno duga za prometnu nesreću pa se boji da bi odmah ostao bez stana. Na poseban upit suda da li traži da se AŽ sa svojom obitelji iseli iz kuće, 2. okr. iskazala je da ne, te dodala da ona ne prebiva niti koristi bilo koji prostor u obiteljskoj kući u [adresa] kao životni prostor, jer živi u [adresa] u stanu sa svojim mužem, a povremeno dolazi na tu adresu jer obrađuje zemlju, pa koristi verandu i sanitarni prostor.
Na poseban upit suda 1. okr. iskazao je da u vezi događaja na poziv policiji njegove majke, u obitelji više nije bilo sukoba, te naveo da u međuvremenu u stanu živi žena i dijete te ne želi da se slučajno ponovi nasilje od strane njegove majke prema supruzi ili djetetu, zbog toga jer iz iskustva zna kada god ga vide na dvorištu da nešto radi na svojem dijelu dvorišta, da mu prigovaraju, da ne smije ništa raditi, da to nije njegovo, i doista nikakav legalni dokumenat ne potvrđuje da je on vlasnik bilo kojeg dijela kuće u koji je uložio sredstva za pristojno stanovanje, a zbog navedenog smatra se ugroženim, uznemirenim svaki puta kada mu roditelji prigovaraju da ne smije ništa raditi i graditi jer ništa nije njegovo, pa zatražio da se izrekne mjera opreza majci da mu se ne približava na dvorište obiteljske kuće [adresa], da se na takav način više ne odnosi prema njemu, prema njegovoj ženi i djetetu.
4. Na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 16. listopada 2025., proveden je dokazni postupak ispitivanjem svjedokinje - žrtve nasilja OŽ, svjedoka ĆŽ, IŽ i PŽ, te je izvršen uvid i čitan je Optužni prijedlog (list spisa br. 1-4), Obavijest počinitelju prekršaja (list spisa br. 5-6), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list spisa br. 7-9), Zapisnik o ispitivanju svjedoka IŽ (list spisa br. 20-21), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji (list spisa br. 22-23), Potvrda iz prekršajne evidencije MP za 1. okr. (list spisa br. 24-25), Pisana obrana 1. okr. (list spisa br. 27), Potvrda iz prekršajne evidencije MP za 2. okr. (list spisa br. 30- 31), Rješenje o mjeri opreza od 5.9.2025. (list spisa br. 44-47).
5. Svjedokinja žrtva nasilja OŽ, iskazala je da se doista ne sjeća datuma i događaj bi vezala uz iseljenje njihovi stvari iz stana u kući Josipovih roditelja na adresi [adresa]. Naime, zbog narušenih odnosa između njezinog sadašnje supruga, brak sklopljen 1.2.2025., a dijete rođeno **.**.2025., u par navrata su iselili iz stana iako je suprug u uređenje istog ulagao, zbog stalnog ometanja od strane njegovih roditelja kako koriste stan, da je to sve njihovo, da AŽ nema ništa, pa kako AŽ radi u Austriji, a ona je bila sama, povremeno je bila kod svojih roditelja, a posebno prije rođenja djeteta. Posebno je iskazala da od sklapanja braka i rođenja djeteta, doista je sa svim stvarima se doselila u taj stan koji je suprug uredio primjereno za korištenje majke i djeteta. Povremeno njezini roditelji dolaze u posjete u taj stan od tog događaja, jer takovih ponašanja prema njoj nije bilo. Opisala je da je 2. okrivljena kao majka njenog izvanbračnog partnera u to vrijeme, na dvorištu u prisutnosti više osoba njoj rekla da ide "van iz kuće", da ona nema "kaj tu delati". Na dvorištu su bili prisutni njen otac, otac SŽ i Josipova braća, ali ne zna točno koji, jer su osobe ulazile i izlazile iz kuće sa stvarima. Kako ju je majka SŽ tjerala, ona je sjedila u autu. Okrivljena 2. je stalno govorila da ne odnose stvari, da su to njene stvari, a to je činila vikom, jer viče cijelo vrijeme. Istakla je da je sigurna da stan u koje sada žive nije bio uređen i te stvari nisu ničije druge nego Josipove, jer su bili goli zidovi, a prozori bez stakla, kupaonica nije bila uređena sanitarnom opremom niti je bilo pločica, a to zna iz osobnog viđenja prostora, a isto tako jer sa SŽ je 4 godine, te joj je tijekom tih godina slao fotografije o tome što radi u kući. Dodala je da ona nije bila prisutna u kupaonici i ne zna što se događalo, kupaonica je bila u to vrijeme ispražnjena. Nadalje je iskazala da osobno nije niti čula niti vidjela da se njezin otac na bilo koji način obraćao majci SŽ, šutio je i pomagao SŽ sa ostalim ljudima na iznošenju osobnih stvari. Iskazala je da sada žive u tom stanu, AŽ radi u Austriji kao što je rekla, kad je ona sama sa djetetom njegovi roditelji ne dolaze, više dolaze kod sina ĐŽ u prizemlje ili kad je AŽ kod kuće.
6. Svjedok NŽ iskazao je da ne može točno reći datum, ali može opisati kako je došlo do tog događaja. Početak je bio 3-4 dana ranije, misli 1.10. kada je AŽ sa tadašnjom curom, sada ženom, i ocem cure PŽ došao u njegovu kuću u [adresa] tražeći da mora dati kuću sinu SŽ, došao je tražiti imovinu što je njemu bilo ružno jer nije naviknuo da bi netko tražio tuđu imovinu. Treću noć, to je bio četvrtak, u noći na petak, zvao ga je sin ĐŽ da li zna da AŽ seli, nije znao, tako je i sinu ĐŽ rekao, kao i još da neka radi što želi. U subotu je došao sa sinom H u tu kuću s namjerom da pomognu ĐŽ zazidati dimnjak na tavanu, bila je samo cijev. Prilikom hodanja po stepenicama susreo je SŽ samog, još nije bilo nikog drugog pa mu je pokušao normalnim tonom sugerirati da razmisli o selidbi, da li zna kuda ide, kao otac djelovati na njega. Kako su stvari selili ranije, on je još bio u pakovanju preostalih stvari, odmah je počeo sa svađom prema njemu, vikao je na njega, bili su na stubištu, on je nosio cijevi za dimnjak. AŽ je u vikanju krenuo prema njemu, rukom mahnuo prema njemu pa mu je tu ruku zadržao sin ĐŽ da ga ne udari. Nadalje je iskazao da je osobno vidio da je sin AŽ majku u svojem hodniku gurnuo u sobna vrata naslonjena uz zid, objema rukama, jer je ta vrata sobna prethodno skinuo da će ih odvesti sa sobom, a majka je bila na štakama jer je operirala kuk mjesec dana prije.
Na poseban upit suda da li se nešto od događaja odvilo na dvorištu obiteljske kuće ispred ulaza, svjedok je iskazao da se ispred kuće na dvorištu nije odvijalo ništa, te na poseban upit iskazao da je tom prilikom sin sa tadašnjom djevojkom iselio iz tog stana, a uselili su se ponovno u mjesecu siječnju 2025., pod kraj siječnja. Nadalje je iskazao da je po savjetu policijskog službenika promijenio bravu na posebnim vratima ulaza u njegov stambeni prostor, otprilike nakon njegovog iseljenja oko 3,5 mjeseca, o tome je SŽ obavijestio i rekao da može doći po još namještaja i stvari koje nije mogao odvesti ranije. Nakon tri dana te obavijesti za ključeve, došao je sin AŽ i zamolio ga je da se opet vrati u stan, rekao mu je da može pod uvjetom da dođe sa svojom suprugom sadašnjom i da se dogovore pod kojim uvjetima može koristiti stan. Isto to dogovorili su i sa sinom ĐŽ, pa su nakon 3-4 dana AŽ i njegova supruga, on i njegova supruga dogovorili da se AŽ sa svojom suprugom mogu vratiti u stan pod uvjetom da njemu i majci plaćaju 150,00 eura mjesečno kao doprinos uzdržavanja, jer imaju male mirovini. Još i danas nije izvršio takvu obvezu koju je preuzeo.
7. Svjedok ĐŽ iskazao je da za događaj utužene zgode, ne može točno reći datum, a događaj može opisati i sjeća ga se, zbog toga što je on taj dan gradio dimnjak u potkrovlju iste obiteljske kuće, u kojoj koristi prizemlje kuće kao svoj stan. U tim radovima pomagao mu je brat H i otac NŽ. Taj dan, pola sata otprilike kasnije, brat AŽ je selio svoje stvari iz kata kuće u namjeri da se odseli u čemu mu je pomagao HŽ i njegova sadašnja žena OŽ. Dodao je da je vidio da je AŽ u spavaćoj sobi trgao lajsne oko vrata. Otac NŽ je bio na ulaznim vratima u njegov stan kojeg koristi, na tavan je čuo svađu, pregovarali su se, otac mu je govorio jačim tonom da nek dobro razmisli kuda se seli, da neka ne trga lajsne, te je u jednom trenutku AŽ na ulaznim vratima krenuo prema ocu, a kako se je on u tom trenutku tu zatekao, uhvatio je SŽ za desnu ruku, ne znam što je AŽ imao u desnoj ruci i ne zna da li bi oca udario, ali je reagirao zbog toga uhvativši ga za ruku da oca ne udari. Iskazao je da je i osobno govorio bratu SŽ, a i brat H da nek razmisli što čini, nek si dobro razmisli. Dodao je da je to bila svađa između brata SŽ i oca ĆŽ. Nadalje je iskazao da je u jednom trenutku na "štengama" vidio SŽ da nosi stvari, pomagao mu je HŽ i onda je HŽ "porinul" mamu po "štengama". Posebno je još istakao da je HŽ u prolasku po stepenicama pored njega i njemu rekao "evo već dolazi novi stanar". Posebno je iskazao da je osobno vidio majku da je bila u kupaonici u kojoj je bio AŽ i vidio da ju je AŽ rukama izgurao van iz kupaonice. Na poseban upit suda da li je brat AŽ majku gurao nasilno, grubo ili ju je gurao da oslobodi prostor za iznošenje stvari, svjedok je odgovorio da u tom trenutku kad su svi u svađi ne može biti drukčije nego nasilno, a da ne zna iz kog razloga policija to nije zapisala u Zapisniku. Nadalje je iskazao da nije vidio da bi 2. okrivljena vikala prema OŽ, tjerajući je van iz kuće.
Na pročitani njegov iskaz danog na Zapisnik o ispitivanju svjedoka Antuna Kovač, iskazao je da je sadržaj iskaza vjeran kako je dao policiji, a ne zna iz kojeg razloga nije zapisano i to da je vidio da je brat AŽ gurao majku iz kupaonice.
Na poseban upit 1. okrivljenika da li je vidio da skida lajsne u kupaoni ili u sobi, svjedok je odgovorio da je vidio da skida lajsne u spavaćoj sobi.
Na poseban upit suda kada je vidio naguravanja u kupaoni kako je rekao, svjedok je iskazao da je vidio naguravanje jer je brat skidao ormarić pa je gurnuo majku, a nastavno na upit suda zbog čega je u noći oko 01,00 sati zvao roditelje kada je čuo buku, a nije znao što se događa, zašto nije pozvao brata i pitao brata što radi, zašto stvara buku dok njegova djeca spavaju, a uznemiravao je roditelje starije životne dobi telefonskim pozivom u drugo mjesto, svjedok je odgovorio da je morao obavijestiti roditelje da se u kući nešto događa.
7.1. Uvidom u Zapisnik o ispitivanju svjedok IŽ od 5.10.2024., list spisa br. 20-21, koji je Zapisnik zakonit dokaz, jer je svjedok upozoren na prava blagodati zbog srodstva sa okrivljenicima 1. i 2., otklonio blagodat i upozoren da će se njegov iskaz koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, bez obzira na njegovu kasniju odluku, o čemu su zaokružene uredno i rubrike i isti je potpisan od policijske službenice i svjedoka, utvrđeno je da je svjedok iskazao: "Vidio sam da je moj brat AŽ dotrčao po stepenicama a ja sam tada stao između njega i oca ĆŽ, nakon čega se isti maknuo i smirio, da tada nisam stao između njih ne znam što bi se dogodilo, te da li bi brat AŽ udario oca."
8. Svjedok HŽ iskazao je da za događaj ne može točno reći datum, ali zna da je bio sa SŽ jer ga je zvao da mu pomogne seliti stvari iz kata kuće, želio je iseliti iz roditeljske kuće, a nije mu imao tko drugi pomoći, AŽ mu je rekao da ne može tu ostati. Pomagao mu je i prethodnu večer oko 22,00 sata kada su nosili šporet, stol i frižider koliko se sjeća, a kasno navečer, zbog toga što je došao iz popodnevne smjene iza posla mu pomoći. Zvao ga je i za drugi dan pa je došao u tu kuću oko 09,00 sati, zatekao je na dvorištu SŽ, a vidio je i više osoba kod ĐŽ, nešto su radili, pilili drva, i može reći da je mislio da se spremaju raditi dimnjak na tavan. OŽ je bila u visokom stupnju trudnoće, nije išla po stepenicama, bila je rosa, bila je oko auta i u autu na dvorištu. Istakao je da nije bilo nikakvih problema oko iznošenja stvari po posebnim stepenicama izvan prizemlja kuće koje služe za ulazak u stan na katu kuće, dok nije došla majka SŽ, 2. okrivljena pa je po dvorištu i po kući vikala da je to njezino, da nema što AŽ nositi, da idu van iz kuće, da tu nemaju što tražiti, vikala je i kad je došla policija koju je sama pozvala, a to zna iz razloga što ju je policijska službenica u nekoliko navrata upozoravala da se stiša, prijeteći da će ih sve odvesti u postaju. Posebno je iskazao da osobno nije niti vidio niti čuo da bi zet AŽ majku rukama izgurao van iz kupaonice, a zna da su taj dan selili, nosili u auto sitnije stvari pa i iz kupaonice, te se sjeća da su taj dan nosili i dvosjed. Dodao je da je siguran da su sve te stvari koje su selili prethodni i taj dan u vlasništvu zeta SŽ, jer u vrijeme dok se useljavao u stan ništa nije bilo uređeno niti namješteno. Nadalje je iskazao da osobno nije čuo niti vidio da bi 2. okrivljena vikala prema tada nevjenčanoj supruzi zeta SŽ, njegovoj kćeri P, "odi van nemaš tu kaj delati", te ju "tjerala iz kuće", on to nije čuo, iako zna da je vikala po dvorištu i kući da je to njezino, da se nema što seliti pa je taj dio saznao od kćeri OŽ. Na poseban upit suda da li je bio u kakvom kontaktu sa 2. okrivljenom, svjedok je iskazao da se sjeća da je na vanjskim stepenicama koje vode do ulaza u stan koji koristi AŽ, sreo se sa 2. okrivljenom, da je vikala cijelo vrijeme, riječi se ne sjeća, išao je u kuću, bio je praznih ruku, SŽ ga je potegnula za majicu pa ju je dok ga je držala za majicu, povukao za sobom nehotično. Nadalje je iskazao da je sa svojtom, ocem zeta, ĆŽ, razgovarao normalno da to nije lijepo, upravo na činjenicu da se AŽ mora seliti, ali nije bilo između njih nikakvih ružnih tonova. Iskazao je da su po istim stepenicama hodali brat SŽ, ĐŽ i NŽ, s vanjske strane kuće, ali osobno nije imao nikakav kontakt sa bratom ĐŽ, čak ga nije niti sreo na stepenicama, ne sjeća se, a prvi puta taj dan ga je i vidio, nisam ga viđao prije kada je u rijetkim prilikama znao doći do kćeri i SŽ. Dodao je da nije SŽ i kćeri OŽ pomagao u selidbi SŽ i OŽ u tu istu kuću, pomagao je otac NŽ, jer on ima prikolicu.
Na poseban upit 2. okrivljenice da li ju je vidio da hoda po dvorištu i da li se sreo s njom na stepenicama, jer je bila nedavno operirana i koristila štaku, svjedok je odgovorio da ju je vidio da uz pomoć štake hoda i po dvorištu i da se veselio tome što je gospođa tako pokretna nakon operacije, da je štaku više imala u zraku prilikom vikanja, ponovio je da je točno da su se sreli na stepenicama kada je on išao po stvari u kuću, da mu je vikala da "nema što nositi" i da ga je "zgrabila" za jaknu, ali ju nije on odgurnuo, već ju je povukao sa sobom na stepenicama, a sreli su se na samom ulazu.
9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedokinje-žrtve nasilja ČŽ (Vlahek), te svjedoka PŽ, kojim iskazima je Sud poklonio vjeru, jer su iskazi svjedokinje-žrtve nasilja i svjedoka vjerodostojni, orijentirani u vremenu i prostoru, te djelomično i iskaze svjedoka ĆŽ i IŽ, te uvida u materijalne dokaze u spisu, ocjenjujući i analizirajući brižljivo svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, Sud je našao da je 1. okr. AŽ počinio nasilje u obitelji prema majci, 2. okrivljenoj, koja je osoba starije životne dobi, rođ. 1957.god., na način kako mu se stavlja na teret, odnosno da je primijenio fizičku silu bez nastupa tjelesnih ozljedi, gurajući obim rukama majku van iz kupaonice, kako to 2. okr. izrijekom tvrdi, kojom prilikom nije zadobila tjelesne ozljede, izazivajući uznemirenost, a 2. okr. SŽ počinila psihičko nasilje u obitelji prema tada nevjenčanoj supruzi svog sina OŽ, jer je na istu vikala riječi "Odi van, nemaš kaj tu delati!", te ju tjerala van iz kuće, a koje riječi jesu upotrjebljene da bi se člana obitelji uznemirilo i povrijedilo, k tome radilo se o vanbračnoj družici sina u visokom stupnju trudnoće, te je našao u potpunosti ostvarenim sva bitna obilježja djela prekršaja u odnosu na 1. okrivljenika iz čl. 10.t.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te u odnosu na 2. okrivljenicu iz čl. 10.t. 3. istog Zakona, te ista djela okrivljenicima u potpunosti i dokazano.
9. 1. Stoga je Sud 1. i 2. okrivljenika proglasio krivima, ali nije 1. i 2. okrivljenicima izricao kaznu, jer do sada nisu osuđivani za istovrsno djelo prekršaja, te je ocjenjeno da je nasilno ponašanje 1. i 2. okrivljenika u događajima ekscesno, kao i s obzirom na pročitane materijalne dokaze i materijalnu situaciju 1. i 2. okrivljenika, nesporno je da su odnosi između članova obitelji narušeni u težem stupnju duže vrijeme, da su orijentirani okrivljenici na imovinskopravne odnose bez volje da riješe međusobne odnose članova obitelji, nenasilno na kulturan i civiliziran način, te kontaktiraju povišenim tonovima, vikom, galamom i okrivljavanjem za ponašanje unatrag više od 10 godina, uzimajući i ocjenjujući materijalne okolnosti svakog okrivljenika, 1. okr. roditelj mlt. djeteta, 2. okr. umirovljenica, te da oboje imaju slabe materijalne prilike, uvažavajući prije svega činjenicu da okrivljenici djelo nasilja čine kada su u blizini jedan drugoga na opisani način, radnjama kao u izreci, koja djela za posljedicu imaju povredu dostojanstva i uznemirenost, a na strani počinitelja i htjenje da se člana obitelji povrijedi, ponizi i omalovaži, nesporno je da će takovih i sličnih problematičnih situacija u suživotu biti još, ali je iste potrebno spriječiti na najmanju moguću mjeru, zbog čega je 1. i 2. okrivljeniku izrečena samo zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja žrtvi nasilja u obitelji- jedan prema drugome, kao u izreci, a koje će se izvršiti po pravomoćnosti i izvršnosti ove presude.
10. Nesporno su okrivljenici 1. i 2. članovi obitelji, slijedom čega su članovi obitelji prema odredbama članka 8. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a djelo prema činjeničnom opisu jest djelo nasilja i u odnosu na okrivljenika 1. i u odnosu na okrivljenu 2. i svjedokinju- žrtvu nasilja ČŽ (OŽ), te je utvrđeno da djela ispunjavaju sva bitna obilježja djela nasilja u odnosu na 1. okr. iz članka 10.t.1. ZZNUO-a primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda i u odnosu na 2.okr. iz članka 10.t.3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, odnosno djelo nasilja prema odredbi članka 22.st.1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
10.1. Naime, iz provedenog dokaznog postupka na jednoj strani 1. okrivljenik MŽ i HŽ opisuju događaj na svoj način svojim poimanjem, pristrani u korist 1. okrivljenika, dok 2. okrivljena opisuje događaj na način da krivi članove obitelji za radnje prema njoj, prebacuje odgovornost na članove obitelji, izbjegava bilo kakvu odgovornost za svoju viku i galamu koje su decidirano navedene u činjeničnom opisu djela i kojima je životno i logično povrijedila izvanbračnu suprugu u visokom stupnju trudnoće 1. okrivljenika, dok svjedoci NŽ i ĐŽ jesu pristrani kao muž i sin 2. okrivljenoj, kada iskazuje da ništa od inkriminiranih radnji nisu vidjeli niti čuli posebno svjedok ĐŽ, koji u cijelosti potvrđuje navode optužbe 1. okrivljenika na štetu 2. okrivljene, ali je istom iskazu Sud povjerovao u utvrđenom tijeku i dinamike događaja utužene zgode u obitelji, narušenih odnosa prvenstveno imovinsko pravnim pitanjima pa svako od njih ciljano iskazom zauzima što povoljniji položaj.
11. U konkretnom slučaju, nesporno je da je 1. okrivljenik počinio radnju-primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, prema osobi starije životne dobi, jer je 1. okr. obim rukama izgurao 2. okrivljenicu, svoju majku, van iz kupaonice što jest primjena fizičke sile bez nastupa tjelesne ozljede, što je potvrdio da je osobno vidio svjedok ĐŽ, dok je 2. okr. vikala na ČŽ (HŽ), tada nevjenčanoj supruzi svog sina riječi "Odi van, nemaš kaj tu delati!", te ju tjerala van iz kuće, što jest psihičko nasilje, jer je na strani žrtve izazvan osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva te su i u cijelosti ispunjena sva bitna obilježja djela psihičkog nasilja. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje žrtve nasilja ČŽ (Vlahek) da je 2. okrivljenica vikala na nju, tjerajući je van iz kuće, koja je u suvlasništvu i 2. okrivljene u trenutku dok se žrtva selila iz svog doma, pa s obzirom na taj momenat i inkriminirane riječi nije sporno da su iste riječi po svom sadržaju i po načinu na koji su izgovorene od strane 2. okr. uznemiravajuće, što je životno i logično, a izgovorene na način da uznemire i omalovaže člana obitelji, kao i po svom sadržaju i značaju jesu grube i uznemirujuće, povrjeđuju osobe po načinu i razlogu kojem su upućene, ciljano da ih se povrijedi, da ih uznemiri.
11.1. No, analizirajući i uspoređujući izvedene dokaze, sud je djelomično prihvatio iskaze svjedokinje- oštećenice ČŽ ( Vlahek) i BŽ, ĆŽ i IŽ, s obzirom na njihovu nespornu pristranost prema mužu i zetu, odnosno ženi i majci, ali su iskazi prihvaćeni u onom dijelu kojim svjedoci opisuju događaj u odnosu na suokrivljenika, vjerujući da su u tom dijelu točno opisali dinamiku događaja, iako su odnosi kao što je rečeno nesporno prvenstveno opterećeni imovinsko pravnim prilikama u obitelji.
11.2. Cijeneći tako izvedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega su radnje okrivljenika 1. i 2. u ukupnosti prema utvrđenoj dinamici i tijeku događaja utužene zgode prepoznate sa svim bitnim obilježjima djela nasilja – upotreba fizičke sile bez nastupa tjelesne ozljede i psihičko nasilje prema odredbi čl. 10.t.1. i 3. ZZNUO-a, a djelo prekršaja prouzročenjem osjećaja uznemirenosti i povredu dostojanstva, te im je isto djelo u potpunosti dokazano i utvrđena krivnja za što je okrivljenicima 1. i 2. izrečena samostalna mjera kao u izreci, za koju se uzima da je dostatna da bi se ubuduće spriječilo činjenje nasilja u obitelji.
12. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbama zakona kao u izreci te Rješenju Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka koji se odnose na troškove suda učinjene u ovom postupku, a izrečeni su u paušalnom iznosu ovisno o složenosti i trajanju postupka, a okrivljenici 1. i 2. su ih dužni platiti jer su proglašeni krivima za prekršaj.
13. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, 1. okrivljenika prema 2. okrivljenici i 2. okrivljenice prema 1. okrivljeniku, u trajanju od 6 mjeseci, Sud je našao teško narušene obiteljske odnose između sina i majke, pa i svrstanih članova obitelji na jednu i/ili drugu stranu, već prema interesima, nemogućnost spoznaje da obiteljske odnose mogu popraviti na kulturan i civiliziran način razgovorom i dogovorom, uvažavanjem članova obitelji, zbog čega u ukupnosti je nužno barem u najkraćem vremenskom razdoblju spriječiti kontakt okrivljenih, jer postoji veliki stupanj vjerojatnosti od ponavljanja djela, pa da bi se spriječilo takvo nekritično ponašanje 1. i 2. okrivljenika, Sud je odlučio izreći istu mjeru po službenoj dužnosti, uvažavajući opisanu obiteljsku situaciju narušenih odnosa, pa je našao da postoji osnovana bojazan da će 1. i 2. okrivljenik ponovno počiniti psihičko nasilje u obitelji uznemiravanjem i ustrašivanjem, pa je Sud uvjerenja uzimajući u obzir sve navedeno, da je u konkretnom slučaju opravdano izricanje iste mjere radi otklanjanja rečene opasnosti u određenom razdoblju za koje se uzima da je primjereno u trajanju da članovi obitelji u okviru nenasilnog ponašanju uspostave kontakt radi ostvarivanja prava i obveza članova obitelji, a ista se ima izvršiti nakon pravomoćnosti Presude. U izrečenu zaštitnu mjeru uračunat će se mjera opreza izrečena Rješenjem o mjeri opreza od 5.9.2025.
14. Razmatrajući prijedlog tužitelja u odnosu na izricanje zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana za okrivljenika 1. i 2., Sud je ocijenio da nema uvjeta za izricanje predložene zaštitne mjere, okrivljenicima 1. i 2. iz razloga jer 1. i 2. okr. ne žive u istom kućanstvu, nemaju nikakvih kontakata od utužene zgode osim u službenim prostorijama suda pa nisu utvrđeni elementi da bi ista mjera postigla cilj i opravdala svrhu.
Temeljem iznijetog valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zaboku 16. listopada 2025.
SUTKINJA
Zapisničar
Marija Bračun,v.r.
Ivanka Vinković,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke, odnosno ovlaštenici pravo na žalbu, prema čl. 192. Prekršajnog zakona, imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude, zbog svih osnova prema odredbi čl. 194.st.1. Prekršajnog zakona. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.
Dostaviti:
1. Okrivljeniku 1. i 2.,
2. Žrtvi nasilja,
3. Ovlaštenom tužitelju,
4. Pismohrana, ovdje.-
Po pravomoćnosti:
1. Ovlaštenom tužitelju,
2. Referadi za izvršenje ovog Suda.-
