REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-92/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽO, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optuženog, odvjetnika Josipa Tabaka, iz Odvjetničkog društva Tabak i partneri j.t.d. iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. rujna 2023. br. 48 K-683/2023- 27, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŽO kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem 48 K-683/23-27 od 12. rujna 2023., optuženi ŽO proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom, iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pa je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženiku ŽO je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru odnosno vrijeme lišenja slobode u vezi s navedenim kaznenim djelom i to od 15. ožujka 2023. do 12. lipnja 2023..

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŽO po branitelju, odvjetniku Josipu Tabaku iz Odvjetničkog društva Tabak i partneri j.t.d. iz Zagreba i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da sud uvaži navode žalbe te ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da istu preinači na način da oslobodi optuženika optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žalitelj u svojoj žalbi uvodno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iz razloga što je izreka presude nejasna i nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude s obzirom da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude sa sadržajima zapisnika, sadržajima druge dokumentacije, te s iskazima danim u postupku zbog čega se presuda ne može ispitati, čime zapravo upire na postojanje bitne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

6.1. Međutim, žalitelj u pravcu obrazlaganja istaknutih bitnih povreda odredba kaznenog postupka iznosi žalbene navode koji se po svom sadržaju u biti odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će biti govora u nastavku ove odluke. Stoga, ispitujući pobijanu presudu u smislu postojanja gore navedenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zaključak je ovog drugostupanjskog suda, da je izreka prvostupanjske presude jasna i razumljiva, te da pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez proturječnosti, pri čemu valja naglasiti da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju utvrdio sve odlučne i pravno relevantne činjenice važne za kazneno pravnu odgovornost počinitelja djela, a sasvim je druga stvar što žalitelj subjektivno smatra da iznijeti razlozi iz pobijane presude nisu valjani i dostatni te ih ne prihvaća.

6.2. Dakle, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upućuje optuženikova žalba, niti je počinio bilo koju drugu postupovnu povredu iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu, optuženik analizira iskaze svjedoka te iznosi zaključak da su isti iskazivali jedino o onome što su čuli jedni od drugih, priklanjali se ranijim iskazima i govorili o prijašnjim nesporazumima s optuženikom, pri čemu nitko od svjedoka nije točno čuo kako se odvijala komunikacija između optuženika i oštećenika.

7.1. Međutim, suprotno izloženim tvrdnjama i subjektivnim stajalištima žalitelja, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je inkriminirane prigode optuženik postupio na način kako ga se i tereti, izvodeći takav zaključak na temelju analize i ocjene svih provedenih dokaza tijekom postupka, te dajući za takvo stajalište iznimno iscrpne i valjane razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja. To posebice ako se ima u vidu da iz iskaza svjedoka AO, ČO i SO, proizlazi kako su isti čuli izgovorene riječi prijetnje od strane optuženika, te se isti iskazi u bitnom nadopunjuju s iskazom oštećenika i u stvari potvrđuju dinamiku događaja kako to u svom iskazu opisuje oštećeni PO, dok okolnost da su svjedoci iskazivali i o prijašnjem životu optuženika samo potkrjepljuje okolnosne i uvjerljive iskaze saslušanih svjedoka.

7.2. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije s uspjehom dovedena u sumnju niti žalbenim navodima da je prvostupanjski sud propustio utvrditi dostatne razloge koji se odnose na subjektivni element krivnje, kao da nije niti obrazložio objektivne elemente kaznenog djela, odnosno predstavlja li izrečena tvrdnja ozbiljnu prijetnju. Naime, ako se ima u vidu da je za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 odlučna namjera počinitelja usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje oštećenika, jer to kazneno djelo čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti, a da se optuženik oštećeniku obratio riječima „šta me gledaš, šta me gledaš, sve ću vas pobiti, samo mi još jednom nazovite muriju, jebem vam mater svima“, te ako se navedene riječi sagledaju u svijetlu narušenih odnosa među optuženikom i oštećenikom, protivno navodima žalbe, zaključak je i ovog drugostupanjskog suda da su upravo takvim postupanjem optuženika ostvarena sva obilježja kaznenog djela prijetnje. Pri tome, žalitelju valja kazati kako okolnost da li je upućenom prijetnjom ujedno izazvana emocija straha kod žrtve, ne predstavlja obilježje kaznenog djela, već je dovoljno utvrditi da je prijetnja objektivno podobna da izazove osjećaj ugroženosti i uznemirenosti, te da počinitelj s tim ciljem postupa. Navedeno, međutim nedvojbeno proizlazi iz karaktera upotrjebljenih izraza i okolnosti samog događaja. Prema tome, žalbeni navodi žalitelja nisu ničim doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga, neosnovana.

8. Također nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, jer je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon. U žalbi se, naime, ne navodi koja je to povreda kaznenog zakona ostvarena, već smisao žalbe pokazuje da je ta povreda istaknuta kao tzv. posredna povreda kaznenog zakona, jer optuženik smatra da njegovim radnjama nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela, za koje je proglašen krivim. Međutim, postojanje povrede kaznenog zakona ocjenjuje se samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje, po ocjeni žalitelja, proizlaze iz navedenih dokaza. Slijedom navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona, a niti je ovaj drugostupanjski sud u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Neosnovana je i žalba žalitelja u odnosu na odluku o kazni. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno i potpuno je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje pravilne odluke o kazni. Tako prvostupanjski sud optuženiku kao olakotno cijeni činjenicu okolnosti koje su prethodile inkriminiranom događaju a to je svađa u obitelji optuženika, te da je otac malodobnog djeteta od pet godina, dok mu je otegotnim cijenio da je predmetno kazneno djelo optuženik počinio u vrijeme provjeravanja određeno mu po prethodno izrečenoj presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-815/2022, kojom je osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju, te okolnosti da je uz izrečenu prijetnju optuženik psovao te istu ponovio, što je uznemirilo ne samo oštećenika već i druge osobe čime je iskazao naročitu bezobzirnost prema ne samo oštećenom nego i drugim stanarima koji su članovi njegove obitelji. Stoga se, po stavu i ovog drugostupanjskog suda, neovisno o istaknutim navodima žalitelja kojima upire na svoju osobnu i obiteljsku situaciju, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, na koju je prvostupanjski sud osudio optuženika pobijanom presudom, ukazuje u svemu primjerena i podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja.

10. Slijedom svega izloženog, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 16. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac