Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-887/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke koji je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist ŠD, u pravnoj stvari tužiteljice TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Ajki Radić i Srđanu Graniću, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika 1. GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slavenu Šegi, odvjetniku u Splitu, 2. OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice pod. 1. protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pi-607/13-30 5. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice pod 1. GD i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-607/13-30 5. veljače 2020. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i pod toč. II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici kunsku protuvrijednost iznosa od 7.669,37 EUR-a, sa zateznom kamatom kako je to precizirano u izreci pod toč. I., a odbijen je tužbeni zahtjev za više zatraženi tijek kamata, za razdoblje od 1. studenoga 2001.g. pa do zaključno s 31. siječnja 2002.g. te u pogledu glavnice za iznos od 0,63 € kao neosnovan. Također, im je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 25.630,00 kn ( toč. II. izreke ).
2. Protiv navedene presude žali se tuženica pod 1. GD zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno, ukine.
3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu predložila da se ista odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženici na ime neisplaćene kupoprodajne cijene za prodani stan solidarno isplate iznos od 7.670,00 EUR sa zateznim kamatama. Tuženici svoju pravnu poziciju brane prigovorom da stan koji im je tužiteljica prodala ima brojne materijalne nedostatke, koji su oni reklamirali tužiteljici, i da stoga iznos koji je već plaćen na ime kupoprodajne cijene (95.000,00 DEM) predstavlja cijenu daleko veću od vrijednosti navedenog stana i time su istaknuli zahtjev za sniženje cijene.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
7. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.
8. U dosadašnjem tijeku postupka prvostupanjski je sud već donosio presude kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev ali su iste ukinute zbog pogrešno zauzetog pravnog stava i nedovoljno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, drugostupanjskim rješenjima ukazano je da je tuženik OD koji je pristupio dugu, solidarno odgovoran tužiteljici za ispunjenje obveze tuženice pod 1., odnosno za isplatu ostatka kupoprodajne cijene. Također, prvostupanjski je sud upućen da je, kod ocjene pitanja jesu li tuženici izgubili pravo pozivati se na materijalne nedostatke stvari zbog propuštanja rokova, od odlučnog značenja činjenica jesu li navedeni nedostaci bili poznati tužiteljici kao prodavateljici ili joj nisu mogli ostati nepoznati.
9. Pored nespornih činjenica da je tužiteljica s tuženom pod 1. zaključila ugovor o kupoprodaji stana u [adresa], 31. listopada 2001. godine, da je između stranaka ugovorena kupoprodajna cijena od 110.000,00 DEM od koje cijene je isplaćen iznos od 80.000,00 DEM, te naknadno i iznos od 15.000,00 DEM, da su tužiteljica i tuženik pod 2. dana 28. listopada 2002.g., zaključili Sporazum kojim se tuženik pod 2. OD obvezao tužiteljici isplatiti daljnjih 30.000 DEM na ime neisplaćene kupoprodajne cijene te da je preostao dug na ime kupoprodajne cijene u iznosu od 15.000,00 DEM, nakon provedenog dokaznog postupka i nakon što je raspravio sva sporna pitanja prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
- da su tuženici prije zaključenja kupoprodajnog ugovora pregledali stan,
- da je stan u rujnu i listopadu, prije zaključenja ugovora o kupoprodaji, pregledala i predstavnica banke od koje su tuženici zatražili kredit radi kupnje stana, kojom prilikom je predstavnica banke stan i slikala,
- da su tuženici uselili u stan zadnji dan 2001.g., te da su, po iskazu tužene ad 1/, malo po useljenju u stan, dvadesetak dana po useljenju, tijekom prvog mjeseca, u stanu počele izbijati gljivice u svim prostorijama,
- da tuženici nisu pisanim putem obavijestili tužiteljicu o pojavljivanju gljivica u stanu,
- da nije vršen postupak osiguranja dokaza,
- da su tužiteljica i tuženik u Sporazum kojim se tuženik OD obvezao tužiteljici isplatiti daljnjih 30.000 DEM na ime neisplaćene kupoprodajne cijene, nisu naveli bilo kakve probleme sa stanom, pa tako niti problem gljivica,
- da su u i nad predmetnim stanom vršeni stanoviti popravci, međutim, da niti jedan svjedok ili materijalni dokaz ne upućuje na to da bi se prije sklapanja kupoprodajnog ugovora u predmetnom stanu pojavljivale gljivice niti da bi tužiteljica znala za isto.
10. Člankom 485. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, ) zakonodavac nastoji ublažiti tegoban položaj koji pogađa kupca kada propusti rokove u kojima je trebao utvrditi nedostatak i staviti prigovore zbog nedostatka propisane u čl. 481. i 482. ZOO-u za vidljive i skrivene i nedostatke. U tom slučaju prodavatelj koji je znao ili je morao znati za nedostatke, a nije ih priopćio kupcu postupa mala fide odnosno protivno načelu savjesnosti i poštenja te zbog toga snosi određene posljedice. Kupac koji se poziva na to da je prodavatelju bio poznat nedostatak odnosno da mu nije mogao ostati nepoznat, pa je to prešutio, dužan je dokazati tako skrivljeno postupanje prodavatelja.
10. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tuženici nisu dokazali da je predmetni stan imao skrivenih materijalnih nedostataka koji bi opravdavali sniženje cijene i da nisu postupali u smislu zaštite svojih prava koje predviđa odredba čl. 488. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, ). Nadalje, ne samo da pri pregledu stana nisu iznijeli reklamacije, već su uselili u stan, a po navodnom pojavljivanju gljivica nisu pisanim putem obavijestili tužiteljicu o pojavljivanju istih, čak niti nakon deset mjeseci nakon ulaska u stan. Dodatno obrazlaže da nisu ni dokazali, a na njima je bio teret dokaza, da je tužiteljici prije zaključenja kupoprodajnog ugovora bilo poznato da stan ima mane pa isključuje primjenu odredbe čl. 485. ZOO-a. Stoga da su izgubili pravo od tužiteljice tražiti da im umanji cijenu stana pa su obvezani na isplatu utuženog iznosa ( jer razlika kupoprodajne cijene nije sporna ).
11. U žalbi tuženica pod 1. ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdo činjenično stanje i izveo pogrešan zaključak o tome da tužiteljica nije znala za materijalne nedostatke jer nije izveo sve dokaze očevid na licu mjesta sa vještakom građevinske struke i saslušanje svjedoka bez da je dao valjane razloge zašto odbija izvesti te dokaze. Konačno i da je iz rezultata raspravljanja i dokaza koji prilože spisu trebalo utvrditi upravo suprotno, da je tužiteljica znala za materijalne nedostatke i da tuženici nisu izgubili pravo iz odredbe čl. 485. ZOO-a.
12. Prije donošenja odluke o žalbi, žalbe temeljem odredbe članka 373.b ZPP- a, ovaj drugostupanjski sud vratio je spis predmeta sudu prvog stupnja radi izvođenja predloženih dokaza očevidom na licu mjesta sa vještakom građevinske struke i saslušanje svjedoka Š, a u nastavku postupka dokazni postupak upotpunjen je u tom smislu.
13. Člankom 485. ZOO-a zakonodavac nastoji ublažiti tegoban položaj koji pogađa kupca kada propusti rokove u kojima je trebao utvrditi nedostatak i staviti prigovore zbog nedostatka propisane u čl. 481. i 482. ZOO-u, i za vidljive i za skrivene nedostatke. U tom slučaju prodavatelj koji je znao ili je morao znati za nedostatke, a nije ih priopćio kupcu postupa protivno načelu savjesnosti i poštenja te zbog toga snosi određene posljedice. Kupac koji se poziva na to da je prodavatelju bio poznat nedostatak odnosno da mu nije mogao ostati nepoznat, pa je to prešutio, dužan je dokazati tako skrivljeno postupanje prodavatelja.
14. Prema mišljenju ovog žalbenog suda na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanoj presudi s obrazloženjem koje u potpunosti prihvaća i ovaj žalbeni sud. Za svoju odluku dao je razloge koji imaju uporište u iscrpnom dokaznom postupku, brižljivo cijeneći svaki dokaz zasebno i svih dokaza zajedno.
15. Žalbeni navodi tuženice, u bitnom, svode na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i činjeničnih utvrđenja tog suda utemeljenih na ocjeni izvedenih dokaza, ali ne sadrže argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjeničnu podlogu na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju. Koje su činjenice relevantne ovisi od pravne kvalifikacije slučaja, a pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud koji je prema svojem uvjerenju odlučio koje su odlučne činjenice za prihvaćanje tužbenog zahtjeva dokazane (čl. 8. ZPP).
16. Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. st. 1. i 155. i jer je isti pravilno obračunat.
17. Žalba tuženice pod 1. nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijene presude, slijedom navedenog temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.
U Splitu 16. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Ankica Matić
