REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3131/2024-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tei Milanković Podbreznički, odvjetnici iz Zagreba, Lošinjska 12, protiv tuženice EA (prije: IA) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zdenku Gecaju, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 58, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Luke Ivkovića, odvjetnika i punomoćnika tuženice Zdenka Gecaja, odvjetnika, dana 16. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj EA ( prije: IA) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.318,07 eura/ 25.000,00 kuna (slovima: tri tisuće tristo osamnaest eura i sedam centi./ dvadeset pet tisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim i to:
- 265,44 eura/ 2.000,00 kuna od 01.09.2014. do isplate,
- 398,16 eura/ 3.000,00 kuna od 01.10.2014. do isplate,
- 398,16 eura/ 3.000,00 kuna od 01.11.2014. do isplate,
- 398,16 eura/3.000,00 kuna od 01.12.2014. do isplate,
- 398,16 eura/ 3.000,00 kuna od 01.01.2015. do isplate,
- 398,16 eura/3.000,00 kuna od 01.02.2015. do isplate,
- 398,16 eura/ 3.000,00 kuna od 01.03.2015. do isplate
- 398,16 eura/3.000,00 kuna od 01.04.2015. do isplate,
- 265,44 eura/2.000,00 kuna od 01.05.2015. do isplate,
s tim da se stope kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici EA ( prije: IA) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi troškove postupka tužitelju HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.829,63 (slovima: tisuću osamsto dvadeset devet eura i šezdeset tri centa) u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženice EA (prije: IA) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu 2.143,64 eura (slovima: dvije tisuće sto četrdeset tri eura i šezdeset četiri centa).
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja: Gž-1167/2022-3 od 11. travnja 2024. je ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja: P- 2856/2019-22 od 17. ožujka 2022. i predmet je vraćen na ponovno suđenje (list 71-75 spisa).
2. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj dana 17. svibnja 2019. navodi da je tuženici pozajmio iznos od 35.000,00 kuna za osnivanje tvrtke i pokretanje poslovanja u vidu otvaranja ugostiteljskog objekta. O navedenoj pozajmici sačinjena je isprava dana 28. travnja 2014. ovjerena kod javnog bilježnika Jasne Žitko iz Zagreba, Amruševa 7, pod brojem: Ov- 556/2014 od 28. travnja 2014., a potpisom koje tuženica se je obvezala pozajmljeni novčani iznos vratiti tužitelju i to u jednakim mjesečnim ratama u iznosu od po 3.000,00 kuna mjesečno. Također se je u navedenoj ispravi tuženica obvezala, ukoliko ne otvori ugostiteljski objekt ili isti zatvori prije nego je u mjesečnim ratama izvršila povrat pozajmice tužitelju, tada tužitelju treba vratiti razliku dužnog novčanog iznosa. Tuženica je samo djelomično ispunila svoju obvezu, budući da nije uredno po ugovorenim dospijećima tužitelju vratila pozajmljeni iznos već je do dana podizanja ove tužbe tužitelju vratila samo 10.000,00 kuna.
3. U odgovoru na tužbu tuženica ističe prigovor zastare temeljem čl. 226. Zakona o obveznim odnosima. Navedeno iz razloga što je sporna radnja pozajmice ugovorena na rok od godine dana s time da su bila ugovorena vraćanja duga po 3.000,00 kuna mjesečno, dakle zaključno najkasnije do 28. svibnja 2015. Kako se u konkretnom slučaju radi o povremenim davanjima koje zastarijevaju u roku od 3 godine, ova je tužba podnesena izvan zakonom propisanog roka. Pobija sve činjenične i pravne navode iz tužbe (list 8 spisa).
4. Tužitelj tužbom odnosno podneskom od 22. siječnja 2025. je preračunao kune u eure, budući da je sada euro službena valuta i na raspravi 8. rujna 2025. je ispravio valutu ukupnog iznosa tako da traži od tuženice isplatu iznosa od 3.318,07 eura/35.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća do isplate (list 1- 2 spisa, podnesak od 22. siječnja 2025. - list 81-82 spisa i rasprava 8. rujna 2025. - list 85 spisa).
5. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija u spisu: ugovor od 28. travnja 2014. (list 4 spisa), isplatnice (list 5 spisa), saslušan je tužitelj (list 14-15 spisa i list 85-86 spisa), saslušana je tuženica (list 16 spisa i list 86-87 spisa), saslušana je svjedokinja UA (list 35-36 spisa), saslušani su CA (list 36 spisa) i IA (list 48-50 spisa).
6. Među strankama nije sporno: da je sklopljen ugovor dana 28. travnja 2014. te da je po tom ugovoru tuženica isplaćena u iznosu 35.000,00 kuna, te da je ista vratila 10.000,00 kuna, pa stoga tužitelj potražuje 25.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća do isplate.
7. Među strankama je sporno: je li nastupila zastara te osnovanost tužbenog zahtjeva.
8. Čitanjem ugovora od 28. travnja 2014. je razvidno da je tužitelj dao 35.000,00 kuna tuženici za otvaranje firme i pokretanje caffe bara, a da se tuženica obvezala tužitelju vraćati iznos od 3.000,00 kuna, ukoliko taj iznos neće utjecati na poslovanje. Također da ukoliko se caffe bar ne otvori ili se zatvori prije no što je iznos mjesečnih isplata jednak ulogu od 35.000,00 kuna, tuženica se obvezala vratiti taj iznos tužitelju, te su iste tužitelj i tuženica obvezali na čuvanje poslovne tajne koje su navedene u ugovoru (list 4-5 spisa).
9. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je iznos od 35.000,00 kuna pozajmio tuženici i njenom tadašnjem suprugu IA, za pokretanje posla, dok je posao registriran na tuženicu te da mu se tuženica obvezala vraćati zajam u obrocima na način da mu vraća 3.000,00 kuna kroz godinu dana računajući od otvaranja posla. Ističe da je ugovor sastavila tuženica, dok je on bio prisutan. Tuženici nije išao posao pa mu je vraćala 1.000,00 kuna do 2.000,00 kuna, a ne 3.000,00 kuna kako su se sporazumjeli. Objašnjava da poslovna tajna znači da će se držati dogovora. Također da nije sudjelovao u poslu jer nije imao ambicije da sudjeluje u poslu. Ističe da nije sklopljen klasični ugovor o zajmu budući je tuženica inzistirala na upravo ovakvom ugovoru. Istaknuo je da nije trebao sudjelovati u podjeli dobiti ili utrška te da nije imao namjeru voditi zajednički posao, tako da ne zna ni kako se firma zove. Također da nije imao pristup utršku, a niti mu je tuženica predočila financijsku dokumentaciju tvrtke (list 14-15 spisa i list 85-86 spisa).
10. Iz iskaza tuženice je razvidno da su ugovor od 28. travnja 2014. sastavili zajedno tužitelj i tuženica, dok ga je tuženica pisala. Firma je otvorena na ime tuženice, za vrijeme dok je bila na porodnom dopustu i u isto vrijeme je bila zaposlenica Max Mobila. Ističe da su se ona, tužitelj i njezin bivši suprug IA sporazumjeli da će se firma otvoriti na njeno ime i da je u vrijeme kada je ugovor sastavljen firma bila otvorena, a da je tužitelj trebao investirati u posao, kao i ona i njezin bivši suprug u istom iznosu, s tim da će se tužitelju vraćati 3.000,00 kuna mjesečno ukoliko će poslovanje to dozvoljavati, tako da mu se investicija trebala isplatiti u roku godinu dana. Budući da posao nije išao da se tužitelju vraćalo 1.000,00 kuna do 2.000,00 kuna, te da mu je vraćeno 10.000,00 kuna. Caffe bar se zatvorio u travnju 2015., a firma se zatvorila 2016. Tuženica objašnjava da se obvezala vratiti novčani iznos jer još nije bilo donijeto rješenje o osnivanju tvrtke, dok ugovor nije pisala stručna osoba i da je isti pisan u najboljoj namjeri. Objašnjava da čuvanje poslovne tajne podrazumijeva da se ne bi iznosili podaci o poslovanju tvrtke te da to ne bi utjecao na posao tužitelja koji je bio zaposlenik Zagrebačkog holdinga. Objašnjava kako ste mogli čuti i na raspravi tužitelj me zove kolegica, a i da ju je ranije zvao kolegica, a tako je ne bi zvao da nisu bili u poslu. Tužitelj se složio uložiti novac u posao, a da se ne troši novac bespotrebno ugovor nije sastavljen od stručne osobe već u dobroj vjeri. Iz ugovora je vidljivo da se spominje pokretanje posla i da se rate vraćaju kada se podmire svi troškovi. Njezin bivši suprug IA je kontaktirao sa tužiteljem i oni su bili u kontaktu dok je ona imala dvoje djece i njezino drugo dijete je imalo 4 mjeseca u vrijeme otvaranja caffe bara . Kada bi se njezin bivši suprug IA i tuženik dogovorili tuženik je dolazio po rate i pred kraj mu je njezin bivši muž IA predočio tuženiku da posao ne ide i da će mu podmirivati rate nakon što se podmire troškovi za dobavljača, najam tj. da će mu isplatiti koliko može s obzirom na nastalu situaciju (list 15-16 spisa i list 86 spisa).
11. Iz iskaza svjedokinje UA je razvidno da je tužitelj pozajmio 35.000,00 kuna tuženici za poslovanje, te da je tuženica vratila 10.000,00 kuna, i da je tuženica bila tužiteljeva prijateljica i da je novac pozajmio tuženici, a ne njezinom bivšem suprugu, a iste spoznaje ima od tužitelja jer su u to vrijeme bili u vezi, a sada u braku ( list 35-36 spisa).
12. Iz iskaza CA je razvidno da ga je tužitelj pitao je li se isplati tuženici pozajmiti novac za otvaranje kafića, a to ga je isti pitao jer se svjedok u to vrijeme bio konobar (list 36 spisa).
13. Iz iskaza svjedoka IA je razvidno da nakon što je otvorena firma tj. trgovačko društvo j.d.o.o. da je predložio tužitelju da uđe u posao s njim i tuženicom. Potpisali su ugovor, da im je tužitelj pozajmio novac odnosno tužitelj je uložio novac u posao i bio "tihi partner" jer je bio zaposlen u Zagrebačkom holdingu. Ističe da je između tužitelja, njega i tuženice dogovoreno da će tužitelj uložiti novčani iznos od 35.000,00 kuna i da će mu vraćati iznos od 3.000,00 kuna u mjesečnim iznosima, ono što je uložio, dok se ne isplati ulazak u partnerstvo. Firma je vraćala novac tužitelju ono što je uložio, a bio je dogovor da kada se isplati ono što je uloženo da se profit dijeli na tri dijela. Negdje nakon šest, sedam mjeseci od otvaranja firme prihodi su počeli padati tako da su zatvorili caffe bar i firmu. Tekst ugovora od 28. travnja 2014. je sastavljao tužitelj i tuženica. Iznos od 3.000,00 kuna se obvezala vraćati firma i iznosi koji su isplaćivani su na način da bi tužitelj došao u caffe bar i i bio bi isplaćen te bi mu se ispisala isplatnica, tako da bi se jedan primjerak dao tužitelju, a drugi ostao tuženici. Iznos od 35.000,00 kuna je potrošen za najamninu (10.000,00 kuna mjesečno), za inventar, za zadužnice dobavljačima, za caffe aparat i mlinac (list 48-49 spisa).
14. Prihvaćen je iskaz svjedoka UA i CA kao životno uvjerljiv, s tim da se radi o posrednim svjedocima, koji nisu imali neposredna saznanja već su iskazivali ono što im je rekao tužitelj.
15. Nije prihvaćen iskaz svjedoka IA, bivšeg supruga tuženice da se radilo o ulogu u zajednički posao budući da je iz iskaza tužitelja razvidno da nije sudjelovalo u diobi dobiti, nije imao pristup utršku te je nelogično i životno neuvjerljivo da je tuženica vratila 10.000,00 kuna, ako se radilo o zajedničkom ulaganju.
16. Prema članku 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11- u daljnjem tekstu: ZOO-a) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
17. U konkretnom slučaju je među strankama nastao obvezni pravni odnos temeljem ugovora o zajmu od 28. travnja 2014. prema kojemu je tužitelj pozajmio tuženici novčani iznos kojeg je ona primila i kojeg se obvezala vratiti mjesečnim uplatama tako da je tužitelju po navedenom osnovu i u ugovorenom roku, izvršila povrat iznosa od 10.000,00 kuna, dok ostatak nije vratila pa je tuženica pasivno legitimirana.
18. Prema čl.225. ZOO-a; tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Iz sadržaja ugovora od 28. travnja 2014. proizlazi da ugovorne strane nisu dogovorile ispunjavanje obveza plaćanjem anuiteta već je ugovoreno vraćanje pozajmljenog iznosa u obrocima, odnosno ratama pa se u pogledu zastare potraživanja primjenjuje opći rok zastare od pet godina, tako da od sklapanja ugovora o pozajmici 28. travnja 2014. do podnošenja tužbe 17. svibnja 2019. nije protekao opći rok zastare od pet godina pa je odbijen prigovor tuženice kao neosnovan.
19. Odredbom članka 637. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o ortaštvu uzajamno obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja, dok je odredbom čl. 638. ZOO-a propisano je da imovinu ortaštva čine ulozi ortaka (glavnica) te imovina stečena poslovanjem ortaštva ( st.1.); da u imovinu ortaštva ulaze i naknade za uništene, oštećene ili oduzete stvari koje pripadaju imovini ortaštva ( st.2.) te da je imovina ortaštva zajednička imovina ortaka. Odredbom čl. 639. st. 1. ZOO-a propisano je da se ulog može sastojati u stvarima, pravima, novcu, radu i drugim dobrima, dok je odredbom čl. 641. ZOO-a propisano da se u slučaju kad s ulaže novac i stvari procijenjene u novcu, u dvojbi ima smatrati da se daju u vlasništvo, a da pravo na vođenje poslova ortaštva pripada zajednički svim ortacima ( čl. 642. st. 1. ZOO-a).
20. Životno je neuvjerljiva tvrdnja tužiteljice da se obvezala vratiti "ulog" koji je predan u svrhu pokretanja zajedničkog posla ( kojeg je dijelom i vratila) ako imovinu ortaštva čine ulozi ortaka i ako je imovina ortaštva zajednička. Na temelju iskaza tužitelja te ugovora od 28. travnja 2014. je utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao niti je trebao sudjelovati u diobi dobiti, nije imao pristup utršku niti je imao uvid u poslovanje iz čega proizlazi da stranke nisu imale namjeru voditi zajednički posao tako da se ne radi o ortaštvu u smislu čl. 637. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 638. i 639. st. 1. ZOO-a.
21. Analizom samog ugovora od 28. travnja 2014. te na temelju iskaza tužitelja i svjedoka HA je utvrđeno da je tužitelj pozajmio tužiteljici iznos od 35.000,00 kuna za otvaranje caffe bara, a koji iznos se tuženica obvezala vratiti u jednakim mjesečnim ratama po 3.000,00 kuna tako da se radilo o zajmu koji je reguliran u čl. 499. st. 1. ZOO- a. Također se tuženica obvezala ( ugovor o pozajmici od 28.4.2014.) ukoliko se zatvori ugostiteljski objekt tj. caffe bar prije nego je u mjesečnim ratama izvršila povrat pozajmice tužitelju, tada će tužitelju vratiti razliku dužnog iznosa. Nesporno je da je tuženica vratila 10.000,00 kuna. Budući da se zatvorio ugostiteljski objekt prije nego je tuženica u mjesečnim ratama izvršila povrat pozajmice stoga je tuženica dužna vratiti razliku pozajmljenog iznosa od 3.318,07 eura/ 25.000,00 kuna sa kamatama od svakog pojedinog iznosa do isplate na temelju čl. 499. st. 1. ZOO-a te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
22. Kamate su određene od dospijeća svakog pojedinog iznosa na temelju čl. 500. st. 1. ZOO-a.
23. Zakonske zatezne kamate su određene od dospijeća do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22), a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (Narodne novine, broj: 155/23).
24. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/1, 25/13, 89/14 ,70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) i uz vrijednost predmeta spora u iznosu 3.318,07 eura/ 25.000,00 kuna.
25. Trošak tužitelja se sastoji od zastupanja po punomoćniku-odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova Tbr. 7/1, zastupanje na raspravama 6.11.2019., 22.4.2021., 13.10.2021., 7.2.2022., 23.1.2025. i 8.9.2025. - 600 bodova ( 6x 100 bodova) po Tbr. 9/1 i zastupanje na raspravi 10.11.2020. - 50 bodova po Tbr. 9/2, sastav žalbe - 125 bodova po Tbr. 10, ukupno 875 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), uz vrijednost boda od 2,00 eura, u iznosu od 1.750,00 eura.
26. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu 79,63 eura.
27. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku u iznosu 1.750,00 eura i troškova sudske pristojbe na presudu 79,63 eura, ukupno 1.829,63 eura koji je iznos dosuđen tužitelju.
28. Na tužiteljev zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, su dosuđene zakonske zatezne kamate od donošenja presude do isplate.
29. Tužitelj je odbijen za nadoknadom troškova postupka u iznosu 2.143,64 eura jer tužitelj nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 16. listopada 2025.
Sutkinja:
Snježana Karlušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
pun. tužitelja
pun. tuženice