Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P-429/2019-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, [adresa], protiv Privredne banke Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732, zastupane po Odvjetničkom društvu Mandarić & Einwalter j.t.d. iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 19, radi isplate, nakon 7. listopada 2025., održane glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tužitelja osobno, 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 9011966729 od 27.9.2006. sklopljen između tužitelja ĐM i tuženika Privredna banke Zagreb d.d., solemniziran kod javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina pod brojem OU-794/06-2 od 29.9.2006. godine, u čl. 4., a koji glasi: "na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana…", te u čl. 7., a koji glasi:
"u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4 ovog Ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznose anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta, banka će pisano obavijestiti korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta…",
te u dijelu čl. 4. koji glasi:
"kamata se obračunava u CHF…",
te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 9011966729 od 27.9.2006. sklopljen između tužitelja ĐM i tuženika Privredna banke Zagreb d.d., solemniziran kod javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina pod brojem OU-794/06-2 od 29.9.2006. godine, u čl. 7., a koji glasi: "kredit…otplaćuje se u…mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja…".
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 9.557,90 EUR (slovima: devettisućapetstotinapedesetisedam eura i devedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.12.2009. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
na iznos od 34,08 EUR sa kamatom od 1.12.2009 do plaćanja;
na iznos od 31,99 EUR sa kamatom od 25.12.2009 do plaćanja; na iznos od 37,56 EUR sa kamatom od 1.1.2010 do plaćanja;
na iznos od 56,85 EUR sa kamatom od 6.1.2010 do plaćanja;
na iznos od 101,38 EUR sa kamatom od 1.2.2010 do plaćanja;
na iznos od 99,72 EUR sa kamatom od 1.3.2010 do plaćanja;
na iznos od 109,11 EUR sa kamatom od 3.4.2010 do plaćanja;
na iznos od 106,46 EUR sa kamatom od 4.5.2010 do plaćanja;
na iznos od 112,09 EUR sa kamatom od 5.6.2010 do plaćanja;
na iznos od 133,48 EUR sa kamatom od 6.7.2010 do plaćanja;
na iznos od 123,30 EUR sa kamatom od 5.8.2010 do plaćanja;
na iznos od 148,53 EUR sa kamatom od 7.9.2010 do plaćanja;
na iznos od 236,32 EUR sa kamatom od 6.10.2010 do plaćanja; na iznos od 131,45 EUR sa kamatom od 1.11.2010 do plaćanja; na iznos od 0,17 EUR sa kamatom od 3.11.2010 do plaćanja;
na iznos od 75,93 EUR sa kamatom od 1.12.2010 do plaćanja;
na iznos od 60,40 EUR sa kamatom od 7.12.2010 do plaćanja;
na iznos od 160,77 EUR sa kamatom od 1.1.2011 do plaćanja;
na iznos od 0,15 EUR sa kamatom od 4.1.2011 do plaćanja;
na iznos od 143,96 EUR sa kamatom od 1.2.2011 do plaćanja;
na iznos od 150,05 EUR sa kamatom od 1.3.2011 do plaćanja;
na iznos od 141,87 EUR sa kamatom od 1.4.2011 do plaćanja;
na iznos od 143,11 EUR sa kamatom od 1.5.2011 do plaćanja;
na iznos od 164,08 EUR sa kamatom od 1.6.2011 do plaćanja;
na iznos od 166,23 EUR sa kamatom od 1.7.2011 do plaćanja;
na iznos od 193,64 EUR sa kamatom od 1.8.2011 do plaćanja;
na iznos od 147,50 EUR sa kamatom od 1.9.2011 do plaćanja;
na iznos od 5,49 EUR sa kamatom od 3.9.2011 do plaćanja;
na iznos od 16,70 EUR sa kamatom od 6.9.2011 do plaćanja;
na iznos od 123,61 EUR sa kamatom od 1.10.2011 do plaćanja; na iznos od 130,42 EUR sa kamatom od 6.10.2011 do plaćanja; na iznos od 152,50 EUR sa kamatom od 1.11.2011 do plaćanja; na iznos od 0,20 EUR sa kamatom od 4.11.2011 do plaćanja;
na iznos od 151,23 EUR sa kamatom od 1.12.2011 do plaćanja; na iznos od 157,51 EUR sa kamatom od 1.1.2012 do plaćanja;
na iznos od 155,02 EUR sa kamatom od 1.2.2012 do plaćanja;
na iznos od 155,51 EUR sa kamatom od 1.3.2012 do plaćanja;
na iznos od 151,17 EUR sa kamatom od 1.4.2012 do plaćanja;
na iznos od 153,32 EUR sa kamatom od 1.5.2012 do plaćanja;
na iznos od 155,35 EUR sa kamatom od 1.6.2012 do plaćanja;
na iznos od 47,03 EUR sa kamatom od 1.7.2012 do plaćanja;
na iznos od 105,08 EUR sa kamatom od 2.7.2012 do plaćanja;
na iznos od 140,07 EUR sa kamatom od 1.8.2012 do plaćanja;
na iznos od 15,40 EUR sa kamatom od 7.8.2012 do plaćanja;
na iznos od 153,61 EUR sa kamatom od 1.9.2012 do plaćanja;
na iznos od 91,60 EUR sa kamatom od 1.10.2012 do plaćanja;
na iznos od 155,74 EUR sa kamatom od 5.10.2012 do plaćanja; na iznos od 42,83 EUR sa kamatom od 1.11.2012 do plaćanja;
na iznos od 111,22 EUR sa kamatom od 7.11.2012 do plaćanja; na iznos od 153,86 EUR sa kamatom od 7.12.2012 do plaćanja; na iznos od 62,10 EUR sa kamatom od 2.1.2013 do plaćanja;
na iznos od 93,82 EUR sa kamatom od 8.1.2013 do plaćanja;
na iznos od 76,01 EUR sa kamatom od 1.2.2013 do plaćanja;
na iznos od 69,89 EUR sa kamatom od 7.2.2013 do plaćanja;
na iznos od 154,07 EUR sa kamatom od 1.3.2013 do plaćanja;
na iznos od 0,13 EUR sa kamatom od 7.3.2013 do plaćanja;
na iznos od 14,27 EUR sa kamatom od 1.4.2013 do plaćanja;
na iznos od 140,48 EUR sa kamatom od 6.4.2013 do plaćanja;
na iznos od 144,13 EUR sa kamatom od 1.5.2013 do plaćanja;
na iznos od 6,84 EUR sa kamatom od 7.5.2013 do plaćanja;
na iznos od 136,26 EUR sa kamatom od 1.6.2013 do plaćanja;
na iznos od 4,51 EUR sa kamatom od 6.6.2013 do plaćanja;
na iznos od 140,75 EUR sa kamatom od 5.7.2013 do plaćanja;
na iznos od 142,63 EUR sa kamatom od 1.8.2013 do plaćanja;
na iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 3.8.2013 do plaćanja;
na iznos od 61,14 EUR sa kamatom od 1.9.2013 do plaćanja;
na iznos od 85,50 EUR sa kamatom od 6.9.2013 do plaćanja;
na iznos od 100,59 EUR sa kamatom od 1.10.2013 do plaćanja; na iznos od 153,06 EUR sa kamatom od 8.10.2013 do plaćanja; na iznos od 130,50 EUR sa kamatom od 1.11.2013 do plaćanja; na iznos od 19,51 EUR sa kamatom od 8.11.2013 do plaćanja;
na iznos od 93,55 EUR sa kamatom od 1.12.2013 do plaćanja;
na iznos od 58,19 EUR sa kamatom od 6.12.2013 do plaćanja;
na iznos od 153,60 EUR sa kamatom od 1.1.2014 do plaćanja;
na iznos od 80,03 EUR sa kamatom od 1.2.2014 do plaćanja;
na iznos od 82,25 EUR sa kamatom od 1.3.2014 do plaćanja;
na iznos od 81,54 EUR sa kamatom od 1.4.2014 do plaćanja;
na iznos od 78,83 EUR sa kamatom od 1.5.2014 do plaćanja;
na iznos od 77,71 EUR sa kamatom od 1.6.2014 do plaćanja;
na iznos od 62,07 EUR sa kamatom od 1.7.2014 do plaćanja;
na iznos od 15,96 EUR sa kamatom od 2.7.2014 do plaćanja;
na iznos od 81,53 EUR sa kamatom od 1.8.2014 do plaćanja;
na iznos od 84,09 EUR sa kamatom od 1.9.2014 do plaćanja;
na iznos od 184,45 EUR sa kamatom od 1.10.2014 do plaćanja; na iznos od 85,95 EUR sa kamatom od 1.11.2014 do plaćanja;
na iznos od 87,66 EUR sa kamatom od 1.12.2014 do plaćanja;
na iznos od 86,75 EUR sa kamatom od 1.1.2015 do plaćanja;
na iznos od 87,96 EUR sa kamatom od 1.2.2015 do plaćanja;
na iznos od 87,97 EUR sa kamatom od 1.3.2015 do plaćanja;
na iznos od 87,97 EUR sa kamatom od 1.4.2015 do plaćanja;
na iznos od 87,97 EUR sa kamatom od 1.5.2015 do plaćanja;
na iznos od 87,97 EUR sa kamatom od 1.6.2015 do plaćanja;
na iznos od 87,97 EUR sa kamatom od 1.7.2015 do plaćanja;
na iznos od 87,97 EUR sa kamatom od 1.8.2015 do plaćanja;
na iznos od 87,96 EUR sa kamatom od 1.9.2015 do plaćanja;
na iznos od 188,98 EUR sa kamatom od 1.10.2015 do plaćanja;
u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje ništetnosti točke 1. Ugovora o kreditu u djelu kojim je ugovorena valuta u CHF.
IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 60.000,00 EUR i 27.421,68 HRK / 3.639,48 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.657,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Konstatira se da je povučen tužbeni zahtjev preko iznosa od 9.557,90 EUR do iznosa od 9.586,56 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu, pobliže navedenih u izreci pod točkom I., a kojeg su stranke sklopile 27.9.2006. pod brojem Ugovora 9011966729. Dalje navodi da su stranke 16.12.2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, smatrajući da provedena konverzija nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika te ništetnoj ugovornoj odredbi po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF. Također da sklopljenim Dodatkom Ugovoru nije nestao uzrok ništetnosti jer učinkom konverzije tužitelju nije naknađen iznos oštećenja zbog ništetnosti temeljem nepoštenih ugovornih odredaba. Također da i Vrhovni sud RH obrazlaže da činjenica sklopljenog Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem ZID ZPK/15 ne znači da bi korisnik kredita izgubio pravo na utvrđenje pojedinih odredaba Ugovora o kreditu ništetnima. Stoga da se tužitelj poziva na utvrđenje iz Presude Vrhovnog suda RH broj Rev-2868/2018-2 od 12.2.2019.. Sklopljenim Ugovorom o kreditu da je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 101.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, a da su u čl. 4. i čl. 7. ugovorene ništetne odredbe glede promjenjive kamatne stope i vezanost uz valutnu klauzulu smatrajući da su te ugovorne odredbe ništetne. Pri tome se poziva na odredbe čl. 81. i 84. Zakona o zaštiti potrošača. Također se poziva na Presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014.. Ističe da je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,15% godišnje, a tuženik da je protivno načelu savjesnosti i poštenja mijenjao kamatnu stopu čime je došlo i do promjene visine mjesečnih anuiteta u odnosu na prvi otplatni plan. Također da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja Ugovora nije kao trgovac obavijestio tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Također se poziva i na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17- 10 od 14.6.2018., a vezano uz utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba, ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Smatra da je tuženik bez osnove stekao značajan novčani iznos pa je tužitelj izvršio izračun više plaćenog uz primjenu kamatne stope ugovorene na dan isplate kredita i tečaja CHF na dan isplate kredita, a sve do prihvaćanja konverzije uz uračunavanje priznatog iznosa s osnova pretplate u visini od 27.421,68 HRK te je utužio iznos od 72.229,95 HRK/9.586,56 EUR.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe, a to uz okolnost da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim se ugovor konvertira u Ugovor o kreditu denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima, a čime je tužitelj primio naknadu svih navodno preplaćenih iznosa. Tužitelju osporava svojstvo potrošača jer da tužitelj u tužbi nije dokazao da je potrošač sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača. Stavlja i prigovor zastare tražbine smatrajući da su sva potraživanja prije 23. svibnja 2014. zastarjela uz primjenu općeg zastarnog roka od 5 godina, a da je zastara počela teći za svako potraživanje zasebno od dana kada je tuženik primio osporavani iznos. Smatra da su osporavane ugovorne odredbe valjane, a prije svega da je valjana valutna klauzula prema hrvatskom pravu, a radi se o ustaljenom i svakodnevno korištenom institutu reguliranom i u odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Tvrdi da je potrebno utvrditi okolnosti svakog pojedinog slučaja sklapanja Ugovora o kreditu u smislu da li su potrošači dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora. Također da je i promjenjiva kamatna stopa zakonita i valjana prema hrvatskom pravu, a kako se radi o uočljivoj, jasnoj i razumljivoj odredbi, to da je ona valjana. Ugovorne odredbe da su poštene i valjane i prema pravu Europske unije. Ističe i da je Ugovor bio solemniziran od strane javnog bilježnika koji je bio dužan objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji pa zaključuje da je javni bilježnik očito provjerio njegov sadržaj. Tuženik konačno ističe da ima zahtjev prema tužitelju. Ne osporava da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu 16. prosinca 2015. na temelju ZID ZPK/15. Ističe prigovor radi prebijanja, time da se utvrdi postojanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju do iznosa od 27.421,68 HRK koji iznos odgovara pretplati utvrđenoj sukladno čl. 5. Dodatka Ugovoru. Tvrdi da je ZID ZPK/15 protivan načelu pravne sigurnosti i načelu legitimnih očekivanja, a imajući u vidu retroaktivni karakter tog zakona sa svojim pretjeranim učinkom na tisuće ugovora o kreditu i značajne ekonomske posljedice koji ozbiljno ugrožava načelo pravne sigurnosti. Također da taj zakon nije u skladu s načelom legitimnih očekivanja jer je općepoznato da su CHF krediti bili jako popularni u Hrvatskoj zbog niskih kamatnih stopa u godinama koje su prethodile globalnoj financijskoj krizi. Predlaže tužbu odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa, a podredno odbiti tužbu uz naknadu parničnog troška tuženiku. U podnesku od 17.6.2025. (list 371-373 spisa), tuženik ističe prigovor radi kompenzacije jer je tužitelj predmetnim namjenskim-stambenim ugovorom o kreditu kupio nekretninu u naravi stan, a što mu je omogućilo da od dana podizanja kredita do 30. rujna 2015., a još više do danas ostvari višestruku korist kroz povećanje vrijednosti nekretnine te uštedu zbog izostanka troška najma nekretnine za život. Iznos koji stavlja u prijeboj tražbini tužitelja je iznos od 60.000,00 EUR (podnesak na listu 357-358 spisa).
3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu, plan otplate, izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015., Dodatak Ugovoru o kreditu, Opći uvjeti poslovanja s građanima tužene, pročitan je nalaz knjigovodstveno-financijskog vještaka Vlaste Santo-Olđa od 8.1.2021., saslušana je vještakinja na upućene primjedbe na nalaz te tužitelj.
4. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu, te izjašnjenja stranaka tijekom postupka, proizlazi između stranaka nespornom činjenica sklapanja Ugovora o kreditu između stranaka 27.9.2006., broj Ugovora 9011966729 te sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu 16.12.2015. temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15: dalje ZID ZPK/15). Nije sporno da je tužitelju odobren kredit i isplaćen u iznosu od 101.000,00 CHF uz ugovorenu kamatnu stopu kao promjenjivu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,15% godišnje te je ugovorena otplata kredita u 360 mjeseci i to jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Ugovoreno je i da u slučaju promjene kamatne stope, tužitelj pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete. Također nije sporno da je prema izračunu konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. tužitelju obračunata razlika više uplaćenog iznosa u skladu sa čl. 19c toč. 5. ZID ZPK/15 od 27.025,90 HRK te je iznos neotplaćene glavnice u EUR iznosio 54.380,65 EUR.
5. Spornim proizlazi da li su ništetne odredbe čl. 1 te čl. 4 (promjenjiva kamatna stopa) i čl. 7 (pristanak tužitelja da banka povisi ili snizi iznose anuiteta i da plaća tako izmijenjene anuitete), dio čl. 4 kojim se kamata obračunava u CHF te dio čl. 7 prema kojem se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Sporno je pravno pitanje da li je nastupila zastara tražbine tužitelja, a sporna je i visina i osnov tužbe. Također je sporno da li postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 60.000,00 EUR koju tražbinu stavlja u prijeboj tražbini tužitelja, a sporno je i da li tužitelj ima svojstvo potrošača temeljem navedenog Ugovora o kreditu.
6. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženik i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
9. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrdio da je tužitelj isti sklopio u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužitelj Ugovor o kreditu sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 1. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje poslovne djelatnosti, da je predmetni Ugovor sklopljen 27. rujna 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnose na kamatnu stopu promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te na otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja. Valja napomenuti da u ovome postupku tužitelj ne potražuje naknadu štete, već zahtijeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u ovome sporu.
11. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu vidljivo je da se radi o tzv. tipskom ugovoru, odnosno unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, zbog čega tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj pa se stoga nije posebno pregovaralo s tužiteljem, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tužitelj u stranačkom iskazu navodi da je od djelatnika tuženika dobio općenite informacije o mogućnosti povećanja rate kredita isključivo zbog eventualnog povećanja kamatne stope koja je ugovorena kao promjenjiva i uz dodatnu napomenu da je i takvo eventualno povećanje ne bi trebalo bitno utjecati na visinu rate kredita. U pogledu bilo kakve informacije o parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope i kako se ona formira, a niti o riziku promjene tečaja valute CHF, da nije dobio nikakve informacije. S vremenom da mu je rata kredita sa početnih 2.300,00 HRK porasla na gotovo 4.400,00 HRK i da je to razlog što je pristao na sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu jer mu je nakon toga rata bila upola manja od dotadašnje.
12. Što se tiče merituma spora, spornim se pokazala osnova i visina tužbenog zahtjeva. Prema čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 47/14, 110/15 i 114/19), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Odredbe osporenih članaka Ugovora o kreditu su nepoštene ugovorne odredbe budući je prilikom ugovaranja istih tuženik propustio tužitelja informirati o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Prije svega, tuženik kao bankarska ustanova nije upozorila tužitelja na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF, također se smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84. ZZP-a, jer nije bila razumljiva, tužitelj nije bio upozoren na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF, a niti je dobio informacije o parametrima koji utječu na formiranje kamatne stope i to na jasan način od strane djelatnika banke, a da pri tome Opći uvjeti poslovanja tuženika koje je tužitelj primio uz Ugovor o kreditu, ne predstavljaju objašnjenje koje bi tužitelj mogao shvatiti. Dakle, tuženik nije dokazao da bi tužitelj dobio potrebne informacije za informiranu odluku o ova dva parametra Ugovora.
14. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o parnici koja tematski pripada većem broju u bitnome istovjetnih parnica o kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo relevantno pravno stajalište koje je primjenjivo i na ovaj parnični predmet. U konkretnom slučaju, polazeći od nespornih utvrđenja navedenih sudova, da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, da se o tim odredbama sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, da potrošač na njihov sadržaj nije imao utjecaja, te je takvim ugovornim odredbama potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, a takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku
– trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, prije svega ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, na čelu dužnosti njihove suradnje i na čelu zabrane zlouporabe prava.
15. U odnosu na prigovor zastare, ovaj sud takav prigovor ocjenjuje neosnovanim. Zastarni rok kod stjecanja bez osnove iznosi 5 godina. Kako se tužitelj poziva na spomenute presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznao za utvrđenje povrede prava potrošača iz Ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 23. svibnja 2019. to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost je takvih ugovornih odredaba utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., tako da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tražbine do podnošenja tužbe. Jednako tako i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na sjednici od 30. siječnja 2020., donio je zaključak koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog Ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnog ugovora."
16. Jasno je da je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 101.000,00 CHF prema određenom tečaju važećem na dan korištenja kredita i da se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po određenom tečaju na dan plaćanja i time je ugovorena zaštitna klauzula prema kojoj je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak i da se radi o valutnoj klauzuli. Međutim, tuženik je propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR, a to iz razloga što Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako to čini prema EUR, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjene kamatne stope o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik nije dokazao da je tužitelju dao odgovarajuće informacije u predugovornoj fazi, a koje bi sadržale točne, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač, koji ne raspolaže i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogla razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u CHF. Prije svega, tuženik nije dokazao da bi tužitelj od strane djelatnika banke bio upozoren na mogućnosti promjene tečaja CHF, naprotiv, iz iskaza tužitelja proizlazi da nije bila upozorena ni na kakve rizike, a niti se o tim odredbama između tužitelja i djelatnika tuženika pregovaralo pa je konkretna ugovorna odredba nepoštena i ništetna temeljem čl. 81. i svezi s čl. 87. ZZP-a.
17. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje: Novela), u odredbi čl. 19.b. propisano je načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
18. Kao način konverzije kredita, u odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 1. i 2. Novele propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
19. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:
– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,
– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
20. Iz Dodatka Ugovora o kreditu od 16. prosinca 2015. proizlazi da su stranke prihvatile konverziju te su u članku 2 Dodatka mijenjale odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o raspolaganju preplatom.
21. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
22. Međutim Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.
23. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.
24. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 Đ protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
25. Točno je da je tužitelj kao korisnik kredita mogao odbiti konverziju koju mu je banka prethodno bila dužna ponuditi. Tužitelj ne osporava da je izračun prilikom provođenja konverzije napravljen temeljem spomenute Novele, odnosno da je izračun tuženika točan.
26. Sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu između stranaka ne znači da su istovremeno s njegovim sklapanjem stranke riješile pitanje ugovornih odredaba kojima se u ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti se tim Aneksom rješava pitanje ništetnosti utuženih dviju odredaba ugovora koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Okolnost da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu i utvrđen manjak preplate, ne upućuje na zaključak da je provedenom konverzijom tužitelju vraćen iznos kao razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početno ugovorenoj kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita. Jednako i prema odredbi čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, koja propisuje da se potrošač ne može odreći, niti mu se mogu ograničiti prava koja ima temeljem citiranog zakona.
27. Kako je sud utvrdio da su ništetne spomenute odredbe Ugovora o kreditu, to takvo utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredaba nije bilo. Kako je provedenim vještačenjem po vještaku Vlasti Santo-Olđa, a na koji nalaz u smislu matematičkog izračuna stranke nisu imale primjedbe, utvrđeno da je tužitelj do konverzije, ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 4,15% godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan korištenja kredita, tužitelj je do 30.9.2015. više uplatio 86.604,91 HRK sa više uplaćenim iznosima po pojedinim mjesecima kako je pobliže navedeno u izreci presude, to je sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, a primjenom daljnje odredbe čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev i uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate, a to iz razloga što je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, zbog čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. Pri tome je vještakinja uzela u obzir i priznatu preplatu prilikom konverzije od 27.025,90 HRK. Na iznos preplate od 24.8.2007. do 30.11.2009. obračunala je zateznu kamatu te je zatezna kamata i iznosi preplate namiriti iz utvrđene preplate u navedenom iznosu od 27.025,90 HRK, tada preplaćeni iznosi do 30.9.2015. iznose 72.014,06 HRK sa dospijećima navedenima u tabeli 10 nalaza. Zaključno, tužitelj je više platio anuitete radi promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u razdoblju od 30.11.2016. do 30.9.2015. i to radi promjene kamatne stope 6.114,45 CHF, a radi promjene tečaja 58.227,40 HRK pa ukupna razlika s osnova promjene kamatnih stopa i tečaja iznosi 86.604,87 HRK. Vještakinja je imala u vidu i okolnost da je tužitelj kasnio u podmirenju obveza te je obračunala zateznu kamatu od dospijeća do plaćanja od 32,43 HRK. Stranke nisu prigovorile matematičkom izračunu vještaka, a na upućene prigovore pravne prirode, vještak i ne može odgovoriti već isključivo sud.
27a. U odnosu na prigovor tuženika da je vještakinja uzela prilikom izračuna u obzir pogrešnu metodologiju računanja, vještakinja je saslušana na ročištu 18. lipnja 2025. i navela da je izvršila obračun prema visini kamatne stope koja je vrijedila u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu kao i tečaja CHF na dan isplate kredita. Kako postoji otplatni plan, za navedeni ugovor o kreditu po fiksnoj kamatnoj stopu od 4,15%, to nije bilo potrebe raditi novi otplatni plan prema prijedlogu tuženika. Izračun je izvršila na način da je prebila pozitivne i negativne tečajne razlike, kao i više i niže kamate uzimajući u obzir kamatne stope po ugovoru i po realiziranom otplatnom planu i tako dobiveni iznos umanjila je za iznos preplate u postupku konverzije. Tuženik svojim prigovorima nije doveo u sumnju izračun vještaka.
28. U odnosu na tvrdnju tuženika da je javni bilježnik prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu bio dužan objasniti strankama smisao i posljedice navedenog pravnog posla te ih poučiti o značenju i posljedicama koje ugovor ima, ako stranke u takvu ispravu želje unijeti, nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, tada je javni bilježnik bio dužan sastaviti napomenu da je stranke upozorio na posljedice takvih izjava, treba reći da javni bilježnik nije ovlašten provjeravati posljedice sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu u financijskom smislu.
29. U odnosu na prigovor radi prebijanja kojeg tuženik ističe već u Odgovoru na tužbu i to iznosa od 27.421,68 HRK koji iznos odgovara preplati utvrđenoj u čl. 5. Dodatka Ugovora o kreditu i daljnjeg iznosa od 60.000,00 EUR na ime povećanja vrijednosti nekretnine i uštede zbog neplaćanja najamnine za nekretninu u tuđem vlasništvu što se može utvrditi po stajalištu tuženika bez provođenja dokaza, za navesti je da je vještakinja uzela u obzir preplaćeni iznos i da je ukupno dobivenu razliku zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF umanjila za priznati preplaćeni iznos iz Dodatka Ugovoru o kreditu. U odnosu na iznos od 60.000,00 EUR, taj dio svoje tražbine tuženik ničime na dokazuje već smatra da se visina te tražbine može utvrditi i bez provođenja dokaza, pa je ovakva tražbina tuženika posve paušalna, a jednako tako i zahtjev tuženika glede tražbine on 27.421,68 HRK, a sve to sa zateznom kamatom koju traži od 30. rujna 2015. konverzije.
30. Spisu prileže sudske odluke sa različito izraženim stajalištima u pogledu istovrsnog pravnog pitanja kao i u ovoj parnici. Ovaj je sud iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. u kojoj iznosi stav "da bez obzira na sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualno prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima", zaključio da tužitelji koji su sklopili Dodatak odnosno Aneks Ugovoru o kreditu i nadalje imaju pravo tražiti utvrđenje ništetnih pojedinih odredaba osnovnog ugovora o kreditu, a u konkretnom slučaju u pogledu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli, pa slijedom toga i kondemnatorni novčani zahtjev.
31. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu kojim se ugovara iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF, sud ocjenjuje taj dio tužbenog zahtjeva neosnovanim. Naime, iz Presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi da ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom pa utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak, a kako tužitelj nije iznio nikakve razloge zbog kojih smatra tu odredbu ugovora kojim je obveza tužene isplatiti kredit u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju tužene važećem na dan korištenja kredita ništetnim pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet Ugovora) pa na temelju čl. 84. ZZP/2003 ne podliježe testu poštenosti. Radi se o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tužene na isplatu kredita, zbog čega nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81 st. 1. ZZP/2003 može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača.
32. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, to mu je naloženo isplatiti zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od datuma njihove uplate, a kako su isti utvrđeni u nalazu vještaka.
33. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je kao potreban trošak priznat trošak sastava tužbe, zastupanja na rasprava 7.9.2019., 16.10.2019., 1.6.2021, 18.2.2025, 9.4.2025, 18.6.2025. i 7.10.2025., sastav podneska od 7.9.2019, 17.9.2020., 29.1.2021., 3.5.2021. i 24.2.2025. u iznosima od po 250,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 142,28 EUR, trošak financijskog vještačenja 265,45 EUR (sve uračunavajući i PDV), ili ukupno 3.657,73 EUR. Naprotiv, tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 29.11.2019. i 17.1.2020., kao i 24.2.2025., smatrajući da isti nisu bili nužni za donošenje meritorne odluke dok je sadržaj podneska od 24.2.2025., a koji je predan istog dana, dakle dva podneska, mogao biti objedinjen u jednom podnesku.
Varaždin, 16. listopada 2025.
Sutkinja
Karmen Ošpuh
Uputa u pravnom lijeku:
Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1) Punomoćnici tužitelja – ZOU LM i ĐMĆ, [adresa]
2) Punomoćnici tuženika – OD Mandarić & Einwalter j.t.d. iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 19
