Poslovni broj: P-844/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, OIB: 48074464528, po sutkinji tog suda Katarini Rendulić Vežić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.tužiteljice ŠM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.tužiteljice NM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužitelja BM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, Ulica 65 2, protiv tužene PM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, Obala 2 1, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon glavne rasprave održane 12. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. "Utvrđuje se da je Kupoprodajni ugovor sklopljen između MMĆ iz [adresa] te tužene PM ž. RM iz [adresa], broj: OV- 1513/2003 od 26.06.2003.g. ništetan."

II. Nalaže se tužiteljima da tuženoj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su pravni prednik tužitelja (otac tužitelja ad 1, ad 2 i ad 4 te suprug tužiteljice pod 3) sada pok. MMĆ i tužena **.**.2003. sklopili kupoprodajni ugovor kojim je prednik tužitelja prodao cjelokupno svoje imanje u predjelu "Poplat" tuženoj, a koje imanje se bilježi kao k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], kojih nekretnina je bio izvanknjižni vlasnik. Nadalje se navodi da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i vremenu koje je prethodilo, pok. MMĆ bolovao od multiple skleroze i bio je vezan za invalidska kolica, jedini izvor prihoda bila je invalidnina od 700,00-800,00 HRK mjesečno, o njemu se brinula NM, ovdje tužiteljica pod 3 koja je u to vrijeme bila nezaposlena. Tužitelji u tužbi dalje navode da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i u vremenu koje je prethodilo, tuženica imala trgovinu maloprodaje. Prisiljena teškim materijalnim stanjem i bolešću supruga, tužiteljica pod 3 sa svojim suprugom i tužena postigli su usmeni dogovor da će im tužena prodavati svakodnevne osnovne prehrambene potrepštine a da će za uzvrat na ime duga za iste potrepštine, suprug tužiteljice pod 3 tuženoj dati dio zemljišta u Poplatu radi namirenja duga. Nakon dvije- tri godine koliko je trajalo takvo stanje zaduživanja, tužena je tužiteljici pod 3 priopćila da je ukupni dug 20.000,00 HRK pa je tužena organizirala sastav, potpis i ovjeru pobijanog ugovora o kupoprodaji kojeg je pok. suprug tužiteljice pod 3 u konačnici i potpisao. U tužbi tužitelji dalje navode da je iz ovosudnog postupka P-389/2023 kojeg je tužena pokrenula radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na nekretninama koje su bile predmetom pobijanog kupoprodajnog ugovora, tužitelji su prvi put vidjeli isti ugovor i ostali u nevjerici radi dviju odredaba ugovora. Prva je rukom napisana kupoprodajna cijena od 79.000,00 HRK, a tužena nikada nije predniku tužitelja isplatila taj iznos već se radi o dugu prema tuženoj od 20.000,00 HRK na ime prehrambenih potrepština koji se kupoprodajnim ugovorom trebao namiriti. Ono što je daleko važnije, prednik tužitelja je za vrijednost duga od 20.000,00 HRK prepustio tuženoj cjelokupno svoje imanje u Poplatu i to osam čestica ukupne površine 8808 m2, od tih osam čestica k. č. [katastarska čestica] površine 2371 m2 je građevinsko zemljište ugostiteljsko turističke namjene, k. č. [katastarska čestica] površine 907 m2 je izgrađeno građevinsko zemljište, koje vrijedi više od 100.000,00 EUR. Tužitelji dalje navode da je iznos duga i bio 79.000,00 HRK, a nije, tužena je koristeći se stanjem nužde pok. MMĆ uzrokovanog njegovom bolešću i teškim materijalnim stanjem svejedno ugovorila za sebe korist koja je u višestrukom nesrazmjeru s koristi koju je ona dala pok. MMĆ pa je pobijani ugovor o kupoprodaji ništetan prema odredbi članka 141. Zakona o obveznim odnosima koji je vrijedio u trenutku zaključenja pobijanog ugovora. Zahtijevaju da sud utvrdi da je kupoprodajni ugovor sklopljen između MMĆ te tužene broj: OV- 1513/2003 od 26. lipnja 2003. ništetan.

2. Tužena se protivi tužbi i u odgovoru na tužbu navodi da je istina da su 2003. god. prednik tužitelja i tužena sklopili predmetni ugovor, dok su svi ostali navodi u bitnom neistiniti. Predmetni ugovor nema obilježja zelenaškog pravnog posla, odnosno tužena nije koristila nikakvo stanje nužde ili teško materijalno stanje tužitelja da bi za sebe ugovorila nesrazmjernu materijalnu korist. Nadalje navodi kako bi to, nakon isporučivanja svakodnevnih osnovnih potrepština i iznos duga je bio utvrđen, tužena mogla iskoristiti teško materijalno stanje prednika tužitelja i njegove obitelji i ugovoriti za sebe nesrazmjernu korist. Takvo što po prirodi stvari moglo se ostvariti neposredno prije ili tijekom isporuke, dakle u vremenu kad bi prednik tužitelja i njegova obitelj na neki način ovisili o tuženici koja bi im tada mogla isporuku uvjetovati sklapanjem spornog ugovora. Pored toga, barem za sada, sve okolnosti ukazuju na to da prednik tužitelja nije bio vlasnik cjeline nego eventualno i najviše suvlasnik 1/2 predmetnih katastarskih čestica, pa on tuženoj nije ni mogao ustupiti više od onog što je sam imao. Tužena još navodi da nije moguće da bi, ako se slijede navodi tužbe, peteročlanoj obitelji u predmetnom periodu za svakodnevne prehrambene potrepštine mjesečno bilo dovoljno samo cca 1350,00 HRK (800,00 HRK invalidnine + 555,00 HRK (tobožnjih 20.000,00 HRK : 36 mjeseci tj. 2 do 3 godine). Tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora zahtjev je tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenim 6. lipnja 2003. između oca 1., 2. i 4.tužitelja i supruga 3.tužiteljice, sada pok. MMĆ kao prodavatelja i tužene PM kao kupca. Tužitelji zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kupoprodaji temelje na tvrdnji da se radi o zelenaškom ugovoru.

4. U dokaznom postupku pročitan je kupoprodajni ugovor od 26. lipnja 2003., rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Sandre Marinović kao povjerenika suda posl.br.O-856/2018 UPP-OS-83/2018 od 11. rujna 2018., izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepis posjedovnog lista broj 1554 Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava za katastar nekretnina Blato od 28. lipnja 2003., rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja od 10. veljače 1993., rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj IN-10433 od 23. studenog 1994., rješenja i broj IN-10433 od 30. studenog 1992., rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Dubrovniku broj: 010433 od 30. siječnja 2001., potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 034-04/23-03/7 od 29. kolovoza 2023., lokacijska informacija Dubrovačko-neretvanske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Vela Luka, Klasa: 350-05/23-10/000880, Urbroj: 2117-23-3/5-23- 0003 od 12. srpnja 2023., lokacijska informacija Dubrovačko-neretvanske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava [adresa], Klasa: 350- 05/23-10/001060, Urbroj: 2117-23-3/5-23-0003 od 28. srpnja 2023., lokacijska informacija Dubrovačko-neretvanske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Vela Luka, Klasa: 350-05/24-10/001675, Urbroj: 2117-23-3/4-24- 0003 od 28. studenog 2024., pregledani su spisi ovog suda posl.br.P-135/03 i P- 389/2023, saslušani su svjedoci FM, AM, JM, CM, RM i saslušani su 1.tužitelj, 2.tužiteljica, 3.tužiteljica i tužena kao parnične stranke.

5. Iz priloženih isprava u spisu, utvrđeno je:

- da su sada pok. MMĆ iz [adresa], kao prodavatelj i tužena PM kao kupac sklopili kupoprodajni ugovor na kojem je rukoznak prodavatelja i potpis kupca ovjeren kod javnog bilježnika Markite Vojvodić iz Blata broj OV-1513/2003, u Blatu, 26. lipnja 2003.

- da su predmet kupoprodaje nekretnine prodavatelja koje ima u svom vlasništvu ili suvlasništvu u predjelu Poplat označene kao čestice zemljišta broj 12878/233, 12878/234, 12878/245, 12878/246, 12878/247, 12878/248 te 12878/88 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i č. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijenu od 79.000,00 HRK (slovima: sedamdesetdevettisuća kuna)

- da je u ugovoru navedeno da je kupac isplatio prodavatelju cijenu u cjelini prije sklapanja ugovora

- da je prodavatelj MMĆ preminuo 2018. god. a njegovom univerzalnom nasljednicom rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Sandre Marinović kao povjerenika suda posl.br.O-856/2018 UPP-OS-83/2018 od 11. rujna 2018. koje je pravomoćno, proglašena je na temelju pisane oporuke pred svjedocima

NM, supruga ostavitelja, ovdje 3.tužiteljica

- da je iz zemljišnoknjižnog izvatka razvidno da su u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane kčbr. [katastarska čestica] vinograd, Poplat površine 820 m2, kčbr. [katastarska čestica] vinograd, Poplat površine 1020 m2 na ime MMĆJ "Milizin" Donko pk. MMĆJ u cjelini, kčbr. [katastarska čestica] vinograd, Poplat površine 2371 m2 upisane kao suvlasništvo MMĆJ "Milizin" M pok. MMĆJ i MMĆJ "Milizin" Š pk. MMĆJ, u jednakim omjerima a isti su upisani kao suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] šuma, Poplat površine 640 m2 i kčbr. [katastarska čestica] šuma, Poplat površine 640 m2, dok su kčbr. [katastarska čestica] vinograd, Poplat 785 m2 i kčbr. [katastarska čestica] vinograd površine 878 m2 upisane su na ime MMĆJ "Sokol" Stipan pok. Donka a kčbr. [katastarska čestica] njiva Triporte zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vodi se kao općenarodna imovina s organom upravljanja na ime Mjesni narodni odbor Blato

- da je sada pok. MMĆ iz [adresa] inicirao parnicu protiv tuženih kao nasljednika MMĆJ pok. MMĆJ u predmetu ovog suda posl.br.P-135/03 koji postupak je pravomoćno okončan procesnom odlukom, rješenjem suda od 24. veljače 2004. tužba se odbacuje

- da je tužena inicirala parnicu u predmetu kod ovog suda posl.br.P-389/2023 radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe prije navedenih nekretnina, a u ulozi tuženih su ovdje tužitelji i drugi

- da se tužiteljica, ovdje tužena u svojoj tužbi u predmetu posl.br.P-389/2023 poziva na kupoprodajni ugovor od 26. lipnja 2003. kao pravni temelj stjecanja, parnica nije pravomoćno okončana

- da je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba Dubrovnik od 30. studenog 1992. osiguraniku SM rođ. **.**.1946. utvrđuje počevši od 18. studenog 1992. postojanje nesposobnosti za rad

- da je sada pok. MMĆ imao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 1. prosinca 1992., a kasnije i zaštitni dodatak uz mirovinu počevši od 1. siječnja 2001.

- da je iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje razvidno da je tužiteljici NM evidentiran mirovinski staž u trajanju od 1 mjesec i 15 dana.

6. Svjedok FM u svom iskazu navodi da je tužena njegova teta i negdje 1996. nakon odsluženja vojnog roka zaposlio se kod tužene i radio u njezinoj trgovini mješovitom robom u [adresa], sve negdje do zatvaranja trgovine otprilike 2000. god. Dok je on radio u trgovinu su dolazili kao kupci NM a još češće njezina kćer ŠM a kupovale su uglavnom prehrambene proizvode i račun ne bi platile prilikom kupnje već je u njihovom slučaju bilo pravilo da se iznos računa upiše u bilježnicu kao zaduženje i na kraju zbrojilo, na taj način zaduživali su se i drugi kupci i na kraju mjeseca podmirivali dug. Svjedok navodi da NM i njezina kćer ŠM nisu platile niti jedan račun, u trgovinu su dolazile često, uzimale stvari a nisu plaćale račun a u to vrijeme u trgovini su radili on i njegova teta a povremeno je dolazio njezin suprug RM.

Na upit punomoćnika tužitelja zašto je tako postupao svjedok izjavljuje da mu je tako rekla teta i da je on postupao kako bi mu rekla teta.

7. Iz iskaza svjedok AM proizlazi da je 2004.god. ili 2005.god. nakon što se vratio iz Australije upoznao tužitelja BM i njegovog polubrata EM a preko njih i sve ostale članove obitelji BM tako da je dolazio u kuću u kojoj je živio BM, njegova majka NM i otac MMĆ, sestra Katarina, drugi brat MM a povremeno je dolazio i polubrat ČM, koliko zna kuća u kojoj stanuju u [adresa] je njihova obiteljska kuća te je zbog teške materijalne situacije u više navrata posudio novac ČM i BM a rekli su da im je novac potreban kako bi kupili hranu za obitelj, nisu bili veliki iznosi 1.000,00 HRK do 2.000,00 HRK kojeg su oni za mjesec ili dva uredno vratili.

8. Svjedok JM u svom iskazu navodi da je negdje prije 2000. god. upoznao braću EM, MM, N, JM i njihovu sestru ŠM, zajedno sa braćom povremeno je radio, sa JM i EM dolazio je u kuću u kojoj su živjeli tako da je upoznao njihovu majku i pok. oca i koliko se sjeća njihov pok. otac bio je u invalidskim kolicima a kada bi on došao razgovarali bi. Svjedok navodi da su materijalne prilike obitelji bile teške, djeca su zbog teških i nepovoljnih prilika u obitelji kao maloljetni bili smješteni u domove, a kad su odrasli, još maloljetni počeli su radit.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedok izjavljuje da su mu obiteljske i materijalne prilike obitelji BM najviše poznate iz pričanja EM. Na upit punomoćnika tužene svjedok izjavljuje da je prvi put sa JM došao u kuću u kojoj je obitelj živjela negdje početkom 2000.god. da li je to bila 2001.god., 2002.god. ili 2003. god. ne može se sjetit.

9. Svjedokinja CM u svom iskazu u bitnom navodi da stranke poznaje pošto žive u istom mjestu, tuženu poznaje bolje jer se druži sa njezinom svekrvom dok se ona sa tužiteljicom ŠM družila dok su pohađale srednju školu. Tako joj je poznato da je tužena imala trgovinu u [adresa] koju je otvorila otprilike 1990-ih godina, trgovina više ne radi a ne zna koje godine je zatvorena. Dok se ona družila sa tužiteljicom, ŠM 1995. god. -1996. god. zamijetila je da ona i njezina obitelj kupuju stvari po trgovinama kao da imaju novaca i da su ŠM i njezina majka često kupovale odjeću.

10. Svjedok RM, inače suprug tužene u svom iskazu navodi da je njegova supruga otvorila trgovinu u Vela Luci 1991.god., a 2019. trgovina je zatvorena te je i on dolazio u trgovinu i radio pa tako i zna da su NM i njezina kćer svaki dan dolazile u trgovinu po spizu ali bez plaćanja, sve na povjerenje, uzimali su u trgovini stvari i govorile da će platiti kad prodaju zemlju ali to se nije dogodilo. Navodi da ne zna koliko je na kraju iznosio ukupan dug ali sigurno više nego što je navedeno u ugovoru jer osim prehrambenih namirnica Marina kćer uzimala je i odjeću i može se reći da su one na taj način prehranjivali i oblačili obitelj NM a zaduživanje je trajalo tri godine i kupoprodajni ugovor od 2003. sa kojim je upoznat sklopljen je radi podmirenja duga obitelji NM i kupljenom zemljom namiren je dug tako da tužena nije dala nikakav novac na ime kupoprodajne cijene. Na poseban upit punomoćnika tužitelja u kojem periodu su članovi obitelji NM uzimali roku u trgovini svjedok izjavljuje da su počeli negdje 1996.god. ili 1997. god. pa sve dok trgovina nije preseljena na drugu lokaciju 1999. god. Uglavnom bilo je to razdoblje kroz tri godine a sada točno ne može se sjetiti koje su to godine.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedok izjavljuje da je tada pok. SM iako je bio u invalidskim kolicima, mentalno bio zdrav i sve je razumio.

11. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka AM, IM i CM koji su iskazivali o materijalnim i obiteljskim prilikama obitelji SM, a nije ni upitno da je prednik tužitelja sada pok. MMĆ zbog teške bolesti bio vezan za invalidska kolica, da je ovisio o tuđoj pomoći i njezi i da je obitelj u razdoblju koje je prethodilo sklapanje ugovora bila u nepovoljnim materijalnim prilikama. Sud prihvaća iskaze svjedoka FM i OM, njihovi iskazi su logični i uvjerljivi a relevantne činjenice poznate su im iz neposrednog zapažanja, iskazi nisu u protivnosti sa drugim dokazima. Svjedok RM starije je dobi, oslabljenog sluha i očito se smeo kad je naveo da je trgovina zatvorena 2019. god. ili je mislio na drugu trgovinu o kojoj je govorila tužena.

12. 3.tužiteljica NM u svom iskazu navodi da je njezin pok. suprug SM zbog bolesti proveo u kolicima 27 godina i ostvarivao malu mirovinu, ona nije radila, djeca nisu radila i bili su u teškoj materijalnoj situaciji. Zbog bolesti supruga i svog zdravstvenog stanja često je odlazila u Dom zdravlja u [adresa] i nakon jednog takvog posjeta liječniku svratila je u trgovinu u kojoj je tužena radila i govorila joj o svojim teškim životnom prilikama i neimaštini, da nema novca ni za osnovne prehrambene namirnice i tada su dogovorile da u trgovini može uzeti stvari na dug i da će tužena zapisivati što je uzela i stanje duga a da će ona tuženoj za podmirenje duga dati jedan komad zemlje u predjelu Poplat ali nije bilo riječi o cijelom Poplatu. Dalje navodi da su tako ona i kćer Katarina svaki drugi ili treći dan dolazile u trgovinu tužene i uzimale namirnice kao što je kruh, tjestenina, brašno i drugo i što im je trebalo, tužena im je dala sve na dug kojeg je tužena zapisivala a ona računicu ne zna jer nije vodila nikakvu evidenciju, u trgovini tužene ona i kćer spizu su uzimale tijekom 2001.god., 2002.god. i 2003. god. i kao što je rekla dug je trebao biti podmiren komadom zemlje u Poplatu i tužena je dolazila kod nje u kuću i vršila pritisak da plati dug i rekla da bi bilo najbolje da proda zemlju u Poplatu i da tim novcem podmiti dug i onda će nešto novca ostati obitelji. Kako nije mogla sama riješiti papire obratila se ovdje prisutnom odvjetniku tužene koji je tada bio njezin odvjetnik, međutim kad god bi došla njega nije bilo u uredu a kako zbog brige o bolesnom suprugu nije mogla toliko izbivati rekla je tuženoj da ne može čekati neka ona to riješi. Što se tiče samog kupoprodajnog ugovora navodi da taj ugovor nikada nije pročitala niti ga vidjela, niti je javni bilježnik dolazio u kuću u kojoj stanuje sa obitelji, njezin pok. suprug zbog svog zdravstvenog stanja nije mogao kupoprodajni ugovor potpisati a niti samostalno staviti otisak kažiprsta već je to mogao uz pomoć druge osobe. 3.tužiteljica još navodi da je tužena u teškoj situaciji pomogla njoj i obitelji ali nikako nije bila riječ da će ona na ime duga dobiti cijeli Poplat, a sada shvaća da je odmogla jer zemljište u Poplatu ima veliku vrijednost a dug sigurno toliko ne može iznositi.

13. 2.tužiteljica ŠM u svom iskazu navodi da je za kupoprodajni ugovor saznala kad joj je majka pokazala neku plavu kuvertu i rekla da su tuženi. Dalje navodi da je zbog obiteljske situacije i kako se roditelji zbog svog zdravstvenog stanja nisu mogli brinuti o djeci, bila je smještena u Domu za nezbrinutu djecu u Dubrovniku, sa sedamnaest godina vratila se roditeljima sa kojima je živjela do dvadesetdruge godine, potom je deset godina živjela sa mladićem u Blatu. Dalje u svom iskazu u bitnom navodi da je u trgovini tužene uzimala hranu na dug, u trgovinu je dolazila svaki drugi ili treći dan, ponekad zajedno s majkom i stvari koje su im trebale tužena im je u trgovini dala, u to vrijeme bili su u teškim materijalnim prilikama i ta situacija kada su ona i majka u trgovini tužene uzimali prehrambene namirnice na dug bila je od 2001.god. do kraja 2003.god. a ne zna kad je prestalo zaduživanje u trgovini, kasnije je tužena otvorila trgovinu sa robom, a kako joj je majka rekla dug nije plaćen već su majka i tužena dogovorile da će za podmirenje duga tuženoj dati komad zemlje u Poplatu.

14. 1.tužitelj MM u svom iskazu navodi da je za predmetni ugovor saznao kad i majka a dobili su ga od suda, u vrijeme sklapana tog ugovora on je imao 19 godina i bio je u vojsci. Zbog obiteljske situacije i kako se roditelji nisu mogli adekvatno brinuti i odjeci sa devet mjeseci bio je smješten u Dom za nezbrinutu djecu u Dubrovniku sve do punoljetnosti kada se vratio u roditeljsku kuću u [adresa] te se u svemu pridružio iskazu svoje majke.

15. Tužena PM u svom iskazu navodi da je negdje 1991. god. otvorila trgovinu mješovite robe u [adresa], bila je to velika trgovina sve od hrane pa do kozmetike i odjeće a u trgovini je radila ona, njezin muž i neput. Tako je tužiteljica NM koju dugo poznaje a zove je B došla u trgovinu i pričala o teškoj situaciji u kojoj se nalazi ona i njezina obitelj i zamolila za pomoć a ona je rekla pomoći ću ti koliko mogu i tako su majka i kćer dolazile u njezinu trgovinu i uzimale hranu i druge potrebne stvari, to je trajalo neke tri godine prije zatvaranja trgovine a trgovinu je zatvorila krajem 1999.god., dok druga trgovina sa odjećom nema nikakve veze niti je ona bila vlasnik već njezin sin a ona je samo radila i možda je tužiteljica ŠM kupila u toj drugoj trgovini odjeću ali je platila i to nema veze sa prije nastalim dugom. Tužena dalje navodi da je sav dug zapisivala na vidljiv način i tužiteljice su u svakom trenutku mogle izvršiti uvid u stanje duga a na takvo zaduživanje pristala je jer je tužiteljica NM rekla da ona rješava papire za zemlju u Poplatu i obećala da će platiti dug kada riješi Poplat, a ništa nije riješeno i ona sada nema ništa, nikad nije bila na zemlji u Poplatu niti se usudila tamo doći jer i druge osobe polažu neka prava i kupoprodaja je neriješena. Navodi da je za tri godine uzimanja stvari u trgovini nastao dug u iznosu približno 79.000,00 HRK odnosno približno 20.000,00 DEM odnosno iznos duga naveden je u kupoprodajnom ugovoru kao kupoprodajna cijena. Nakon zatvaranja trgovine još tri godine čekala je da tužiteljica NM plati dug jer i njoj je trebao novac za svoje poslovne i obiteljske obveze, a ne zemlja u Poplatu i oni sami su ponudili zemlju za dug i u tu svrhu sklopljen je predmetni kupoprodajni ugovor, njoj je papire dala tužiteljica NM a odvjetnik Aldo Mirošević sastavio je kupoprodajni ugovor, pravno se ne može precizno izjasniti o sadržaju samog ugovora, međutim vlasništvo niti je bilo niti je sada riješeno i u zemljišnim knjigama uknjiženi su i drugi suvlasnici tako da prodavatelj sada pok. SM koliko shvaća nije bio isključivi vlasnik te zemlje u Poplatu. S obzirom na takvu situaciju sada nema ništa, dug nije plaćen, a ni po ugovoru ništa nije dobila.

16. Sud ne prihvaća iskaze 2.tužiteljice i 3.tužiteljice u dijelu u kojem navode da su se u trgovini tužene zaduživale 2001.god., 2002.god. i 2003. god. jer je u tom dijelu suprotan s drugim izvedenim dokazima i očito prilagođen za potrebe ovog postupka, a u ostalom dijelu prihvaća iskaze tužiteljica kao i iskaz tužene i u bitnim dijelovima njihovi se iskazi podudaraju, a sve okolnosti vezane za zaključenje predmetnog kupoprodajnog ugovora i što je tome prethodilo najbolje su poznate tužiteljici NM i tuženoj.

17. Iz iskaza 3.tužiteljice NM i tužene nedvojbeno proizlazi da su se po dogovoru tužene i 3.tužiteljice NM, NM i njezina kći zadužile kod tužene na način da su u trgovini tužene kroz razdoblje od tri godine prije nego je ugovor o kupoprodaji sklopljen, uzimale prehrambene artikle i druge stvari, da je evidenciju duga vodila tužena i da će dug podmiriti novcem kojeg će NM dobiti prodajom zemlje u Poplatu. Nadalje proizlazi da tužiteljica NM tada nije ni bila vlasnica zemlje u Poplatu pa nije ni mogla raspolagati tim nekretninama već je vlasnik ili suvlasnik bio njezin suprug sada pok. ŠMĆ, koji je ovisio o tuđoj pomoći koju su mu pružale članovi obitelji, pa je neprihvatljiva tvrdnja 3.tužiteljice da ona nije znala za predmetni kupoprodajni ugovor jer upravo je ona imala sva relevantna saznanja i znala je za sve okolnosti koje su prethodile sklapanju ugovora kao i okolnosti u vezi sastava i ovjere kupoprodajnog ugovora.

17.1. Naime iz sadržaja spisa ovog suda posl.br.P-135/03 razvidno je da je parnicu inicirao tužitelj sada pok. MMĆ tužbom predanom sudu 10. ožujka 2003. radi utvrđenja prava vlasništva upravo nekretnina koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora od 26. lipnja 2003., u tom postupku tužitelja je zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u [adresa] i u spisu je pismena punomoć na kojoj je potpis (a ne rukoznak) davatelja punomoći UM, i sasvim je jasno da je odvjetnika angažirala ovdje tužiteljica NM koja u svom iskazu i navodi da je Aldo Mirošević bio njezin odvjetnik. Dakle, jasno je da je parnica u predmetu P-135/03 pokrenuta na inicijativu NM radi sređivanja imovinskopravnih odnosa u pogledu nekretnina u predjelu Poplat k. o. [katastarska općina] radi daljnjeg raspolaganja tim nekretninama, što nedvojbeno upućuje, a kako i tužena navodi u svom iskazu da je zaduživanje nastalo tijekom 1997.god., 1998.god. i 1999. god. odnosno tri godine prije zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora.

18. Prema odredbi članka 141. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u trenutku zaključenja predmetnog ugovora, ništav je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o posljedicama ništavosti i o djelomičnoj ništavosti ugovora. Isto je propisano odredbom članka 329. važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 121/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO/05).

18.1. Prema odredbi članka 103. stavak 1. ZOO/91, ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a prema članku 104. stavak 1. istog Zakona posljedica ništetnosti je da svaka ugovorna stranka je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, a isto je propisano odredbama članka 322. i članka 323. ZOO/05.

18.2. Za ocjenu nekog ugovora zelenaškim kumulativno trebaju ispunjeni uvjeti-da postoji očit nerazmjer između onog što zelenaš ugovara u svoju korist i onog što po ugovoru daje, da je oštećeni ugovaratelj na taj nerazmjer pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti, te da se njima zelenaš namjeno okoristio u svoju korist, znajući za te okolnosti. Dakle, da bi se ugovor smatrao zelenaškim, u vrijeme njegova zaključenja moraju se ostvariti svi citirani objektivni i subjektivni elementi, međutim u ovom slučaju ni jedna od ovih pretpostavki nije ostvarena.

19. Jedina određena tvrdnja koju tužitelji navode je kako je ugovor sada pok. MMĆ sklopio u stanju nužde uzrokovane teškom dugogodišnjom bolešću i teškim materijalnim stanjem. Navedena tvrdnja ne može nadomjestiti druge razloge propisane odredbom članka 141. ZOO/91, uz ostalo da je bio u stanju neke nužde odnosno takvom ekonomskom ili neekonomskom stanju da mu je jedini izlaz iz tog stanja bio sklopiti za sebe nepovoljan, zelenaški ugovor, ili teškom materijalnom stanju ili stanju zavisnosti (zašto i zbog čega je bio zavisan o tuženoj).

20. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sada pok. MMĆ ni o čemu nije ovisio o tuženoj, živio je sa obitelji u svojoj nekretnini, članovi obitelji pružali su mu potrebnu pomoć i skrb koja mu je bila potrebna zbog teškog zdravstvenog stanja i da je bio veza za invalidska kolica, a nepovoljno materijalno stanje i obiteljske prilike uzrokovano teškom bolešću pok. MMĆ, trajala su deset i više godina prije zaključenja predmetnog ugovora, a zaduženje 3.tužiteljice kod tužene nastalo je tri godine prije zaključenja predmetnog ugovora, tijekom 1997.god., 1998.god. i 1999.god. kako to proizlazi iz iskaza tužene i svjedoka FM i OM. U međuvremenu djeca su odrasla i počeli privređivati, sada pok. ŠMĆ primao je invalidsku mirovinu i zaštitni dodatak, 3.tužiteljica NM nije radila i vodila je svakodnevnu brigu o svom suprugu prema svojim mogućnostima, te su u vrijeme zaključenja ugovora obiteljske prilike bile znatno povoljnije nego ranije (do kraja 1990-ih). U vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora trgovina tužene nije radila, pa nije ni postojala mogućnost daljnjih zaduživanja radi zadovoljenja osnovnih životnih potreba sada pok. MMĆ i njegove obitelji, niti je pok. MMĆ bio doveden u stanje zavisnosti od tužene, niti su on i obitelj u vrijeme zaključenja ugovora (i najmanje tri godine prije toga) na bilo koji način ovisili o tuženoj, niti postoji ijedan razlog zbog kojeg bi sada pok. MMĆ bio prisiljen sklopiti takav ugovor.

21. Predmetni ugovor o kupoprodaji nije niti realiziran, tužitelji sve vrijeme nisu tražili isplatu kupoprodajne cijene a tužena nije postigla uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama niti je kako navodi u iskazu u posjedu predmetnih nekretnina.

22. Iz izlaganja tužitelja proizlazi da oni smatraju da ugovor ne sadrži sve bitne sastojke za nastanak ugovora jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana u pogledu kupoprodajne cijene. Tvrde da sada pok. MMĆ zbog svoje teške bolesti nije mogao svojom slobodnom, ozbiljnom i jasnom voljom zaključiti ugovor.

23. Nepostojeći ugovor je onaj kojem nedostaje bitan sastojak za nastanak ugovora. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (broj Rev- 2357/2015-3 od 2. veljače 2016., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i druge) izrazio je stajalište da su nepostojeći ugovori oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora odnosno nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak tako da oni i ne postoje jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana. Kod toga se ističe da postoje bitne sadržajne razlike između ništetnosti i pravno nepostojećeg ugovora. Nepostojeći su ugovori oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Kod ništetnih ugovora su bile ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak, ali se njihovi učinci anuliraju budući su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih stranaka za njihov nastanak.

Nepostojeći ugovor ne može biti ništetan.

24. Tužitelji su nakon zaključenja prethodnog postupka u pismenom podneskom od 20. studenog 2024. naveli da predmetni ugovor predstavlja prividan pravni posao.

24.1. Kad bi predmetni kupoprodajni ugovor bio prividan ugovor, on nije ništav jer je posljedica takvog ugovora kako je propisano člankom 66. ZOO/91 da on između ugovornih stranaka nema učinka, on je pravno nepostojeći ugovor, a takav ne može biti protivan ni Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva, nešto čega nema, što ne postoji ne može biti ništavno.

25. Iz rezultata provedenog postupka ne proizlaze elementi ništetnosti pravnog posla u smislu odredbe članka 141. ZOO/91. Stoga nije bilo potrebno provoditi dokaze uviđajem na licu mjesta i građevinskim vještačenjem na okolnosti stanja i vrijednosti predmetnih nekretnina, i ovim dokazima činjenično stanje ne bi bilo drugačije utvrđeno zbog čega je sud odustao od provođenja tih dokaza.

26. Valja istaći i da 1.tužitelj, 2.tužiteljica i 4.tužitelj nemaju pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje u smislu članka 187. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Naime prema odredbi članka 109. stavak 1. ZOO/91 na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a to su prije svega stranka ugovora i njihovi univerzalni sukcesori, a univerzalna nasljednica ugovorne stranke sada pok. MMĆ je njegova supruga 3.tužiteljica NM. Kako sud do zaključenja prethodnog postupka nije odbacio tužbu, donesena je meritorna oduka u odnosu na sve stranke.

27. Slijedom navedenog zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan te je presuđeno kao u izreci.

28. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP u vezi sa člankom 155. Tuženoj je kao potreban priznat trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na četiri ročišta (2. srpnja 2024., 29. srpnja 2024., 25. rujna 2024. i 13. studenog 2024.) za svaku radnju po 200,00 EUR, sveukupno 1.000,00 EUR. Primijenjena je Tbr.8. toč. 1. i Tbr.9. toč. 1. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/ 2023).

U Korčuli, 16. listopada 2025.

S u t k i nj a :

Katarina Rendulić Vežić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za županijski sud.