Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-268/2023-27

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužitelja HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Marina Konrad, odvjetnica u odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, Slavonski Brod, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Ulica kneza Domagoja 18, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 18. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj: 9011800530 zaključenoga 18. kolovoza 2006. između tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb kao kreditora i IČ s posljednjom adresom prebivališta u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i prednika tužitelja HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji je potvrđen kod javnoga bilježnika Tomislava Šimunića iz Iloka 29. kolovoza 2006. pod poslovnim brojem OU-74/06, a koje odredbe glase:

u dijelu čl. 1.: "…iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 33.046,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.", u dijelu čl. 4.: ".... po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana... Kamata se obračunava u CHF...";

u čl. 5. st. 2.: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.";

u čl. 6. st. 2.: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.";

u čl. 7. st. 2.: " ... plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja... U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete…";

u čl. 12. st. 9.: „ Potpisom ovog Ugovora ugovorne stranke izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune....";

u čl. 12. st. 10.: " Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da tužiteljima HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na jednake dijelove, na ime stečenoga bez osnove i to na ime razlike tečaja za CHF kojega je tuženik primjenjivao prilikom svakoga anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, isplati novčani iznos od 7.139,08 € (slovima: sedam tisuća sto trideset devet eura i osam centi), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 59,53 EUR od 21.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 2,99 EUR od 05.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 73,09 EUR od 07.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 4,73 EUR od 05.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 4,73 EUR od 07.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 51,18 EUR od 06.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 4,73 EUR od 05.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 4,73 EUR od 08.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 4,73 EUR od 06.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 4,73 EUR od 09.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 49,19 EUR od 10.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 55,82 EUR od 07.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 22,64 EUR od 09.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 25,30 EUR od 09.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 25,30 EUR od 05.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 32,73 EUR od 04.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 32,73 EUR od 05.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 67,23 EUR od 04.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 49,84 EUR od 08.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 59,48 EUR od 06.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 48,46 EUR od 05.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 51,51 EUR od 05.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 59,74 EUR od 09.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 70,34 EUR od 06.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 47,51 EUR od 07.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 47,51 EUR od 06.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 64,41 EUR od 05.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 65,74 EUR od 07.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 46,89 EUR od 07.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 95,60 EUR od 23.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 104,97 EUR od 09.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 108,34 EUR od 06.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 34,07 EUR od 07.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 99,40 EUR od 09.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 120,39 EUR od 30.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 133,64 EUR od 04.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 63,96 EUR od 14.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 63,96 EUR od 04.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 50,69 EUR od 06.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 54,67 EUR od 25.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 5.071,86 EUR od 24.04.2014. godine do isplate, tekućom od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim tekućom od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim tekućom od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenoga zahtjeva tužitelja HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojim isti traže da sud naloži tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da tužiteljima, na jednake dijelove, na ime stečenoga bez osnove i to na ime razlike tečaja za CHF kojega je tuženik primjenjivao prilikom svakoga anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, isplati novčani iznos od 4,96 € (slovima: četiri eura i devedeset šest centi), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1,30 EUR od 21.09.2006. godine do isplate

- na iznos od 1,83 EUR od 04.10.2006. godine do isplate

- na iznos od 1,83 EUR od 10.11.2006. godine do isplate, po stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 1. veljače 2004. do 31. prosinca 2007.; zatim tekućim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena; zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; zatim od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da tužiteljima HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na jednake dijelove naknadi parnični trošak u iznosu od 2.105,00 € (slovima: dvije tisuće sto pet eura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine. u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnoga troška u iznosu od 2,50 € (slovima: dva eura i pedeset centi) s pripadajućom kamatom.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji HČ i OČ su 14. lipnja 2023. podnijeli tužbu protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. Tužitelji u tužbi navode kako slijedi: "Dana 18. kolovoza 2006.g. prednik tužitelja, IČ s posljednjom adresom prebivališta u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik sklopili su Ugovor o kreditu broj 9011800530, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Tomislava Šimunića iz [adresa], dana 29. kolovoza 2006. pod poslovnim brojem OU-74/06, a prema kojem je tuženik kao kreditor predniku tužitelja kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 33.046,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Prednik tužitelja, IČ, je preminula dana **.**.2012. te su tužitelji proglašeni nasljednicima temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, izdanog od javnog bilježnika Tomislava Šimunića iz [adresa], O-655/13, UPP/OS-VU-127/13. Sukladno čl. 4. navedenog Ugovora prednik tužitelja je bio dužan tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru bila promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,75 % godišnje te se ista obračunavala u CHF; zatim interkalarnu kamatu (čl. 5.) po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja te kamatu na zakašnjela plaćanja obračunatu u CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja. Nadalje, čl. 7. predmetnog Ugovora, ugovoren je rok otplate kredita od 240 mjeseci te je ugovoreno da se navedeni kredit i kamata otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anutiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja. Dana 14. studenog 2011. prednik tužitelja i tuženik su zaključili I. (prvi) dodatak Ugovoru o kreditu br: 9011800530, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Vojislava Ore iz Vukovara, dana 22. studenog 2011., pod poslovnim brojem OV-7628/11; a kojim Dodatkom je ugovoren poček otplate nedospjele glavnice na rok od 12 mjeseci. U čl. 6. navedenog Dodatka je određeno da sve ostale odredbe iz Osnovnog ugovora koje nisu mijenjane navedenim Dodatkom ostaju i dalje na snazi; iz čega nedvojbeno proizlazi da su na snazi ostale nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog ugovora iz t. 1. ove tužbe. Predmetni kredit je otplaćen, o čemu je zaključen Ugovor o nagodbi između tužitelja i založnog dužnika GČ s jedne strane te tuženika s druge strane, dana 23. travnja 2014.g., a koji je potvrđen kod javnog bilježnika Tomislava Šimunića iz [adresa], dana 22. travnja 2014.g., pod poslovnim brojem OV-1054/14. U čl. 1. navedenog Ugovora o nagodbi je suglasno utvrđeno da su tužitelji nasljednici iza pok. IČ te da će se preostali iznos otplate po kreditu iz t. 1. ove tužbe podmiriti iz novog ugovora o kreditu, broj 9018197351. Međutim, prilikom sklapanja ugovora o kreditu iz t. 1. ove tužbe, ugovorne strane nisu posebno pregovarale niti o ugovornoj kamati s ugovorenom promjenjivom, godišnjom kamatnom stopom niti o valutnoj klauzuli; s obzirom da se radilo o tipskom ugovoru kreditora/tuženika, na sadržaj kojeg prednik tužitelja nije imao mogućnosti utjecati. Tuženik je za vrijeme trajanja otplate kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu s početnih 4,75 % bez da se o tome pojedinačno pregovaralo. Isto tako, anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća, pa se zbog promjene tečaja CHF iznos koji je bio na dan dospijeća prvog mjesečnog anuiteta mijenjao te po dospijeću daljnjih anuiteta iznosio znatno više nego prvi dospjeli mjesečni anuitet. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13- 4 od 13.06.2014.g. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, utvrđuje se da je tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača te je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženik, u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći o istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima. U postupku koji je prethodio donošenju navedenih sudskih odluka sudovi su utvrdili da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne, jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, o tome da je rast tečaja švicarskog franaka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. S obzirom da je pravomoćnim presudama VTS RH utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.9.2003. - 31.12.2008. kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.11.2005. - 31.12.2008., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 115. te čl. 1046. ZOO. Također, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) propisano je: "Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati." Odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09): "Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača....obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika." (sada čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača NN 19/22). Tužitelji kao laici ne raspolažu dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavili točno određen tj. specificiran tužbeni zahtjev navođenjem preplaćenog iznosa tečajne razlike (razlike s obzirom na tečaj na dan dospijeća anuiteta i na dan korištenja – isplate kredita) po svakom pojedinom mjesečnom anuitetu na koji tužitelji potražuju i zakonsku zateznu kamatu, već je vrijednost predmeta spora postavio okvirno; a tek nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti visine dugovanja tuženika prema tužiteljima, tužitelji će specificirati tužbeni zahtjev, sve to u skladu s člankom 186.b. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku.". Tužitelji su u tužbenom zahtjevu zatražili utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnoga ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te valutnu klauzulu u CHF, kao i isplatu iznosa od 7.089,02 € s pripadajućom kamatom na ime razlike tečaja za CHF kojega je tuženik primjenjivao prilikom svakoga anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, kao i naknadu troška postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer su tužitelji ispunili u cijelosti svoju obvezu iz ugovora o kreditu pa prema tome nisu u bilo kakvom ugovornom odnosu s tuženikom. Smatra kako tužitelji nemaju pravnu mogućnost pozvati se na utvrđenja iz kolektivne parnice, jer se ne radi o parnici radi naknade štete, već radi stjecanja bez osnove. Napominje kako je odredba o valutnoj klauzuli dopuštena po ZOO-u te da takva odredba ne može biti ništetna. Ističe kako je predmetni ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku te je odraz stvarne volje ugovornih strana. Ukazuje kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna te da tužitelji nemaju pravo tražiti isplatu utuženoga iznosa na način kao da je među strankama ugovorena fiksna kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja kreditnoga razdoblja. Napominje kako je ugovaratelj kredita, odnosno pravni prednik tužitelja bio poslovno sposobna osoba koja je sama mogla procijeniti odgovara li kredit njegovim potrebama i mogućnostima te da je od tuženika dobio sve potrebne informacije. Iznosi kako sud u kolektivnom sporu nije utvrdio ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je ugovaranje promjenjive kamatne stope zakonom dopušteno i uobičajeno. Smatra kako ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, tim više što je gornja stopa ugovorene kamate bila određena najvišom visinom zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima, a da je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu poštivao važeću zakonsku regulativu. Ističe kako se kamatna stopa mijenja sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Ukazuje kako su svi elementi koji utječu na cijenu kredita i na način promjene kamatne stope javno dostupni i nisu proizvoljni. Napominje kako je promjena visine kamatne stope ostvarena sukladno načelu savjesnosti i poštenja te sukladno tržišnim okolnostima. Ističe i prigovor zastare potraživanja.

4. Podneskom od 3. studenoga 2023. tužitelji navode kako tuženikovi navodi iz odgovora na tužbu nisu osnovani. Smatraju kako činjenica da je predmetni ugovor prestao isplatom kredita nema značaj prestanka prava tužitelja na isplatu preplaćenih iznosa koji su plaćeni temeljem nepoštenih ugovornih odredbi iz predmetnoga ugovora o kreditu. Ističu kako predmetni ugovor o kreditu sadrži nepoštene odredbe o vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF. Ukazuju kako niti prigovor zastare nije osnovan. Ostaju pri tužbenom zahtjevu.

5. Podneskom od 9. studenoga 2023. tuženik je ponovio prigovor zastare predmetnoga potraživanja.

6. Dana 11. srpnja 2024. održano je pripremno ročište, na kojemu je sud rješenjem donio plan upravljanja postupkom, koji glasi: "- sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva - dokazi za utvrđivanje spornih činjenica: dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanje oba tužitelja te za vještačenje po financijsko-knjigovodstvenom vještaku na okolnost razlike tečaja za CHF kojega je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, a po predmetnom ugovoru o kreditu, sve to od početka otplate kredita do konačne otplate kredita. - rok za pribavljanje dokaza: 15 dana - rok za podnošenje pisanih očitovanja: 15 dana. Prethodni postupak je zaključen.

7. Dana 5. studenoga 2024. održano je ročište glavne rasprave, na kojem su saslušani tužitelji HČ i OČ.

8. Tužitelj HČ izjavio je kako slijedi: "Kredit je moja pokojna supruga podigla iz razloga što smo se vratili iz progonstva u [adresa] te je nedovršenu kuću trebalo adaptirati kako bi bila uvjetna za život. Nisam sa suprugom išao u banku kada je ona sklapala ugovor o kreditu, no kada se vratila kući rekla mi je da je podigla kredit u valuti CHF. Rekla mi je da je ugovor bio već unaprijed spremljen i da joj je valuta CHF ponuđena kao najpovoljnija. Također mi je rekla da je ugovor već bio unaprijed formuliran te da nije utjecala na sadržaj njegovih odredbi. Kuća koja je bila predmet kredita korištena je isključivo u svrhu stanovanja mene, moje supruge i moje obitelji. Moja supruga u vrijeme podizanja kredita radila je u Domu umirovljenika u [adresa] te nije bila obrtnik ni član trgovačkog društava, niti je kredit koristila za neku poreznu olakšicu. Moja pokojna supruga je do svoje smrti 2012. godine plaćala rate ugovora o kreditu. Nakon toga dobio sam odgodu kredita na godinu dana te sam od tada pa do otplate kredita ja plaćao kredit. Kao laik razumijem pojam promjenjive kamatne stope, dok mi pojam valutne klauzule nije baš poznat. Ne znam točno što su mojoj supruzi usmeno priopćavali u banci, ali kako su rate kredita počele znatno rasti, moja supruga je počinila suicid 2012. godine. Morao sam preuzeti obveze iz ugovora o kreditu kako su one glasile. Bankarica mi je objašnjavala pojmove iz dodatka ugovora o kreditu.".

9. Tužitelj OČ izjavio je kako slijedi: "Kada je moja pokojna majka išla sklapati ugovor o kreditu nisam bio upućen jer sam tada bio maloljetan, odnosno imao sam 11 godina. Nemam saznanja o tome tko je plaćao rate kredita od 2006. do 2014. godine. Generalno ne razumijem pojam promjenjive kamatne stope i valutne klauzule jer ne raspolažem dovoljno sa stručnim znanjem u tom području. Nije mi poznato je li se moja pokojna majka obraćala tuženiku vezano za plaćanja po Ugovoru o kreditu u pogledu promjene tečaja i kamatnih stopa. Nisam pročitao Ugovor o kreditu, a niti njegove dodatke.".

10. Rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-268/2023-13 od 12. studenoga 2024. određeno je izvođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Vještakom je određen Darijo Dumančić, dipl. oec., stalni sudski vještak financijsko- računovodstvene struke. Zadatak vještaka je bio provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, na okolnost razlike tečaja za CHF kojega je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, a po predmetnome ugovoru o kreditu, sve to od početka otplate kredita do konačne otplate kredita.

11. Stalni sudski vještak Darijo Dumančić je podneskom od 3. prosinca 2024. u spis dostavio nalaz i mišljenje vještaka, u kojem je naveo kako visina preplaćnih mjesečnih anuiteta po ugovoru o kreditu broj: 9011800530 zaključenoga 18. kolovoza 2006. po osnovu povećanja tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni iznosi 7.144,047 EUR u kojem iznosu je oduzeto razdoblje kada je tečaj bio niži od početnog. Svakomjesečni pregled tečajne razlike vještak je pobrojao na stranicama 9 i 10 pisanoga nalaza i mišljenja.

12. Podneskom od 6. listopada 2023. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da ga uređuju s nalazom i mišljenjem vještaka.

13. Podneskom od 19. prosinca 2024. tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao u bitnome na način kako se nalazom i mišljenjem vještaka pogrešno implicira da bi stranke ugovorile početni tečaj švicarskog franka koji je vrijedio u trenutku puštanja kredita u otplatu kao važeći za cijelo razdoblje otplate, što nije bila volja ugovornih stranaka niti to proizlazi iz samog ugovora o kreditu, a u konačnici, to ne proizlazi niti iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

14. Podneskom od 23. prosinca 2024. vještak se očitovao kako su prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka pravne prirode.

15. Podneskom od 31. prosinca 2024. tužitelji su naveli kako je vještak pravilno proveo vještačenje te su uskladili tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka.

16. Dana 18. rujna 2025. održano je ročište za glavnu raspravu, na kojem je izveden dokaz saslušanjem knjigovodstveno-financijskoga vještaka Darija Dumančića, koji je izjavio: "U cijelosti ostajem pri svome nalazu i mišljenju od 3. prosinca 2024., kao i pri navodima podneska od 23. prosinca 2024. Nalazu i mišljenju, kao i podnesku nemam ništa novoga za dodati. To je sve što imam za izjaviti.“. Punomoćnici stranaka nisu imali pitanja za vještaka.

17. Na glavnoj raspravi su se također izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

18. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u ugovor o kreditu broj: 9011800530 od 18. kolovoza 2006., sklopljen između pravnoga prednika tužitelja IČ i tuženika, otplatnu tablicu kredita s prikazom efektivne kamatne stope, plan otplate, pregled uplata po kreditu, I. dodatak ugovoru o kreditu od 14. studenoga 2011., ugovor o nagodbi od 23. travnja 2014., iskaz tužitelja dan na ročištu od 5. studenoga 2024., nalaz i mišljenje vještaka Darija Dumančića od 3. prosinca 2024. i u njegov podnesak od 23. prosinca 2024., saslušanje vještaka Darija Dumančića na ročištu glavne rasprave održanoga 18. rujna 2025. te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

19. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19., dalje: ZPP)), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan, kako je to presuđeno pod točkom I. i II. izreke presude.

20. Između parničnih stranaka nije sporno da su pravni prednik tužitelja IČ i tuženik **.**.2006. sklopili ugovor o kreditu za iznos od 33.046,00 CHF uz rok otplate od 240 mjeseci s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, zatim da je 14. studenoga 2011. sklopljen I. dodatak ugovoru o kreditu, kojim je ugovoren početak otplate nedospjele glavnice kredita te da je 23. travnja 2014. sklopljen između tužitelja i tuženika ugovor o nagodbi, kojim je utvrđeno da su ovdje tužitelji nasljednici pokojne IČ te kojim je suglasno utvrđen njihov dug prema ovdje tuženiku.

21. Naprotiv, između stranaka je sporno je li u ugovoru o kreditu ugovorena nepoštena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i s tim u vezi je li se na ovaj spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presude Trgovačkoga suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi Hrvatskoga saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" kao tužitelja protiv više banaka između ostalih i Privredne banke Zagreb d.d. kao tuženika poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., presude Vrhovnoga suda Republike Hrvatske Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., kao i presude i rješenja Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. i je li osnovan prigovor zastare potraživanja koji je istaknuo tuženik.

22. Naime, Visoki trgovački sud RH u presudi poslovni broj: Pž – 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv tuženika i drugih banaka, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđuje se u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno, u točki 1. izreke preinačuje navedenu prvostupanjsku presudu Trgovačkoga suda u Zagrebu i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

23. Međutim, Vrhovni sud u svojoj odluci poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbija revizije tuženika od 1-7 među kojima i tužene Privredne banke Zagreb d.d., a koje su izjavljene protiv presude Visokoga trgovačkog suda RH broj: Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom su potvrđene navedene odluke glede promjenjive kamatne stope, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

24. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odlukama poslovni broj: U-III-

2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično usvojio ustavnu tužbu te je ukinuo odluku Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13– 4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".

25. U ponovljenom odlučivanju o reviziji tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

26. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u ponovljenom odlučivanju o žalbi tuženika donio novu presudu poslovni broj: Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom se odbija žalba tuženih banaka i potvrđuje presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

27. Prema tome, pravomoćnom presudom je utvrđeno da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkoga suda u Zagrebu. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF, čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.

28. Konačno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je povodom revizija koje su podnijele tužene banke donio odluku poslovni broj: Rev-2221/2018-11 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

29. U obrazloženju presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke odnosno kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora i slično mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na navedeni način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koju pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Navedeno stajalište je u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13.), koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja je uzrokovana postupanjem tuženika (koje obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja).

30. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Prema odredbi čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok prema odredbi čl. 87. toga Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava (stavak 1.). Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (stavak 2.).

31. Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da odredbe predmetnoga ugovora o kreditu, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se može povećavati ili smanjivati aktom tuženika, ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takvoga akta primijeniti te je stoga nerazumljiva, nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

32. Analizom predmetnoga ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da pravni prednik tužitelja nije imao utjecaja na njegov sadržaj i ako tuženik tvrdi suprotno na njemu je da to dokaže shodno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača, što tuženik tijekom parnice nije dokazao.

33. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja HČ, koji je na ročištu glavne rasprave 5. studenoga 2024. izjavio kako je predmetni kredit njegova pokojna supruga podigla iz razloga što su se vratili iz progonstva u [adresa] te je nedovršenu kuću trebalo adaptirati kako bi bila uvjetna za život. Nije sa suprugom išao u banku kada je ona sklapala ugovor o kreditu, no kada se vratila kući rekla mu je da je podigla kredit u valuti CHF. Rekla mu je da je ugovor bio već unaprijed spremljen i da joj je valuta CHF ponuđena kao najpovoljnija. Također mu je rekla da je ugovor već bio unaprijed formuliran te da nije utjecala na sadržaj njegovih odredbi. Kuća koja je bila predmet kredita korištena je isključivo u svrhu stanovanja tužitelja HČ, njegove supruge i obitelji. Njegova supruga u vrijeme podizanja kredita radila je u Domu umirovljenika u [adresa] te nije bila obrtnik ni član trgovačkoga društava, niti je kredit koristila za neku poreznu olakšicu. Njegova pokojna supruga je do svoje smrti 2012. godine plaćala rate ugovora o kreditu. Nakon toga dobio je odgodu kredita na godinu dana te je od tada pa do otplate kredita tužitelj HČ plaćao kredit. Kao laik razumije pojam promjenjive kamatne stope, dok mu pojam valutne klauzule nije baš poznat. Ne zna točno što su njegovoj supruzi usmeno priopćavali u banci, ali kako su rate kredita počele znatno rasti, njegova supruga je počinila suicid 2012. godine. Morao je preuzeti obveze iz ugovora o kreditu kako su one glasile. Bankarica mu je objašnjavala pojmove iz dodatka ugovora o kreditu.

34. Shodno navedenome, a u skladu s odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO/05), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

35. Ocjenjujući ugovornu odredbu predmetnoga ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud utvrđuje da je takva odredba za pravnoga prednika tužitelja kao prosječnoga klijenta banke nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je tužena banka kao trgovac bila svjesna rizika po pravnoga prednika tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovoga kredita uz primjenu promjenjive kamatne stope.

36. Na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnoga nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskoga franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi ugovaranje valutne klauzule.

37. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskoga franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

38. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskoga franka.

39. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojega potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o namjenskim kreditima kao predmetni ugovor su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem niže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

40. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu članka 4. ZOO/05 općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznoga odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznoga odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

41. Ocjenjujući ugovornu odredbu predmetnoga ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud utvrđuje da je takva odredba za pravnoga prednika tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je tužena banka kao trgovac bila svjesna rizika po pravnoga prednika tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovoga kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.

42. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja HČ, koji je na ročištu glavne rasprave 5. studenoga 2024. izjavio kako je predmetni kredit njegova pokojna supruga podigla iz razloga što su se vratili iz progonstva u [adresa] te je nedovršenu kuću trebalo adaptirati kako bi bila uvjetna za život. Nije sa suprugom išao u banku kada je ona sklapala ugovor o kreditu, no kada se vratila kući rekla mu je da je podigla kredit u valuti CHF. Rekla mu je da je ugovor bio već unaprijed spremljen i da joj je valuta CHF ponuđena kao najpovoljnija. Također mu je rekla da je ugovor već bio unaprijed formuliran te da nije utjecala na sadržaj njegovih odredbi. Kuća koja je bila predmet kredita korištena je isključivo u svrhu stanovanja tužitelja HČ, njegove supruge i obitelji. Njegova supruga u vrijeme podizanja kredita radila je u Domu umirovljenika u [adresa] te nije bila obrtnik ni član trgovačkoga društava, niti je kredit koristila za neku poreznu olakšicu. Njegova pokojna supruga je do svoje smrti 2012. godine plaćala rate ugovora o kreditu. Nakon toga dobio je odgodu kredita na godinu dana te je od tada pa do otplate kredita tužitelj HČ plaćao kredit. Kao laik razumije pojam promjenjive kamatne stope, dok mu pojam valutne klauzule nije baš poznat. Ne zna točno što su njegovoj supruzi usmeno priopćavali u banci, ali kako su rate kredita počele znatno rasti, njegova supruga je počinila suicid 2012. godine. Morao je preuzeti obveze iz ugovora o kreditu kako su one glasile. Bankarica mu je objašnjavala pojmove iz dodatka ugovora o kreditu.

43. Sukladno navedenim utvrđenjima navedene ugovorne odredbe predmetnoga ugovora o kreditu su ništetne temeljem odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

44. U odnosu na prigovor tuženika da se tužitelji ne mogu pozivati na gore navedene presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, za navesti je da je predmetni ugovor sklopljen radi adaptacije stambenoga objekta, a kako to proizlazi iz članka 2. ugovora o kreditu.

45. Ocjena je suda da tuženik pokušava pravnom predniku tužitelja osporiti status potrošača iz članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača, prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, koji navodi tuženika su neosnovani.

46. Naime, pravni prednik tužitelja IČ, pokojna supruga tužitelja HČ i pokojna majka tužitelja ŽČ je kao fizička osoba sklopila s tuženikom kao pravnom osobom – bankom ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio kredit pravnom predniku tužitelja u obliku zajma za adaptaciju stambenoga objekta, zbog čega pravni prednik tužitelja svakako ima status potrošača u smislu članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača.

47. Pri tome, tužitelj HČ je na ročištu glavne rasprave 5. studenoga 2024. izjavio kako je kuća koja je bila predmet kredita korištena isključivo u svrhu stanovanja tužitelja HČ, njegove supruge i obitelji. Njegova supruga u vrijeme podizanja kredita radila je u Domu umirovljenika u [adresa] te nije bila obrtnik ni član trgovačkoga društava, niti je kredit koristila za neku poreznu olakšicu.

48. U konkretnome slučaju ovaj sud nije našao okolnosti koje bi izlazile na bilo koji način izvan općih činjeničnih okvira unutar kojih su sudovi u Republici Hrvatskoj već zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj: U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope te odluke Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene odlukom Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u pogledu nepoštene primjene valutne klauzule, iz kojega razloga je ta stajališta primijenio u ovome sporu.

49. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja navesti da pokretanjem parničnoga postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a navedena presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u pogledu promjenjive kamatne stope u odnosu na tuženika postala je pravomoćna donošenjem presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnoga suda Republike Hrvatske rok za restituciju kod ništetnog ugovora teče od svake pojedine isplate, a takvo pravno shvaćanje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske je izrazio u presudi i rješenju broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. kojom je odbio reviziju Zagrebačke banke d.d. Zagreb koja je izjavljena protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku Gž-820/17-3 od 29. lipnja 2017., a predmet koje je bilo utvrđenje ništetnosti i isplate dakle u istovjetnoj pravnoj stvari.

50. Na predmetno potraživanje primjenjuje se zastarni rok od 5 godina (članak 225. ZOO/05) pa kako je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava 4. travnja 2012. proizlazi da je podnošenjem iste prekinuto zastarijevanje. Za navesti je i da je zastarijevanje ponovno otpočelo nakon što je navedena presuda Trgovačkoga suda postala pravomoćna donošenjem presude VTS RH Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a kako su tužitelji predmetnu tužbu podnijeli 14. lipnja 2023., sud je utvrdio kako je, u odnosu na isplatu razlike iznosa glede promjenjive kamatne stope, protekao petogodišnji rok do podnošenja tužbe tako da je prigovor zastare vezano za promjenjivu kamatnu stopu osnovan, no u ovoj parnici tužitelji niti nisu tražili isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, već samo utvrđenje ništetnosti takvih ugovornih odredbi pa stoga, vezano za promjenjivu kamatnu stopu, niti nije bilo potrebe odbijati zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po toj osnovi. Napominje se kako se sukladno odredbi članka 328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

51. Glede zastare vezano za isplatu razlike iznosa koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, na predmetno potraživanje primjenjuje se zastarni rok od 5 godina pa kako je zastara također prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava 4. travnja 2012. proizlazi da je podnošenjem iste prekinuto zastarijevanje te su potraživanja tužitelja zastarjela ona koja su dospjela do 4. travnja 2007. Stoga je osnovan prigovor zastare za potraživanja koja su dospjela 2006. godine u ukupnome iznosu od 4,96 € s pripadajućom kamatom, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom III.

52. Nadalje, a kako tužitelji tužbom u ovome predmetu potražuju isplatu od 21. veljače 2009., očigledno je da je prigovor zastare glede valutne klauzule neosnovan za iznose od 2009. godine pa nadalje. Za navesti je i da je zastarijevanje ponovno otpočelo nakon što je navedena presuda Trgovačkoga suda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. donošenjem presude VTS RH Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, a kako su tužitelji predmetnu tužbu podnijeli 14. lipnja 2023., razvidno je da nije protekao petogodišnji rok do podnošenja tužbe tako da se prigovor zastare glede valutne klauzule u CHF u za iznos od 7.139,08 € odbija kao neosnovan.

53. Odlučujući o prigovoru zastare, ovaj sud je imao u vidu i objedinjeno pravno shvaćanje objavljeno 1. ožujka 2022. na internetskim stranicama Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

54. Visinu novčanog potraživanja tužitelja sud je utvrdio provođenjem knjigovodstveno - financijskoga vještačenja.

55. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno - financijske struke Darija Dumančića od 3. prosinca 2024., na koji tužitelji nisu imali primjedbi, dok primjedbe tuženika sud smatra neosnovanim, zbog kasnije iznesenih razloga, tako da sud taj nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća kao objektivan i stručan, utvrđeno je kako visina preplaćnih mjesečnih anuiteta po ugovoru o kreditu broj: 9011800530 zaključenoga 18. kolovoza 2006. po osnovu povećanja tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni iznosi 7.144,047 EUR u kojem iznosu je oduzeto razdoblje kada je tečaj bio niži od početnog. Svakomjesečni pregled tečajne razlike vještak je pobrojao na stranicama 9 i 10 pisanoga nalaza i mišljenja.

56. Podneskom od 19. prosinca 2024. tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao u bitnome na način kako se nalazom i mišljenjem vještaka pogrešno implicira da bi stranke ugovorile početni tečaj švicarskog franka koji je vrijedio u trenutku puštanja kredita u otplatu kao važeći za cijelo razdoblje otplate, što nije bila volja ugovornih stranaka niti to proizlazi iz samog ugovora o kreditu, a u konačnici, to ne proizlazi niti iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

57. Sud je tijekom parnice zaključio kako tuženik ničim nije doveo u sumnju izračun vještaka, štoviše matematički izračun ne spori, dok je pravna priroda tuženikovih prigovora ranije otklonjena u obrazloženju ove presude te sud upućuje na ranije iznesene razloge u kojima je izneseno zašto su ništetne predmetne ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, slijedom čega sud ne prihvaća prigovore tuženika, a pri tome tuženik na ročištu glavne rasprave održanome 18. rujna 2025. nije imao pitanja za vještaka.

58. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora, zbog čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužiteljima iznose koje je primio u pogledu ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u utvrđenom iznosu 7.139,08 €, a prema razlici više uplaćenih mjesečnih anuiteta.

59. O tužbenom zahtjevu sud je također odlučio primjenom odredbi čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO/05, zatim čl. 502.c ZPP-a i čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača.

60. O zateznoj kamati odlučeno je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO/05 tako da je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana plaćanja svakoga pojedinog anuiteta kredita. Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate te dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje u smislu čl. 183. st. 1. ZOO/05.

61. O stopi zatezne kamate od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine odlučeno je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO/05, tako da je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

62. O stopi zatezne kamate od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. odlučeno je na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15.), kojom je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata (u ostalim odnosima) određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

63. O stopi zatezne kamate od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. odlučeno je na temelju čl. 2. st. 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22.) i na temelju čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 156/22.), kojima je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

64. O stopi zatezne kamate od 30. prosinca 2023. pa do isplate odlučeno je na temelju čl. 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 155/23.), kojim je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

65. O parničnim troškovima odlučeno je imajući u vidu čl. 151., 154., 155. i 164. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora u visini od 7.144,04 €, kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH).

66. Prvenstveno, sud je utvrdio kako su tužitelji u ovome parničnom postupku uspjeli u najvećemu dijelu, odnosno s osnovom tužbenoga zahtjeva u cijelosti, a s visinom u iznosu od 7.139,08 €, dok nisu uspjeli s visinom u iznosu od 4,96 €, iz čaga sud zaključuje kako tužitelji nisu uspjeli s visinom tužbenoga zahtjeva u zanemarivome iznosu, što je razlog da se tuženik tužiteljima troškove nadoknadi u cijelosti.

67. Tužiteljima, koji su zastupani po punomoćnici odvjetnici sukladno OTRH i navedenoj vrijednosti predmeta spora, priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 18. rujna 2025., trošak sastava tužbe u smislu Tbr. 7.1. i 40. OTRH u iznosu od 220,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 3. studenoga 2023. u smislu Tbr. 8.1. i 40. OTRH u iznosu od 220,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 11. srpnja 2024. u smislu Tbr. 9.1. i 40. OTRH u iznosu od 220,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), ), trošak pristupa na ročište održano 5. studenoga 2024. u smislu Tbr. 9.1. i 40. OTRH u iznosu od 220,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 31. prosinca 2024. u smislu Tbr. 8.1. i 40. OTRH u iznosu od 220,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 18. rujna 2025. u smislu Tbr. 9.1. i 40. OTRH u iznosu od 220,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište za objavu presude u smislu Tbr. 9.3. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) te trošak vještačenja u iznosu od 330,00 €, što ukupno čini iznos od 2.105,00 € pa je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

68. U preostalome zatraženom iznosu od 2,50 € sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška, jer isti nije u skladu s gore navedenim troškom kojega je sud utvrdio po troškovniku s glavne rasprave od 18. rujna 2025. pa je stoga glede razlike zahtjeva po troškovniku sud odlučio kao u izreci presude pod točkom V.

69. Kako je, slijedom iznesenoga, tuženik u sporu uspio u zanemarivome iznosu, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci presude pod točkom VI.

70. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 16. listopada 2025.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljima, putem punomoćnice

2. Tuženiku, putem punomoćnika

3. Kalendar 30 dana

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte