Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Petrinji

Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12

Poslovni broj: Psp-18/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužitelja Agroporc d.o.o., OIB 13160006041, [adresa], 44250 Petrinja, zastupanog po punomoćniku Zoranu Subotiću, odvjetniku iz Belog Manastira protiv tuženika Poljoprivreda Stanci d.o.o., OIB 91042337872, Gavrilovićev trg 1, 44250 Petrinja, zastupanog po punomoćnicima iz OD Buterin & Partneri, iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 2. rujna 2025. u prisutnosti zz tužitelja i zam. punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude dana 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik Poljoprivreda Stanci d.o.o. smetao tužitelja Agroporc d.o.o. u posjedu nekretnina upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Petrina u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi četiri zgrade, neplodno gospodarsko dvorište površine od 26115 m², od čega: zgrada Stanci površine 343 m², zgrada [adresa] od 1744 m², zgrada [adresa] od 1932 m², zgrada transformatorska stanica od 16 m², neplodno od 2850 m², gospodarsko dvorište od 19230 m², i upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, gospodarska zgrada, od čega pašnjak od 35854 m², gospodarska zgrada od 633 m², na način da je samovlasno ušao u posjed dijela navedenih nekretnina i to zgrade transformatorska stanica od 16 m² i isključio električnu energiju prema objektima koji su u posjedu tužitelja, te je angažirao cjelodnevnu zaštitarsku službu koja tužitelju onemogućava dopuštenu samopomoć i uključivanje električne energije za druge objekte u posjedu tužitelja.

II Nalaže se tuženiku Poljoprivredi Stanci d.o.o. da prestane sa svakim daljnjim opisanim ili sličnim smetanjem posjeda tužitelja, pod prijetnjom novčane kazne.

III Utvrđuje se da je tužba tužitelja Agroporc d.o.o. povučena u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da roku od 24 sata uspostavi ranije posjedovno stanje na način da uključi električnu energiju u zgradi transformatorske stanice i oslobodi nekretnine od svih neovlaštenih osoba zaštitarske službe i osoba za koje odgovara"

IV Nalaže se tuženiku Poljoprivredi Stanci d.o.o. da tužitelju Agroporc d.o.o. plati parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Agroporc d.o.o. podnio je ovome sudu tužbu protiv tuženika Poljoprivrede Stanci d.o.o., radi smetanja posjeda s prijedlogom za određivanje privremene mjere. U tužbi je naveo kako je u zadnjem mirnom posjedu nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, zemljišnoknjižni odjel [adresa], u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi četiri zgrade, neplodno gospodarsko dvorište površine od 26115 m², od čega: zgrada [adresa] površine 343 m², zgrada [adresa]², zgrada Stanci od 1932 m², zgrada transformatorska stanica od 16 m², neplodno od 2850 m², gospodarsko dvorište od 19230 m², i upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, gospodarska zgrada, od čega pašnjak od 35854 m² i gospodarska zgrada od 633 m². U posjed navedenih nekretnina tužitelj je uveden dana 15. listopada 2019., temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora i opreme. Ugovor o zakupu zabilježen je u zemljišnim knjigama, kao i pravo prvokupa za korist tužitelja. Ugovorom o zakupu tužitelj se obvezao plaćati korištenje električne energije prema potrošnji, a prema očitanom brojilu. Tuženik je bez ikakvog razloga otkazao tužitelju ugovor o zakupu, a što će biti predmet posebnog spora i nije od utjecaja na predmetno smetanje posjeda. Tužitelj je nakon razornog potresa koji je zahvatio Petrinju 28. i 29. prosinca 2020., uložio vlastita sredstva u iznosu preko 250.000,00 eura u obnovu farme i nastavak proizvodnje. Tužitelj je pripremio farmu za nastavak proizvodnje, osigurao sve potrebne tehnološke i bio sigurnosne mjere za proizvodnju svinja. Kupljeno je 500 novih visoko kvalitetnih rasplodnih životinja (nazimica) koje dolaze na farmu 28. listopada 2024. čime se nastavak proizvodnje realizira. Dana 18. listopada 2024., tuženik je samovlasno ušao u posjed dijela nekretnina navedenih u točki 2. tužbe i to zgrade transformatorska stanica od 16 m² i isključio električnu energiju prema drugim objektima koji su u posjedu tužitelja. Osim toga, tuženik je angažirao cjelodnevnu zaštitarsku službu koja tužitelju onemogućava dopuštenu samopomoć i uključivanje električne energije za druge objekte u posjedu tužitelja. Napominje se da u objektima koji su predmet zakupa stanjuju dva radnika zaposlena kod tužitelja, koji su prošli edukaciju i provode posebne bio sigurnosne mjere sukladno Naredbi MPS i važećim propisima. Navedeni radnici stanuju u navedenim nekretninama, imaju odobren boravak i prijavljeni su na adresi [adresa]. Ulaskom u posjed nekretnina koje služe za svinjogojsku proizvodnju tuženik je ugrozio posebne uvjete uzgoja i stroge biološko sigurnosne mjere u proizvodnji svinja Propisane posebnim propisima, prekršio je i Naredbu MPS o mjerama kontrole za sprečavanje širenja bolesti afričke svinjske kuge u RH. Objekti za proizvodnju u potpunosti su pripremljeni i izvršene su višekratne mjere DDD za prijem nazimica na farmu čime je prekršio i stroga pravila uzgoja i počinio moguću ugrozu od zaraznih bolesti svinja. Angažiranjem zaštitarske službe tuženik je ugrozio i zdravlje radnika koji provode mjere zaštite, te ih ostavio bez elementarnih higijenskih uvjeta, prvenstveno za njihovo zdravlje, kao i za zdravlje stoke koja treba biti useljena u objekte gdje su provedene prethodni veterinarski pregledi i pripremne radnje. Radnjama opisanim pod točkom 6. činjeničnog opisa tužbe tuženik je samovlasno smetao tužitelja u zadnjem mirnom faktičnom posjedu nekretnina, to tužitelj, temeljem članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, podnosi ovu tužbu i predlaže da naslovni sud donese rješenje kojim će utvrditi da je tuženik smetao tužitelja u posjedu utuženih nekretnina na način da je samovlasno ušao u posjed dijela navedenih nekretnina i to zgrade transformatorska stanica od 16 m² i isključio električnu energiju prema objektima koji su u posjedu tužitelja, te je angažirao cjelodnevnu zaštitarsku službu koja tužitelju onemogućava dopuštenu samopomoć i uključivanje električne energije za druge objekte u posjedu tužitelja, naloži tuženiku da roku od 24 sata uspostavi ranije posjedovno stanje na način da uključi električnu energiju u zgradi transformatorske stanice i oslobodi nekretnine od svih neovlaštenih osoba zaštitarske službe i osoba za koje odgovara, te da prestane sa svakim daljnjim opisanim ili sličnim smetanjem posjeda tužitelja, pod prijetnjom novčane kazne i naloži tuženiku da tužitelju plati prouzrokovani parnični trošak u roku od 8 dana.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik Poljoprivreda Stanci d.o.o. naveo je kako je tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Prvenstveno, naglašava kako je donošenjem rješenja o privremenoj mjeri naslovnog suda posl. br. Psp-128/2024-5 od 24. listopada 2024. te postupanjem tuženika sukladno njenom sadržaju predmetna tužba postala bespredmetna. Naime, a imajući u vidu sadržaj određene privremene mjere, istom je nesporno u cijelosti konzumirana i sama tražbina koju tužitelj pokušava ostvariti kroz zahtjev za uspostavljanjem ranijeg posjedovnog stanja te zabrane takvog smetanja ubuduće. Stoga, kako je u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave te kako je uspostavljanje ranijeg posjedovnog stanja već izvršeno po navedenoj privremenoj mjeri to se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane. Opreza radi, ističe prigovor pomanjkanja protupravnosti smetanja posjeda. Naime, a što tužitelj propušta spomenuti u tužbi, predmetni ugovor o zakupu raskinut je tuženikovom izjavom o raskidu od 9. listopada 2024. Navedeno, slijedom činjenice da je tužitelj već dulji vremenski period odbijao podmirivati dospjele tražbine kako po osnovi same zakupnine, tako i po osnovi režijskih troškova, koje troškove davatelji usluga fakturiraju na tuženika (čl. 6. ugovora o zakupu). Ističe kako je s tužiteljem izričito uredio prava i obveze po pitanju predaje posjeda nakon prestanka ugovora i to odredbom čl. 8. Ugovora o zakupu, a sukladno kojoj je tužitelj nakon raskida ugovora dužan predmet zakupa predati u posjed tuženiku slobodan od svih osoba i stvari. Stoga, kako su tužitelj i tuženik u konkretnom slučaju iskoristili svoje zakonsko ovlaštenje da međusobna prava iz zakupnog odnosa urede ugovorom u okviru mogućeg i dopuštenog, koji ugovor za stranke predstavlja izvor prava te kako je istim izričito utanačena obveza tužitelja na predaju u posjed predmeta zakupa po prestanku ugovora, to je postupanje tuženika u konkretnom slučaju temeljeno na zakonu te, kao takvo, ne može biti kvalificirano kao samovlasno smetanje posjeda. Dakle, a kako su se ostvarile pretpostavke koje su dovele do prestanka ugovora i ovlaštenja tuženika da oduzme posjed tužitelju u skladu s utanačenjima izvršenim u ostvarenju načela autonomije volje stranaka i slobode ugovaranja, to su ostvarene pretpostavke za ovlašteno oduzimanje posjeda po tuženiku. Povrh navedenog, tuženik naglašava kako je isključenje električne energije izvršio u otklanjanju nastanka daljnje štete po njegovu imovinu. Naime, a kao što je i ranije istaknuto, tuženik izričito odbija podmiriti režijske troškove nastale prije prestanka zakupnog odnosa te i nakon raskida ugovora o zakupu i dalje nastavlja koristiti predmet zakupa te stvarati daljnje troškove po osnovi korištenja struje i vode. Sve navedene troškove dužan je redovno podmirivati tuženik, na kojeg se isti fakturiraju, kako bi izbjegao postupak prisilne naplate i blokade računa od strane pružatelja usluga, zajedno sa svim pripadajućim posljedicama. Prema tome, kako se sukladno čl. 8. Zakona o obveznim odnosima svatko dužan suzdržati od postupaka kojim se drugome nanosi šteta, odnosno kako je pri poduzimanju radnji kojima se otklanjanja neposredna opasnost nastanka štete isključena protupravnost, to se radnja tuženika i po ovoj osnovi ne može smatrati protupravnim smetanjem posjeda. Povezano s time, tuženik ukazuje kako je zaštitarsku službu angažirao 18. listopada 2024. s ciljem zaštite imovine u svojem vlasništvu, budući je po dolasku na lice mjesta utvrdio kako su provaljena vrata predmetne trafostanice te je ista oštećena, a o čemu je bez odgode po zakonskom zastupniku podnio kaznenu prijavu nadležnoj policijskoj upravi. Dakle, i neovisno o postojanju zakupnog odnosa, tuženik je nesporno ovlašten poduzimati radnje kojima štiti svoju imovinu od protupravnog oštećenja ili uništenja te navedene radnje u svakom slučaju ne mogu biti okarakterizirane kao samovlasno smetanje posjeda. Završno, tuženik ističe i to da je prilikom ocjene dopuštenosti pružanja posjedovne zaštite tužitelju, kao i ocjene protupravnosti smetanja posjeda od strane tuženika nužno imati u vidu da se u konkretnom slučaju radi o odnosu između neposrednog nesamostalnog posjednika (tužitelj) i posrednog posjednika (tuženik). Dakle, tuženik, kao posredni posjednik, svoju faktičnu vlast na stvari izvršava preko tužitelja, koji mu je stvar po osnovi zakupa dao u neposredan posjed te takav faktičan posjed tuženika izrijekom priznat odredbom čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pri tome, bitno je naglasiti da u tom slučaju faktična vlast neposrednog posjednika prestaje kada prestane pravni odnos na kojem je zasnovan posredni posjed te tuženik, kao posredni posjednik, u svakom slučaju prema nesamostalnom neposrednom posjedniku ima pravo na samopomoć u slučaju prekoračenja granica neposrednog posjeda. Naposljetku, tuženik prigovora i vrijednosti predmeta spora naznačenoj u visini od EUR 20.000,00. Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o tužbi na isplatu, već o parnici radi smetanja posjeda, a u odnosu na koju je vrijednost predmeta spora propisana od strane zakonodavca odredbom čl. 21. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama. Stoga, tuženik predlaže sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a u vezi s čl. 21. st. 2. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama vrijednost predmeta spora odrediti u iznosu od EUR 663,61. Slijedom svega iznesenog, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane te obvezati tužitelja na naknadu troškova ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Tužitelj u ovom postupku postavlja tužbeni zahtjev radi smetanja posjeda u smislu čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) kojim je propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Tužitelj svojom tužbom zahtjeva da Sud utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u posjedu utuženih nekretnina na način da je samovlasno ušao u posjed dijela istih nekretnina i to zgrade transformatorska stanica od 16 m² i isključio električnu energiju prema objektima koji su u posjedu tužitelja, te je angažirao cjelodnevnu zaštitarsku službu koja tužitelju onemogućava dopuštenu samopomoć i uključivanje električne energije za druge objekte u posjedu tužitelja, naloži tuženiku da roku od 24 sata uspostavi ranije posjedovno stanje na način da uključi električnu energiju u zgradi transformatorske stanice i oslobodi nekretnine od svih neovlaštenih osoba zaštitarske službe i osoba za koje odgovara, te da prestane sa svakim daljnjim opisanim ili sličnim smetanjem posjeda tužitelja.

4. Ovosudnim rješenjem posl. br. Psp-18/2024-5 od dana 24. listopada 2024., radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja - predlagatelja osiguranja Agroporc društvo d.o.o. koje su predmet ovog parničnog postupka, odredio je privremenu mjeru kojom je naložio tuženiku - protivniku osiguranja Poljoprivredi Stanci d.o.o. da u roku od 24 (dvadesetčetiri) sata po primitku ovog rješenja o privremenoj mjeri uključi električnu energiju u zgradi transformatorske stanice od 16 m² i omogući predlagatelju Agroporc d.o.o. korištenje električne energije u nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Petrinja, u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi četiri zgrade, neplodno gospodarsko dvorište površine od 26115 m², od čega: zgrada [adresa] površine 343 m², zgrada [adresa]², zgrada Stanci od 1932 m², zgrada transformatorska stanica od 16 m², neplodno od 2850 m², gospodarsko dvorište od 19230 m², i upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, gospodarska zgrada, od čega pašnjak od 35854 m², gospodarska zgrada od 633 m², pod prijetnjom novače kazne od 10.000,00 eura, koja će se za slučaj neizvršenja ove privremene mjere od protustranke naplatiti i izreći mu se nova stroža kazna, naložio je protivniku osiguranja Poljoprivreda Stanci d.o.o. da u roku od 24 (dvadesetčetiri) sata po primitku ovog rješenja o privremenoj mjeri ukloni zaštitarsku službu i sve druge osobe za koje odgovara iz nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Petrina u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi četiri zgrade, neplodno gospodarsko dvorište površine od 26115 m², od čega: zgrada [adresa] površine 343 m², zgrada [adresa] od 1744 m², zgrada [adresa] od 1932 m², zgrada transformatorska stanica od 16 m², neplodno od 2850 m², gospodarsko dvorište od 19230 m², i upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, gospodarska zgrada, od čega pašnjak od 35854 m², gospodarska zgrada od 633 m², pod prijetnjom novače kazne od 10.000,00 eura, koja će se za slučaj neizvršenja ove privremene mjere od tuženika naplatiti i izreći mu se nova stroža kazna. Određeno je da će ova privremena mjera trajati do okončanja parničnog postupka u ovom predmetu ili do drugačije odluke Suda. Ovo rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-3064/2024-1 od dana 11. studenog 2024.

5. Na ročištu dana 11. lipnja 2025. tužitelj je izjavio kako ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva ali samo u dijelu kojim se utvrđuje nastalo smetanje posjeda te kojim se zabranjuje tuženiku ubuduće takvo postupanje, a sve iz razloga što je donošenjem rješenja o privremenoj mjeri već konzumiran dio tužbenog zahtjeva kojim se tuženiku nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja.

6. Člankom 22. stavkom 1. i 2. ZV-a propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u ugovor o zakupu poslovnog prostora i opreme (str. 7-13 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 14 spisa), izvaci iz zemljišne knjige (str. 15-20 spisa), preslike osobnih iskaznica (str. 21-24 sisa), mail korespondenciju (str. 41 spisa), potvrdu PP Petrinja (str 42 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (str. 43-45 spisa,), izjavu o raskidu (str. 46 i 47 spisa) te su saslušani z.z. tužitelja CR i svjedoci MR i ER (str. 78-80 spisa).

8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

9. Zakonski zastupnik tužitelja CR u svom je iskazu naveo kako je od 2020. godine tužitelj u zakupu spornog poslovnog prostora što je u naravi farma [adresa] kada je tužitelj i u posjedu istog poslovnog prostora i od kada redovito posluje. Nakon potresa u [adresa] ovom poslovnom prostoru naneseno je dosta štete koju je tužitelj morao sanirati ali je unatoč tome nastavio poslovanje. Tužitelj je s tuženikom imao poslovni odnos, ugovori o zakupi mijenjali su se više puta zbog nastalih šteta. U trenutku kada je poduzeće Gavrilović odlučilo raskinuti s tužiteljem ugovor o zakupu poslovnog prostora iz potpuno neosnovanih razloga, na što tužitelj nije pristao, zakupodavac je tužitelju isključio električnu energiju i zaštitarima ušao u posjed farme, te na taj način pokušao tužitelja nasilno izbaciti iz posjeda iste. Sada je situacija takva da je tužitelj u mirnom posjedu cijelog poslovnog prostora, a pred Trgovačkim sudom u Zagrebu tužitelj je pokrenuo postupak protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zakupu sklopljenog između tužitelja i tuženika. Ističe kako tuženik nije pristao niti na jedan od dva ili tri ponuđena prijedloga za mirno rješenje spora. Tuženik je prvi put isključio električnu energiju tužitelju dana 18. listopada 2024., a kada su pitali iz kojeg razloga je isključena struja radnici koji su došli isključiti struju iz poduzeća Gavrilović rekli su da to čine radi kvara na glavnoj trafostanici u Gavriloviću. Nakon upita u poduzeću Gavrilović, direktor održavanja u Gavriloviću rekao da je struja isključena po nalogu direktora tuženika. Dva dana su bili bez električne energije, potom su u funkciju stavili agregat, a nakon toga uključili struju. Direktor Gavrilovića im je ovu izjavu dao dva dana nakon isključivanja struje, a osobno je razgovarao s njim. Nitko nije tužitelju najavio dolazak radnika i obavljanje bilo kakvih poslova vezano za struju na farmi pa tako i isključivanje. Radnici nisu imali dopuštenje za ulazak u farmu iako su na snazi bile visoke biosigurnosne mjere jer je tužitelj bio u fazi dopremanja nove stoke. Radnici su došli zaobilaznim putem i nisu se javili nikome od djelatnika tužitelja. Nakon što je tužitelj uključio struju u trafostanici koja se nalazi na prostoru koji je u zakupu tužitelja, tri ili četiri dana nakon toga radnici Gavrilovića ponovno su došli isključiti struju na istoj trafostanici ali ovaj puta sa zaštitarima. Nakon isključenja struje zaštitari su ostali na prostoru njihove farme kod trafostanice kako bi ju čuvali. Prije toga pokušali su ući u upravnu zgradu tužitelja i izbaciti djelatnike tužitelja iz iste. Također imaju određenih potraživanja prema tuženiku s osnova ulaganja i naknade štete, a koje potraživanje je također predmet postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Nije bio prisutan 18. listopada 2024. kada su se odvijali gore navedeni događaji, već je sve saznao od svojih djelatnika ER i MR. Tužitelj je bio u posjedu ključa od trafostanice kojeg je dobio u sklopu svih ključeva zakupljenog prostora nakon sklopljenog ugovora o zakupu. Upoznat je sa činjenicom da je policija izvršila očevid po nečijem pozivu, ne zna čijem, te je čuo od svojih djelatnika da je u trafostanicu provaljeno. Nisu dobili zapisnik o očevidu, policija ih nije pozvala kada je bio očevid, a niti su pozvani na bilo kakvo saslušanje. Ukoliko je i provaljeno u trafostanicu, to je iz razloga što je tužitelju predan neodgovarajući ključ trafostanice koje je na prostoru cijelog poslovnog prostora koje su zakupili. Naravno da tužitelj plaća režijske troškove za farmu i time izvršava svoje obveze. Računi koje plaća dolaze na adresu tužitelja i glase na tužitelja, jer kako bi ih inače platili.

10. Svjedok MR je u svom iskazu navela kako se 15 m od adrese njenog privremenog boravka u [adresa], nalazi ulaz u farmu tužitelja. Zna da su se u listopadu 2024., ne sjeća se točno datuma, na krovu zgrade farme obavljali radovi pričvršćivanja limenih oluka. Inače je zaposlenica tužitelja. Uočila je na udaljenosti od oko 50 m radnike poduzeća Gavrilović da su u istom automobilu tog poduzeća došli na prostor farme tužitelja. U jednom trenutku bušilice, kojima su se izvršavali radovi na krovu tužitelja, su prestale raditi. Potom je otišla i stala ispred automobila radnika Gavrilovića i pitala ih što se to dogodilo. Prije toga nije reagirala budući su isti svakog mjeseca dolazili na prostor tužitelja radi očitanja struje i vode. Tada su joj radnici Gavrilovića rekli da se dogodila kalvarija u Gavriloviću, odnosno da je došlo do nekog kvara u Gavriloviću zbog čega je nestalo struje i kada se kvar otkloni da će i oni dobiti struju. Ne sjeća se točno da li je z.z. tužitelja obavijestila istog dana ili sutradan ujutro, ali od tada oni struju nisu imali četiri dana. Poslije četiri dana djelatnici tužitelja su uključili struju na način da su otvorili trafostanicu i uključili struju, na način da su bravu na trafostanici provalili. Dva dana nakon toga ponovno su došli radnici Gavrilovića i isključili struju u istoj trafostanici. Tada su radnici Gavrilovića došli sa zaštitarima u više automobila. Ističe kako su time narušene biosigurnosne mjere kod tužitelja, isključivanjem struje isključena je struja i u njenom stanu uslijed čega nije imala osnovne uvjete za život. Zaštitari koji su ostali čuvati trafostanicu ulazili su u njen stan neprimjereno se ponašajući i vršeći na nju pritisak, o čemu je obavijestila z.z. tužitelja, ali nije zvala policiju. Tada su pokušali osposobiti agregat. Zbog proživljenog stresa uslijed ovih događaja, morala je napustiti Republiku Hrvatsku, a kada se opet vratila, struja je opet došla. Želi istaknuti kako je par dana prije ovog isključenja struje, došao gospodin C za kojeg ne zna što je i kakav je njegov status, obišao je sve zgrade na farmi u odjeći koju je imao na sebi i uz sva njena upozorenja da krši biosigurnosne mjere na farmi, time prekršio proceduru ulaska u farmu, a u to vrijeme u Slavoniji je harala svinjska kuga. Ističe kako su radnici Gavrilovića ulazili u prostor tužitelja samoinicijativno i nisu ih uveli djelatnici tužitelja. Gospodin C je prilikom dolaska rekao da je to njegovo i da može ući kad hoće. ER je također smješten u istoj zgradi, ali je bio prisutan 30 m dalje od njenog stana i nakon navedenih događaja njega je probudila. Ona je kod tužitelja radnik u proizvodnji i odgoju svinja i to radi pet godina.

11. Svjedok ER u svom je iskazu naveo kako su oni kao radnici tužitelja obavljali neke radove na zgradi farme tužitelja sa strujom, kada su vidjeli da su ljudi iz Gavrilovića došli i isključili struju. Zna da su to bili radnici iz Gavrilovića jer su oni redovito obilazili njihovu farmu. Šefica ih je potom pitala za razlog, pa su rekli da je Gavrilović u kvaru. Nisu imali struju par dana i nakon toga je tužitelj uključio struju, ne zna kako. Opet su došli iz Gavrilovića i isključili im struju. Cijelo to vrijeme su bili u mraku i bez interneta. On živi u zgradi koja je priključena na istu trafostanicu, tako da je on to vrijeme živio bez struje. Nije se mogao javiti niti kući. Misli da je to bilo u listopadu prošle godine. Misli da su drugi put radnici Gavrilovića došli sami. Ne sjeća se točno kada je drugi put ponovno uključena struja. Na farmi osim njega i prethodnog svjedoka radi još troje ljudi. Znao bi da je netko od njih uključio struju. Kod tužitelja je zaposlenik već šestu godinu.

12. Temeljem ovako provedenih dokaza, Sud smatra kako je tužitelj Agroporc d.o.o. dokazao svoj posjed utuženih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi četiri zgrade, neplodno gospodarsko dvorište površine od 26115 m², od čega: zgrada [adresa] površine 343 m², zgrada [adresa] od 1744 m², zgrada [adresa]², zgrada transformatorska stanica od 16 m², neplodno od 2850 m², gospodarsko dvorište od 19230 m², i upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, gospodarska zgrada, od čega pašnjak od 35854 m² i gospodarska zgrada od 633 m², a što nije osporio niti sam tuženik.

13. Naime, smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao (čl. 19. st. 2. ZV-a). Tuženik nije tijekom cijelog postupka dokazao da bi posjed tužitelja na bilo koji način prestao, naprotiv, u postupku je učinio nespornim kako ga je svojim postupanjem oduzeo tužitelju.

14. Između stranaka nije sporan utuženi čin – isključenje električne energije na nekretninama koje su predmet ovog postupka i koje su u posjedu tužitelja te ulazak djelatnika zaštitarske službe na iste.

15. Prigovor tuženika, kako su se ostvarile pretpostavke koje su dovele do prestanka ugovora o zakupu sklopljenog ugovora o zakupu između stranaka i ovlaštenja tuženika da oduzme posjed tužitelju u skladu s utanačenjima izvršenim u ostvarenju načela autonomije volje stranaka i slobode ugovaranja, te da su ostvarene pretpostavke za ovlašteno oduzimanje posjeda po tuženiku, Sud smatra u cijelosti neosnovanima. Naime, odredbom čl. 20. st. 1. ZV-a samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakov je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Tako je u čl. 20. st. 2. ZV-a propisano da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Tako Sud smatra da je tuženik samovlasno postupao kada je, kako sam navodi - isključenje električne energije tužitelju izvršio u otklanjanju nastanka daljnje štete po njegovu imovinu, a zaštitarsku službu je angažirao 18. listopada 2024. s ciljem zaštite imovine u svojem vlasništvu. Dakle, na ovaj način tuženik je potvrdio sve navode tužitelja o poduzimanju radnju koje su predmetom čina smetanja posjeda.

16. Budući da temeljem odredbe čl. 22. st. 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, nije od utjecaja prigovor tuženika kako je predmetni ugovor o zakupu između stranaka raskinut tuženikovom izjavom o raskidu od 9. listopada 2024. O eventualnoj šteti koju trpi tuženik iz razloga koje navodi u svom odgovoru na tužbu, ne može se odlučivati u posjedovnoj parnici, pa je stoga neosnovano pozivanje tuženika na istu. Stoga su neosnovani navodi tuženika da je poduzimao utužene radnje kako bi istima štitio svoju imovinu od protupravnog oštećenja ili uništenja te da se navedene radnje ne mogu okarakterizirati kao samovlasno smetanje posjeda.

17. Neosnovan je i prigovor tuženika kako se u konkretnom slučaju radi o odnosu između neposrednog nesamostalnog posjednika (tužitelj) i posrednog posjednika (tuženik), odnosno da, tuženik, kao posredni posjednik, svoju faktičnu vlast na stvari izvršava preko tužitelja, koji mu je stvar po osnovi zakupa dao u neposredan posjed te takav faktičan posjed tuženika izrijekom priznat odredbom čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pri tome, naglašava da u tom slučaju faktična vlast neposrednog posjednika prestaje kada prestane pravni odnos na kojem je zasnovan posredni posjed te tuženik, kao posredni posjednik, u svakom slučaju prema nesamostalnom neposrednom posjedniku ima pravo na samopomoć u slučaju prekoračenja granica neposrednog posjeda. Sud smatra da, kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj bio u mirnom posjedu u času smetanja posjeda od strane tuženika, ima pravo na zaštitu svog posjeda i protiv posrednog posjednika, u ovom slučaju tuženika. Samopomoć je dopuštena protiv svakog onog koji posjednika samovlasno uznemiruje ili mu je oduzeo posjed, ako je to nužno, ako je opasnost od smetanja neposredna i ako primjeni dopuštenu samopomoć unutar roka od 30 dana od dana saznanja za smetanje i počinitelja (čl. 27. st. 1. ZV-a). Sud smatra neosnovanim pozivanje tuženika na dopuštenu samopomoć budući da za poduzimanje takvih radnji nisu ostvarene gore navedeni zakonom propisani uvjeti. Osim toga, i Županijski sud u Splitu, u svojoj odluci posl. br. Gž-3064/2024-2 od dana 11. studenog 2024., navodi da, s obzirom na činjenicu da je tužitelj korisnik električne energije koja se isporučuje tom kompleksu kojeg koristi na temelju zakupnog odnos, taj se čin isključenja električne energije može ocijeniti kao samovlast i da ju tuženik ne može opravdati činjenicom da tužitelj nije podmirio račun. To iz razloga jer eventualno ovlaštenje za isključivanje električne energije proizlazi iz općih uvjeta korisnika i isporučitelja, dakle iz ugovora, a što u konkretnom slučaju ne proizlazi iz priloženog ugovora o zakupu od 15. listopada 2019. Isto tako, okolnosti da bi taj zakupni odnos bio raskinut ne utječe na zaključak da je tužitelj učinio vjerojatnim da je posjednik nekretnine te da isključenje struje ima karakteristike samovlasti.

18. Iako se posjed putem suda štiti utvrđivanjem čina smetanja posjeda, naređenjem uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabranom takvog ili sličnog smetanja ubuduće, Sud nije odbio tužbeni zahtjev tužitelja za posjedovnu zaštitu jer je naknadno povukao tužbu u dijelu zahtjeva koji se odnosi na uspostavu posjedovnog stanja. Naime, tuženik je, temeljem rješenja o određivanju privremene mjere, uspostavio prijašnje posjedovno stanje tijekom ove parnice, pa se u tom slučaju posjedovna zaštita može sastojati od utvrđenja čina smetanja posjeda te zabrane takvog ili sličnog smetanja. Slijedom navedenog, Sud smatra neosnovanim prigovor tuženika da je njegovim postupanjem po rješenju o određivanju privremene mjere u ovom postupku, tužba tužitelja u ovom postupku postala bespredmetna.

19. Slijedom svega navedenog, Sud je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti budući ga smatra osnovanim te je utvrdio da je tuženik izvršio čin smetanja posjeda tužitelja na način pobliže naveden u izreci ovog rješenja i zabranio takvo ili slično smetanje ubuduće.

20. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Budući da je tužitelj uspio u postupku, naloženo je tuženiku da mu naknadi prouzročene parnične troškove. Troškovi tužitelja odnose se na jednokratnu odvjetničku nagradu za zastupanje u cijelom prvostupanjskom postupku koja nagrada s PDV-om iznosi ukupno 625,00 eura temeljem Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Petrinji, 16. listopada 2025.

Sutkinja

Blaženka Navara

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1.Tužitelj po punomoćniku Zoranu Subotiću, odvjetniku iz Belog Manastira

2. Tuženik po punomoćnicima iz OD Buterin & Partneri, iz Zagreba