Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-2000/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-704/2024- 8 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-704/2024-8 od 12. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 3. Ugovora o kreditu, broj [broj kredita], solemniziran kod javnog bilježnika Željka Kaića iz [adresa], pod brojem ..., 16. lipnja 2006. koja glasi: „Naknada 0,50 % (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita“.
Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 10.st. 2 Ugovora o kreditu, broj [broj kredita], solemniziran kod javnog bilježnika Željka Kaića iz [adresa], pod brojem ..., 16. lipnja 2006 koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor“.
II. Tužena RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, dužan je tužitelju MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 204,19 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 26. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 01. kolovoza 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Tužena RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 dužna je tužitelju MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 132,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 11. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Tužena RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, dužan je tužitelju MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi ovim postupkom prouzročene parnične troškove u iznosu od 589,04 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška tuženiku, te troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Neosnovano se u žalbi tuženika navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u kojem je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa kredita, te čl. 10. st. 2. Ugovora kojim je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete kreditora, kao i da se naloži tuženiku na isplatu iznosa od 204,19 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2006. pa do isplate te iznosa od 132,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2022. pa do isplate.
8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika 16. lipnja 2006. zaključen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim ugovorom stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 66.300,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti na dan korištenja kredita, te da je člankom 3. Ugovora ugovoreno da je korisnik kredita obvezan platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa kredita, a koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, te da je čl. 10. st. 2. Ugovora ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor.
9. Sporno je među strankama, je li čl. 3. te čl. 10. st. 2. Ugovora o kreditu ništetan.
10. Odredbom čl. 81. st. 1., 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
11. Prema utvrđenju suda iz iskaza tužitelja, saslušanog kao stranke u postupku, proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornim odredbama, da je predmetni ugovor sklopio kao potrošač za kupnju stana, da je ugovor unaprijed pripremljen, niti je znao da može mijenjati pojedine odredbe kredita a niti je upozoren da je dužan plaćati ikakve naknade, da je pročitao ono što može razumjeti jasno, a to je visina kredita i visina rate i do kada je dužan vratiti kredit.
12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, navedene odredbe nisu jasne i lako razumljive prosječnom potrošaču kakav je tužitelj, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da je u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a pojedinačno pregovarao s tužiteljem o spornim odredbama, paušalnim pozivanjem na svoje akte.
13. Stoga je valjana ocjena prvostupanjskog suda da su ništetne odredbe čl. 3. i čl. 10. st. 2. Ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 0,50% iznosa kredita, kao i odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, koje su bile unaprijed formulirane od strane tuženika, a da tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već je tuženiku dano da jednostrano utvrđuje visinu tih naknada, bez dokaza da te naknade odgovaraju stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenim odredbama koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja koje uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
14. Navedena ocjena sukladna je zauzetom stavu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni br. Rev-112/2018 od 9. ožujka 2022. i odluci poslovni br. Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024.
15. Stoga je s pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su predmetne odredbe ništetne i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 204,19 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. lipnja 2006. pa do isplate na ime plaćene naknade za obradu kredita te iznosa od 132,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 11. ožujka 2022. pa do isplate na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita sukladno odredbama čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).
16. Odluka o zateznoj kamati, suprotno žalbenim navodima tuženika, u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se tuženik, koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu, ne može smatrati poštenim stjecateljem.
17. Nadalje, u tumačenju čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 iz presude suda Europske Unije u predmetima broj C-259/2019 i C-224/2019, proizlazi da nalaganje plaćanja naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka što je u suprotnosti s zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu da provjeri.
18. Istaknuti prigovor zastare potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan, što je sukladno Zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020., da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke kojom su utvrđene ništetne predmetne odredbe Ugovora o kreditu.
19. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. u vezi čl. 155. ZPP-a, a tuženik samo paušalno osporava odluku o trošku ne navodeći razloge pobijanja.
20. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 16. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Branka Guljaš