REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-1927/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja ŠŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Krunoslav Canjuga, odvjetnik u Sesvetama, Rimski put bb, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/23-26/516, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 11. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/516, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 11. listopada 2024. odbijena je tužiteljeva žalba protiv rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula, KLASA: UP/I-361-05/12-06/2045, URBROJ: 2163-18-06/9- 23-6 od 30. listopada 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu stambene namjene izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Upravna tijela utemeljila su svoja rješenja na utvrđenju da zgrada koja je predmetom zahtjeva za ozakonjenje nije postojala u prostoru u vrijeme vršenja aerofotogrametrijskog snimanja DOF 5/2011, već je sagrađena naknadno, dok je na snimci DOF 5/2011 evidentirana različita zgrada koja je naknadno uklonjena, pa se stoga ne radi o nezakonitoj zgradi iz čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora (na održanom ročištu za raspravu) ističe da upravna tijela neosnovano zanemaruju isprave izdane od drugih državnih tijela, naime rješenje Državne geodetske uprave od 30. siječnja 2003. kojim je građevini izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dodijeljena adresa i kućni broj 1098, kao i rješenje Grada Pule iz kojeg je vidljivo da tužitelj godinama plaća porez na kuće za odmor i komunalne troškove. Ističe da je zgrada bila izgrađena i prije 21. lipnja 2011. istog oblika i namjene kao u zahtjevu, te da su upravna tijela propustila provesti dokaze u svrhu pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, naime očevid s vještakom mjernikom i tužiteljem. Zaključno ističe da upravna tijela nisu postupila sukladno ranijoj presudi ovoga Suda posl.br. UsI- 1581/2015-10 od 3. listopada 2017. već su u ponovnom postupku utvrdila različito činjenično stanje. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te sam riješi spor, kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 9. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

6. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (očevid na licu mjesta u cilju dokazivanja da se radi o spornom objektu), smatrajući da su sve pravno relevantne činjenice u upravnom postupku utvrđene na razini izvjesnosti, kao i da predloženi dokaz nije prikladan za utvrđivanje relevantne činjenice na kojoj se temelje odluke upravnih tijela (istovjetnosti između građevine vidljive na DOF5/11 i građevine koja se sada nalazi na terenu), a što će biti detaljnije obrazloženo u nastavku.

7. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovoga spora, Sud smatra utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama ovog spora sporno je jesu li ispunjeni uvjeti za ozakonjenje predmetne zgrade u smislu čl. 2. st. 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrđenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ).

9. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

10. Sukladno čl. 2. st. 2. ZPNIZ-a nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

11. Citirana rješenja upravnih tijela donijeta su u ponovnom postupku, u izvršenju ovosudne presude posl.br. UsI-1581/2015-10 od 3. listopada 2017. Navedenom presudom poništena su ranija odbijajuća rješenja upravnih tijela te je predmet vraćen na ponovni postupak, s uputom da je potrebno uzeti u obzir uvjerenje DGU od 31. kolovoza 2017. (dostavljeno od tužitelja u tijeku spora) te utvrditi koji dio zgrade je evidentiran do 21. lipnja 2011., pa ukoliko ne postoje pretpostavke za ozakonjenje cijele zgrade, tada omogućiti tužitelju da sukladno čl. 20. st. 4. ZPNIZ-a ozakoni dio zgrade koji je evidentiran do 21. lipnja 2011.

12. Tužitelj smatra da su ispunjeni uvjeti za ozakonjenje predmetne zgrade, pri čemu se poziva na okolnost da je zgradi izgrađenoj na predmetnoj čestici još 2003. dodijeljen kućni broj, te da iz citiranog uvjerenja DGU-a od 31. kolovoza 2017. proizlazi da je ista vidljiva na DOF-u. Također navodi da plaća porez na kuće za odmor i komunalnu naknadu.

13. Međutim, takvi navodi tužitelja se ne mogu prihvati kao osnovani. Naime u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je upotpunilo činjenično stanje, na način da usporedilo citirano uvjerenje i kopiju katastarskog plana sa snimkom izvedenog stanja dostavljenom od tužitelja, nastavno je usporedilo stanje predmetne čestice vidljivo na DOF 5/2011 s onim vidljivim na snimci DOF 5/2014-2016, kao i stanje predmetne čestice evidentirano na programu Google Earth Pro na dane 20. lipnja 2012. i 3. kolovoza 2013.

14. Provedenim radnjama utvrđeno je da zgrada ucrtana na katastarskom planu nije dio zgrade čije se ozakonjenje traži, već predstavlja posve različitu zgradu. Naime, iz snimki (usporedbom i u odnosu na susjedne građevine) utvrđeno je da se zgrada vidljiva na snimci DOF 5/2014-2016 nalazi na sasvim drugom mjestu na čestici od one vidljive na DOF5/2011, a na mjestu na kojem se nalazila ranija zgrada na kasnijim ortofoto kartama nije vidljiv nikakav objekt. Istovjetan zaključak, naime da zgrada ucrtana na katastarskom planu nije niti dio zgrade čije se ozakonjenje zahtijeva, proizlazi i iz snimki sačinjenih putem programa Google Earth Pro, gdje je na snimci od 3. kolovoza 2013. vidljiva zgrada istog tlocrtnog oblika kao i zgrada prikazana u snimci izvedenog stanja, do koje vodi pristupni put. Usporedbom sa snimkom sačinjenom 20. lipnja 2012. razvidno je da se na tom pristupnom putu ne vidi nikakav objekt već samo manja zgrada okružena zelenilom, koja obzirom na svoju udaljenost od predmetnog puta nikako ne može biti dio kasnije vidljive zgrade. Zaključno, zgrada prikazana u kopiji katastarskog plana pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok, dok se zgrada vidljiva na snimkama DOF 5/2014-2016 i kasnijim snimkama DOF-a pruža u smjeru sjeveroistok – jugozapad.

15. Iz svega navedenog proizlazi da je zgrada ucrtana na katastarskom planu prije 21. lipnja 2011. i vidljiva na DOF5/2011 naknadno uklonjena, nakon čega je na drugom mjestu na istoj katastarskoj čestici izgrađena potpuno nova zgrada, i to u razdoblju od 20. lipnja 2012. do 3. kolovoza 2013.

16. Iz navedenog slijedi da zgrada za koju je u postupku utvrđeno da je vidljiva na DOF5/2011, i na koju se odnosi dostavljeno uvjerenje DGU, nije istovjetna zgradi na koju se odnosi zahtjev za ozakonjenje (prikazanoj na snimci izvedenog stanja). Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, nezakonito izgrađena zgrada u smislu čl. 2. st. 1. Zakona o o postupanju je samo ona zgrada koja je – kumulativno - vidljiva na snimci sačinjenoj temeljem snimanja do 21. lipnja 2011., i koja egzistira u prostoru na dan odlučivanja o zahtjevu za ozakonjenje (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, posl.br. Usž-1782/2019-2 od 19. lipnja 2019., posl.br. Usž-1565/19-2 od 3. srpnja 2019., posl.br. Usž-853/21-2 od 8. travnja 2021., posl.br. Usž-3773/24-2 od 29. travnja 2025.). Pritom nije relevantno da li je "nova" zgrada koja je izgrađena nakon uklanjanja "stare" zgrade vidljive na DOF 5/2011 moguće istih dimenzija, i izgrađena na istoj poziciji, budući da nije riječ o istoj zgradi, a što je nužan uvjet za pozitivno rješavanje o zahtjevu za ozakonjenje.

17. Stoga zgrada na koju se odnosi zahtjev nije ona zgrada koja je prikazana na snimci DOF 5/2011, odnosno riječ je o zgradi koja je u cijelosti izgrađena u kasnijem razdoblju, pa stoga ista ne udovoljava definiciji "nezakonito izgrađene zgrade" iz čl. 2. st. 1. ZPNIZ-a, slijedom čega je zahtjev tužitelja zakonito odbijen.

18. Na navedeni zaključak nema utjecaja okolnost što je za (raniju) zgradu bio dodijeljen kućni broj, kao ni okolnost što je tužitelj za (novu) zgradu obvezan platiti porez na kuće za odmor, budući da navedene okolnosti ne predstavljaju dokaz istovjetnosti tih zgrada.

19. Suprotno navodima tužitelja, upravna tijela u ponovnom postupku nisu postupila protivno uputi iz ovosudne ranije presude. Naime, u ponovnom su postupku tijela analizirala uvjerenje DGU od 31. kolovoza 2017. (sačinjeno i dostavljeno od tužitelja u tijeku ranijeg upravnog spora, koji je pokrenut 19. listopada 2015.), koje u ranijem upravnom postupku nisu imala mogućnost uzeti u obzir budući je isto sačinjeno tek naknadno. Nastavno, tijela su upotpunila postupak, te analizom i usporedbom dokumentacije dostavljene od samog tužitelja (uvjerenja, snimke izvedenog stanja) s javno dostupnim podacima (snimke DOF i Google Earth), potvrdila zaključak iz ranije faze postupka, naime da zgrada na koju se odnosi zahtjev nije vidljiva na DOF-u. O navedenom je tužitelju pružena mogućnost očitovanja kroz postupak, kroz žalbu, a i u ovome sporu. Budući je u postupku pravilno utvrđeno da zgrada koja je predmet zahtjeva uopće nije ona vidljiva na DOF 5/2011 (već je vidljiva ranija zgrada), to nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 20. st. 4. ZPNIZ-a.

20. Stoga u postupku, a ni u ovome sporu, nije bilo osnove provoditi ponovni očevid uz vještaka mjernika, jer su sve relevantne činjenice utvrđene uvidom u službene snimke iz zraka i uvjerenje i kopiju katastarskog plana.

21. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da tužitelj svojim navodima nije uspio osporiti zakonitost pobijanog rješenja tuženika, to je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

22. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147 st. 1. ZUS-a, pa tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

U Rijeci 16. listopada 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelju Krunoslavu Canjugi, odvjetniku u Sesvetama, Rimski put bb

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20,