Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-138/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja DIM-MES d.o.o. u stečaju, Drniš, Poljana br. 7., OIB: 71968165400, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, Selska cesta 90/B - Hruševečka 3, protiv tuženika DRNIŠKA TRADICIJA d.o.o., Čavoglave, Blaževići-Vrba 9, OIB: 54957506101, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Golubić i partneri j.t.d., Zagreb, Amruševa 13, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 15. rujna 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu stranaka i njihovih punomoćnika te nakon objave presude 16. listopada 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika, Fra Stjepana Zlatovića 18, poslovni broj Ovrv-5300/2024, UPP/OS-Ovrv-742/2024 od 10. srpnja 2024., kojim se nalaže tuženiku DRNIŠKA TRADICIJA d.o.o., Čavoglave, Blaževići- Vrba 9, OIB: 54957506101, isplatiti tužitelju DIM-MES d.o.o. u stečaju, Drniš, Poljana br. 7., OIB: 71968165400, iznos od 44.780,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 967,70 EUR od 23. rujna 2023.

- na iznos od 3.750,00 EUR od 8. studenog 2023.

- na iznos od 3.750,00 EUR od 18. prosinca 2023.

- na iznos od 11.000,00 EUR od 19. prosinca 2023.

- na iznos od 2.062,50 EUR od 21. siječnja 2024.

- na iznos od 2.062,50 EUR od 16. veljače 2024.

- na iznos od 3.750,00 EUR od 16. veljače 2024.

- na iznos od 2.062,50 EUR od 15. ožujka 2024.

- na iznos od 3.750,00 EUR od 25. ožujka 2024.

- na iznos od 2.062,50 EUR od 16. travnja 2024.

- na iznos od 3.750,00 EUR od 11. travnja 2024.

- na iznos od 2.062,50 EUR od 16. svibnja 2024.

- na iznos od 3.750,00 EUR od 16. svibnja 2024.

pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.752,25 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 44.780,20 EUR.

i

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja - predlagatelja osiguranja, DIM- MES d.o.o. u stečaju, Drniš, Poljana br. 7., OIB: 71968165400, prema tuženiku - protivniku osiguranja, DRNIŠKA TRADICIJA d.o.o., Čavoglave, Blaževići-Vrba 9, OIB: 54957506101, i to u ukupnom iznosu od 44.780,20 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 967,70 EUR od 23. rujna 2023.

- na iznos od 3.750,00 EUR od 8. studenog 2023.

- na iznos od 3.750,00 EUR od 18. prosinca 2023.

- na iznos od 11.000,00 EUR od 19. prosinca 2023.

- na iznos od 2.062,50 EUR od 21. siječnja 2024.

- na iznos od 2.062,50 EUR od 16. veljače 2024.

- na iznos od 3.750,00 EUR od 16. veljače 2024.

- na iznos od 2.062,50 EUR od 15. ožujka 2024.

- na iznos od 3.750,00 EUR od 25. ožujka 2024.

- na iznos od 2.062,50 EUR od 16. travnja 2024.

- na iznos od 3.750,00 EUR od 11. travnja 2024.

- na iznos od 2.062,50 EUR od 16. svibnja 2024.

- na iznos od 3.750,00 EUR od 16. svibnja 2024.

pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se prethodna mjera

a) Nalogom Financijskoj agenciji da zabrani banci kod koje se vode računi tuženika - protivnika osiguranja DRNIŠKA TRADICIJA d.o.o., Čavoglave, Blaževići- Vrba 9, OIB: 54957506101, da tuženiku - protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu tuženika - protivnika osiguranja, isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena ova prethodna mjera.

b) Zabrana iz točke I. smatra se provedenom danom dostave rješenja Financijskoj agenciji.

c) Dostavom Financijskoj agenciji ovog rješenja o osiguranju predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja (čl. 335. st. 3. Ovršnog zakona).

d) Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s toga računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja (čl. 335. st. 4. Ovršnog zakona).

e) Ova prethodna mjera trajati će do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (čl. 337. st. 2. Ovršnog zakona).

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja za donošenje rješenja o određivanju prethodne mjere radi osiguranja tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja u dijelu koji se odnosi na osiguranje troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.752,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 10. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 10. lipnja 2024. podnio protiv tuženika javnom bilježniku Ljiljanki Malenica iz Šibenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 44.780,20 EUR sa zateznim kamatama, a povodom kojega je javni bilježnik 10. srpnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5300/2024, UPP/OS-Ovrv-742/2024.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti kao neosnovano.

3. Javni bilježnik je predmet proslijedio Općinskom sudu u Šibeniku koji se rješenjem poslovni broj Ovrv-5300/2024-8 od 14. listopada 2024. oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja spis dostavio ovom sudu na daljnje rješavanje. Ovaj sud nastavno rješenjem poslovni broj Povrv-138/2024-2 od 26. studenog 2024. (koje rješenje je postalo pravomoćno), stavio je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo ovršne radnje te odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u nastavku postupka pojašnjava da se potraživanje tužitelja iz vjerodostojne isprave, temeljem koje je pokrenut predmetni postupak, odnosi na zakup poslovnog prostora prema Ugovoru o zakupu kao i za najam opreme prema Ugovoru o najmu, sve prema računima koje je izdao, a koje tuženik nije podmirio. U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio utužene račune broj: 2/1/1 od 31. siječnja 2024. sa dospijećem 15. veljače 2024., 3/1/1 od 10. veljače 2024. sa dospijećem 15. veljače 2024., 4/1/1 od 22. veljače 2024. sa dospijećem 14. ožujka 2024., 5/1/1 od 19. ožujka 2024. sa dospijećem 24. ožujka 2024., 6/1/1 od 31. ožujka 2024. sa dospijećem 15. travnja 2024., 7/1/1 od 5. travnja 2024. sa dospijećem 10. travnja 2024., 8/1/1 od 30. travnja 2024. sa dospijećem 15. svibnja 2024., 9/1/1 od 10. svibnja 2024. sa dospijećem 15. svibnja 2024., 2/1/1 od 22. rujna 2023. sa dospijećem 22. rujna 2023., 4/1/1 od 2. studenog 2023. sa dospijećem 7. studenog 2023., 5/1/1 od 12. prosinca 2023. sa dospijećem 17. prosinca 2023., 6/1/1 od 15. prosinca 2023. sa dospijećem 18. prosinca 2023. i 7/1/1 od 31. prosinca 2023. sa dospijećem 20. siječnja 2024., Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 26. rujna 2022., Ugovor o najmu od 20. lipnja 2023. te je u nastavku postupka predložio sudu od nadležne Porezne uprave zatražiti podatak je li tuženik po spornim računima koristio pravo na odbitak pretporeza odnosno je li iste knjižio u svojim poslovnim knjigama i poreznim prijavama kao i donijeti rješenje sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe kako tužitelj nije ispunio ugovorom preuzete obveze budući je poslovni prostor, suprotno ugovorenom statusu, imao nedostatke koji su tuženiku onemogućili zakup kako je ugovoren. Naime, u prostoru koji je bio predmet zakupa da su se nalazile tužiteljeve zalihe robe koje je imao evidentirane u svojim poslovnim knjigama. Tuženik da je upozorio tužitelja na nedostatke utvrđene inspekcijom od strane ovlaštenih osoba. Pored navedenog, da bi mogao koristiti zakupljeni prostor da je bilo potrebno poduzeti određene radnje, s čime je tužitelj bio upoznat, a kako ih nije poduzeo, da ih je poduzeo tuženik i za to tužitelju ispostavio račune za uskladištenje zaliha robe u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. kolovoza 2024. Tražbinu po tim računima tuženik da je unio u poslovne knjige. Kako je tužitelj utužio tražbinu, a tuženik imao tražbinu s osnove računa koje je ispostavio tužitelju za uskladištenje zaliha robe tuženik da je u smislu čl. 195. ZOO-a bio ovlašten svoju tražbinu prebiti s protutražbinom tužitelja jer su obje glasile na novac i dospjele pa je izjavio prijeboj svoje dospjele tražbine s tražbinom tužitelja. Prema Izjavi o prijeboju tuženik da je na dan 2. rujna 2024. od tužitelja potraživao 96.360,00 EUR, a tužitelj da je na taj dan od tuženika potraživao 87.145,54 EUR. Dakle, kada su se susrela potraživanja stranaka, tuženik da je od tužitelja potraživao još 9.214,46 EUR. Slijedom navedenog da je razvidno kako je tuženik imao tražbinu prema tužitelju te da je bio ovlašten izjaviti prijeboj zbog čega da nisu ostvarene pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a.

U prilog prednjih navoda tuženik je dostavio račune broj: R1 1/2024-O, R1 2/2024-O, R1 3/2024-O, R1 4/2024-O, R1 5/2024-O, R1 6/2024-O, R1 7/2024-O i R1 8/2024-O izdane 2. rujna 2024. sa dospijećem istog dana s osnove uskladištenja zalihe robe, izvadak iz poslovnih knjiga te Izjavu o prijeboju od 2. rujna 2024.

Podneskom od 4. svibnja 2025. tuženik ističe procesnopravni prigovor – prigovor radi prijeboja te traži da sud u ovom postupku utvrdi tražbine stranaka i utvrdi prijeboj međusobnih potraživanja, a ukoliko tužitelj osporava da je tuženik imao potraživanje prema tužitelju predlaže izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja kompenzacije kojom je tuženik podmirio utuženu tražbinu, zatim saslušanjem stranaka kao i svjedoka NU, PU te MU.

6. U nastavku postupka tužitelj navodi kako prigovor prijeboja tuženika, kako materijalnopravni tako i procesnopravni nije osnovan. Osporava dostavljene račune tuženika ističući da ih je stečajni upravitelj, nakon zaprimanja, osporene vratio tuženiku obzirom da tuženik nije imao nikakve osnove za fakturiranje tih računa, sve kako je to navedeno u dopisu stečajnog upravitelja tuženiku od 6. rujna 2024. Sporne račune tuženik da je tužitelju dostavio u rujnu 2024., skoro dvije godine od kada je sklopljen Ugovor o zakupu, a da su se odnosili na razdoblje od siječnja do rujna 2024., što je protivno svakoj logici i Zakonu o porezu na dodatnu vrijednost prema kojem je tuženik bio u obvezi izdati račun za usluge koje je obavio drugom poreznom obvezniku najkasnije petnaestog dana u mjesecu nakon mjeseca u kojem je nastao oporezivi događaj, a ne nakon 9 mjeseci. Iz tog razloga da se osporava i Izjava o prijeboju koja je dostavljena potpisana samo po tuženiku.

7. Tuženik osporava vjerodostojnost prednjeg dopisa stečajnog upravitelja budući isti nije potpisan niti ovjeren pečatom niti je razvidno tko ga je i kada poslao odnosno zaprimio. Ističe kako je tužitelj u predmetnom razdoblju u predmetnom prostoru skladištio prehrambene proizvode koje uz to nije niti zbrinuo što je dovelo do zdravstvene neispravnosti istih, a posljedično i do toga da je tuženik izgubio certifikat, odnosno licencu za svoje proizvode.

U prilog ranijih navoda dostavlja korespondenciju stranaka u svezi uklanjanja zaliha, Izvješće komisije za popis zaliha sa stanjem na dan 24. kolovoza 2023., Izvješće – elaborat popisne komisije o obavljenom popisu osnovnih sredstava i zaliha DIM-MES d.o.o u stečaju na dan 24. kolovoza 2023., Pismo SGS, Izvadak iz IFS Reporta u ovjerenom prijevodu te presliku tužbe u postupku koji se vodi pred ovim sudom poslovni broj P-105/2025. Pored već predloženog u nastavku postupka predlaže izvesti i dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka ZU kao i članice komisije koje su vršile inventuru FU, HU i RU te provesti vještačenje po vještaku prehrambene struke na okolnost da su tužiteljevi proizvodi, jer nisu bili zbrinuti, došli u stanje zdravstvene neispravnosti te time ugrozili poslovanje tuženika.

Obzirom da je tuženik podnio tužbu protiv ovdje tužitelja radi naknade štete predlaže izvršiti uvid u spis ovog suda poslovni broj P-105/25 te prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja tog postupka u kojem bi trebala biti utvrđena činjenica relevantna za ovaj predmet, a to je da je skladištenje robe koja nije bila zbrinuta dovela do zdravstvene neispravnosti robe tužitelja (prehrambenih namirnica) što je onda rezultiralo i gubitkom licence tuženika za njegove proizvode, dakle i štete koja je utužena u tom predmetu.

8. Tužitelj se usprotivio prijedlogu tuženika za prekid ovog postupka držeći da su dostavljena Izvješća od strane tuženika kao i odluka suda u predmetu P-105/25 pravno irelevantne za ovaj postupak. Ističe kako činjenicu da je tužitelj tuženiku predao prostor u stanju nepodobnom za obavljanje djelatnosti tuženik do sada nije isticao. Na poslovni prostor u kojem je uredno obavljao svoju djelatnost tuženik da nije imao nikakvih primjedbi, kako prilikom primopredaje tako niti tijekom trajanja predmetnih ugovora, već je nakon što je tužitelj pokrenuo postupak radi naplate dospjelog i osnovanog potraživanja tužitelju isporučio račune za skladištenje robe, koje je ovaj osporio.

9. Na pripremnom ročištu održanom u ovoj pravnoj stvari 3. srpnja 2025. tuženik navodi kako ne osporava potraživanje tužitelja iz ovog postupka ali ističe da je tužiteljeva tražbina u cijelosti namirena kompenzacijom koju tužitelj ne prihvaća, a iz kojeg razloga tuženik u ovom postupku ističe procesni prigovor radi prijeboja.

10. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu te je izveo dokaz stranačkim saslušanjem. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud nije izvodio daljnje dokaze saslušanjem svjedoka kao i provođenjem knjigovodstveno- financijskog te prehrambenog vještačenja držeći da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za donošenje meritorne odluke.

11. Isplatu iznosa od 44.780,00 EUR potražuje tužitelj od tuženika na ime zakupa poslovnog prostora kao i najma tužiteljeve opreme, sve prema dospjelim i neplaćenim računima izdanima temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 26. rujna 2022. te Ugovora o najmu od 20. lipnja 2023.

12. Prema odredbi čl. 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" broj: 125/11, 64/15, 112/18 i 123/24) ugovorom o zakupu poslovnog prostora obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu.

Prema odredbi čl. 550. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

Sukladno čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

13. Nije sporno da su stranke 26. rujna 2022. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora, a 20. lipnja 2023. i Ugovor o najmu opreme zatim da je vlasnik poslovnog prostora ovdje tužitelj, u kojem se i dalje nalazi tuženik i obavlja svoju djelatnost, a da nije podmirio utužene iznose.

14. Obzirom da je tijekom postupka tuženik i izričito priznao potraživanje tužitelja sud je održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a), kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 44.780,20 EUR kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, po višoj stopi, kako je to i zatraženo. Nadalje, kao osnovan tužitelju je priznat i zatraženi ovršni trošak na ime predujma naknade koji uvećan za PDV 25% iznosi 12,44 EUR, zatim ostatak iznosa naknade koji uvećan za PDV iznosi 489,75 EUR sve sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22 i 154/22) kao i trošak na ime sastava prijedloga za ovrhu koji uvećan za PDV iznosi 1.250,00 EUR, sukladno Tbr. 11. toč. 1. u sv. Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa). Dakle, ukupno je tužitelju priznat iznos od 1.752,25 EUR kako je to i zatraženo. Na ovaj iznos tužitelju je dosuđena i kamata s tim da je odluka o kamatama donesena sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za ostale odnose, kako je to i zatraženo.

15. Međutim, osim što je priznao tužiteljevo potraživanje tuženik je istaknuo materijalnopravni prigovor – prigovor prijeboja, a podredno u slučaju da sud ne prihvati njegove tvrdnje o prestanku obveze gađanskopravnim prijebojem istaknuo je i procesnopravni prigovor – prigovor radi prijeboja.

Tuženik u prijeboj stavlja svoje potraživanje s osnova Ugovora o skladištenju, sve prema izdanim računima.

16. Obzirom da je tužitelj i prije i tijekom postupka osporio potraživanje tuženika neovisno o tome radi li se materijalnopravnom ili procesnopravnom prigovoru prijeboja na tuženiku je teret dokaza osnovanosti i visine potraživanja tako istaknutog prigovora.

17. Prema odredbi čl. 195. ZOO-a dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele s tim da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, a nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to (čl. 196. ZOO- a).

Za ovu vrstu prijeboja nije potrebna suglasnost druge strane, a protivljenje druge strane nije od značaja.

U ovom postupku trebalo je utvrditi ima li tuženik tražbinu prema tužitelju i kada je ona dospjela. Kako je tužitelj društvo u stečaju pored općih pretpostavki za prijeboj, ukoliko tražbina postoji, treba ispitati i učinak otvaranja stečaja na prijeboj i specifičnosti prijeboja u stečaju iz čl. 175. i 176. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24).

18. Kako bi sud utvrdio postoji li potraživanje tuženika prema tužitelju, a onda podredno i jesu li ispunjene pretpostavke za prijeboj tražbina sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je izveo dokaz stranačkim saslušanjem.

18. 1. Iz dostavljenih računa (stranice 89 do 96 spisa) proizlazi da je tuženik 2. rujna 2024. izdao tužitelju ukupno 8 računa za uslugu uskladištenja zaliha robe i to za svaki mjesec u iznosu od po 9.636,00 EUR što uvećano za PDV od 25% iznosi 12.045,00 EUR (navedena cijena prema računu odnosi se na količinu 73 po cijeni od 132,00 EUR).

18.2. Iz dostavljenih poslovnih knjiga tuženika (stranice 97 do 101 spisa) proizlazi da je izdane račune tuženik evidentirao u svojim poslovnim knjigama.

18.3. Tuženik je uz podnesak od 18. veljače 2025. dostavio i Izjavu o prijeboju (stranica 102 spisa) iz koje proizlazi da je tuženik na dan 2. rujna 2024. prema tužitelju imao potraživanje u visini od 96.360,00 EUR koje je stavio u prijeboj. Izjava je potpisana i ovjerena po tuženiku, a tuženik nije tvrdio niti dokazao da ju je ranije dostavio tužitelju.

18.4. Iz iskaza stečajnog upravitelja tužitelja GU proizlazi da je prilikom preuzimanja poslovnih knjiga utvrdio da su stranke sklopile ugovore o zakupu i najmu, ali ne i o skladištenju robe tužitelja koja se opterećena hipotekom banke nesporno u trenutku otvaranja stečaja nalazila u prostorijama zakupa, niti da mu je itko ikad od osoba koje bi predstavljale tuženika ukazao da bi postojala takva obveza. Sa PU, ocem zastupnice po zakonu tuženika, koji se predstavljao kao isključivi predstavnik najmoprimca, da se čuo vezano za podmirenje tužiteljevog potraživanja s osnove zakupa i najma ali ne i uskladištenja niti mu je PU ikad tvrdio da je takva usluga usmeno dogovorena. Zalihe da su u tom prostoru bile u periodu od siječnja do rujna 2024., kao i prije 2023. ali za to razdoblje da nisu izdavane fakture za uskladištenje. Tuženik da nije prijavio potraživanje s te osnove u stečaju niti tužitelj ima zavedeno takvo potraživanje u svojim poslovnim knjigama. Inače, po zaprimanju takvih računa tužitelj da bi ih bio dužan evidentirati u svojim poslovnim knjigama i tu evidenciju dostaviti Poreznoj upravi. Osporene fakture tuženik da je izdao nakon višekratnih poziva na podmirenje nastalog duga i nakon raskida ugovora. Osporava navode da bi zalihama robe tuženik bio ometan u svom poslovanju, kako to tvrdi tijekom postupka, jer je nekoliko puta bio na objektu i utvrdio da tuženik cijelo to vrijeme posluje, da mu certifikat nije oduzet, a pregledom njegovih poslovnih knjiga da je utvrdio i da je (tuženik) u 2024. godini ostvario 30% više prihoda negoli u ranijem razdoblju (2022. i 2023. god.). Sa ZU da je nekoliko puta razgovarao na temu pražnjenja zaliha, ali ne i na temu uskladištenja ili bilo kakvih dugova s te osnove. U protivnom tuženiku da bi i ranije bio otkazan zakup odnosno najam obzirom da se njegov dug prema tužitelju stalno povećavao. Dodatno ukazuje na odredbu čl. 176. Stečajnog zakona prema kojoj prijeboj u konkretnom slučaju nije dopušten.

18.5. Iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika HU proizlazi da ona kao jedina ovlaštena za zastupanje društva tuženika nije usmeno niti pisano dogovarala sa tužiteljem uslugu uskladištenja njegovih zaliha. Zakupljeni poslovni prostor da ima ukupno 9 komora, a tužiteljeve zalihe od ulaska u zakup da su zauzimale tri. Zalihe da su bile stare i da je postojala opasnost kontaminacije njihove robe tako da su u želji da nastave proizvodnju smanjivanjem dopreme robe koristili ostale komore s tim da je manja količina robe koja se naručivala onda imala veću cijenu. Osobno da nikad nije bilo pisanim, bilo usmenim putem prigovarala stečajnom upravitelju vezano za uslugu zakupa niti ga pozivala na pražnjenje komora. Međutim, na pražnjenje komora stečajnog upravitelja da su pozivali njen otac PU i kolega ZU. Tužitelju da su računi s osnove uskladištenja prvi put ispostavljeni u rujnu 2024., a stečajni upravitelj da ih je osporene vratio. Inače od 2023. tuženik da bilježi povećanje prometa te uredno u kontinuitetu posjeduje sve certifikate za proizvodnju i stavljanje u promet mesa i mesnih prerađevina.

19. Analizirajući stranačke iskaze te dovodeći ih u svezu sa ostalom dokumentacijom koja prileži spisu sud zaključuje da tuženik nije dokazao da je sa tužiteljem imao sklopljen ugovor o uskladištenju. Tuženik, koji od ulaska u zakup ima u tri komore zalihe robe tužitelja nije dokazao da je tužitelju prigovorio da prostor zakupa ima nedostatke niti je to evidentirano u zapisnicima prilikom sklapanja ugovora i preuzimanja prostora, svoje potraživanje nije prijavio u stečaju (stečaj otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Zadru – Stalne službe u Šibeniku rješenjem poslovni broj St-47/23 od 24. kolovoza 2023.), račune za razdoblje od siječnja do rujna 2024. je izdao tek u rujnu 2024. (nakon otvaranja stečaja i nakon raskida ugovora), a cijelo to vrijeme uredno je radio u poslovnom prostoru i bilježio povećanje svojih prihoda, pri čemu nije plaćao ni zakup ni najam. Nelogično je da bi tužitelj koji je vlasnik tog poslovnog prostora tuženiku za zakup i najam naplaćivao mjesečno 5.812,50 EUR, a da bi za uskladištenje kontaminiranih zaliha opterećenih hipotekom banke tuženiku mjesečno plaćao 12.045,00 EUR. Dostavljena korespondencija ukazuje na to da su među strankama jedino postojali dogovori oko odvoza ovih zaliha.

Obzirom tuženik nije dokazao da je imao potraživanje prema tužitelju, što je jedna od općih pretpostavki za prijeboj sud je o prigovoru tuženika istaknutog radi prijeboja odlučio kao u toč. II. Izreke presude.

20. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužitelja za određivanjem prethodne mjere navodi se da je odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vode povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:

a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i

b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

21. U konkretnom slučaju nije sporno da su se ispunile pretpostavke za podnošenje prijedloga za određivanje prethodne mjere na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a jer je tuženik protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika podnio prigovor, a da bi sud odredio navedenu mjeru osiguranja potrebno je da iz navoda prigovora i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Iz činjenice da je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jasno je kako iz navoda u prigovoru i isprava u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u ovom sporu, a iz čega proizlazi da su ostvarene pretpostavke za određivanje prethodne mjere propisane odredbom čl. 501.a ZPP-a, pa je u odnosu na glavno potraživanje odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja, dok je u odnosu na ovršni trošak zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Napominje se, a budući je prijedlog za osiguranje podnesen do zaključenja glavne rasprave, a sud je prethodnu mjeru odredio nakon zaključenja glavne rasprave, da se u konkretnom slučaju ima na odgovarajući način primijeniti odredba čl. 337. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) kojom je propisano da vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do proteka 15 (petnaest) dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu. S obzirom da još nisu nastupili uvjeti za ovrhu, to se predložena prethodna mjera još uvijek mogla odrediti, a sve kako tužitelj ne bi bio onemogućen u ostvarivanju prava na osiguranje određivanjem prethodne mjere koju je pravovremeno predložio.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: trošak sastava obrazloženih podnesaka od 16. prosinca 2024., 16. svibnja 2025. i 12. lipnja 2025. u visini od po 500 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife (vrijednost boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR), zatim za sastav podneska od 3. veljače 2025. u visini od 500 bodova, sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima održanima 5. svibnja 2025., 4. lipnja 2025., 3. srpnja 2025. i 15. rujna 2025. u visini od po 500 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sve uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi sveukupno 10.000,00 EUR (točka III. Izreke rješenja). Na odmjereni parnični trošak naloženo je tuženiku platiti i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno čl. 29. ZOO-a po nižoj stopi kako je to i zatraženo (stranica 29 spisa).

23. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troška na ime sudskih pristojbi je izostala obzirom ovaj dio troška tužitelj nije postavio sukladno odredbi čl. 164. ZPP- a.

U Zadru 16. listopada 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćnicima,

- FINA-i radi postupanja po točki II. rješenja (prethodnoj mjeri) u vezi sa točkom

I. presude,

- u spis.