REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-5/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupan po punomoćniku Marku Rašica, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica i partneri d.o.o., Zagreb, Đorđićeva 24, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić&Partneri, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, iznos od 1.946,72 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.349,54 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 17. siječnja 2022. na Županijskoj cesti 4005 u mjestu Lipovac, Općina Gradina, 60 m sjeverno od Ulice Matije Gupca 1 dogodio štetni događaj u kojem se ŽV, kao vozač osobnog automobila Citroen Berlingo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu Doma zdravlja Virovitičko-podravske županije kretao kolnikom kroz mjesto Lipovac, iz smjera sjevera prema jugu, prilikom koje je na cestu istrčala divljač – srna te udarila u lijevu bočnu stranu osobnog vozila. Navodi da je srneća divljač otrčala na istočnu stranu kolnika gdje je i uginula te ju je član Lovačke udruge Sokol Gradina preuzeo uz potvrdu broj 01361393. Ističe da prilikom štetnog događaja nije utvrđena odgovornost vozača ŽV i da protiv njega nije pokrenut prekršajni postupak. Predmetni automobil VT258AI je u navedenom razdoblju bio osiguran kod tužitelja ugovorom o osiguranju automobilskog kaska prema polici broj [broj police]. Navodi da je na predmetnom automobilu nastala imovinska šteta te je tužitelj vlasniku oštećenog vozila, Doma zdravlja Virovitičko- podravske županije, 11. ožujka 2022. isplatio cjelokupni iznos imovinske štete u visini od 1.946,72 eura. U tužbi navodi da je u trenutku predmetnog štetnog događaja Lovačka udruga Sokol Gradina, kao ovlaštenica prava lova, gospodarila predmetnom divljači te je bila osigurana kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti broj 804271894. Svoja uporišta zasniva na tvrdnji da osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik odgovara za štetu koja je nastala naletom divljači na javnoj cesti po načelu uzročnosti. U prilog navedenom se poziva na važeće pozitivne propise te sudsku i ustavnosudsku praksu po pitanjima koja su primjenjiva i na ovaj predmet spora. Također navodi da tuženik tužitelju duguje i zatezne kamate jer je pao u zakašnjenje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava da bi do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač – srnu ili drugu divlju životinjsku vrstu sukladno propisu primjeni pa iz tog razloga osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu. Navodi da se divljač smatra javnim dobrom pa su iz tog razloga pogrešni navodi tužitelja da je tuženikov osiguranik vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu. Stava je da nije moguće provesti prometno vještačenje niti utvrditi pravno relevantne okolnosti slučaja jer su izostali tragovi na kolniku i tragovi same divljači. Opreza radi, osporava odgovornost za štetu jer smatra da nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Ističe da se predmetni štetni događaj odvio izvan područja lovišta pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova. U odnosu na predložene dokaze iz odgovora na tužbu valja reći da tuženik navodi Lovačko društvo "Jelen" Čavle, a budući da se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju koji se zbio u mjestu Lipovac, Općina Gradina, očigledno je da se takvi dokazni prijedlozi ne odnose na predmet ovog spora.

3. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe da su tuženikovi prigovori iz odgovora na tužbu glede toga da nije došlo do naleta vozila na divljač – srnu u potpunosti promašeni jer navedeno proizlazi iz potvrde Policijske uprave Virovitičko-podravske, Prometne policije Virovitica od 24. veljače 2022. iz koje proizlazi da je pred vozača istrčala upravo divlja životinja – srna te je razvidno da je član Lovačke udruge Sokol Gradina preuzeo uginulu divljač. Upire na to da tuženikov osiguranik kao ovlaštenik prava lova odgovara za štetu kao osoba kojoj je divljač povjerena, u skladu s materijalnim propisima u primjeni. Ističe da tuženikov osiguranik odgovara kao lovoovlaštenik za štetu koja je nastala naletom divljači na javnoj cesti koja prolazi kroz lovno područje po načelu uzročnosti. Navodi da treća osoba koja bi eventualno doprinijela nastanku štete odgovara oštećeniku solidarno zajedno s vlasnikom opasne stvari. U odnosu na zatraženi tijek zateznih kamata ističe da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

4. U prilog svojim navodima obje parnične strane u spis su dostavile sudsku praksu kojom nastoje potkrijepiti svoja uporišta u ovom predmetu.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u potvrdu o prijavi događaja Policijske uprave Virovitičko-podravske, Prometne policije Virovitica od 24. veljače 2022. (list 8.- 10. spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova (list 11.-12. spisa), fotografije nakon štetnog događaja i situacijski plan (list 14.-33. spisa), policu osiguranja od automobilskog kaska 0372018305 uz uvjete (list 34.-48. spisa), izvid štete uz fotografije (list 49.-68. spisa), prometnu dozvolu (list 69.-72. spisa), odluku o štetnom zahtjevu (list 73. spisa), račun 251/1/67 uz prikaz transakcije (list 74.-76. spisa), policu osiguranja od odgovornosti 804271894 uz uvjete (list 77.-87. spisa), karte uz detalje lovišta (list 88.-92. spisa), regresni zahtjev tužitelja tuženiku uz dopis i korespondenciju (list 102.-105. spisa), odluku o ustanovljenju zajedničkog lovišta br. X/107 Gradina (list 208.-209. spisa), ugovor o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu X/107 Gradina (list 210.-214. spisa), dopis Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Virovitičko-podravske, Prometne policije Virovitica od 2. prosinca 2024. uz pripadajuće privitke (list 217.-236. spisa), dopis Hrvatskog lovačkog saveza (list 244. spisa) i dopis Ministarstva poljoprivrede šumarstva i ribarstva (list 238. – 239. spisa). Provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet Berislavu Šimunoviću te je saslušan svjedok ŽV.

6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje isplatu regresnog duga za naknadu materijalne štete isplaćene Domu zdravlja Virovitičko-podravske županije koja je nastala na vozilu u predmetnoj prometnoj nesreći zbog naleta na srneću divljač.

8. Između parničnih stranaka nije sporna visina nastale štete na predmetnom vozilu te nije sporna tužiteljeva aktivna legitimacija u ovom predmetu , a navedeno su parnične stranke učinile nespornim na ročištima od 10. ožujka 2025. i 30. rujna 2025.

9. Između parničnih stranaka je sporna pasivna legitimacija i pravno pitanje odgovornosti za predmetni štetni događaj.

10. Prema odredbi članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (zakonska subrogacija). No, budući da tuženik u ovom predmetu ne osporava tužiteljevu aktivnu legitimaciju, nije bilo potrebno u obrazloženju ove presude iznositi detaljnije razloge na tu nespornu okolnost.

11. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Sud je na temelju police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 utvrdio da su tuženik kao osiguratelj i Ministarstvo poljoprivrede kao ugovaratelj osiguranja sklopili ugovor o osiguranju s važenjem osiguranja od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. (list 77. spisa). Iz police osiguranja proizlazi da su osiguranici svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj prema središnjoj lovnoj evidenciji. Predmet osiguranja je građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog smrti, ozljede tijela ili narušavanja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući štetu na motornom, priključnom ili željezničkom vozilu) koja nastane us lijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno, priključno ili željezničko vozilo. Trećom osobom smatra se oštećena osoba u smislu građanskopravne izvanugovorne odgovornosti za štetu.

12. Prometna nezgoda dogodila 17. siječnja 2022., što proizlazi iz priležeće dokumentacije spisu, odnosno dogodila se za vrijeme važenja police osiguranja od odgovornosti broj 804271894. Tuženikova pasivna legitimacija u ovom predmetu je pravilno postavljena iz razloga što su prema predmetnoj polici osiguranja osiguranici svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj te je osigurana njihova građanskopravna odgovornost za štetu nastala naletom vozila na divljač ili divljači na vozilo i to neovisno od okolnosti je li divljač izašla iz lovišta lovačkog društva koje je u pitanju. Iz iste police osiguranja proizlazi da tuženiku za to osiguranje pripada godišnja premija u iznosu od 34.850.000,00 kn (4.625.389,87 eura).

13. Iz izvedenih dokaza u ovom predmetu nedovjbeno proizlazi da se zaista radilo o naletu na srneću divljač i to iz iskaza svjedoka ŽV koji je upravljao oštećenim vozilom i koji je navedeno iskazao na ročištu od 10. ožujka 2025., a čiji iskaz ovaj sud drži uvjerljivim i logičnim jer nije bio osobno motiviran ishodom ovog postupka, kao što to proizlazi i iz priležećih fotografija u predmetnom spisu (fotodokumentacija očevida s lista 231. – 232. spisa).

14. Odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.; dalje: Zakon o lovstvu) propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

15. Također, članak 76. Zakona o lovstvu propisano je da su lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu dužni poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini (stavak 1.). U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije (stavak 2.).

16. Dakle, Zakon o lovstvu kao lex specialis generalno ne isključuje primjenu općeg zakona, na što upravo upućuje citirana odredba članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO-a kojima se uređuje odgovornost za štetu.

17. U konkretnom slučaju nije dokazano da bi vozač upravljao protivno propisima o sigurnosti prometa na cestama ali jednako tako u tijeku postupka nije dokazano da bi šteta nastala zbog provođenja lova. Činjenica da se u vrijeme prometne nezgode i nastanka štete nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik, odnosno njegov osiguratelj, ne odgovara za štetu. U slučaju kada nastane šteta na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (a što je u konkretnom predmetu slučaj), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a.

18. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Berislava Šimunovića, a čiji nalaz ovaj sud drži stručnim, vjerodostojnim i argumentirano uvjerljivim, proizlazi da je vozač tužiteljevog osiguranika mogao najkasnije ugledati srneću divljač kada je ona iskočila iz istočnog putnog jarka, a u kojem trenutku se vozilo tužiteljevog osiguranika nalazilo udaljeno 17,5 metara od mjesta naleta. U nalazu je istaknuo da sve i da je tužitelj u tom trenutku poduzeo radnju intenzivnog kočenja ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Pojasnio je da se u konkretnom slučaju radi o tome da je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od 17,5 metara, dok mu je zaustavni put bio duži i iznosio 38,7 metara. Istaknuo je da na predmetnoj dionici nije bilo prometnog znaka "divljač na cesti", a da je brzina kretanja iznosila 50 km/h. U tom smislu, ovaj sud drži bitnim ovdje reći da brzina kretanja tužiteljevog osiguranika nije dovedena u uzročno-posljedičnu vezu s nastalim štetnim događajem, posebice iz razloga što je vještak naveo da bi vozač mogao izbjeći štetni događaj da se kretao brzinom od 42,4 km/h, što predstavlja relativno do znatno manju brzinu od dopuštene. Iz tog razloga, ne postoji odgovornost vozača za prometnu nezgodu, a na nalaz i mišljenje sudskog vještaka parnične stranke nisu imale prigovora.

19. Budući da parnične stranke u ovom predmetu ne tvrde da se provodio skupni lov, a kretanje brzinom kojom se kretao vozač tužite ljevog osiguranika nije dovedena u uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem, a što je obrazloženo u ovoj presudi, nema mjesta primjeni prethodno citiranog članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu, već je potrebno sukladno članku 76. stavku 2. Zakona o lovstvu valja primijeniti odredbe ZOO-a prema kojima postoji odgovornost tuženikova osiguranika.

20. Naime, prema načelu objektivne odgovornosti sukladno članku 1063. ZOO -a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Iz tog razloga, bilo je potrebno da tuženik, da bi se oslobodio obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (članak 1067. stavak 1. i 2. ZOO-a).

21. Budući da postoji objektivna odgovornost tuženika, a ne postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti, to je tuženik dužan nadoknaditi štetu tužitelju.

22. Iz potvrde Raiffeisen banke d.d. proizlazi da je tužitelj 11. ožujka 2022 . nadoknadio svom osiguraniku štetu u iznosu od 14.667,54 kuna, a stranke su učinile nespornom visinu nastale štete. Na tužitelja su sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema tuženiku. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 1.946,72 eura.

23. Tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate od dana od kada je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja svom osiguraniku jer prema odredbi čl. 1086. ZOO -a obveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZPP-a za ostale odnose.

24. U odnosu na dokumentaciju koju je ovaj sud pribavio u predmetni spis sukladno raspravnom rješenju od 8. listopada 2024., a to su dopis Hrvatskog lovačkog saveza (list 244. spisa) i dopis Ministarstva poljoprivrede šumarstva i ribarstva (list 238. – 239. spisa), valja reći da su oni ovom sudu bili nevažni. U ovoj pravnoj stvari između parničnih stranaka postoji spor o pravnim pitanjima, a o njima odlučuje sud pa sudu dostavljeni podaci tim dopisima nisu bili relevantni za odlučivanje o predmetu spora. Naime, odlučne činjenice iz kojih proizlazi pasivna legitimacija se utvrdila iz police osiguranja od odgovornosti broj 804271894, dok u odnosu na navode Ministarstva poljoprivrede šumarstva i ribarstva s lista 238. valja reći da u postupku parnične stranke niti ne tvrde da se ustanovilo lovište na javnim cestama.

25. Slijedom svega navedenog, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke presude.

26. Na temelju odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. i članka 164. ZPP-a donesena je odluka o trošku (točke II. i III. izreke presude). Tužitelju je u skladu s Tbr. 7. Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa) priznat trošak sastava na tužbe u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 32. t. 1. Tarife priznat mu je sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 9. Tarife trošak pristupa ročištima od 8. listopada 2024., 10. ožujka 2025. i 30. rujna 2025., svako u iznosu od po 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8. Tarife trošak sastava podnesaka od 26. travnja 2024. i 29. srpnja 2025., svaki u iznosu od po 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.400,00 eura, a uvećano za PDV (25%) ukupno iznosi 1.750,00 eura. Tužitelj je zatražio i trošak svjedoku u iznosu od 50,00 eura i predujam troška vještačenja u iznosu od 450,00 eura, a budući da mu je taj materijalni trošak zaista i nastao i da je ovom sudu je dostavio dokaz o njihovoj uplati (list 250. i 251. spisa), priznat mu je i taj trošak. Tužitelj je zatražio trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 33,018 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura, koji mu je priznat. Slijedom navedenog, tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 2.349,54 eura.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Sutkinja

Martina Barić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku